U logoru

03.08.2007., petak

Dani

U izlogu knjižare sam videla kalendar ilustrovan radovima Vilijama Blejka. Sećam se tog jutra. U školu sam stigla pešačeći.

Proćelavi David Vsevolodovič je već sedeo u uredu i radio. Obavestio me da se javio kolega L. Požalio se da je L. gnjavio pitanjima o projektu. Dva časa posle je rekao da mu je kosa previše porasla. Dužina je bila dovoljna da pramenovima pokrije proćelava mesta. Onda je izjavio da se ide ošišati.

Proverila sam internet vesti B92, ispivši svu kafu iz termos boce.
I mene je zvao L. da pita o projektu. Mogla sam mu reći – ipak se kreće – eksperiment je uspešan. Ovo je dobar dan.

Ošišani David Vsevolodovič se ušetao sa kalendarom ilustrovanim radovima Vilijama Blejka. Rekao je – Da li si primetila da je Blejk iščašio simetriju ‘What immortal hand or eye, Dare frame thy fearful symmetry.’ Eye – symetreye – .

Došla sam kući. Uporedo sam pročitala nekoliko strana iz nagrađenih dela Basare i Šolohova1. Ovako su bili vrlo zanimljivi, u protivrečnosti. Navila sam časovnik, dvaput proverila da je namešten na tačno vreme.


Volim ono što je ostalo iza Itala Kalvina, talijanske partizane, obožavaoca Voltera koji živi u drveću, zaljubljenog Qwqwqa, tajnog agenta Ljudmilu, avanture u Americi, lekcije za sledeći milenijum. Ali ne volim zbirku priča o razočaranom gospodinu Palomaru. Te priče su kao dani.

A sad, deco, zamenimo slova - gospodin Palomar, dan -
gospodin Palamar na reci Don.



___________________________
'Uspon i pad Parkinsonove bolesti', 'Tihi Don'.

- 03:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.07.2007., četvrtak

* Are you biracial? *

Na tabli od pluta je stajao zarko rozi oglas.
*Are you biracial? *
Istrazivanje odjela za sociologiju
Kontaktirajte gospodjicu Adelaide Wong za produktivan razgovor o iskustvima u vase dvije zajednice.

Adelaide ima tanak i ljubazan glas.
“Halo, Miss Wong? Javljam se na vas oglas.”
“Drago mi je. O kojim je zajednicama rijec?”
“Radi se o dvije etnicke grupe iz istocne Europe, ...“
“Izvinite, vi niste azijsko americkog porijekla?”
“Ne.”
“Ali mi trazimo iskljucivo tu grupu za nase istrazivanje. Izvinite sada, zurim.”

*Existence precedes essence

Draga gospodjice Adelaide,
proslog ponedjeljka sam se javila na vas oglas, i vi tada niste bili zainteresirani. Medjutim, mene i dalje zanima pitanje otjelotvorenog dvostrukog identiteta po nesreci, odnosno koincidenciji rodjenja (accident).
Sto to za nas sa ovakvim pedigreom znaci da egzistencija prethodi sustini? Cini mi se da ta fraza sadrzi ideju napretka: jedan covjek stvara svoju sustinu. Ili slucaj i moderan i arhaican, citav narod osmisljava svoju sustinu kad uvidi da postoji (?).
Prije uvidjaja da postojim, nekako se desilo ovo drugo, jedan narod (prva polovina) iz svoje sustine odbija drugi narod (druga polovina) – per se, a priori.
Drugi narod nema toliko iskljucujucu sustinu, ali me unatoc ne prima k sebi, vec kaze ovako:
“Meni je tebe zao”. *
Ukoliko svoju sustinu trazimo u okviru identiteta – ja svoju ne mogu traziti nimalo pravolinijski, posto tu tanku crtu prekidaju i banalnosti, kao sljedeca.
*Hoces li srpsku ili americku kafu?


Jezicno pitanje juga istocne Europe.
Kineski pisci dobro poznaju povijest. Kinesko pismo se ne sastoji od slova, vec od simbola, slika, koji su svoje sustine stekli u odredjenim povijesnim trenucima. Simboli imaju i vise od deset povijesnih znacenja. Zapravo, ne moze se biti dobar kineski pisac, ukoliko niste dobar kineski historicar. (parafraza Liang Y.)

