Dodir stakla i boje...
Jasmina Vrljić, draga prijateljica, šaptica macama i igračica staklenim perlama stvara novo staklo, njeno staklo. Oslikavanjem i dekoriranjem staklom u prahu, pigmentima, staklenim listićima, granulama, štapićima, staklom u boji, unikatnom čarobnosti utjelovljuje ljepotu svoje nutrine. U njenim rukama staklo dobija oblik, a u dodiru s toplinom dušu. Zamolila me je da napišem osvrt o njenom umijeću za katalog njenoj izložbi... kada me zamolila za osvrt bila sam zatečena i počašćena... i začuh nutarnji glas...
odgovori joj stihom... oslikaj joj nju i njeno umijeće pjesmom... tako izričeš ono inače neizgovorljivo... njenu jednostavnost i ljepotu njenih uradaka... to je bio izazov koji se ne odbija... ljepotu i uzvišenost jednostavnosti njenog umijeća... svaki njen uradak priča posebnu priču... vidim je, čujem tihovanje njene umjetničke duše... već godinama sudjelujem na gozbi njenih osjećanja... sretna sam...
Volim upotrebne predmete od stakla... zdjele i tanjure... pojačavaju snagu okusa... zaobljenost i izduženost čaša
pićima daruje puninu... ushit gozbi osjetila... naslijedih secesijske zdjele za voče i kolače... pojačavaju ugođaj serviranog...
godinama skupljam slonove... Murano staklo utjelovljuje krhkost njihove snage...
Staklo svojom krhkosti čuva tajne... u Zadarskom muzeju antičkog stakla se to osjeća... u staklu zgusnuta tisućljeća... tajne prohujalog vremena...
U Zürichu postoji crkva sa Chagallovim vitražima... okna sa dušom umjetnika oplemenjuju svetost prostora... tišinu hrama
razbija ushit doživljaja... oslikane legende,.. moć stakla je poput pamćenja...
Jasmina Vrljić staklenom fuzijom stvara novo staklo, njeno staklo. Oslikavanjem i dekoriranjem staklom u prahu, pigmentima, staklenim listićima, granulama, štapićima, staklom u boji, unikatnom čarobnosti utjelovljuje ljepotu svoje nutrine. U njenim rukama staklo dobija oblik, a u dodiru s toplinom dušu.
Sanjačica stakla…
Iz raznovrsnosti ljepote
izranja univerzum svjetlosti i boja,
svijest umijeća
umjetnice.
Osluhnuh šapat vjetra
u krošnji umjeća,
začuh uzdah stakla,
očutih moć vatre.
Poželjeh gledati u plamen,
odgonetnuti porijeklo
i osloboditi se strahova
od pakla,
od plamteće sfere
bolnog umiranja.
Titraji kristala
zaustavljeni,
zaobljeni,
kvadrirani,
uranjaju u
vizualni režanj,
izazivaju
znatiželju,
divljenje,
titraje neurona,
umrežavanje
u pamćenje.
Čujem šapat ruku,
nepostojeći jezik stvoriteljice,
zov njena umijeća,
vatru nastajanja,
tihovanje šutljivih učtelja
utkanog u prah,
u vrtlog
svevremene
zavojnice
otišlih
i dolazećih
stvaraoca
kristalne
ljepote.
Dijana Jelčić
i dobih djelić njenog umijeća na dar... Oznake: Jasmina Vrljić. staklo i boje
|
