Veliki odlazak u Bjelovaru...
Prema drami Thomasa Bernharda ‘Minetti’
Prijevod, adaptacija, režija i izvedba ZDENKO JELČIĆ
…ako se naši kazališni vlastodršci zanimaju i za ono staro, dobro kazalište, toplo im preporučujem monodramu Zdenka Jelčića "Veliki odlazak", rađenu prema drami Thomasa Bernharda "Minetti"… Riječ je o iznimno emotivnoj predstavi u kojoj je Jelčić ostarjeli glumac koji u predvorju nekog zapadnoeuropskog hotela u silvestarskoj noći čeka direktora kazališta. Direktora koji mu je ponudio da još jednom odigra ulogu Kralja Leara.
Denis Derk, Večernji list
…Više je tu slojeva zbilje i istine, a svi su dani u umjetničkom ritmu koncentrirane glume, u punom rasponu i snazi. Predstava je duboka, dirljiva i ujedno zajebantska… Bernhard bi… bio oduševljen svakim detaljem ove i emotivno i intelektualno uzbudljive, mračne i duhovite predstave.
Tomislav Čadež, Jutarnji list
T. Bernhard: VELIKI ODLAZAK
U svakom segmentu predstave Zdenko Jelčić doista pokazuje istinsku paradu glumačkog umijeća... Sjajan je kada govori Leara ili Vojnovića, ali i kada "reklamira" čaj od kadulje. I to je ta moć glume, koje je ovaj umjetnik i više nego svjestan: svi mi možemo odabrati da želimo umrijeti, ali samo će si glumac tu želju i ispuniti.
Bojana Radović, Večernji list
Jelčićev je tekst prštav, duhovit, pun dinamike do samoga kraja. Publiku drži u neizvjesnosti, pomalo nalik na neki triler po napetom iščekivanju koji će se od ponuđenih scenarija zaista i zbiti. Od smijeha do ganuća vodi nas Jelčić kroz čitavu predstavu.
Mihela Hadrian, kontraportala
Veliki odlazak je emotivno snažna, intimna ispovijest umjetnika ispričana kroz složenu igru različitih razina zbilje i fikcije. Mnogo više od demistifikacije stvaralačkog čina, kroz smjenjivanje, suočavanje i sukobljavanje racionalnog i sentimentalnog bića umjetnika. Zdenko Jelčić je oblikovao uspjelu i vrlo dojmljivu predstavu.
Olivera Radović, Kazalište.hr
Glumački sjajno, bez vike koja je postala loš znak glumstva u hrvatskom kazalištu, lako i potresno, s puno misaonih dubina i nijansi, „Veliki odlazak" Zdenka Jelčića u komornoj izvedbi u Polukružnoj dvorani Teatra ITD" postaje predstava koja se mora vidjeti.
Miroslav Međimorec, Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća
… ne zna se kada govori on a kada Bernhard, kada se radnja zbiva u Zagrebu a kada u Švicarskoj. Taj stav ‘ne želim vam lagati’ (lišen svake taštine) i pristup da svatko (pa i glumac) mora jednom pristati na ‘veliki odlazak’ (ne očekujući pri tom i veliko sažaljenje) učinio ga je herojem koji je pred nama izrastao u malog velikog čovjeka, jer je u jednoj večeri pokazao da može prevladati mnoga ograničenja, što mi ostali često nismo u stanju.
Bojan Munjin, Novosti
dijelovi kritika o predstavi...
Jelčić započinje svoju priču kako se odrekao klasike, iako željno očekuje direktora i kao posljednju dragocjenost nosi masku kralja Leara koju je napravio akademik Zlatko Bourek. Svojim promuklim glasom priča, kako je operirao rak na glasnicama i kako ga je spasila onkologinja koja ga je prepoznala kao velikog glumca kojeg je gledala u Schauspielehausu. Jasno je da nema snage za višesatnog kralja Leara, ali mu se svejedno nada. U međuvremenu priča o mladosti-o angažmanu u dubrovačkom teatru, tada jednom od najboljih kazališta u Jugoslaviji, gdje je glumio velike uloge-od Smerdjakova Dostojevskog do Držićevih velikana. Nakratko spominje i kako su ga protjerali iz Zagreba, te se vratio amaterskom teatru u rodnoj mu Čapljini, te na koncu otišao u pečalbu u Švicarsku...
Govori i kako je gledao velikog francuskog glumca Piccolija-za kojeg je rezervirano jedno od mjesta u kazalištu ako svrati (drugo je rezervirano zaa gospodina direktora), kako glumi Minettija, kojem je ogromnim stasom i nalikovao, u raskošnoj inscenaciji s balerinama, vatrometima, prolaznicima i snijegom…Snijegom koji u završnoj sceni prekriva starog mrtvog glumca na klupi s Learovom maskom..
“Nemojte mučiti duha njegovog,
Nek ide samo. Onaj mrzi na nj,
Što bi još dulje raspinjat ga htio
Na muke ovog svijeta krutog.”
Tada Jelčić stavlja Learovu masku i umire..Slijedi mrak i pljesak..
No, predstavi nije kraj. Jelčić se ustaje i šeretski dobacuje:
”Zar ne znate kako mi glumci volimo umirati-na pozornici..”
Tada ponovo stavlja Learovu masku i umire. Svjetla se gase i predstavi je kraj.
Publika aplaudirala...
Evo i fotki sa šetnje i druženja u Bjelovaru
Bjelovarski park sa divnim Paviljonom
statua svetog Jurja
fontana s kitovima...
i na koncu večera s prijateljima...
Oznake: veliki odlazak, bjelovar, zdenko Jelčić
|
