svijest o pokretu

nedjelja, 15.10.2017.

Trošimo li život uzaludno?...





Misli lutaju, odlaze i vraćaju se... planet se okreće oko sebe i oko sunca... dvije ekliptike i njihova nedodirljivost... i spektar boja... virtualna premostivost sna i zbilje... sićušnost veličine koja nas spaja s tajnom početka... veličanstvena vizija iza koje se krije nedosanjanost istine... mi smo pioniri te ljepote... iznad nas olujni oblaci i raspuknuće prijetnji... razumijemo li njihov govor najavljen bljeskom... sučeljavanjem energije i materije... i kasnije oplakivanje grijeha... prelamanje svjetlosti u poeziju suza... post nubila phoebus...

Nema uzaludnosti u kozmičkim zakonima... nema uzaludnosti u pređenim koracima po trnovitim putevima sudbine... nema uzaludnosti na putu pokore... energija se pretače u nove oblike... nedozvoljava gomilanje... i prekomjerna sreća bi izazvala entropiju... ne bi je znali cijeniti... postala bi bezvrijedno trajanje u vakumu zbilje... bez pomaka, bez nagnuća, bez eksplozije... jednoličnost ljepote prestaje biti ljepota... postaje nešto tako obično... beživotna dvodimenzionalna slika u kojoj se ne nazire perspektiva... hladnoća koja ledi spoznaju... omamljuje svijest...ne oplemenjuje dušu... kupka sreće je pjenušavo, izmjenično vrtloženje nutarnjeg vretena... spiralna dinamika čujnosti i čulnosti... kovitlanje osjećanja... zbilja i snovi... stvarnost i vizije...

Zaleđeni u santi nepostojanja u postojanju ljepote mi više ne bi osjećali, ne bi misli pretakali u čuvstva... bili bi zombiji nesavršenog savršenstva... bez spoznaje postojanja ljubavi... a ljubav je i hladna i mlaka i topla i goruća istina... ideokinetička slika u kojoj se ogleda nepostojeća uzaludnost mahnitanja, ludovanja, tugovanja... iz nje nam se smiješi neuzaludnost življenog života... ljubav je kalež prepun taloga sjećanja, pjenušca uspomena i nektara trenutka...

Život je kao crno vino… čuvano u evanđeoskim mješinama… pohranjivano u klijetkama zbilje i predklijetkama sanja… Život to smo mi… satkani od istih struna kao i kozmos… mi kraljevi bez krune… mi ratnici svjetlosti… mi sužnji sebe samih… mi djeca vremena … mi ispisujemo elegiju tugama… poeziju suzama… sonete snovima i balade ljubavlju… antologiju sretno življenog života…

Dijana Jelčić



fotografija... Jasna Marcelić

Oznake: vječno pitanje

- 07:17 - Komentari (19) - Isprintaj - #

petak, 13.10.2017.

Zrcalo istine...




“Samo se nikada ne daj navesti na prepirku! Mudri upadaju u neznanje kad se prepiru sa neznalicom.”
Goethe




Osjetih snagu ove vječne misli. Zaustavih se na rubu bezdana u kojem se gubilo dostojanstvo čovjeka u čovjeku. Dernjava neznanja mi je parala uši. Zatvorih okna duše da ne odgovorim istom jačinom neobuzdanosti ranjene nutrine. Sjetih se Pitagore i njegove mudrosti. Putovali smo prostor- vremenom i vraćali se uvijek na trg cvijeća s kojeg krenusmo u vječnost. Putovat ćemo ponovo, susretat ćemo se na rondoima trenutka, uranjati u dubinu pogelda, gubiti se u oceanu snova, slišati tonove morskih orgulja, pronalaziti na pješćanoj plaži života, ljubit ćemo se istim žarom a nećemo znati da smo to uvijek samo mi. Mi uvijek drugačiji, a uvijek isti, žigosani genetskim kodom, ovjenčani duplim helixom, iznjedreni iz vretena beskonačnosti, ozrcaljeni u paralelnim univerzumima, mi stolujemo u sebi i nosimo sami sebe, svoju čud i svoju kob kroz vrijeme.





