Dani se redaju, prebrzo. Ne stižem razmišljati. Inercija. Dominira mojim bivstvovanjem. Volim mir, volim prekapati po mislima i slijediti im nit. Čekam kraj dana, čekam da svi usnu i da ostanem u miru i tišini. Navečer je uvijek strka. Knjige za školu, odjeća za školu, za posao...što će mo za ručak...kada....Red za banj. Guram sve ispred sebe. Želim ostati zadnji, želim komadić mira ... tišine.
Svi su usnuli. Ostao sam sam, pogasio sve ... a onda me uhvatio "taj" osjećaj. Prožeo me mir, dubok istinski mir. Prepustio sam se mislima, toku njihovom. Tijelo tu a misli tko zna gdje. I nestadoše svakodnevni tereti. Pokušavam se zadržati tamo što dulje. Zvižduk. Glupi mobitel. Samo mail. Negdje je sniženje, akcija ... prigoda (u ovaj sat...uostalom znam da mi nitko mailom ništa pametno ne poručuje u ovo doba).Ma što ga nisam ugasio...Za kaznu napasniku začepim usta. Pokušavam uhvatiti tok, vratiti se. Ne ide ...
Predajem se, okrenem se na leđa i analiziram današnji dan i u mislima prođem obaveze koje me čekaju. Lutam. San nikako na oči. Pokušavam čitati. Ne ide...Prevrćem se...vrijeme prolazi a san ipak polako ali sigurno dolazi.
Plaža. Samo se zvuk valova koji se sa žala povlače natrag u more čuje.
Ritmičan.
Uspavljuje.
Galebovi.
Uživam zatvorenih očiju. Vjetar sa mora, lagano miluje tijelo.
Škaklje.
O ljepote!
Uživam u prizoru zatvorenih očiju.
Opet galebovi...glasniji...i more je glasnije. Vjetar je, čini se, pojačao. Čak mi je i hladno. Galebovi...glasniji...vjetar...sad mi je zaista hladno.
Budim se otkriven, sa napasnika sinoćnjeg galebovi sve glasnije klikću a vjetar se nestašno igra sa zavjesom. (Moram promjeniti ton alarma). Gledam onog napasnika preko oka. Velike crvene brojke pulsiraju (6:20) u ritmu valova. Mrzim glupu spravu (kao da mi je aparat kriv) i nepovratno se vraćam u rutinu.
Umivam se...ključevi...poruka na hladnjaku...napasni aparat u džep (i punjač također)...izlazim na jutarnju hladnoću. Hladan upravljač automobila briše sve nedoumice (ako ih je dosad i bilo). Pijem kavu, prvu jutarnju, mijenjam melodiju alarma (običan tu-tu bit će sasvim dobar)...idemo dalje.
