Kultura prehrane - brzopotezno
Jeste li ikad pomislili o tome - kakva vam je kultura prehrane?
Ja jesam, puno puta.
Ja sam naime zdravo zensko koje voli jesti!
Sto se ne ustrucavam priznati i sto se i po meni vidi.
Na zalost, u svrhu odrzavanja permanentne sposobnosti ulaska u iste farmerice, vec godinama si povremeno smontiram katanac na hladnjak, inace ...
Kad sam bila dijete, mrzila sam iz dna duse mlijeko - popiti salicu mlijeka mi je bilo jako mrsko. Bijela kava jos nekako, kakao i cokoladno mlijeko moze. Jogurt obozavam. Sad je otprilike isto.
Inace sam svezder - malo je toga sto zbilja ne mogu pojesti - nesto sto bih progutala jedino da dva tjedna skapavam - tu se ubraja kuhani luk i masna juha.
Negdje tu odmah iza su hladna masna prasetina i smrdljiva janjetina.
No, o ukusima ne treba raspravljati, tako su me ucili.
Ima i sto volim, a ne smijem jer mi stomak namah podivlja - grejpfrut, mladi luk, ova neka njemacka peciva koja su pravljena od tzv. "pivskog tijesta"... Volim i kolace s puno laganih finih filova, ali - ne usudim ih se svugdje jesti jer - ako slag ili ikakva krema nije svjeza, nakon toga u pravilu bar dvanaest sati iskolacenih ociju povremeno grlim wc 
U nekom (pre) dugom zivotnom razdoblju sam imala losu naviku ne doruckovati, samo se nalijevati jakom crnom kavom po cijeli dan - prvi obrok mi je znao biti rucak - a vrijeme rucka je variralo od pet do sedam uvece - kako bih kad dosla doma i spravila ga.
Ljudi - doruckujte ! Kako god tijekom dana, ali - DORUCKUJTE!
Inace, koncepcija prehrane u kuci je drukcija kad se ima dijete koje mora jesti kuhanu i kvalitetnu hranu.
Moja cera isto voli papati. Sto se na njoj uopce ne vidi 
Uglavnom sam radnim danom obicavala kuhati uvecer, cak i ovisno o vrsti obroka odvojiti dvadesetak minuta za temeljnu pripremu ujutro, s tim da se juha zakuha ili napravi svjez prilog kad se dode doma s posla.
Ujutro sam joj nekad prije posla spravljala dorucak-rucak obrok, ako je isla u skolu poslijepodne - prethodnu vecer smontirane fasirke, par snicli ili langosice, samo sam ih jutrom napekavala, to je cas posla kad je sve vec priredeno i u foliji.
Voljela je moja cera i "pohance" - tako smo zvali nesto sto se pravilo ovako: zamuti se tijesto kao za palacinke, samo puno, puno gusce, dodaju se zacini - i u to se nasjecka dobro ocijedena i posusena kuhana piletina koja vam je ostala od juhe ili komadici neke kobasice. To se naravno ispece na vrelom ulju i dobro pobrise na papirnatim ubrusima. Uz to tursija ili neka druga salata...Isto, ako se vecer ranije ili ujutro sve lijepo zamucka, priredi i drzi u hladnjaku, to je brz obrok za napraviti kad se dode s posla.
Cesto smo u hladnjaku znali imati francusku salatu kao prilog.
Vikendom se za dorucak rado jeo kruh pohan u jajetu, kad je svjeze pecen i topao...S domacim pekmezom, medom i cimetom u slatkoj ili u slanoj varijanti s narezanom poprzenom slaninicom/salamom...
Medutim, za obroke radnim danima najvise mi je odgovarala kombinacija kuhanja vikendom ogromnih kolicina cobanca, pilece ili kokosje juhe, sarmi, punjenih paprika, cufti, satarasa bez luka, pileceg paprikasa, Bolognese umaka za spagete s mljevenim mesom - gdje se sve lijepo skuha, stavi u plasticne dozice i u zamrzivac !
I onda se obrok ujutro lijepo izvadi, pa kad se dode s posla samo ugrije ili dovrsi - ukuha tijesto, noklice, skuhaju spageti, izdinsta luk i dovrsi sataras ...
Ili se naprosto vecer ranije naprave cevapi ili fasirke, pa se samo ispeku kad se dode doma i uz to neki brzi prilog i salata.
Dobro se drze i pecene, pa zaledene palacinke. U njih onda mozete umotati dinstano mljeveno meso ili Bolognese umak s mljevenim mesom koje ste jutros izvadili iz zamrzivaca i zapeci ih u pecnici s vrhnjem i jajetom - i malo parmezana povrh...Ili zaliti besamel umakom.
Ista je stvar bila i s pizza obrocima - obicavala sam napraviti kompletnu pizzu, dovrsenu sa svime, ukljucivo i naribani sir povrh, jedan dio pecem odmah, a ostalo je bilo za razdijeliti u tri plitka poklopca od staklenih "Jena" posuda. To se onda pokrilo alu folijom i zaledilo - kad je doslo vrijeme, samo se skinula folija i tako zaledeno strpalo u pecnicu i zacas ispeklo.
Hvala na pitanju, staklene zdjele su bile negdje putem tijekom godina razbijene, a poklopci promjera cca 25 cm prezivjeli - i to im je bila jedina svrha u zivotu - da se u njima pece mala pizza u pecnici!