Za jezike koji u pisanju koriste latinicna slova, ovaj efekt se mozda moze primjeniti na rijeci. Ako ne, onda na frazu, ili ideju u recenicnom sklopu.

Kad mi je ponudjena srpska kava, sto mi je zapravo ponudjeno?

Ta saplitanja na smusena pitanja identiteta su ipak univerzalna kada su identiteti u konfliktu.

Iskreno vasa,
P.



_____________
*citat pripada Draganu, Dejanu, Sanji, izrecen pri prvim susretima, dok progovorim.

_____________
"Po cuvenoj prici sa dalekog severa, pise M.B. pjesnik
ciju pjesmu citiram u prozi, lovci na vukove bodez sa
dve ostrice umoce u krv, balcak pobodu u led i ostave
u sneznoj pustinji. Gladan vuk oseti krv nadaleko,
pogotovo na cistom ostrom vazduhu, pod viskoim mraznim
zvezdama, i brzo pronadje krvavu udicu. Oblizujuci
smrznutu sukrvicu proreze jezicinu i svoju toplu krv
lapce s hladnog seciva. I ne ume da stane dok se ne
skljoka nadut od sopstvene krvi. Kad su takvi vukovi
koji se najteze love, kakvi li su tek ljudi, pa i
citavi narodi, pogotovo nas koji se vlastite krvi ne
moze nadosititi. I pre ce nestati nego se opsetiti da
ce krvav bodez ostati jedini spomenik i krst iznad
nas. "
Dubravka Ugresic
- 19:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.04.2006., petak


Još prekprekjučer se proljeće nije pokazivalo, pa nitko od nas nije ni obraćao pažnju na to da je stigao april. Da se nešto tajno radilo po mjesnim zajednicama, radilo se: nalazili su se novci koji će pokazati da čovjekovim utjecajem priroda uspjeva bolje. To je od prekjučer i zamisljenijim prolaznicima postalo jasno; proljeće je tu sa prekonoć procvjetalim drvećem, grad je podlegao olfaktornoj planskoj revitalizaciji - nije to cvijeće što nam tu smrdi - to su isparavajuća brdašca đubreta. A đubre se odmah po postavljanju rasulo po betonu pločnika i po trotoaru. U popodnevnoj šetnji, vezanog Medu je iznenadilo koliko ugodno moze biti valjanje u toj substanci, a meni skoro da nije smetalo čuti da se baš iz naše kuće čuje, kroz otvoren prozor, ljutit glas -

'To je jedno đubre od čoveka!'

Proljeće je stiglo - pripisujem tu viku proljetnom žargonu.

Ali ja možda nehotično lažem kazavši da je proljeće: temperature su za samo jednu noć skočile sa četiri na dvadeset i četiri stupnja. To jutro poslije, poslije postavljanja đubreta, i to jutro kad je temperatura porasla, na poslu nas je iznenadilo otkriće da nam ne radi hlađenje. Proljeće je probudilo i aktivizam u radnika: 'nalaze se javne pare za đubre, a privatni budžet naše firme ne može zadovoljiti osnovne ljudske potrebe.'
Ma nije to tako teško podnijeti - još prije dolaska proljeća, kolege Adolfo i Benito su mi se počeli udvarati. Oni me sada očaravaju trčeći sa na mene uperenim ventilatorom, dok se ja po laboratoriju pravim da nisam zainteresirana, baveci se kemikalijama. Naklonjena sam Adolfu, jer voli ples, i ponekad samo za mene, spretno izvede figuru sa ventilatorom i spektrofotometrom. Jos je previše stidljiv da mene uhvati i povede u romantični proljetni valcer. Juanito mi također cesto pocinje dolaziti u posjetu.

Tu je još jedan bliski kolega - iz Rumunjske. Otkrivši zajedničko porijeklo za jednog ručka, zamahao je rukama, izrekao: 'Čarape!' jer je često kao mladic putovao u Srbiju da kupi bas čarape. Potom mi je objasnio svoju priču dalje, na engleskom. U lijepom prijevodu ovo je ta prica:
"Ovdje sam tri godine, i odgovara mi industrija, kao inzinjeru. Moji u familiji su univerzitetski profesori. Ja sam previše nestrpljiv, prosto se ne mogu natezati sa mladima."

