|
|
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zdravo...
Ja sam:
- jedna... Ne rjetko... Čudna cura...
Volim:
- Muziku (metal, rock)
- Čokoladu (Sa čilijem, ili kokosom, a može i riža)
- Spavati (u svom toplom krevetu sa ljubičastim poplonom)
- Tibora (to je moja kućna mačka koja je svakim danom sve deblja i deblja...)
- Crtiće ("Kralj lavova", ili na youtubeu "gothic fairytale")
- MSN (matea_rocks@hotmail.com, javite mi se!!)
- Filmove (School of rock, Queen of the Damned, Vrana: Osveta, Ace Ventura: Kad priroda zove...)
- Gospodare Prstenova (i vilenjake... XD)
Ne volim:
- Naslje nad životinjama (borbe pasa, cirkuse)
- Ljude (pogotova bahate i umišljene kučke koje misle da su kraljice svijeta)
- Velike gradove (svjetlosno zagađenje, auti...)
I sad sljede slikice...
Upoznajte Tibora...
Voli gkedat telku, spavat i tako dalje...
By 
By gothic_girl666 at 2007-08-03
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Trebalo mi je malo (pune) duže da smislim temu o kojoj da pišem. Smislila sam to da ću pisati o smrti voljene osobe. Sigurna sam da je tu tugu osjetila većina vas. Moje osjećaje tada najbolje opisuje pjesma od Bullet for my Valentine-a, 10 years today:
"Ten years ago
I got a call that nearly killed me
Repeat yourself; my hands are shakin'
When I was told my friend was gone
I felt so guilty
A thousand questions left unanswered
I'll bleed if you want me to
I'll serenade before I do
I'll bleed if you want me to
On and on, although you're gone
Candles burn without a flame on
Our final call to you
I know you're listening
How could you leave us that way?
Where did you go - ten years today?
Ten years ago
I stood beside the wood that held you
I must sit down; my legs are shakin'
We let you go
With gifts of plectrums for your journey
And melodies to help you on your way
I'll bleed if you want me to
I'll serenade before I do
I'll bleed if you want me to
On and on, although you're gone
Candles burn without a flame on
Our final call to you
I know you're listenin'
How could you leave us that way?
Where did you go - ten years today?
Woah
Woah
Woah
I'll bleed if you want me to
I'll bleed if you want me to
I'll bleed if you want me to
On and on, although you're gone
Candles burn without a flame on
Our final call to you
I know you're listenin'
How could you leave us that way?
Where did you go?
(Ten years today)
Where did you go?
(Ten years today)
Where did you go?
How could you leave us that way?
Where did you go - ten years today? "
Valjda ste shvatili... Ako se pitate što se meni dogodilo, To je bila smrt moga djeda. On mi je bio praktički sve na ovom svijetu. Znao je više o meni nego bilo tko od mojih prijatelja. Onda je jednoga dana mama došla doma sa posla malo kasnije nego obićno... Rekla je da je bila u bolnici sa mojim djedom... Mene je šok uhvatio odmah. rekla je da je to samo blagi moždani udar. No ipak... Tako se moj djed mučio 3 mjeseca. Moždani udar mu je oštetio desnu stranu mozga, a ona kontrolira lijevu stranu, tako da je bio skoro paraliziran na ljevu ruku i lijevu nogu. Često sam bila kod njega dok mu je mama davala ljekove, i pomagala mu da se oporavi što je moguće bolje. prije je bio bucmasti čovje uvjek spreman na šalu, ali poslje udara je smršavio 8 kilograma, i bio je često depresivan... Mislim da je meni to palo teže nego ikome drugome... ipak sam onda bila samo mala curica sa 9, ili 10 godina. Kad sam se jednoga dana vratila iz škole, mama i tata su sjedii na kauču, oboje u crnom. Mama je još plakala, a tati su bile suzne oči. Čim sam ušla u sbu, mama me posjela na kauč i zagrlila. "Sve će biti dobro..." nekako mi je procjedila na uho kroz novu navalu suza. tata ju je odvukao od mene da se smiri, i tada sam saznala nešto od čega mi se srušio cijeli moj veseli svijet... "Deda Mato nam je umro." prošaptao mi je što blaže moguće na uho, očito se boreči da se i on ne slomi. trebalo mi je nekoliko duuugih trenutaka da povežem kraj s krajem, da shvatim da nema više mog najboljeg prijatelja. Tada sam i ja pukla... Suze su mi navrle na oči i pokupila sam se u svoju sobu. ostatak znate... Tek sam nakon pogreba saznala detalje. Tjedan dana prije svoje smrti, zatražio je moju mamu da ga kremiraju (za neznalice, spale) kad umre, a zadnja 3 dana nije jeo NIŠTA, NI ZALOGAJA... njegova susjeda odmah vrata do njegovih je spavala u njegovom stanu. probudila se u 4:00 ujutro i išla mu izmjeriti temperaturu (dosta povišenu ranje te noći), i shvatila da je čudno hladan. zvala je moje roditelje, koji su odmah došli. Mrtvozornik je odredio vrijeme smrti na između 2:00 i 2:30 ujutro. Od njegova pogreba crno nosim što češće mogu. Ali ipak mi je najtužnije to što nemam niti jednu njegovu sliku da bi ga se mogla sjećati. Mama je sve bacila, iako sam ju preklinjala da to ne napravi. I tako sam ja shvatila da moram biti sretna s onime što imam, jer tek kad to izgubim shvatim koliko mi je to zapravo značilo... I shvatila sam to da uvijek moram biti spremna na to da će netko od meni bliskih umrijeti, i na kraju ću ostati sama... Sama na cijelom ovom svijetu bez ikoga da mu se povjerim... Stara i sama... zato su me se dojmili stihovi Pjesme "my generation" (valjda sam dobro napisala) od grupe "The Who": "I hope I'll die before I get old!" I nadam se da će tako i biti. I nikad poslje djedove smrti nisam bila ista... I sad sve više mrzim svoj život i ZNAM da je moj djed pre rano umro. I nemate pojma što bi sve dala samo da nadoknadim vrijeme koje nam je ukradeno... Uz sve mi je žao ako sam ikoga povrijedila svojim bjesnim ispadima...nisam to htjela... I iskreno mi je žao... Sada znate razloge mje sve češće depresije... pa mogu se odvojitd kompa i reći hvaja kaj ste čitali o mom životu.
Vaša... Vila na samrti...
PAPA!!
