Eto... Nisam u zivotu puno razmisljala o tome sto znaci biti provincijalac. Uvijek nekako imate pametnija posla.
Kad sam bila jos mladahna podrazumijevalo se da je to netko tko zivi u malenom mjestu i ima dugo putovati busom ili vlakom do nekog Osijeka ili Splita ili Zagreba - u to doba su to za mene bila "normalna" mjesta koja nisu provincija. Ta se mladez malko drukcije oblacila tad i imala drukciji naglasak. Isto tako, sama rijec PROVINCIJALAC je imala nekakav podrugujuci prizvuk - reci (kad sam ja imala sedamnaest) za nekog da je provincijalac ga je moglo gadno obiljeziti kao selju-belju i kao takvog izopciti iz kruga onih cije se misljenje uvazavalo.To naravno nije bilo u redu, ali kad u teenagerskoj dobi kristalizirate prva umijeca u ophodenju s ljudima i stjecete prva iskustva u pozicioniranju u skupini - to je tako.To je dio okrutnog procesa selekcije u svakom drustvu - podjela je nemilosrdna i u svakoj grupi ljudi okupljenih po nekom kljucu se formira prehrambeni lanac i svatko ima svoju ekolosku nisu u poretku stvari - neki su na vrhu, neki na dnu. Mi ostali prosjecni koji nismo ni predatori niti plijen laviramo negdje izmedu s manje ili vise uspjesnim danima. Modela po kojem izbijate na vrh prehrambene piramide moze biti raznih. U vecini njih biti provincijalac nije nikako prednost.
Kad sam bila malko starija i stekla nesto zivotnog iskustva pocela sam razumijevati da je biti provincijalac prvenstveno kulturalna i mentalna odrednica. Razmisljati na takav nacin moze i netko tko zivi usred metropole i nije sisao s brda - to zbilja nema nikakve veze s kucnom adresom i rodnim listom. Zemljopis s tim veze nema - redneck u Dallasu, Texas razmislja na isti nacin kao i ognjistarac u sred Zagreba. I obojica imaju diplomu VSS, drze gun u gornjoj polici ormara i glasaju za konzervativne desne svih boja. Ovo sto pisem naravno nije Vodic kroz politicku nekorektnost i niposto nije pravilo - DA SE SAD NETKO NE BI NASAO UVRIJEDEN !
Stvar je u nacinu razmisljanja i sirini pogleda. Neki nikad nece napraviti odmak od stanovitog mentaliteta koji ih kao fluorescentnim premazom obiljezava i oni sjaje i u mraku... To takoder nema veze niti sa prirodenom inteligencijom i stupnjem naobrazbe. Zacudno, ali istinito. Upoznala sam neke vrlo domisljate, spretne i visokoobrazovane osobe koje bih bez po muke strpala u taj kos, ne zato sto slusaju narodnjake, ne znaju reci tko su bili impresionisti, nemaju pojma tko je Orianna Fallaci i nose krivu vrst cipela, nego zato sto se smiju krivim stvarima.
A sad ce netko reci - TKO SAM JA DA IM SUDIM???
Ne, to mi zbilja nije bila namjera, ovaj uvod je bio samo objasnjenje kako sam stekla dodatni stav o provincijalizmu kao takvom i bolje razumjela definiciju istog kako ga mozemo dozivjeti iz perspektive nasih svakodnevnih rutina - sitnica koje zivot znace.
