TYCHE

I moja verzija - veze i sve sto uz njih ide - za one koji su pitali...

Prvo sam imala dvoumljenja - ovako javno pricati o svom privatnijem dijelu private zivota ili ne. A onda opet, moje shvacanje virtualne socijalizacije i druzenja s ljudima podrazumijeva medusobno upoznavanje kao nesto sasvim prirodno i nesto sto se dogada samo po sebi - ako nista, a onda barem onaj dio koji i inace o nama okolina zna u "realnom" zivotu. Dakle - ide moja verzija za one koji su pitali. .
Meni je ovo kao sto je razvidno - drugi brak. U jednom prethodnom zivotu sam izgubila dosta godina nadajuci se da ce se druga strana promijeniti i uvidjeti neke stvari. U meduvremenu, mijenjala sam se i ja - ako cu biti postena, rekla bih u nekim stvarima ne na bolje, tesko je biti objektivan prema sebi u losim vremenima - da biste opstali, na grubu stvarnost reagirate tako da postanete zrtva ili "Bitch". Rekla bih da je ovo drugo imperativ prezivljavanja.
Bila je to veza koja je trajala od moje sesnaeste godine, zavrsila brakom, jedna predivna stvar koja se dogodila je moja kcera i nakon cetiri godine hodanja i osam godina braka sve se okoncalo. Razvodom. Posljedica je da smo moj ex i ja sad u boljim odnosima nego dok smo bili u braku. Tijekom razvoda mi covjek nije pravio nikakve probleme jer je bio dovoljno svjestan da sam prema njemu u zbilja vaznim zivotnim stvarima bila fer i pomogla mu, unatoc svim problemima. Problemi su bili - alkohol, kockanje i manje-vise permanentna nezaposlenost - gubio je posao za poslom, iako da bih ostala dosljedna istini moram naglasiti da nije bas uvijek bio kriv za to. U tim nekim losim vremenima sam zivjela od navika i govorila da su svi isti i da uvijek mora postojati neki problem i da nista nije idealno i zivotu. Onda je prevrsilo svaku mjeru, alkohol je cinio svoje sa svim ruznim posljedicama, kockanje je dovelo do jezivih financijskih problema, prijetila sam razvodom dvije godine i naposljetku odlucila. Kao sto rekoh - ja nisam tip zrtve. On je cak i nakon razvoda dugo jos bio u kuci jer nije radio, a nisam ga mogla bas baciti na ulicu, mnogi ljudi godinama nisu niti znali da smo razvedeni. I bila nakon toga dugi niz godina sama jer mi je bilo mucno i od same pomisli na nekog novog tko "je isti kao i svi oni". Onda se pokazalo da postoji netko tko nije isti i tko je bolji i tko te moze tretirati drukcije od prethodnika i tko ti ne pravi probleme i drame od zivota, tko te postuje i dozivljava onakvu kakva jesi i ne trazi da se mijenjas. I koga ti postujes-sto je u mom slucaju prilicno tesko zasluziti, nema bas puno autoriteta u mom zivotu.

A ja sam netko tko je uvijek sumnjicav - moram citirati svoju omiljenu rečenicu iz doba dok sam samovala ( kad je o muškarcima riječ ) - ispricavam se na izrazu - SVE BI TO SAMO J***LO ! Nisam bas imala nesto puno dobrog reci o muskarcima tad - iako znam da se ne smije generalizirati-ali bila sam potpuno podivljala, puna cinizma i bijesa. Jedan susjedin sugovornik sa ICQ kojeg sam i ja povrsno na "dobar dan" znala nas je zvao DVIJE GUJE SKEPTIČARKE i nije bio daleko. Moram napomenuti da je i ona bila u istom statusu kao i ja, s gotovo identicnom bracnom pricom.

Moj osobni život tad nije postojao – postojalo je radenje po cijele dane i postojao je uveče zanimljiv online chat sa ljudima preko cijelog svijeta – gotovo nikad nisam pričala s Hrvatima – na žalost, većina njih je razgovor običavala skrenuti u poznatom, meni neželjenom pravcu. Stupidna pitanja – jesam li udana i nek pošaljem sliku --- ajme ! Znala sam odgovarati da ne mogu poslati sliku. Onda su me išli upućivati na tehničku stranu stvari, a nakon mog odgovora da znam KAKO poslati sliku, ali NE MOGU jer sam ružna i debela i ako vide sliku više neće htjeti pričati sa mnom... pa su me tješili da fizički izgled nije bitan bla bla bla i da je potrebno biti dobar čovjek i imati dušu ... i polako je konverzacija zamirala . Ja doduše nikad nisam prva zvala nikog u chat ili IMS, uvijek su zvali mene. A onda sam prekinula s chatanjem na hrvatskom jer se pojavila osoba sa istim nickom kao i moj koja mi je napravila niz problema na domacim međuchatovskim odnosima jer su nas ljudi poistovjećivali.

