ponedjeljak, 19.02.2007.

Reci




Reci,

nisi li umoran

od licemjerja,

egoizma,

zavisti

i taštine?


Nije li ti dosta

briga,

tuga,

neuroza,

stresa

i praznine.

Ne misliš li

da je nešto naopako,


da treba biti prirodniji,

prijateljskiji,

skromniji,

i samo je problem razumjeti

da si previše važan

a da bi živio zarobljen

od stvari koje te ograničavaju,

osljepljuju,

i ne dopuštaju ti da vidiš sebe


i shvatiš

da mir,

znanje

i Bog

leže unutar tebe...



(Iubilaeum A. D. 2000)

| 11:31 | Komentari (23) | Isprintaj | #

utorak, 13.02.2007.

Ljubavna priča (prigodno)


Bila jednom djevojka. Pametna, odlučna, pomalo povučena. Na dobronamjerne (i one manje takve) komentare o tome kako ima pravo što uživa u životu dok može, odgovarala je potvrđivanjem. U radu na karijeri ima puno rada, zabave manje, a što se druge slobode tiče, bila je ta više nego svojevoljan izbor nastala stjecajem okolnosti. A djevojka se sama ogledavala za momkom koji bi tu istu slobodu dokinuo. I ugleda ga.

Bio momak dobro odgojen, pažljiv, zgodan, ljubazan. Ali, imao momak dugu povijest djevojaka bez obveze. S vremenom stječe se odgovarajuća reputacija, to opterećuje, izbor se smanjuje.

Upoznali se momak i djevojka. Djevojka se ozbiljno zaljubi. Momak je zaljubljiv po prirodi. Rekla je mudra majka djevojci: "Gledaš i vidiš samo njega, a on uz tebe i druge vidi". Bijaše to istina. Spoznala to djevojka. Zamrznula srce, ne prvi put, spremala se krenuti dalje. Ona uvijek sluša razum. No, dogodi se čudo, u momka zaljubljenost se pretvara u ljubav. Uistinu? Razgovaraše.

I ovdje je svadba na kraju, kao u mnoge priče. Veza postade formalna na izvana no još važnije od toga, i iznutra. Za djevojku to nikada ne bijaše upitno no za momka je to novo shvaćanje.

I da, življahu sretni, sami dok ne rodiše djecu. Potom, brige se množe, ali i dijele.



| 12:52 | Komentari (12) | Isprintaj | #

četvrtak, 08.02.2007.

Ključevi


Iznenadilo me: preko 90% ljudi u svežnju ključeva koji koriste imaju ključ ili više njih za koje ne znaju što otvaraju.

Napravimo pokus. Evo mog svežnja:
- ključ od garaže,
- ključ od kuće,
- ključ koji otvara ulazna vrata od posla,
- HM, ključ od sobe radnog kolege, tamo je fax, idem probati .... nije, možda otvara manja vrata garaže ???
- ključ moje sobe na poslu,
- ključ od hodnika, s posla
- opet ne znam, vrata poslije ulaza na poslu koja ne zaključavamo?

Očito, dio sam većine. A vi?

| 09:46 | Komentari (15) | Isprintaj | #

srijeda, 31.01.2007.

Zaključak

Mama, zašto ljudi umiru?
Postanu stari, bolesni ...
Jesi li ti stara?
(HM...) Jesam, kažem. Potom kihnem.
I bolesna si!

| 11:30 | Komentari (17) | Isprintaj | #

petak, 19.01.2007.

O sebi?



Svojedobno sam pročitala izreku koja mi je ostala u trajnom posjedu, parafraziram: Tko si kao osoba, to govori više o tebi od svih riječi što ih sam o sebi možeš izreći. Misli se ovdje, pretpostavljam, na procjenu karaktera druge osobe pri fizičkom susretu s njom, procjenu stečenu promatranjem njenih djela. Ali, gle čuda, nikog od blogera ja ne poznajem osobno, barem tako mislim, pa opet, imam predodžbu o osobnosti svakog pojedinog. I, spremna sam tvrditi da je ista poprilično točna. Kako? To je i meni misterij, ali bit će da pisana riječ, odabir tema pisanja isijavaju iz sebe duh osobe koja piše.

