Um

Jučer smo u kuhinji imali sir. U hladnjaku su jaja, imamo ulja, šećera. U smočnici čuvamo brašno.
Sir se može posoliti i pojesti. Djeca to vole.
Jaja se spremaju na stotine načina.
Ali, ne, od navedenih sam sastojaka jučer spremila štrukle.

Od jednostavnog nastaje složeno.

U kuhinji moga intelekta je puno ideja. Svaka za sebe vrijedi, no pitam se ne bi li u nekoj neobičnoj kombinaciji rezultirale nečim višim.
Ha?

U Zagrebu će, kažu, uvesti sustav "pametnih" semafora. To će reći, kameru na križanje pa će prema duljini kolone koju ona vidi u pojedinom smjeru, sustav određivati trajanje zelenog svjetla na semaforu. Super.

No, dok se to ne zbude, već par jutara u vrijeme najvećih gužvi na ključnim mjestima u gradu uz upravljačku kutiju semafora viđam prometne policajce.
Hvalevrijedno.

Ne, ne mislim na družbu svoju malenu. Jesu maleni pomagači, no nisu ustrajni. Ali, što će meni biti lijepo za par godina, samo ću naloge izdavati :))

Za sada imam u kući drugih pomagača: perilicu rublja, usisavač, ploču za kuhanje, pećnicu, perilicu suđa. Pri kupnji ovog posljednjeg aparata morala sam progutati prigovor Muža. Kad smo planirali opremanje kuhinje aparatima nisam htjela čuti o stavljanju perilice suđa. Ta one su dokaz lijenosti gazdarice, ne? Kao da je problem oprati par tanjura i pokoju zdjelu poslije gotovog obroka? AHA, dođoše djeca: jedno, pa drugo, pa treće, ujutro doručak pa navrat-nanos spremanje na posao, u vrtić (najdulje nam je spremanje za vrtić trajalo kad smo spremali samo jedno dijete, čudno, ali istinito), odlaganje suđa i ribanje sasušenog po povratku; dohvati me donošenje posla doma, postadoše dani kratki za sve poslove. Ništa, kupujemo perilicu suđa. "Neće u tvoju kuhinju?", upita Muž. Pa, nisam ja od onih koji, suočeni s realnošću, ne mijenjaju svoje mišljenje!

E, pa prekjučer pokvari se perilica. Stade. Sinoć provedoh sat vremena pred sudoperom. Djeca se zaigrala u dnevnoj sobi, zadovoljna, poslije večere. Ništa, uhvatih se posla. Bio i Muž u kuhinji. Razgovaralo mu se. Počešao mi mjesto na leđima gdje me zasvrbjelo, kako ću mokrim rukama? Imah mu nekakav poseban čar, tako uz sudoper poslujuća?

Tko zna koliko će vremena majstoru trebati da je servisira.

Neki smo dan brali orahe.

Muž otresao pa došla sva družina sa svojim kanticama i prionula poslu. Motivirani jesu, za razliku od berbe šljiva, orahe vole grickati. A teren brežuljkast.

Pa vikne najmanje dijete: "Ode orah!" Zbilja, dijete uzelo orah no omakao se orah iz ruke i počeo se kotrljati nizbrdo. Dijete za njim. Muž to ne vidi.

Nasmijah se. Rekoh: "Ode orah? Pustimo orah. Ode dijete!"