Stupidboy
nedjelja, 18.06.2006.
Ljudi
Znamo da na svijetu ima puno, puno ljudi i da svake godine na svijet dođe još puno milijuna. Kada bi se svi uhvatili za ruke, okružili bi ekvator 153 puta. Niz bi bio toliko dugačak da bismo do Mjeseca stigli 16 puta.
Više od 4 milijarde ljudi, a niti dvoje istih.
Svatko od nas razlikuje se od ostalih. Svatko je jedinstveni pojedinac od rođenja.Ima nas svih oblika i veličina: visokih, niskih i onih između. No, bez ikakve iznimke, svi počinjemo kao vrlo mali. A ima nas i u mnogo različitih boja. Čak su nam i oči različitog oblika i boje. A nosova ima svih mogućih oblika. Kao i lica, usana, ušiju i svega ostalog. Razmislite samo o kosi: od snježne bijele do crne kao noć: ravne, kovrčave, kuštrave i valovite. A puno ljudi uopće i nema kose. Ljudi su smiješni. Neki ravne kose žele imati valovitu, a drugi kovrčave kose žele imati ravnu.
Ljudi širom svijeta nose različitu odjeću ili je ne nose uopće. Svi mi želimo izgledati najbolje što možemo.
A opet, ono što se negdje smatra lijepim ili zgodnim, drugdje će biti ružno, pa čak i smiješno.
Neki su od nas mudri. Neki luckasti. No većina nas je između to dvoje. Neki od nas vole buku, dok je drugi jednostavno ne mogu podnijeti. I
nemaju svi iste ideje o tome kako se dobro zabaviti.
Gdje god bili ljudi se vole igrati. Ali ne iste igre. Ukusi nam se razlikuju kao dan i noć.
Domovi, koje si gradimo, razlikuju se kao što se i mi razlikujemo. Ali, svima je potrebno krov nad glavom.
Ono što neke tjera na smijeh, druge tjera na plač. Neki su od nas vješti u stvarima koje drugi nikad ne bi mogli. Mnogi od nas vole raditi stvari u društvu, dok neki vole biti sami.
Volimo i držimo različite kućne ljubimce. I slavimo različite svečanosti i praznike. A i hrana koju volimo nije svugdje ista. Ono što se negdje smatra delikatesom, drugdje ne bi ni taknuli, a kamo jeli. Osim toga, harna koju negdje jedu, drugdje je zabranjena.
Imamo devet osnovnih religija, a postoji još i tisuće drugih. Mnogi ljudi vjeruju u jednog Boga…a milijuni drugih vjeruje u više njih…A mnogo milijuna ne vjeruje niti u jednoga.
Većina nas mora raditi kako bi preživjela, a ne biste vjerovali na koje sve načine ljudi mogu raditi. Većina ljudi naporno radi, no ima i lijenih. A mnogi, koji bi htjeli raditi, ne mogu naći posao. Dosta nas je bogatih, iako većina to nije, a ima nas i jako siromašnih.
Gotovo svi govorimo. No postoji 201 vrsta različitih jezika koji se govore na Zemlji, da ne spominjemo bezbrojne varijante i dijalekte kojima govore manje skupina ljudi. I gluhi mogu razgovarati u miru i tišini, jezikom znakova. Pisati i čitati ne znaju ni približno svi ljudi na svijetu, a postoji stotine načina za to.
Neki ljudi, ali ima ih vrlo malo, moćni su i utjecajni, iako većina nas to nije.
Izmislili smo čudan sustav društvenog rangiranja, stupnjevanja i klasifikacije…A ipak, svi živimo na istoj planeti, udišemo isti zrak i grije nas isto Sunce.
I svi na kraju, kao što smo i počeli, jednako završavamo. Manjinu nas pamtit će još dugo, nakon što odu. A čak i zato postoji bezbroj različitih načina.
Preko četiri milijarde ljudskih bića…mladih i starih, bolesnih i zdravih, sretnih i nesretnih, ljubaznih i neljubaznih, snažnih i slabih…………Ljudi posvuda, i svi različiti.
To je vrlo čudno, neki ljudi čak mrze neke druge zbog toga što im nisu nalik. Zbog toga što su drukčiji. Oni zaboravljaju da bi se i oni sami sebi činili različitima kada bi se gledali očima drugih.
No zamislite, kako bi grozno dosadan bio ovaj svijet kada bi svi izgledali, mislili, jeli, oblačili se i ponašali jednako.
Nije li predivno to što se svatko od nas razlikuje od ostalih?
