Datum: 27.10.2007., dan: subota, sat: 21:47
Skoro pa žalosno, ali istinito
Prošle godine je veliki orkestar TZ-a "Gaj" brojio nešto sitno preko 20 članova. Doduše, rijetko nas je bilo toliko na probama (ili nastupima) u isto vrijeme. No ova godina je , po tom pitanju, doista loše započela. Neka me netko ispravi, ali brojkica nam je došla do cca 15 (i nikako preko), a na probama nas je redovito hmmm.... 5 (ako i toliko). I to je žalostan dio ovog posta. Toliko žalostan da ću se time požalostiti (op.a. suprotno od pozabaviti) neki drugi put... Oprostite mi! Šmrc!
No, da nema Njih naslov ovog posta bi bio: "Žalosno, ali istinito". Ali, Oni jesu tu. I unose veselje u ovaj post. I Gajevu budućnost. A Oni su?
1. Danijelov pomladak (to od milja)
2. Moj (Jasnin) pomladak (i to je od milja)
1. Danijelov pomladak
Ne znam puno o njima, ali ove godine ću se malo više družiti s njima, pa ću produbiti svoje (i Vaše, jadni dragi moji) znanje. Ima ih 12-tak. Sviraju evo već 3-4 godine i polako se pripremaju za ulazak u veliki orkestar. I... mislim da su svi dečki i to u 7. i 8. razredu osnovne škole.
2. Jasnin pomladak
Eh, o njima znam puno više. I o njima ću pisati.
Počeli su svirati prošle godine (osim jednog) i imali su tu (ne)sreću da su moja prva generacija. Nakon početnih 15-ak, danas ih je 9 - ravno 6 dečkiju i 3 cure. Idu u 4., 5., 6. ili 8. razred osnovne škole. Znaju me naljutiti - jako!!! Ali, većinom su dobri i jako su dragi. A ja se trudim biti stroga. Da ne bi bilo nismo znali. Zezamo se, učimo, sviramo i puno (previše) pričamo. Ma, glavno da nam je dobro. Trenutno pripremamo dvije božićne pjesme za jedan mini božićni koncert za roditelje. Da se malo i s njima veselimo. Kad smo veseli po prirodi.
Mene znate i moju sliku ne trebate, pa ajmo dalje...
Tomislav
Dominik
Stjepan
Gabrijela
Filip
Matija
Juraj
i dvije dame (trenutno) bez slike - Andrea i Marija
A za kraj, svi zajedno (bez nedostajućih cura i mene) na probi:
Specijalni veliki pozdrav našoj Anni koja je trenutno u Zgb-u, ali se 04.11. vraća u Mađarsku! Kako ide ona naša tajna riječ: Sabolč, draga!
Toliko od mene za danas/večeras,
Jasna
P.S. Koprivničani , prenijela sam informacije, jedva čekamo , nadam se da je mail stigao i da je sve ok. I još jednom isprika od mene jer stalno kasnim (sa svime)....
|
Datum: 07.10.2007., dan: nedjelja, sat: 17:59
Što ima...
Već sam rekla da smo promijenili prostor. Probe od ove sezone održavamo u prostorijama pastoralnog centra Župe Marije Kraljice Apostola. Vjerujem da u ime svih nas mogu reći pateru Miju jedno javno veliko HVALA. Uvijek je lijepo znati da imaš prijatelje koji te razumiju i voljni su pomoći.
Također, veliki orkestar ove sezone probe ima ponedjeljkom i srijedom od 20 do 22 sata. Zasada sve funkcionira (skoro pa) besprijekorno. Sada čak i sjedimo kako treba (u polukrugu, a ne za školskim klupama).
Nemirni smo kao i inače. Ne vjerujete!? Bude duce iliti Danijel potvrdio.
I dalje nas je malo na probama. Nažalost, ne stižemo. Pa čak ni ja (ha-ha-ha) nisam bila na svim probama.
Na repertoaru trenutačno imamo:
* Pjesmu rastanka (u Danijelovom aranžmanu)
* Dobro mi došel prijatel (Ban pjeva, jej)
* Ljubavi, gdje si (ajde, to smo nekako polovili - jednom davno praizvedba)
* Cirkus dolazi (praizvedba nagrađena brončanom tamburicom - joj, mama, ne pitajte kak' ide)
* Narodni ples br. 1 (ja to volim, ne govorim u ime ostalih)
U iduću nedjelju (14.10.2007) nas očekuje gostovanje na koncertu koji priređuje Pjevačko društvo "Ban Josip Jelačić" iz Zaprešića u čast 12. rođendana našeg Grada. S obzirom da do tada nemamo više niti jednu probu, reći ću (u ime svi nas): "Pomagaj, Božek!". Sva sreća pa sviramo samo dvije pjesmice - Pjesmu rastanka (a ako mi baš ne budu išli upadi neću ih svirati ) i Dobro mi došel prijatel (tu nema ništa komplicirano).
Iza toga se veselimo putu u Koprivnicu našim prijateljima koje smo stekli zahvaljujući upravo ovoj našoj virtualnoj dimenziji. Al' malo se i brinemo... Jer baš ne vježbamo kak' se spada. Pa, ovaj, nemojte nam kaj zamjeriti!? Ja to ovako unaprijed. Ipak, naši Podravci su osvojili ove godine u Osijeku zlato i priređuju koncert (i sve ino veselo što sljeduje) upravo povodom dodjele plakete, a mi ćemo doći ovako hmm... no, dobro, kako ćemo doći. Ionako kažemo da idemo na feštu. Dakle, čestitke KUD-u Podravka na zlatnoj plaketi i mi (daj, Bože) stižemo k vama
No, rijetko pišem o drugim odjelima Gaja, ali to je bilo zato što ih nisam poznavala. Sad (u ulozi voditeljice najmlađih) imam informacije iz prve ruke. Dakle, osim velikog orkestra tu je još i naš pomladak podijeljen u dvije grupe - one pripremne za orkestar i one najmlađe. Veliki pozdrav njima od njihovih voditelja i obećajem poneki post posvećen upravo pomlatku. Sve u svemu, jako su slatki i dragi (i zločesti, he-he-he)
Eh, da, još jedna stvar - na prošloj probi ponuđena nam je kupnja vina od našeg prijatelja (da se poslije proba - ponekad, ne uvijek - malo počastimo). Gospođa predsjednica i gospodin voditelj su dali prijedlog na glasanje prisutnima. I, naravno, prijedlog prihvaćen (bez ijednog protiv).
Negdje, na samim počecima ovog bloga, postavljala sam pitanja (mislim)...
Pa, nije da vraćam tradiciju, ali baš mi je jedno palo na pamet...
Kako natjerati Jasnu da piše (barem malo) kraće postove?
Svi prijedlozi će biti primljeni na razmatranje. Hvala unaprijed na odgovorima.
Pozdravlja Vas,
Jasna
P.S. Obzirom da sam si nabavila čudo tehnologije zvano "digitalni fotoaparat" - možda obogatim koji post i kojom fotkom.
|
|