Dinajina svijest o pokretu

utorak, 13.03.2018.

Portret umjetnika u mladosti...






Priča iz romana je priča piščeva vlastitog života, od djetinjstva do doba odlaska iz Dublina u Pariz. Temelji se na autetntičnim pojedinostima koje su apsorbirane u visoko stiliziranu, pažljivo formuliranu prozu, u kojoj su životne činjenice podvrgnute vrlo strogom izboru. Simbolika koja govori o duhovnom razvoju mladića Stephena Dedalusa pokazuje kako se potencijalni umjetnik, oslobađajući se postupno crkve, obitelji, idejnih klišeja i predrasuda dablinskog malograđanstva, formira u tvorca jezičnih struktura koje u sebi sadrže sliku autorove vlastite povijesti.

https://www.superknjizara.hr/?page=knjiga&id_knjiga=1644






U jednom davnom snu vidjeh portret umjetnika u mladosti... moderni Dedalus je gradio labirint u kojem osjetih opijajući miris... vizija je oživjela ljepotom sjećanja na vrijeme traganja za izvorištem ljepote... u koridorima je ozvanjao glas drevne uspomene... joyceovska istina o pojavnosi ljubavi u trenutku njenog nastajanja... u središtu nutarnjeg labirinta je njen izvor... ljepota njene cjelokupnosti, njena simetrija u asimetriji zbivanja i njen izričaj...

Sve što je lijepo posjeduje dušu i mudrost… svjetlost estetike i etiku umijeća… pojavnost stvaralaštva… izlječujuća moć napuknute stvarnost…
Bio je to izazov za obnovu ikone na stijenci sjećanja… titraj uspomene sa ožiljcima neke davne boli…

Ljubav je moć naše nemoći… mir naših nemira… tišina jecaja… sjaj suze na licu… biser u školjci nutrine… boja vjenčanice kojom svjetlost uranja u naše oči i prelama se u rapsodiju suptilnog aquarela najintimnije impresije… titraj voštanice i ples naših sjena na zidovima hrama… ona je sjaj sutonske zvjezde i bljesak jutarnjice… nesanjani san i sanjana zbilja… Upijala sam svaku misao romana.

Zadnje stranice romana napisane su u obliku Stephenova dnevnika: on se priprema za put te se oslobađa ovisnosti o bližnjima - obitelji, prijateljima (posebice Cranlyjem) i "njoj" (Emmi) - nakon čega odlazi u Pariz.


Stajala sam na mostu Mirabo, gledala zalazak sunca i odbacila sve do tada bitno. Sjetih se, Dedalus se "okreće pozivu umjetnika ka riječi". Osjetih izazov. Oslobodih se skućenosti prohujalog vremena. U svitanju mladog dana doživjeh pucanje opne svrsishodnosti, oćutih kako se, iz ciborija noći, u svijest slijeva osjećaj slobode. Sloboda je ljubav rekoše mi mudraci.

Nekoliko mjeseci kasnije smo sjedili na terasi male kafeterije u Puli. Sjetih se romana. Portret mladog umjetnika se gubio u prividu njegova lika…

Utjelovljujemo davno pročitano, s osmijehom u očima, nudeći mi prvu jutarnju kavu, me svakodnevno odvodi u stvarnost…

Dijana Jelčić





Oznake: James Joyce, portret umjetnika u mladosti, Preobrazba

- 15:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

0

Pokret počinje u glavi, a ne u mišićima

  • manu propria kineziterapija je koncept izrastao iz moje misaone slike o univerzum misaono-osjetilno- osjećajnog u meni i postao moja misaona slika o "savršenoj" kineziterapiji. U mojoj ideokinetčkoj slici kineziterapeut služeći se svojim teoretskim znanjem i svojim radnim iskustvom svojeručno pronalazi, dijagnosticira i obrađuje funkcionalne promjene pacijentovog sustava za pokretanje, učeći ga četverodimenzionalnom samopoimanju, četverodimenzionalnoj samostabilizaciji da bi ga kasnije usmjerio u četverodimenzionalu samomobilizaciju.

Linkovi

svaki posjet me veseli




  • Ihre Partner für einen schönen Carport Gewa.de !

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se