Stjecajem okolnosti radila sam u tvrtki cije je sjediste u Zagrebu. Mi ostali smo bili rasprseni diljem Lijepe nase i okupljali se na sastancima u headquarters ili na masovnim okupljanjima povodom nekog povoda bar jednom godisnje. Na prve sam morala po funkciji radnog mjesta ici, druge sam nastojala izbjegavati - ne zato sto nisam voljela sve te dobre ljude, nego naprosto jer nisam materijal za takva okupljanja. Dakle, kad bismo svi bili nazocni, mogli ste i ne htijuci primijetiti kako se odredene grupe ljudi odvajaju kao ulje na vodi. Ovo cu samo navesti kao primjer - nesto sto se dade primijetiti na prvi pogled, ono sto dobivate kao prvi utisak kad pokusavate nekog svrstati u poredak stvari, zapravo nebitno ali ipak ponekad presudno u kontaktima - odjeca. Odredene dame su uvijek na veceru dolazile u crnom muslinu ili tilu, uskim uz tijelo i izrezanim kreacijama kakvih se ne bi postidio niti najbolji kabare program, nausnicama od bizuterije koje su visile s uha do ramena, odredena gospoda su dolazila u kariranim kosuljama i kravatama drukcijeg uzorka i odijelima na prugice - ne, iako sam sklona hiperboliziranju ponekad da bih docarala bit stvari - NE SALIM SE OVAJ PUT ! Ja sam se uvijek osjecala u svojim tamnocrvenobijelim ili crnobijelim kombinacijama s vjecnim bijelim kosuljicama i odijelom kao pingvin pored njih. Ali ja za to nikad nisam marila - oni su meni bili jako dragi iako se vidjelo da ne dijelimo neke iste regule u ponasanju i oblacenju - Boze moj, svatko ima pravo na samoodredenje... i da, oni su dolazili iz poslovnica u malenim mjestima.
S druge strane, sjedila sam i slusala pricu jedne mlade majke koja zivi u malom mjestu nadomak Zagreba - BTW je li vam poznato da se oni svi koji stanuju tri dana jahanja i dva nocenja od Jelacic placa isto smatraju Zagrepcanima? Dakle - cura ima dvoje klinaca i place sto joj je zivot bijedan - ima dobar posao i dobru placu, ali ustaje se svako jutro u pet da bi obavila sve sto treba i doputovala na posao u petnaest do osam, nakon sto promijeni dva busa i dokopa se napokon radnog mjesta kroz jutarnju guzvu. Nikad se nije izlazilo s posla bas na vrijeme u cetiri, tako da nije bila rijetkost da dode doma u sedam uvece. Djeca idu spavati u devet. Ona je kronicno izmorena i lijeze u jedanaest kad sve po kuci sredi jer nema baka servisa da joj uleti. Ja je nisam utjesila time sto sam izracunala da ona svaki dan potrosi na putovanje na posao i s posla dva puta po sat i pol vremena.To je tri sata zivota SVAKI DAN. Pomnozite s brojem dana. To je kvaliteta zivota kad zivite u velegradu, kad niste provincijalac. Kolega sjedeci s druge strane - isto zitelj metropole se samo nadovezao da blago njoj jer moze u busu spavati ili citati, on vozeci svoj auto mrzi svako jutro i poslijepodne kad se mora kroz gradsku guzvu probijati skripeci zubima, krecuci sat vremena ranije od potrebnog i kruzeci cijelu vjecnost ne bi li ulovio blizi parking. Taj ima srece da doma ima zenu koja pegla kosuljice, podize klince i redi kuhinju pa ne mora on - on dode na gotovo u svemu.
Ja u sredini se blazeno smjeskam i mislim si - blago meni provincijalki iz Osijeka, nikad u zivotu nisam putovala na posao duze od dvadeset minuta i to mi je bilo previse, jer sam smatrala groznom nepravdom i KRADOM DIJELA ZIVOTA koji morate protratiti na glupo prometovanje s mjesta na mjesto.
Provincije su mahom cisce, u sasvim malim sredinama u Hrvatskoj jos uvijek mozete jesti domacu kvalitetniju hranu, nema smoga i sve je nadomak ruke. Na takvim mjestima mozda nemate doduse ADSL i flatrate, nemate bogat drustveni zivot i jet set - ali nije lose niti biti glavni dika u selu !!!
I sad ja vas pitam - je li bas toliko lose biti PROVINCIJALAC ?
Ja osobno zapravo nemam problema s tim - priznati da sam cura iz provincije uopce ne boli. Neki ljudi se vjerovali ili ne - toga stide. Jeste li ikad culi za pojam koji je moja bivsa radna kolegica madarica Margita rado koristila - MALOGRADANSTINA ( s posebnim gnusajucim naglaskom koji vam na zalost ne mogu docarati ) ? Vidite, biti malogradanin i provincijalac dogada se U GLAVI, ne na zemljopisnoj karti. I ne dam se (mal)tretirati drukcije od ljudi koji su imali srecu zivjeti na svijetloj pozornici velikih gradova gdje vam je kvaliteta zivota upitna, ali internetska veza odlicna. Sukladno s tim nemam takoder problem niti priznati : bas sam se dobro zacudila kad sam se suocila sa sljedeca tri civilizacijska dostignuca kojih u mom malom selu Osijeku nije bilo.
