|
Bila jednom djevojka. Pametna, odlučna, pomalo povučena. Na dobronamjerne (i one manje takve) komentare o tome kako ima pravo što uživa u životu dok može, odgovarala je potvrđivanjem. U radu na karijeri ima puno rada, zabave manje, a što se druge slobode tiče, bila je ta više nego svojevoljan izbor nastala stjecajem okolnosti. A djevojka se sama ogledavala za momkom koji bi tu istu slobodu dokinuo. I ugleda ga.
Bio momak dobro odgojen, pažljiv, zgodan, ljubazan. Ali, imao momak dugu povijest djevojaka bez obveze. S vremenom stječe se odgovarajuća reputacija, to opterećuje, izbor se smanjuje.
Upoznali se momak i djevojka. Djevojka se ozbiljno zaljubi. Momak je zaljubljiv po prirodi. Rekla je mudra majka djevojci: "Gledaš i vidiš samo njega, a on uz tebe i druge vidi". Bijaše to istina. Spoznala to djevojka. Zamrznula srce, ne prvi put, spremala se krenuti dalje. Ona uvijek sluša razum. No, dogodi se čudo, u momka zaljubljenost se pretvara u ljubav. Uistinu? Razgovaraše.
I ovdje je svadba na kraju, kao u mnoge priče. Veza postade formalna na izvana no još važnije od toga, i iznutra. Za djevojku to nikada ne bijaše upitno no za momka je to novo shvaćanje.
I da, življahu sretni, sami dok ne rodiše djecu. Potom, brige se množe, ali i dijele.
|