Otkad smo razmjenili bitne informacije, jezikom radničke klase, interesiraju ga jedino savjeti koji se tiču balkanske prehrane. On za ručak svaki dan donosi viljusku, žlicu, tanjur, noževe za kruh, za rezanje i za mazanje, asortiman jela: kobasice kuhane u ulju, Podravkine paštete, pinke kruha, margarin, i tegle kiselih paprika i crvenih maslina. Dugo ga je brinulo sto nije mogao pronaci crne masline, i molio me je da mu odam gdje ih mi nabavljamo, kao i gdje pronaci pastetu po jeftinijoj cijeni.
Poslije ručka uglavnom izlazimo da pušimo. Posebno nam je prijatno posljednjih dana od proljeća, jedino nam to đubre malo zasmetalo. Inače se zapodjene razgovor o navici pušenja i svakodnevno nanovo saznajemo da kolega iz Rumunjske puši od desete godine, kolega iz Meksika od dvanaeste. Mi se svi razumijemo i bez poznavanja kulture sagovornika, te sa tek nekoliko rijeci zajednickog jezika. I balkanski inžinjeri iz dobrostojećih porodica su sretni građani svijeta.

... ali, nebitno, sad ću sama da gledam u zvijezde kroz otvoren prozor, da omirišem svijet, a onda čitaću Pravopis srpskoga jezika za laku noć.

- 07:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.02.2006., četvrtak


Nakon snježne oluje i dva dana vožnje across the USA, stigla sam na destinaciju, moj novi dom. Organization is the key - pa evo okratko kako sam organizirala svoje nove dane.

Jutra radnih nedjelja provodim striktno poslovno, za pisaćim stolom. Moj posao je odgovaranje pisama, kao jedini dežurni propali kemičar u okolini. Samo jučer sam odgovorila na dva pisma, nakon konzultacija sa enciklopedijama:
'What is the harmless chemical substance, that can be placed in a glass jar and when you shake it, it should create a fine cloud, to entertain the children? Most humble servant, Chuck.'
i
'Kako skinuti tragove crnog flomastera sa srebrne posude za maslac? Zauvijek zahvalna, Nevenka'

Nakon što odgovorim na pisma, skidam laboratorijski mantil i stavljam pregaču. Prekjučer sam napravila pašta-šutu, jučer mahune sa janjetinom, a danas se nudi prebranac.
Vikendi počinju isplaćivanjem naknade za moje usluge, tj. dobivam džeparac. Ova subota ce da bude prva.

No, imam i ja svoja iznenađenja. Sinoć su mi Snježa i Ivica došli u posjetu, donijeli sušeno meso za naknadu, i sjeli da im ispunim neke formulare, kao jedini dežurni propali poznavatelj engleskog jezika u okolini. 'Đe da se potpisujem?' upita Ivica pa potpisuje svoje dokumente ne čekajući odgovor, dok Snježa kliče, 'A što si oslabio, honey.' Ivica se potpisuje na krivu liniju, pa briši to korektorom, pa se ponovno potpisuj.

Poslije smo se smjestili na trosjed i gledali satelitski program gdje je dr. Andrija Hebrang slučajno pričao o komunističkim zločinima. Ivica je usput smazao dvadesetak mojih palačinki sa pekmezom od šipka.
Snježa nam poslije priča da ide u posjetu u stari kraj, pa će dobrosusjedski da se nađe sa hrvatskim i srpskim prijateljima. Pa kako može?
Ja sam uvijek, kao jedina dežurna propala neonacionalistica (koju poznajem u okolini), iz obijesti išla u katoličku crkvu pa se krstila sa tri prsta i ubacivala dinare u škrabice, a u pravoslavnoj se krstila prvo sa pet a onda sa svih dvadesetoro prstiju, i ostavljala sličice sv. Alojzija Stepinca na klupama. Neka vide i znaju Snježa i Ivica i svi kako se razvijaju nacionalizmi.


- 19:21 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2007  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

ulogoru-at-net.hr

Image Hosted by ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se