srijeda, 08.07.2009.

donosimo vam pregled povijesti Vašeg (i našeg) Grada

RANIJA POVIJEST (...-16.st)
O naseljenosti današnjeg Ivanić-Grada u najranijem povijesnom periodu za sada nepostoje nikakvi materijalni dokaza. Može se pretpostaviti da će arheološka istraživanja potvrditi postojanje ranijih civilizacija, pogotovo rimske, jer je ovim područjem prolazila rimska cesta od Andautoniae prema Mursi. Za razdoblje ranoga srednjeg vijeka također nedostaju povijesni izvori i materijalni ostaci sve do 12. i 13. stoljeća. U povijesnim je ispravama iz 12. stoljeća zapisano da je ugarski kralj Ladislav darovao zagrebačkoj biskupiji posjed Dubravu prilikom osnivanja zagrebačke biskupije godine 1094. U sklopu toga je posjeda i župe najvjerojatnije od početka bio i ivanićki kraj. Granice tog posjeda zvanog Dubrava poznate su tek od početka 13. stoljeća, a obuhvaćale su današnje ivanićko područje osim dijela uz rijeku Savu. Taj je naime dio pripadao posjedu i župi Moslavina. Radi lakšega upravljanja biskupi kasnije odvajaju od dubravske župe dio područja, te osnivaju ivanićku župu sa sjedištem posjeda i župe u Kloštar Ivaniću. Ta se župa prvi put spominje godine 1334., a najvjerojatnije je osnovana ranije. Naime pretpostavlja se da je na tom mjestu još u 13. stoljeću zagrebački biskup Stjepan II Babonić sagradio prvu drvenu kuriju ili utvrdu, al tek u prvoj polovici 14. stoljeća biskup Ladislav de Kobol gradi tvrdi grad, “castrum novum” zbog višegodišnjeg rata s buntovnicima protiv crkvene desetine. Područje biskupskoga posjeda Ivanić, u mnogim dokumentima kasnijih stoljeća nazivano "Otok Ivanić" (danas područje Ivanić Grada, Križa i Kloštar Ivanića) dobro se razvijalo, čemu je pogodovalo i plodno tlo nastalo krčenjem šuma koje su u srednjem vijeku pokrivale veliki dio područja. Osim poljodjelstvom stanovništvo se najviše bavilo svinjogojstvom, a u brežuljkastom dijelu u manjoj mjeri i vinogradarstvom. Zemlju su obrađivali u najvećem broju zavisni kmetovi, te povlašteniji predijalci. Razvoju je pogodovala i cesta koja je prolazila ovim područjem i povezivala Čazmu, Dubravu i Ivanić s panonskom cestom uz Savu. Sve to pogoduje razvoju naselja. Iako se za većinu naselja ne zna točno vrijeme nastanka, za neka se naselja ipak pouzdano zna da su nastala u predturskom razdoblju (Jalševec Breški, Poljana Breška, Ivanić-Grad).
TURSKA OSVAJANJA I RAZVOJ UTVRDE
Turska osvajanja u prvoj polovici 16. stoljeća iz temelja su promijenila razvoj ovoga područja. Kao i drugdje, stanovništvo napušta naselja i pred turskom se opasnošću iseljava u sigurnije zapadne krajeve. Turska pljačkanja te iseljavanje stanovništva naročito su pojačana padom susjednih utvrda Čazme i Moslavine. Obranu svoga posjeda od početka turskih nadiranja organizirali su zagrebački biskupi, ali zbog nedostatka ljudstva i sredstava, organizacija obrane prelazi u nadležnost krajiške vojne vlasti koja se postepeno stvarala. Tako je i područje Ivanić-Grada uklopljeno u tu novu krajišku organizaciju (Slavonska krajina). U novim okolnostima važnu ulogu obrane ostatka Hrvatske ima Ivanić-Grad, koji, nakon što je Krajina podijeljena na kapetanije, postaje sjedištem jedne od njih. U drugoj polovini 16. stoljeća područje je izloženo stalnim turskim pohodima, te se zbog strateške važnosti ovoga položaja gradi u Ivanić-Gradu nova utvrda, jer stara biskupska utvrda, iako često popravljana i nadograđivana, nije zadovoljavala obrambene potrebe. Izgled nove utvrde dokumentiran je u projektima njezine obnove potkraj 16. stoljeća. Na nacrtima graditelja Alexandera Pasqualinija iz godine 1597.