MASKA
Jednog lijepog dana Gazda mi je dosao s tim i rekao - OVO JE ZA TEBE.
Pogledala sam ga ispod oka oprezno, pitajuci se kakve to sad skrivene sklonosti izranjaju i onda sam nehajno zatrazila dodatno objasnjenje - kad i kako koristiti. Da ne prepricavam raspravu i posljedice iste, samo cu vam reci : IAKO SE MOZE I DOBRO JE DOSLO, ovo nije nesto sto koristite za poklade, nije takoder niti nesto sto koristite kad hocete malo zaciniti vecernju rutinu nakon tusiranja - ovo je MASKA ZA SINUSE.
Strpate u mikrovalnu na tri minute da se gel zagrije i rasiri, namackate se onom placebo mascobom na bazi eukaliptusa i kojecega sto je navodno ljekovito i lijepo nataknete masku. Ona drzi toplinu petnaestak minuta i dio je advanced tretmana problema sa sinusima. MOzete raditi i kojekakve druge radnje u njoj za to vrijeme dok lijecite sinuse. Izbor prepustam masti - moze se raditi stosta - cak i kuhati, voziti sobni bic i surfati u njoj sto ne mozete raditi kad grijete sinuse iznad posude kljucale vode s rucnikom na glavi.
ZLICA ZA MED
Jeste li znali da postoji POSEBNA ZLICA ZA MED??? Ja nisam - kao sto rekoh ja sam iz provincije. I to je pored tocka, vatre i interneta jedno od temeljnih poglavlja u evoluciji ljudske civilizacije -imati posebnu zlicicu za med je za mene i vise nego dokaz da sam daleko uznapredovala u svakom pogledu i nije mi jasno kako sam sve ove godine mogla zivjeti bez toga...
PUTAR U SPRAYU
Dobro da niste vidjeli izraz mog lica kad sam ovo nasla na polici - PUTAR koji jednostavno mozete rasprsiti po posudi za pecenje ili po kruhu za sendvice. MOj sok se nije odnosio na ideju, jer sam cooking spray za mascenje posuda prije pecenja vec vidjela prije tri godine pri mom prvom civilizacijskom soku u kupovini u americkim trgovinama. MOj sok se odnosio na putar sa 0 % kalorija i icega sto moze postojati - ZRAK !!! LIJEPO PISE ! I vjerovali ili ne - doista ima okus po putru kad se lijepo nasprica na toast. Praaava bolestina !Ovo je nesto za cim bi se svi mi u Karakter klubu trebali po defaultu pomamiti. Zivim za dan kad ce izumiti strudlu s visnjama u sprayu s nula kalorija ili sarmu u sprayu s nula kalorija ! Bit cu prva u redu ispred police.
Eto... kao sto rekoh - kud covjeka dovede kad pocne razmisljati o provincijalizmu ! Zvuci kao Teorija kaosa - ono kad leptir mahne krilom u Bankoku, dionice na Wall Streetu skoce - tako i kod mene - sto god pricali - ali ja sveudilj nekako zavrsim na hrani !
Come you masters of war
You that build the big guns
You that build the death planes
You that build all the bombs
You that hide behind walls
You that hide behind desks
I just want you to know I can see through your masks
You that never have done nothin'
but build to destroy
You play with my world
like it's your little toy
You put a gun in my hand
then you hide from my eyes
Then you turn and run farther when the fast bullets fly
Like Judas of old
you lie and deceive
A world war can't be won,
and you want me to believe
But I see through your eyes
and I see through your brain
Like I see through the water that runs down my drain
You that fasten all the triggers
for the others to fire
Then you sit back and watch
while the death count gets higher
You hide in your mansions
while the young people's blood
Flows out of their bodies and gets buried in the mud
You've thrown the worst fear
that can ever be hurled
Fear to bring children
into the world
For threatening my baby,
unborn and unnamed
You ain't worth the blood that runs in your veins
How much do I know
to talk out of turn
You might say that I'm young,
you might say I'm unlearned
But there's one thing I know,
though I'm younger than you
Even Jesus would never forgive what you do
Let me ask you one question:
is your money that good?
Will it buy you forgiveness?
Do you think that it could?