I tako sam ja bila dobrodrzeća ženska-raspuštenica u srednjim godinama, obrazovana, kulturna i načitana, s dobrim poslom i dobrim primanjima, vlastitom kućom u centru grada, predivnom pametnom lijepom kćerom, brojnom obitelji kod koje uvijek možeš naletjeti na kavicu i popričati, dobiti podrsku svake vrste, prijateljima s posla, jaka, financijski neovisna i samostalna, kojoj je dobro išlo u životu. DO JAJA ! A meni muka – bilo mi je dana kad sam mislila – eto, i moje pseto ima nekog da je pogladi po glavi i zagrli, i da zna da je to od srca i iskreno - ja nikog ...

Neke udane žene su mi tad rekle da bi se rado mijenjale za moj život. Zanimljivo stajalište. Ja sam doduše tad bila najglasnija kuja u dvorištu koja je lajala da se nikad više neće udavati. Sad su dvije od tih žena rastavljene (u oba slučaja te žene izgledaju izuzetno dobro, nisu zapuštene i glupe - ali su muževi našli mlađe cure i viđala sam ih gdje se vodaju ruku za ruku kao balavci s njima) – u oba slučaja to su uspješne žene (s karijerom direktorice i managerice) koje su također na svu sreću financijski neovisne pa su mogle povući djecu i kupiti stanove – naravno isto na kredite, ali ... Kad sam razgovarala s obje prošlog ljeta, kažu otprilike obje nešto u stilu – " Blago tebi !!! Frenk je tako divan i dobrica, mora da si sretna u braku s njim...Da je meni naći nekog takvog, ali NEEEMAA !!! Umorna sam od traženja, a tako bih se željela smiriti kraj neke prave osobe..."

Ironija je bila da sam ja naposljetku ipak upoznala čovjeka svog života online - Gazda me je pozvao preko ICQ i bio inteligentan, duhovit i strpljiv. U sve dužim razgovorima kad smo počeli napokon nakon dužeg vremena raspravljati i o bračnom statusu, teško je bilo njemu objasniti ZAŠTO sam ja bila sama i to tako dugo. On nije tad razumijevao moju grubost kad ja velim da NE ŽELIM TUĐE OTPATKE – ružno i arogantno rečeno, ali u većini situacija u Hrvatskoj ljudi se razvode zbog teških poremećaja u obiteljskim odnosima, a ne zbog neslaganja naravi kao na zapadu. Kad bih i upoznala nekog razvedenog, moje prvo pitanje na pameti je bilo ZAŠTO JE RAZVEDEN? Tu se žene mahom ne razvode zbog obijesti i neslaganja stavova, nego zbog cuganja, kocke i nasilja, a neće se razvesti dok stvarno ne prigusti jer većinom ne mogu same financijski opstati. Ispalo je da u mojim godinama NE MOŽEŠ naći primjerenu osobu, jer što vrijedi to je oženjeno. Što je slobodno, ja se pitam ZAŠTO je slobodno. Naravno – ČAST IZUZECIMA. A ja isto ne bih makar šta ! I onda je moja teorija bila – BOLJE BITI SAMA, NEGO LI S POGREŠNOM OSOBOM. Kao što sam već rekla jednom zgodom – romantična nisam, cijepljena sam od toga, moj ex suprug mi je smjestio imunizaciju za cijeli život, a ja nisam od onih koji vole ponavljati greške. Ali to je jako daleko od toga da ne vjerujem da prava osoba za svakog negdje postoji. Kad je Gazda predložio da se nađemo na kavici i napokon nakon prekonekoliko obavezama opterećenih nenalaženja vremena ja pristala, i to se nastavilo vikendima, dobio je od mene odgovor da on uopće nije moj tip. Na to mi je odgovorio - "Mozda ti i ne znas sto je ZAPRAVO tvoj tip, ja cu tebe uvjeriti da sam to upravo JA." To se meni tad ucinilo kao krajnje dobar, drzak i duhovit odgovor, jer tipove bih obicno rastjerala s tom recenicom dok si rek'o keks ! Ovaj se nije dao nicim rastjerati ! Ja mu nisam vjerovala – to je prava istina – ne njemu kao njemu osobno – ali što se tiče mene, njega je donio živio slučaj preko pola svijeta, Amer koji je ovamo došao poslom – baš taj mene treba !!! I uz to rastavljen, inteligentan, duhovit, načitan i ima dobre higijenske navike – MA BAŠ! I on je mogao imati dvije supruge, osam djece i pet kokica sa strane, sve najbolje što možete dobiti za svoj novac na ovim balkanskim prostorima – ja to ne mogu provjeriti ! Mogao mi je pričati što je htio ! I zato je dugo bio kod mene na ledu zapravo. Ni kriv, ni dužan. A prvi dan kad je došao i našli se na kavici pokazao mi je sve svoje papire i putovnicu da me uvjeri u svoje časne namjere LLLOLLL a kasnije kad smo kao počeli „hodati“, donio je i papire kojima potvrđuje da plaća redovito alimentaciju za klince + slanje dodatne love blagdanima i rođendanima...I tako smo se poceli vodati, nakon godinu dana me je upitao bi li se ja udala za njega, sto je mene natjeralo u pomalo nervozan smijeh. Nakon toga smo se jos vodali tri godine, njegovi dolasci u Osijek svakog petka i odlasci nedjeljama uvece natrag u Tuzlu gdje je radio. I onda je on dobio papire o prekomandi u Njemacku - sto je znacilo preseljenje i moju konacnu odluku.