-1598. ucrtan je i obris dotadašnjeg drvenog kaštela, jednostavnog pravokutnika s manjim istacima na uglovima. Kaštel je bio utvrđen bedemima od nabijene zemlje i okružen kanalom, ispunjenim vodom iz rijeke Lonje. Prvi i drugi Pasqualinijev nacrt prikazuju utvrdu približno iste veličine kao zatečeni kaštel, no u trećem su njezine dimenzije gotovo dvostruko veće, kvadratnog je oblika, s bastionima na uglovima. Po tom je projektu utvrda i izvedena, što se vidi na kasnijim Stierovim nacrtima iz 17. stoljeća. Fortifikacija je služila za smještaj vojnog garnizona i ratne opreme. Zbog oskudnosti raspoložive povijesne dokumentacije i nedostatka arheoloških nalaza nema puno pouzdanih podataka o izgledu tvrđave i pojedinih građevina unutar nje. Zna se da je od druge polovice 17. stoljeća u tvrđavi postojala drvena kapela sv. Ivana Kapistrana (odnosno kapela sv. Petra), te velika carska vojarna, koja je imala prizemlje građeno od peke, drveni kat, šiljati krov i onizak toranj. U prizemlju vojarne 1750. otvorena je prva pučka škola kao “Komunitetna pučka škola”, koja je tu bila smještena do 1797. godine, kada je preseljena u posebnu školsku zgradu, sagrađenu u podnožju brežuljka Prkos. Među ostalim građevinama unutar tvrđave u izvorima se još spominju dvije oružarnice i glavna vojna straža. Za turske je opasnosti ivanićka tvrđava bila jedna od najznačajnijih u obrani preostaloga slobodnog dijela Hrvatske. Nakon prestanka ratne opasnosti značenje ivanićke tvrđave slabi, pa je vojska napušta već nakon godine 1776.
OD TURSKIH OSVAJANJA DO DANAS
Desetak godina poslije turskih osvajanja posve su zapušteni obrambeni nasipi, a jarci s vodom postaju žarišta malarije. Zatrpavanje jaraka raskopavanjem zemljanih nasipa započinje godine 1827. i traje više desetljeća. Na prostoru nekadašnjih nasipa uređen je prvi vrt i perivoj uz ondašnju zgradu pučke škole, što je začetak vrtne umjetnosti na ovome području. Godine 1805. osnovana je u Ivaniću župa sv. Petra. Na ozelenjenom platou nekadašnje tvrđave u 19. stoljeću grade se nova župna crkva (1831), nova zgrada škole (1861), te zgrada magistrata. Car Franjo Josip 8. lipnja 1871. godine potpisao proglas kojim se dokida Varaždinska krajina, a područje njezinih pukovnija pripojeno je građanskoj Hrvatskoj i stavljeno pod vlast hrvatskog bana. Istog dana car Franjo Josip potpisao je i odluku kojom trgovištu daje status i naslov Grada. Stoga se danas toga datuma i slavi dan grada Ivanić-Grada. Od 1871. godine birao se i načelnik općine. Gradnjom željezničke pruge potkraj 19. stoljeća grad dobiva nove mogućnosti gospodarskog i društvenog razvitka pa tako postaje snažno obrtničko središte, a općina jedna od najbogatijih na širem području. Prve pučke škola ("Komunitetna pučka škola") osnovane u Ivanić-Gradu 1750., kasnije se razvila u tzv. trivijalnu školu (učilo se njemački i hrvatski, vjeronauk i račun). Pod nazivom "Građanska čitaonica" 1877. proradila je jedna od najstarijih takvih kulturnih ustanova u Hrvatskoj. U isto vrijeme osnivani su i Pjevačko društvo “Posavac”, Obrtna zadruga, sportska društva Hrvatski sokol i Hrvatski orao, a otvorena je i brzojavna postaja. Od zanimljivosti valja još spomenuti gradnju Gradske vijećnice (Magistrat) 1889., jer je još 1765. Ivanić-Grad postao vojna općina, koja je dotad bila smještena u staroj vojarni. Ovdje je 1892. osnovano i Dobrovoljno vatrogasno društvo, jedno od najstarijih društava u Hrvatskoj. Sačuvana stara jezgra Ivanića ima spomeničku vrijednost. U prvom desetljeću 20. stoljeća češki vrtlar Viteslav Durchanek na temelju postojećeg školskog vrta uređuje današnji Perivoj Stjepana Posezija. Gradnjom slobodnostojećih zgrada javne, upravne i stambene namjene u sjevernom i zapadnom dijelu navedenoga prostora u drugoj polovici 20. stoljeća sasvim se zatiru tragovi nekadašnje utvrde.
ZNAMENITOSTI-GRADSKA VIJEĆNICA
Stara općinska zgrada (Magistrat, Gradska vijećnica) smještena je uz župnu crkvu sv. Petra, na platou nekadašnje utvrde. Sagrađena je u razdoblju od 1871. do 1889. godine, kada sama utvrda već gubi obrambeni značaj. Sa sigurnošću se može reći da je ova tipska historicistička građevina dijelom podignuta na perimetru tvrđavske zgrade – nekadašnje carske vojarne. Građevina tlocrta u obliku slova L sastoji se od većega, južnoga i kraćega, neznatno nižega sjevernog dijela. Razlike u građevinskim detaljima dvaju njezinih dijelova (visinska razlika podova na katu, nadsvođene prostorije u prizemlju sjevernoga krila i dr.) mogle bi upućivati na različito vrijeme gradnje. Zgrada je zidana opekom i izvorno ožbukana.