I think you will find
when your death takes its toll
All the money you made won't ever buy back your soul
And I hope that you die
and your death will come soon
I'll follow your casket
through the pale afternoon
And I'll watch while you're lowered
into your death bed
Then I'll stand over your grave till I'm sure that you're dead
Naucimo ljude, pomozimo im da razumiju - ne mozemo sprijeciti zagadenje, ali mozemo ocuvati resurse - budimo luconose pozitivne misli, svako odustajanje je poricanje vlastite svrhe postojanja.
Ispada da odreden dio svojih postova pisem po navadi - kao reakciju na neke druge dobre postove - ali tesko je oteti se potrebi nadovezivanja na dobro osmisljenu i prezentiranu sliku.
U ovom slucaju dogodio mi se post gdje sam bez daljnjeg ostavila komentar, ali me zagolicalo nesto sto treba poseban prostor. Ono sto je kolega bloger dao je bila sazeta, ali izvrsna sinteza globalnog problema koji se postavlja pred ljudsku civilizaciju .
Svoj komentar trebam i moram prenijeti i tu, buduci je nuzan uvod daljnjem izlaganju:
Zvuci okrutno, ali razvijenom svijetu nije u interesu pomoci zemljama treceg svijeta - upravo je prirodni prirastaj problem. Ukoliko bi se u Africi i Aziji iskorijenilo siromastvo, bolestine koje su kadra u par godina desetkovati populaciju, gradanske ratove koji uklanjaju ono sto bolesti nisu pobile - dosli bismo do situacije da bi prirast stanovnistva u svijetu daleko nadmasio kapacitete planete i trosio ionako vec ogranicene resurse. Situacija svugdje u razvijenom svijetu je vec da imigrantsko stanovnistvo nebijelackih etnickih grupa prirastajem mijenja strukturu domicilne drzave ( najvise je to izrazeno u zemljama kao sto je Francuska, Njemacka, USA ) i dolazi do situacije da maticne zemlje ne mogu planirati natalitetnu politiku bez racunanja s tim kategorijama ljudi kao s ozbiljnim faktorom i domicilno bijelacko stanovnistvo postaje manjina. U takvoj situaciji se etnicke skupine s relativnom nelagodom TOLERIRA jer popunjavaju kategoriju toliko potrebnog radno aktivnog stanovnistva, a ujedno doprinose borbi protiv bijele kuge. Industrijski zamah koje razvijene drzave moraju odrzati da bi odrzale potrebnu stopu rasta uvelike doprinosi zagadenju, ali to ce se tesko moci reducirati. Nije uopce rijec da boljih inzinjerskih i razvojnih rjesenja u proizvodnji koja ne zagaduju okolinu i imaju daleko bolju iskoristivost nema - ima ih - ali njihova implementacije kosta i donijela bi profit samo u dugorocnim projekcijama od iducih tridesetak godina kad bi se pokrili troskovi potpune izmjene sustava, a toliko dalekovidna i spremna cekati na ekstra profit nije niti jedna uprava. Sadasnji sustav ekonomske moci u svjetu je uspostavljen na temelju raspodjele energenata i njihovog koristenja, lako i jeftino dostupnih prirodnih resursa - i sukladno tome - odgovarajuce baziranih svjetskih ekonomija. Ukoliko bi na trziste dosao novi izum ( primjerice jeftina dostupna energija koja ne zagaduje okolis, ali NIJE u rukama sadasnjih arbitara privredne moci u svijetu) koji bi fundamentalno izmijenio takav poredak, bila bi narusena osjetljiva ravnoteza i doslo bi vjerovatno do globalnog rata kojem bi bilo u cilju uspostaviti poredak po prethodnom obrascu. Zamislite situaciju da je izumljen primjerice ... trenutni transport ljudi i dobara - kao "beam me Scotty" u Zvjezdanim stazama - cijele grane privrede i cijele ekonomije bi odumrle- doduse isto tako bi se stvorile nove - a to je razoran proces koji bi itekako ostavio trag na ljudskoj civilizaciji. I cini mi se da je to osnovni razlog zasto patenti koji bi mogli postati poceci fundamentalnih otkrica na polju tehnologije i primjenjenog inzinjeringa came zapecaceni negdje duboko u trezorima velikih korporacija i multinacionalnih kompanija i zasto najbriljantniji umovi generacija i generacija rade za vojsku - netko je odlucio da promjene covjecanstvu ne trebaju - dok god se profit ionako jeftino slijeva na prava mjesta. Nezgodne destruktivne popratne pojave kao sto je devastacija planete, zagadenje svake vrste i ta cetiri becara s kapuljacama na vidiku - a to ce se ionako dogoditi svima, samo ne njima ...
