01.04.2007., nedjelja

Obiteljske stvari Danas je nedjelja, štoviše Cvjetnica i očekivalo bi se da se dogodi jedan fini, svečani obiteljski ručak. Kod nas danas toga nema. Muž i stariji sin su nakon što su se vratili s kave izjavili da oni neće ručati, jer da će ubuduće jesti samo doručak i večeru. Sin je na taj način smršavio tri kila u zadnjem tjednu. Muž je stao s mršavljenjem, pa se nada da će mu taj režim pomoći da opet krene. Nažalost u mojoj obitelji svi imaju višak kilograma, ali barem možemo svi zajedno biti na dijeti. Druga je stvar da se teško složimo oko izbora dijete. Muž je skloniji, brzim, drastičnim mršavljenjima- zapravo Atkinsovoj iliti mesnoj dijeti. Dva puta u životu je njome skinuo po 30 kg, ali zato je sada dogurao do stvarno velike kilaže. Ja sam sklonija zdravoj, laganoj, mediteranskoj prehrani, kako inače kuham i od čega se za reći pravo nismo ni nadebljali. Muški dio obitelji upropastili su večernji odlasci u fast-food, a nas cure slatkiši, mene osobno uglavnom sladoled. Luda sam za sladoledom od vanilije, king double mi je san snova, mogu ih smazati tri jednog za drugim, a kćer je više za čokolade. E da, kćer je danas izjavila da će ona ručati samo naranče što je i doručkovala. Pošto je ona već dosta smršavila i blizu je idealne težine, a zapravo je već dugo na dijeti usprotivila sam se pa mi je obećala da će pojesti još nešto. Mlađi sin je došao s tenisa, ujutro nije doručkovao i kao ide van s prijateljima, pa neće ni ručati. Narvno to nismo dozvolili i on je normalno ručao. Meni je nekako bilo svega dosta i rekla sam :"Ni ja neću jesti kad niko neće". Onda su me malo nagovarali i naravno na kraju odustali. Otišla sam prileći da ne mislim na hranu. Sada sam budna, ne osjećam neku naročitu glad, više neku slabost a i raspoloženje mi nije baš neko. Stalno mi se vrte po glavi sinove riječi da ne bi bilo ništa da šest mjeseci ne jedem, da imam toliku zalihu. Što je najgore nije to ni daleko od istine. Kad čovjek nakupi ovoliki višak kila kao ja, lako upadne u malodušnost jer mršavljenje ide polako, a odricanja nisu lagana. Jednom sam 21 dan bila na dijeti uz pomoć akupunkture, jela sam skoro pa ništa, samo vodu, kavu bez šećere, rijetko kad prirodni sok od grejpa. Izgubila sam 13 kg, jako se vidjelo naravno , fizički sam se osjećala odlično ali nekako sam bila tužna i sve mi je bilo besmisleno. Hrana je stvarno veliko zadovoljstvo i najbolja utjeha za sve. Nitko to ne može osporiti osim onih rijetkih pojedinaca koji jedu samo da prežive. Većini nas hrana je ipak veliki gušt. Nije ni čudo da je moj desetogodišnji sin, koji je i sam već dva i po mjeseca na dijeti i stvarno lijepo izgleda sa manjim trbuščićem, nekidan gorko zaplakao i rekao:"Mama, kakav je ovo život kad ću uvijek morati paziti što jedem i suzdržavati se." Pokušala sam ga (i sebe) utješiti pričom kako se isplati jer je užitak lijepo izgledati, osjećati se lagano i moći obući što želiš a da ti to lijepo pristaje, a naravno i izbjeći bolesti koje prekomjerna težina donosi.

- 18:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.