A ovo su bile prve tad napravljene slike koje smo si poslali online nakon nekog vremena i prvo upoznavanje:





Kako je zaradio nadimak GAZDA? Hmmm – od kad sam se prvi put udala, moj stari je uvijek običavao pitati kad smo pričali telefonom – Šta ti radi Gazda? Jer moj ex suprug uglavnom nije radio. Ja sam mrzila takve ironične upite mog starog i jednom kad me je naletio s tim pitanjem a ja bila PMS pomanitala, iako ni u ludilu tako ne pricam s njim, dobio je nazad – U OVOJ KUĆI NEMA NIKAKVOG GAZDE! MENI GAZDA NITKO BIT NE MOŽE ! I SKINI MI SE VIŠE S VRATA S TAKVIM KOMENTARIMA ! Ali ako trebaš mog muža eno ga gleda tv pa ću ti ga zvati ! Tako je moj stari prestao rabiti mrski termin. Elem, kad sam se ponovno udala, i on zvao jednom telefonom - PONOVNO nakon deset godina isto – Šta ti radi Gazda? Mene uhvatio smijeh – NEMA TU NIKAKVOG GAZDE, ALI AKO PITAŠ ZA MOG MUŽA, ENO GA GLEDA TV... Od onda sam počela ironično nazivati mog gospona supruga GAZDA. On je za vrijeme rada u Bosni naučio što TOČNO znači termin i kaže mi kako on nikad ne može bit nikakav Gazda, kako smo oboje jednaki i zašto ga ja tako zovem - svjestan je lagane ironije u mom tonu, ali se ne ljuti. On mene jako dobro poznaje i za ove sve godine je dobro premjerio moj background i ljude oko mene, moju obitelj i moj posao. I pokazao mi svoj background, obitelj, bivšu ženu (btw kao sto sam vec pisala čist pristojna cura), prijatelje i posao. Ne znam kako će biti sutra, ali za sve ovo vrijeme je isto, ako ne i bolje nego u početku. Ja sad ZNAM da je ipak moguće naći pravu osobu, i čini se da ima negdje na svijetu ljudi koji se ne boje jakog sudruga u vezi i ne osjećaju se ugroženima.
Stalna i cista dvosmjerna komunikacija je kljuc-od samog pocetka sam rekla gosponu - kod mene nema igara, sto vidis, to sam ja, prematora sam i svasta sam preturila preko glave da bih se dala oblikovati, nemam nista protiv razumnog kompromisa, isto tako nastojim zivjeti po pravilu - ne cini drugom ono sto ti ne bi volio da cine tebi i uvijek se pokusam postaviti u polozaj druge strane. Nacelo reciprociteta u svemu - i apsolutno bez mutnih mjesta, od proslosti do sadasnjosti. Ja sam inace tip koji nema zivaca nesto tajiti i onda stepiti - kazem kako je pa sta Bog da, ako je nesto lose bolje se suociti s tim prije nego li kasnije. Mislim da smo oboje naucili puno iz prethodnih veza i pogresaka i zato sad jako pazimo, njegujemo i cijenimo kvalitetu veze. Preduvjet svemu - samopostovanje, postovanje partnera, fair play i dobra volja. Ako toga nema, nema se na cemu dalje graditi. Naravno, tu pripada i nesto sto zovemo ljubavlju, u svim njenim aspektima, ali srz svega je zapravo da smo mi prije svega dobri prijatelji kojima je dobro zajedno, koji se smiju istim stvarima, koji imaju veliko preklapanje interesa, a jos uvijek mjesta za iznenadenja koja vas ne plase , koji se BRINU jedno o drugom na svaki moguci nacin.
Nikad nisam zapravo puno razmisljala o tome sto zapravo znaci dobra veza, moram reci da sam uvijek u stanju "borbene pripravnosti" s ljudima, ali bit ce me je Gazda pripitomio - i naposljetku sam zavrsila u opravi od zute santung svile i rekla DA dok je vani prstao prvi snijeg te pretprosle zime...
I promijenila cijeli svoj zivot s punim pouzdanjem da je on pravi covjek za mene... I BOLJE mu je da bude !!!



I da - od danas Gazda na novoj adresi Woofie.
Za sad je unio svoje tekstove kojima je gostovao na mom blogu, ali kasnije ce biti jos ponesto ... dajte ga malko ohrabrite i ponekad zavirite