***
... razvijenima je u cilju reducirati prirast stanovnistva u tom dijelu svijeta koji bi sam po sebi bio ekoloska, socijalna i demografska katastrofa u uvjetima gdje su te zemlje kolonizirane i njihovi prirodni resursi se koriste ne za njihov razvoj, nego se jeftino prelijevaju u industrijski razvijene zemlje (pa zato je i osnovan primjerice OPEC - da zastiti interese zemalja izvoznica nafte). Isto tako ne mislim da bi doslo do pitome migracije stanovnistva - ljudski zivoti su u zemljama s mnogoljudnim pucanstvom jako jeftina kategorija i vlade tih zemalja su ih i vise nego spremne zrtvovati za svoje interese koje opet artikulira vladajuca klika koja kontrolira protok dobara i kompletnu ekonomiju ( primjer Sj Koreje i Kine) - takvi su spremni u nekom eventualnom ratu zrtvovati velik dio populacije i usput regulirati vlastite probleme- ne dolazi do socijalnih nemira na ulicama, visak ljudi s kojima ne znate sto cete jednostavno posaljete u neki rat i usput zaradite na ratnim transakcijama i kriminalu...Sto se tice outsourcinga i potreba za radnom snagom zemalja razvijenog svijeta-ostat ce saaaasvim dovoljno stanovnistva u koloniziranim zemljama da zadovolji tu potrebu, bez iritirajuceg viska gladnih i nezaposlenih sa osmero djece na ulicama koji su uvijek socijalna tempirana bomba. Ekonomski model po kojem je svijet zivio u zadnjih pedesetak godina i onako po rubovima dolazi u krizu - svi se boje da ce ih na trzistu primjerice mnogoljudna Kina prozdrijeti konkurentnoscu u svemu, svi se boje u Evropi da ce ih jedna Rusija drzati za j ... - vrat svojim isporukama zemnog plina i elektricne energije, svi kalkuliraju koliko ce utjecaja imati Ameri ili u paketu Francuzi i klapa na srednjem istoku i kako ce taskati guzu vodecim zemljama OPEC a. Afrika je sama po sebi jos gotovo netaknuta oaza resursa - i opet ponavljam - razvijenom svijetu je u interesu drzati je pod nadzorom u svakom pogledu-i ne dopustiti da se tamo stvori neka nova ekonomska sila kao posljedica konglomerata domacih ekonomija koje bi u nekom uznapredovalom stadiju prosvijecenosti stanovnistva mogle postati prijetnja ekonomskim interesima vodecih.
I tu bi bio kraj mog komentara na ovaj izvrstan post. Dan kasnije nakon ovih nasih napisa u koleginom blogu vidim clanak s istom tematikom na Monitor.hr - koja koincidencija :))). Medutim, nastavljam s necim visestruko povezanim i vidljivim na svakom koraku u nasem svakodnevnom zivotu.
Svi smo isli u skolu i znamo definirati pojam KOLONIJALIZAM. Tu se uvijek slozi slika gladnih crnackih lica i djece koja rade prije petnaeste, tu uvijek izroni prizor tuzne indijske stvarnosti, tu se uvijek sjetimo kojekakvih Van Burena, americkih i australskih kolonija, stereotipa sto Commonwealth znaci za kulturu koloniziranih zemalja i da sto si ti Britanci umisljaju jos i danas da su kolonijalna sila.
Ono o cemu rjede razmisljamo je kolonijalizam koji se dogada na nasim vlastitim prostorima i kojeg smo svjesni, ali ga pravdamo napretkom i procesom globalizacije koji je neizbjezan - pa ako ih ne mozes pobijediti, a ti im se pridruzi...