U osvitu mladoga dana bljesak istine o postanku svijeta. Silueta iskona, misao na izvorištu ljepote. Ćutim kako postaje spoznaja osjećanja osjećaja, ognjilo žudnji i čežnji, poezija našeg istinskog postojanja. Misao me provodi koridorima uma, njome koračam labirintom lijepih privida, gubim se i pronalazim u zrcalu istine. U Kohinoru trenutka se prelama svjetlost zlatne hostije i sklada rapsodiju nepostojećih boja. Uranjam u budnost i na horizontu jave naslućujem zagrljaj Lune i Sola, nedjeljivu istinu ispisanu na Tabuli smaragdini, alkemijsko vjenčanje iz kojeg izranjaju eoni sjećanja.

Tisućljeća se nižu uzdasima strasti i tkaju tkivo vječnosti.

Kako je daleko ta crta na kojoj se smjenjuje sjaj Venere i Danice, gdje se ljube nebo i zemlja, duša i tijelo, svijest i podsvijest? Kako je daleko taj poljubac, taj nježni titrajući most, ta zlaćana spirala koja sjednjuje nutarnje nebo sa svjetlosnom dimenzijom prostor- vrijeme?
Čija ruka prebire po strunama svemirske harfe i sklada sonatu toj ljepoti?
Tko se krije u odeonu duše, u glazbenomi teatru koji vjekuje na obzoru svijesnosti?

Iz zagrljaja svjetla i tmine izranja scena na kojoj se zrcale obrisi naših lica, čuje naš smijeh i dinamika naših rečenice. Isprepliću se sjećanja i znanje, tuga i sreća, java i san. Misaoni prah se širi prostranstvima uma i pretače u svjetlucave niti naše čujnosti i čulnosti. Ćutimo milovanje materije sna, iz kojeg kao lava suklja život i za sobom ostavlja blještavi trag prošlosti, pretače se u vrtloženje trenutka, u spiralnu dinamiku svjesti. Osjećam vihor vremena na orkanskim visovima spoznaje, vidim kako se ruše planine, kako rastu rijeke i slijevaju se deltom u beskraj. Oko nas se zatvaraju oceani. Mi stojimo na otoku sreće. Bijela golubica sa crvenom ružom u kljunu donosi objavu smirenja dok oko nas tutnja kraj svijeta. Uzavrelo more šumi vječnu pjesmu o Luninoj snazi. Ćutim plimu i oseku želja, osjećam vrtnju ekliptike sunca i naslućujem kako nam se misli dotiću. Vidjeh do tog trena neviđeno. U praskozorju svijesti, ogrnute velom bisernoga sjaja moja i tvoja misao se sjediniše u osjećanje osjećaja ljubav i otvoriše nam vrata vječnosti.

Dijana Jelčić



Oznake: zrcalo svijesti

- 12:12 - Komentari (17) - Isprintaj - #

0

Pokret počinje u glavi, a ne u mišićima

  • manu propria kineziterapija je koncept izrastao iz moje misaone slike o univerzum misaono-osjetilno- osjećajnog u meni i postao moja misaona slika o "savršenoj" kineziterapiji. U mojoj ideokinetčkoj slici kineziterapeut služeći se svojim teoretskim znanjem i svojim radnim iskustvom svojeručno pronalazi, dijagnosticira i obrađuje funkcionalne promjene pacijentovog sustava za pokretanje, učeći ga četverodimenzionalnom samopoimanju, četverodimenzionalnoj samostabilizaciji da bi ga kasnije usmjerio u četverodimenzionalu samomobilizaciju.

Linkovi

svaki posjet me veseli




  • Ihre Partner für einen schönen Carport Gewa.de !

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se