Pročelje je današnji izgled dobilo u radovima početkom 20. stoljeća. Zgrada je očuvala osnovni oblik jednokatnice s visokim četverostrešnim krovom i pravilnim ritmom otvora u prizemlju i na katu. Prostorna organizacija prizemlja i kata većeg južnog dijela građevine, koja se temelji na prostranom središnjem predvorju s ulazima u većinu prostorija, nije u potpunosti sačuvana s obzirom na pregradnje unutrašnjosti. Uz manje dvorišno krilo najvjerojatnije je postojala vanjska drvena galerija iz koje se ulazilo u prostorije kata, nekad u funkciji zatvora. Krajnja je sjeverna prostorija srušena i na tom mjestu dograđena nova zgrada, a tom je prilikom umjesto drvenog trijema prizidan hodnik na stupovima od opeke i traverzama na katu. Gotovo sve prostorije južnog dijela građevine imale su drvene oslikane stropove, dok dvije prostorije u prizemlju sjevernog dijela imaju svodove. Danas je na pročeljima sačuvan samo karakteristični horizontalni razdjelni vijenac (kordon), dok je historiscistička dekoracija prozorskih okvira i portala dokumentirana prilikom konzervatorskih istraživanja 1994. godine.

Nad ulazom u Vijećnicu se nalazi reljef grba Općine Ivanić iz 1889. godine, a lijevo od ulaza 1931. godine je postavljena spomen-ploča znamenitom Ivanićaninu Đuri Deželiću.
Zgrada Magistrata, odnosno Gradska vijećnica ubraja se među najstarije i arhitektonski najvrednije građevine u Ivanić-Gradu.

Građevina svojim položajem na jugoistočnom dijelu perimetra nekadašnje utvrde, danas unutar gradskoga perivoja, Parka Stjepana Posezija, zajedno sa župnom crkvom sv. Petra i zgradom stare škole, čini visoko kvalitetan urbani ansambl povijesne cjeline.
ZNAMENITOSTI-PARK STJEPANA POSEZIJA
Vrijeme nastanka: prvo desetljeće 20.stoljeća

Autor: Viteslav Durchanek, češki vrtlar, koji je s prof.dr.Antunom Heinzom suartor Botaničkog vrta u Zagrebu. Park Stjepana Posezija nadovezuje se na Lunzerov vrt koji je bio vezan za tzv.“ trivijalku“ , osnovnu školu na padini Prkosa. Kada je 1861.godine na to mjestu podignuta nova škola, uređen je školski vrt na temelju kojeg će u prvom desetljeću 20.stoljeća nastati današnji Park Stjepana Posezija pred novom Župnom crkvom Sv. Petra.

Prijedlog obnove parka izrađen je 1993.godine povodom proslave 900. obljetnice grada, a slijedio je Durchanekov kriterij šarenila biljnih vrsta, dok je kompozicijom i stilskim obilježjima zadržao historistički ( neoklasicisičko-neobarokni) ugođaj.
ZNAMENITOSTI-CRKVE

Župna crkva sv.Petra Apostola, Ivanić-Grad

Crkva je sagrađena 1831. G.na mjestu nekadašnje drvene kapele sv. Ivana Kapistrana koja se nalazila unutar tvrđe, a stradala je tijekom turskih ratova. Izvješća vizitatora iz 17.stoljeća govore o njezinom trošnom stanju, da bi 1775.godine bila srušena. Nova župna crkva tipična je kasnobarokna građevina klasicističkog sloga, bogato oslikana freskama na svodovima i zidovima. Unutrašnjost crkve je početkom 20.stoljeća u prebogatom historicizmu oslikao Leonardo Marotti, izraživši ukus svog vremena, ali podjednako koristeći prisjećanja na gotiku, barok,rokoko, klasicizam, pa i elemente jugendstila.
Orgulje s 14 registara, manuala i s pedalom. Gradio ih je 1909.g. Antonio Molzer iz Kutne Hore. Orgulje karakterizira lijepa zvučnost snažne romantične mekoće.

Crkva sv. Maksimilijana, Posavski Bregi

Dovršena je1815.g. Velikih je dimenzija, unutrašnjost je nadsvođena, a na svodu su slike iz vremena gradnje, kao i crkveni inventar i klasicistički relikvijar sv. Maksimilijana. Iako je župa osnovana 1790.godine,župna crkva počela se graditi početkom 19.stoljeća pod nadzrom zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca. Posvećena je sv. Maksimilijanu. Crkva posjeduje bogatu zbirku oltarnica od lanenog platna koji su izradili i donirali župljani.

Crkva sv. Nikole, Dubrovčak Lijevi

Smještena nedaleko od rijeke crkva je pročeljem orijentirana prema Savi. Izgrađena je u 18.stoljeću, a sripada kasnobaroknoj crkvi, centralnog četverolisnatog tlocta s užim pravokutnim svetištem uz koje se nalazi sakristija s oratorijem. U župi, koja je osnovana 1789.godine, crkva sv. Nikole bila je prva zidana crkva te je kao takva najstarija na ivanićgradskom području. Obnovljena je 1880.godine o čemu svjedoči natpis na pjevalištu. U crkvi se nalazi vrijedna zbirka rukotvorina od lana.

U idućem javljanju donosimo:
znamenite osobe našeg Grada
program događanja u Gradu za srpanj
zanimljivosti iz Grada

Pozdrav Svima!

---

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.