Hrvatska je, slozit cete se, besramno rasprodana, obiteljsko srebro se bez srama licitiralo i nisam sigurna koliko je ostalo u pricuvi jos za neke buduce ministre i ljude iz sjene bez lica koji kao po pravilu izrone deceniju kasnije na optuzenickim klupama, a onda im ionako nista ne mogu jer su vec zgrnutom lovom kupili druge ljude, utjecaj i imunitet. Imala sam povlasticu i cast osobno slusati gospodina Prof. Dr. Slavka Kulica, ekonomista, vizionara, politickog analiticara, poliglota, erudita i covjeka kojem se neizmjerno divim, koji se hotimice drzao uvijek na marginama politickog zivota u Hrvata, ali ima jako razvijenu znanstvenu djelatnost i drzi katedre na sveucilistima diljem svijeta - o cemu se kod nas zapravo malo zna. Tko je on mozete vidjeti tu, a kratak presjek njegovih razmisljanja, koga zanima moze naci primjerice TU.
Pamtim jos davne 1987. godine napise gdje su ga proglasavali nepocudnim jer je iznosio teze o mogucem ekonomskom !!! raskolu tadasnje SFRJ i iznosio teze da je ista OKUPIRANA od strane MMF i ostalih financijskih institucija, obrazlazuci to cinjenicom da se okupacija tenkovima i ekonomskim instrumentima uvjetovanja i oblikovanja politike neke zemlje uopce ne razlikuju. Neko je vrijeme proveo na ledu. Pratim stjecajem okolnosti njegov znanstveni, politicki i publicisticki put od onda.
I rekla bih da se njegove davne teorije potvrduju u praksi, uredno kao po voznom redu. Hrvatska je doslovce postala kolonija koja se jadna trpa u EU jer joj je to jedini nacin koliko-toliko amortizirati negativne posljedice neminovnog procesa utapanja i gubitka svakog identiteta. Jos se zavaravamo da cemo ga imati - moci cemo doduse jos pjevati domoljubne, moci cemo jos uvijek pricati kako smo od stoljeca sedmog, moci cemo jos uvijek imati DRZAVNE protokole s ministrima i njihovim povlasticama, politicku scenu, grb i zastavu i privid da upravljamo sami sobom...To su igracke koji veliki uvijek ostave malenima da se zabave i ne kmece ili ne dajboze postanu naporni.
Veliki igraci su bili od pomoci kad je gorjelo - sjecate li se tko je lobirao za Hrvatsku davne 1991. i tko nas je priznavao prvi? Naivci vjerovali da je to zbog povijesne civilizacijske nostalgije i crno zutih austro ugarskih zastava i kako smo mi mitteleurope kulturni krug i naseg renomea predzida krscanstva... KOJESTA ! Necu vam pricati tko najbolje muze hrvatsku ekonomiju i zasto je nasa svaka vlada sad vezanih ruku zbog ranije datih obecanja u zamjenu za ... sto ? Necu vam pricati o tome kako T com u Hrvatskoj prodaje stvari koje maticna tvrtka u Njemi daje badava kao paket ako ih samo odaberete, necu vam pricati o bankarstvu jer postoje ljudi koji su za to profesionalno kvalificirani i pametniji od mene u kvalitetnom obrazlaganju KAKO je do tog doslo - malo su tisi kad treba objasniti ZASTO - to se ne smije bas pricati tek tako jer ce vas stici tuzba za klevetu od pojedinih mocnika.
Jedino znam, kad sam kao prava provincijalka doselila iz Osijeka u veliki njemacki velegrad prije godinu dana i kao prava dobra domacica krenula u prvu kupovinu, da sam s olaksanjem uzdahnula - na policama njemackih trgovina su ama bas u dlaku isti artikli kao i u nasim hrvatskim trgovackim lancima - pocev od A pa do Y - ama bas sve za kucu i okucnicu, kuhinju i budoar, make up i djecju hranu, parfemi, samponi i detergenti- sve sto MORATE STALNO I MJESECNO kupovati - jedino se brandovi lijekova razlikuju u potpunosti. I da, mozete kupiti PRAVI Ariel, ne smijesnu imitaciju koju prodaju doma.
Ako TO nije invazija na hrvatsku ekonomiju , ne znam sto je ! Prosjecni Hrvat mozda nece drzati hrpicu lovice u banci kupljenoj od strane Njemaca ili Talijana ili Austrijanaca, prosjecni Hrvat ce skripnuti zubima kad ga T-com oplete nekim iz bunila izmisljenim troskom jer do nedavno mu nije bilo izbora, ali prosjecni Hrvat MORA kupiti svaki drugi dan artikle koji kako ispada nisu nastali u hrvatskoj ekonomiji koja crkava i koji svojom distribucijom jacaju tude ekonomije. Ako to nije KOLONIJALIZAM, ne znam sto je...