Nadalje, imali smo i "lazni burek" obroke - to je ono kad pakiranje tijesta - (puzica ili bilo kakvo krupno tijesto) ujutro u pet minuta zagrcate i potopite u mix dva-tri jajeta, jednog jogurta, (vrhnja ako ima), litre mlijeka i malo soli dobro izmuckanih. I to se toca cijeli dan da tijesto smeksa, a onda cim dodete doma samo to pretresete u veliku jenu/pleh i stavite peci - cijela kuca mirisi! I uz to zelena salata i mjac !
I musake - uvijek je dobro imati u hladnjaku na stand by skuhana jaja, u ostavi konzervu kukuruza, u zamrzivacu u malim vrecicama blansirano povrce i zdinstano zaledeno mljeveno meso u vrecicama koje ste napravili vikendom. I to skupa s nekom slaninicom ili kobasicom, lukom, par krumpirica, jednom sitno sjeckanom paprikom i malo rize strpati na brzinu u pecnicu...
I imati u hladnjaku kravlji sir i jogurt/vrhnje s kojim uvijek mozete napraviti finu salatu s puno sarenog povrca kao brz i kvalitetan prilog ili glavni obrok.
Cilj je bio smisliti brze, a opet fine i kuhane obroke - a da ne kostaju puno, naravno.
Nekad se jelo bolje, nekad ne tako dobro, ali zajednicka karakteristika svih obroka je bila - malkoc mesa, vise priloga i najvise povrca. Umaci i puno zacinskog bilja. Puno voca. Nesto slatko obavezno na kraju obroka.
Vikendom se obavezno pravio kolac, naravno - pravilo se i radnim danom ako nam sune u glavu  - sto nije bilo rijetko.
Cesto se kuhao kao desert "obicnim danom" i griz - s kakaom ili cimetom i grozdicama povrh. A prije svega kad se sipa se dno staklene zdjelice oblozi zlicicom pekmeza . Nije lose napraviti ga i za dva dana - pokriven alu folijom je dobar.
Pravili smo i vocni jogurt i domaci "sladoled" koji se odmah za sat vremena morao pojesti (umuceni bjelanjci, bobicasto voce, jagode ili visnje i secer).
Na stolu je uvijek bila zdjelica sa suhim vocem ili suhim keksicima. Grozdice su savrsen desert poslije jela - jedna zlica. Ili pecene jabuke.
A ako smo bas bili ocajni glede vremena i love i bez iceg slatkog u kuci, uvijek se naslo nesto sice za kupiti dva kolacica na putu s posla doma - tek za pod zub.
Nekoliko je bilo pravila koja su se ticala hrane u mojoj kuci.
Prvo - obroci su uvijek bili SARENI!
Uvijek - cak i oni najjadniji - i uvijek aranzirano tako da izgleda DOBRO  Ljudi su kod mene ne jednom s apetitom jeli kojekakve gluposti koje su se zgodno slozene sarenile s bijelog stoljnjaka!
Drugo - nije se serviralo ili jelo  iz "serpi" nego iz masivnih staklenih ili finih posuda od debele plastike u zivim dopadljivim bojama kojih je uvijek kod mene bilo (narancasta, fluorescentno zelena, zuta).
Trece - imale su se uvijek papirnate salvete, ne kuhinjske krpe na stolu.
Cetvrto - koristilo se uvijek kod priprave hrane jako puno raznog mirisnog zacinskog bilja, jabucnog octa, limuna, jogurta i senfa.
Peto - za svaki obrok nesto SALATASTO - za dorucak kiseli krastavci ili list salate u sendvicu, za rucak ili veceru kompletna salata. Imalo se tursije napravljene u ljeto koja je drzala dobar dio zime. Recept za tu jeftinu i izdasnu hranu imate u boxu sa strane 
Osobno, uopce ne uzivam u obroku bez salate ili povrca.
Sesto - obavezan desert poslije obroka - ako nije svjeze ili suho voce, onda je vocni jogurt, kolac ili keks ( JEDAN - DVA !!!  ne bi trebalo  ). Nisu se u mojoj kuci spravljali neki velebni kolaci osim blagdanima i rodendanima, ali moguce je napraviti nesto slatko a da i ne kosta puno!
Sedmo - posudje se pere odmah usput kod spravljanja jela, kad se sjeda za stol jesti, u kuhinji nema zmazanih brda posuda koji prljavo reze iz kuhinje kroz prozor sanka. Nakon obroka ostaje samo da se operu tanjuri, case, zdjele za serviranje i besteci, a to se cini odmah u pet minuta.
Osmo - u zamrzivacu uvijek imati polupriredenu ili gotovu kuhanu hranu koju se moze napraviti vikendom u vecim kolicinama (kad vec gubite vrijeme u kuhinji) - to osigurava raznovrsnost i redovitost kvalitetne prehrane obitelji gdje zena/muz rade, dolaze kasno poslijepodne umorni i nemaju zivaca za kulinarske dokonosti.
Jasno je da je radnim danom vremena malo, jasno je da sve kosta, ali meni je uvijek bio bitan koncept i raznovrsnost vise nego naprosto bubnuti pecenu hrgu mesine na stol, jesti vani ili kupiti gotovu hranu ( sto si u konacnici bas i nisam mogla priustiti)
I eto - mislim, sve to gore nabrojano i nije neki trosak koji ce vas ubiti, a vasim ukucanima ce uciniti i najjeftiniji i mozda manje atraktivan obrok privlacnim.
Ostajte u dobru ...
|