Poznajem vas kao osobe. I vi mene, pretpostavljam. Morenade me zadužila, na svoj blagi način, neobavezno, ali ne mogu njoj se ne odazvati, da napišem (kako ono?) 5 stvari koje ne znate o meni. Kako smatram da sve bitno u stvari znate, a nešto će opet ostati i skriveno, to će biti materijalne stvari o kojima još nisam pisala pa vjerojatno nisu poznate.

Dakle, slučajnim redom:

- znam pjevati, imam sluha i dobar glas; volim pjevati; volim pjevati pjesme s dušom, međimurske, klapske pjesme; pjesma nad pjesmama mi je "Milost", pjevam li je ili slušam, po nekom neobjašnjivom refleksu oči mi zasuze, uvijek

- možete me zatvoriti mjesecima, bit ću o kruhu i vodi samo nek' mi je pri ruci knjiga (množina)

- biciklizam mi je pojam rekreacije (vožnja običnog bicikla, nikakvog čuda tehnike, polagana i panoramska, s čestim stajanjima da se nešto dotakne ili pogleda); svojedobno sam mislila biciklom na kakav dulji put, bez plana, nisam što ne znači da neću, sada, naravno, u društvu, no tako je veselije, ne?

- ne volim "ležeće policajce", ako žele da se ljudi pridržavaju propisa o ograničenju brzine, neka mlatnu (po novčaniku, mislim) svakog tko to ne čini, tako se efekt brzo postiže

- čovjek je čovjek pa bio žut, zelen ili narančast, pa opet kad vidim silne strance u "Ciboni", sastav stolno-teniske reprezentacije Hrvatske, pitam se: "Gdje smo Hrvati?"

Završavam vjerojatno najdulji post u mom blogerskom stažu i ne šaljem dalje zadatak.
Gotovo su svi u zatvorenom i relativno malom krugu ljudi koji ovuda prolaze imali i izvršili iste zadaće. Zapravo, nisam sigurna za ogulin i djuru ;)

| 11:23 | Komentari (14) | Isprintaj | #

srijeda, 10.01.2007.

Tko spava?


Odlazak u kupaonicu. Prije spavanja peremo zube. Kupaonica, makar mala, nije tijesna jer su djeca još sitna.

Trk u sobu. Navlače pidžame. Nije to jedino navlačenje. Uvijek iznova treba najmanje (2.5) dijete uvjeriti da mu je najbolje spavati u vlastitom, a ne u krevetu najstarijeg (6) djeteta. Makar je potonji na katu (kreveta na kat), a penjanje gore za dijete izazov (za roditelje strepnja).

Uskaču u krevete. Ne propuste se raspitati za planove za sutrašnji dan.

Gasimo svjetlo. Čuju se šuškanja. Netko šapuće. Pogledam.
"Mama ne mogu spavati", veli srednje (4) dijete. "Pričaju".
"Šššš", velim.
"Mama priča!", javi se najmanje dijete. Moram biti tiho.

"U koliko sati ćemo se probuditi?", pita najstarije dijete.
"U sedam", moram odgovoriti.
"Ne pričaj", kori me mrvica, "ne možemo spavati".

Tišina?
Ali ne, netko bude žedan, netko mora na WC, netko traži društvo igračke u krevetu.
Poslije svega mir.

Nakratko.
"Mama, idemo li sutra u vrtić", netko mora provjeriti.
Privirim. "Da", odgovorim, "spavajte."
"Ne pričaj, mama", opet. Toj mami treba stalno ponavljati!

Konačno mir. Spavaju? Tko zna, mama je legla i zaspala.



| 11:06 | Komentari (17) | Isprintaj | #

četvrtak, 21.12.2006.

DO ČITANJA ...


... ZDRAVI I VESELI BILI!

| 10:34 | Komentari (15) | Isprintaj | #

četvrtak, 14.12.2006.

Majstor i naučnica


Udajom se život djevojke koja postaje žena bitno mijenja. U mom je slučaju udaja sa sobom nosila preseljenje podalje od roditeljskog doma. Rečeno uključuje stjecanje nove rodbine, susjeda, znanaca. Drugačiji je put do posla. U prvim sam danima zaključila kako na autobusnoj stanici možete raspoznati udane od neudanih žena - udane tegle daleko više vrećica. Za vođenje kućanstva treba nabaviti puno stvari, od hrane i potrepština do, ako krećete od nule kao što jesmo Muž i ja, suđa, posteljine, sitnica. A sve se pomalo stječe. Nema se auto pa sve prenose ruke. Ali, mladost sve može.