Cini mi se da jedino gore od toga moze biti rasprodaja atraktivnih lokacija u hrvatskim planinama za odlaganje otrovnog otpada iz zemalja EU, i nadam se da to nece proteci nezapazeno kao sve do sad. Rat je kako se cini postao izlika za sve promasene ekonomske poteze svih vlada - te jedni su se nadovezali na rat, te drugi su zatekli kaos, razbijena jaja i prazne trezore od prethodne garniture, zna se da su treci u povratku prvih pljuvali na druge sto su morali ispostovati dogovore koji su napravljeni u praskozorje hrvatske drzavnosti i koji su stavili hrvatsku nacionalnu straznjicu u prozor...Sto WTF svi oni misle da je kretenizam u Hrvata nacionalni sport i da im itko vjeruje osim jadnih staraca koji slusaju savjet s propovjedaonice u crkvi kako glasovati kad dode vrijeme???
Ne znam koliko ce globalno zagrijavanje, egzoticne bolestine, terorizam i losa demografska slika moci biti dobri izgovori za nekog Peru sa skupim satom trideset godina u buducnosti dok bude izlagao sa saborske govornice pod hrvatskom nacionalnom zastavom - kratkih hlaca, ali dugog jezika, za Hrvate kratke pameti, ali dugih redova u puckim kuhinjama.
Ali da se sebicno vratim na bljestavu sliku kolonjalne sile u kojoj se ucim ugladenom demokratskom europskom nacinu zivota s naglaskom na civiliziranost i kulturu -srecom sam uvijek bila potpuno lisena osjecaja inferiornosti u bilo cemu jer imam ego k'o autobus, inace bih se osjecala kao jako kolonizirana Hrvatica u tom trenu dok sam u kolicima gurala isti asortiman potrepstina za kucu koji sam vukla doma u Osijeku u malo drukcijim vrecicama.
Kako popraviti dan svima u tvrtki - saljete na mail ili faksom...
Inspirirana dobrim postom kolege blogera koji mozete naci TU, sjetila sam se da imam u arhivu jedan dobar dokument koji sam jednom poslala okolo i svima uljepsala dan - poslije toga su re:mailovi i pozivi pljustali - stjecajem okolnosti sam bila sjedila pri headquarters pa kad mail s tim naslovom dode s moje mail adrese svi se prvo lagano lecnu prije citanja... S mail liste sam naravno izostavila Olimp - nisam bila sigurna je li im dobar dan il ne, pa za svaki slucaj-bolje da o tom cuju od ulizica i procitaju ga iz njihovog mail boxa ( ako sam cudak, nisam glupa ). Slicnu stvar mozete napraviti recimo cetvrtkom poslije dva kad svi mrze cijeli svijet i cini se da petak nikad nece doci... I kad dezurni dusebriznici i prozivaci svih nepravilnosti vrebaju potencijalni kukolj u zitu sa smanjenom pozornoscu... Takvi su uvijek brzi na prokazivanju nepocudnih i ulijetanju medu noge sefovima ( od naprijeda ), a sami vjecno kuju planove i povazdan sanjaju kako bi preko tudih leda, mozgova i iznutrica mogli postati Kalif umjesto Kalifa...
Dakle, slijedi
PRAVILNIK O RADU
Članak 1
Rad treba biti odmor, bilo kakvo pretjerivanje je nedopustivo. Nastavno na prethodno, uvijek je moguće predvidjeti smanjenje predviđenih aktivnosti ukoliko se za to ukaže potreba. Ako djelatnik pretjeruje u poslu, dobit će otkaz.
Članak 2
Početak radnog vremena djelatnik sam određuje, ali ipak to ne smije biti rano, nikako prije 10 sati ujutro. Ukoliko češće dođe do povrede ove odredbe od strane djelatnika, poduzet će se nužne sankcije, počev sa privremenom u cjelosti plaćenom suspenzijom.
