Duša svijeta...
U bijelom ogrtaču, dolutala iz ničega blješti vizija duše svijeta... širi se anima candida... omata prostor titrajima vremena... po gnostičkom vjerovanju dogodilo se petnaestog dana u mjesecu Tybi... bijela svjetlost se spustila iz trinaestog eona i obgrlila prazninu, sedmim osmijehom Stvoritelja joj udahnula dušu... rodila se Psiha, rodio se život...
U panorami vječnog svijetla, u carstvu ljubavi se počela odigravati velika gala predstava... sinopsis sreće ispisan nevidljivom rukom nebeske Sofije, majke mudrosti... iz arhetipa svijesti je iznjedrena personifikacija podsvjesti... poveznica božanskog i zemaljskog... vječno titrajuća zlaćana nit u vrtlogu prostor- vremena...
Zavoli dan u kojem se budiš, dozvoli srcu da diše… šapuće mi anima… udišem svježinu svitanja… bijela svjetlost se prelama u rapsodiju jutrenja… noćni lazur nestaje sa obzora svijesti… odlazi u nepovrat… panta rei… ostaje samo sjećanje i spoznaja da ne možemo doživjeti istu ljepotu… da nema reprize vremena… da se rađamo uvijek novi u njegovoj unikatnosti… osjećanje bliskosti sa prošlošću je svjedočanstvo sretno proživljenih trenutaka… mladi dan donosi uvijek buket novih ruža na čijim laticama blješte noćne suze i slijevaju se poeziju dolazećih trenutaka… vječna mjena… beskonačnost u konačnosti trenutka… beskraj putanje u konačnosti koraka…
Trošimo li vrijeme uzalud? ... Je li moguće trošenje nečeg nematerijalnog a tako postojećeg? ... Postoji li umor duše, njeno nestajanje u bezdanu straha? …
Jung nam svojom analitičkom svijesti poručuje da živimo zagrljaj mistike i znanosti… u toj simbiozi se krije ishodiše istine… hoćemo li ga ikada doseći?...
ne znam, nije ni važno…
osjećam postojanje moje neumorne duše…čutim njena načela u nutrini… njeno posredovanje između mene i sebe… mene tjelesne i nje duhovne… mene konačne i nje besmrtne Psihe, neumiruće jezgre bitka… slijedim Jungovu istinu, osjećam njena četiri oblika...
Eva instinktivnna, biološka, zemaljska ljubav.
Afrodita, praiskon ljubavi,
Bogorodica, duhovna ljubav.
Sofija, mudrost ljubavi.
Zavoli dan u kojem se budiš… dozvoli srcu da diše... šapuće mi Psiha i odnosi me u zagrljaj Amora… u uvijek novi, ljepši, nježniji tankoćutniji doživljaj života…
Dijana Jelčić
fotografije posuđene s interneta.
Oznake: anima candida, duša svijeta, Amor i Psiha
|