No, nakon godinu dana nabavili smo auto. Nešto smo uštedjeli, Muž je iskoristio povlaštenu kupnju branitelja, nešto smo novca posudili od mojih. I postalo je sve lakše. No dobro, nakon početne treme dvaju vozača početnika.

Ispalo je da je meni zbog radnog vremena zgodnije odvoziti auto na servise. Srećom, one redovne (novi su auti "dosadni" kako reče jedan naš susjed, frajer, samo točiš gorivo i voziš. Kako god, ne težim na tom polju zanimljivosti!). Majstor u servisu stariji je čovjek, pedantan, radionica mu kao apoteka, sve složeno po mjeri i namjeni, čovjek po mom ukusu. Uz to temeljit, neki bi rekli spor. Pa još voli pričati. Uglavnom, servisi izgledaju ovako: dogovorimo se, dođem, budem uz majstora cijelo vrijeme dok radi, pričamo, učim. Da, da, učim. Ne čudi se majstor kad (žensko) navirujem pod haubu, zapitkujem. Nije sebičan, dijeli znanje. Tako sam naučila i sama mijenjam pregorjele žarulje (one koje mogu, jedna je teško dostupna i za nju treba posebni alat). Znam kako izgleda unutrašnjost sustava za kočenje, ručne kočnice, gdje je filter zraka, dijelove sustava za ispuh, smještaj pojedinih ulja i tekućina, elektronike (ne diraj!). Ali, isto tako znam i kako je život nekada bio težak, kako se majstor školovao uz rad, kakve su novosti s njegovim vinogradom, što voli njegova unuka...

I tako, meni je, zasad, servis auta ... ugodna djelatnost.

| 10:30 | Komentari (18) | Isprintaj | #

srijeda, 06.12.2006.

Imam moć



Mama sam. Sama ta uloga donosi mi brojne moći.
Imam moć otklanjanja boli i iscjeljivanja rana davanjem poljupca. Slušam žalbe djece kad ih netko u vrtiću ugrize(!), uvrijedi. Mami se podastiru problemi oko izdaje od strane prijatelja. Traže se razni savjeti. Velika sam i pametna u očima djece. Činim ih mobilnijima (da, da počelo je razvoženje po raznim aktivnostima i priredbama). Mama MORA za sve imati vremena.

Uistinu, uz majčinstvo, brojne su moje uloge: kuharice (u doslovnom i prenesenom smislu), spremačice, čistačice, pralje i švelje, ekonoma, (taksi) vozača, savjetnika, učitelja, vrtlara, cvjećara, peglačice, prijatelja, supruge, managera, instruktora, recenzenta, likovnog kritičara, modnog savjetnika, stilista, financijskog stručnjaka, dobavljača, strine, tete, susjede, snahe, kćeri, sestre, unuke, bake (samo u igrama uz bezbroj drugih), poslodavca, pjevačice, humanitarnog djelatnika, istražitelja, planera, računovođe... (moglo bi se još nastaviti).

I nisam izuzetak. Uz mnoge diplome za koje se čovjek bori ne bi li ih stekao, postoje one koje se stječu po naravi i trebale bi jednako vrijediti.
MAME, SVIMA VAM DODJELJUJEM DIPLOMU ZA MAMU.

Skrenula sam s teme. Jest, imam moć(i).
Hm, da, moram si to često posvješćivati pa će moje moći odnijeti prevagu nad mojim slabostima.

| 12:47 | Komentari (21) | Isprintaj | #

utorak, 21.11.2006.

Vjeverica


Vjeverice spremaju zalihe za zimu. Oraha i lješnjaka (znaju to naše voćkice), žireva. Pa se dogodi da im ostanu skrivene, zaboravljene. I eto koristi, spremište prekrije lišće, iz ploda nikne mlado drvce. Nedavno smo naišli na takav prizor u šumi - sadnice niču iz šupljine debla.

Sama imam neka svojstva vjeverice. Spremanje na skrovito mjesto. Da, da, najvažnije je stvari pospremiti na sigurno. Hm, toliko sigurno spremam stvari da ih poslije ni sama ne mogu pronaći, a tu su negdje. Samo, za razliku od vjeveričjeg zaborava, od ovog mojega nikakve koristi.
Ta kakva kome korist od dobro spremljenih kvačica za zavjese?

| 12:48 | Komentari (14) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se