U Agoniji

srijeda, 22.05.2013.

Crtice 11

Može li vas itko naljutiti i razveseliti više od vlastite djece? Pretpostavljam da je kod svih odgovor isti, oni su naše najveće bogatstvo.

Istina, često se ove sintagme koriste i u krive svrhe pa se tako zlorabe u marketingu, politici ... Nisu ovi "magovi" što petljaju po ljudskoj psihi ludi, dobro znaju što rade. Gotovo da su u stanju ubijediti čovjeka da i vlastitu ruku daju kako bi "vaš dijete imalo sve ono što dijete 21. stoljeća MORA imati".
Ljute me ove psihičke igrice oko mojih dragulja. A imam ih dva. Ovo imam, shvatite uvjetno.

"Ona su više Tvoja nego moja; iz mojih ruku ćeš ih jednom tražiti"

Nama su dati da ih postavimo na noge, da ih naučimo osnovama onog što su nas naučili da se zbirno naziva Život. Posuđena su mi dva ...
Jutros sam mog starijeg dječaka otpratio na školski izlet. Putem do autobusa nastojao sam mu dati što više savjeta koji će mu pomoći (znam da sam mu vjerojatno bio dosadan ali moram ... ). Predajem ga u ruke učiteljici, vozaču ... nekim drugim ljudima. Gledam ga sa neskrivenim ponosom. Bože hoću li biti u stanju ovo što si mi dao obraniti od "svijeta" ...

"Prosvjetli me, dakle, Bože moj, da uistinu spoznam što mi valja činiti".

Vidim sve njegove prednosti i mane, kao na dlanu ih nosim. Volim ih podjednako. "Laku noć tata, nek` te čuva dragi Bog i anđeli nebeski" i poljubac u čelo, njegove ruke oko mog vrata ... odlazi na počinak. Sve "mane" nestaju, tope se i nestanu onog trena kada zaspe. Još do jučer mi je sjedio na koljenima ali mi još uvijek da ruku kad smo zajedno u šetnji. Zahvaljujem Bogu na ovim trenucima ... Uskoro će mu narasti krila ...
A ovaj moj sitniš ... Svakog nas dana podsjeća na sve proživljeno sa njegovim bratom (jako mu sliči). Brzo je izborio svoje mjesto pod suncem. Osmjeh sa dva zubića briše neprospavanu noć, grlati smijeh dok se igramo. Radost. Da, to je najbolja riječ koju mogu upotrijebiti. Oni su i ljubav, sreća, briga, posao ... radost. Doista to jesu. Radujem se svakom danu s njima, radujem se povratku sa izleta, ushićenoj priči o događajima popraćenih mimikom i skakanjem po kući (kao da je još tamo...), radujem se malim zubićima koji će se pokazati kada me Sitniš prepozna ...

"Daj mi pripravnost i stalnu revnost da tu glavnu dužnost vjerno vršim te uzmognem reći: Gospodine, od onih koje si mi izručio, nisam nijednoga izgubio!"



- 07:51 - Komentari (28) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se