Članak 3
Minimalna satnica u ovisnosti o složenosti poslova i radnih zadataka iznosi 10 eura/h – srednji tečaj HNB na dan isplate. Uvijek su moguće korekcije kako bi se provelo usklađenje sa mogućim potrebama djelatnika koje će se promptno uvažavati.
Članak 4
Prije početka posla djelatnicima se daje okrepa za bolji rad: sendvič, hladno pivo ili vino. Strogo je zabranjeno obitavati na radnom mjestu bez propisane količine prethodno navedenih sredstava.
Članak 5
Na poslu je dopušteno zapjevati. Ako neki djelatnik zapjeva, ostali djelatnici prestaju s radom i pridružuju se pjevaču.
Članak 6
Ako neki djelatnik zaspe na poslu, ostali trebaju što tiše napustiti radno mjesto da mu ne bi smetali, a za to imaju predviđenu naknadu kao da su radili. Svakom djelatniku je u tu svrhu osigurana posebna dekica.
Članak 7
U odsutnosti šefa djelatnici imaju pravo organizirati si zabavu na trošak tvrtke. Sve što se pojede , popije i razbije takvom prigodom financira se iz posebnih pričuva koje se moraju redovito puniti, a što je regulirano posebnim pravilnikom.
Članak 8
Podnevna stanka traje od 11:30 – 14:30 sati.
Članak 9
Šetnja u privatne svrhe za vrijeme podnevne stanke nije dopuštena. Namještenik koji podnevnu stanku iskoristi u privatne svrhe treba nadoknaditi to vrijeme i produljiti odmor.
Članak 10
Ako su u tvrtki zaposlene žene, a nekoj od njih dođe muška posjeta, tada ih se nikako ne smije ometati, a tvrtka je dužna osigurati posebnu prostoriju u tu svrhu. Žena koja provede dio radnog vremena u toj prostoriji ima pravo na plaćenu naknadu.
Članak 11
Svaki djelatnik ima pravo na 8 tjedana ljetnog godišnjeg odmora , kao i 8 tjedana zimskog godišnjeg odmora. Ako djelatnik provodi godišnji odmor izvan mjesta prebivališta, tvrtka je dužna osigurati mu redovito spremanje i čišćenje stana.
Članak 12
Ako se djelatnik-ca ženi – udaje poduzeće treba osigurati miraz. Tvrtka mora osigurati proslavu u nekom od elitnijih restorana . Tvrtka tom prigodom ostaje nekoliko dana zatvorena , a djelatnici su na kolektivnom godišnjem odmoru.
Članak 13
Za zaposlene žene poslodavac mora osigurati kućnu pomoćnicu. Ne smije biti ružna i stara, kako bi u slobodno vrijeme mogla biti pri ruci gospodinu suprugu.
Članak 14
Svečani odlazak s posla je u 16:00 h. Djelatnici napuštaju radno mjesto praćeni taktovima glazbe za svečane prilike. Šef svakom djelatniku osobno zahvaljuje za radni učinak te se sa svakim rukuje.
Članak 15
Portir na odlasku svakom djelatniku pregledava torbe, te ako se ništa ne nađe, vrati ga da si nešto uzme, a starijim djelatnicima ukradene stvari se odvoze službenim automobilom do njihova doma.
Članak 16
Sanja li djelatnik preko noći o poslu, poslodavac mu je dužan platiti naknadu za noćni rad.
OVAJ PRAVILNIK STUPA NA SNAGU PO OVJERI POSLODAVCA, TO JEST KAD GA PROČITA I OVJERI SVOJIM POTPISOM.
*****************
(MADA VAM TO NE BI PREPORUČILI, JER JE VELIKA VJEROVATNOST DA GA POSLODAVAC NEĆE RAZUMJETI)
U tom slučaju, vidimo se na Zavodu za zapošljavanje...
DVIJE STOTINE PASA U NEMETINSKOM AZILU PONOVNO TREBA POMOĆ DOBRIH LJUDI
Više od svega, psima u azilu treba malo ljudske pažnje!
Bez obzira na najavu i raspisivanje natječaja za novi azil za napuštene pse nemetinsko utočište za pse bez vlasnika nastavlja se boriti za dobrobit ovih životinja. Dvjestotinjak pasa tijekom našega posjeta nestrpljivo je čekalo mesni obrok koji se kuhao u velikom kotlu, a uistinu toplo vrijeme većinu je njih izmamilo na sunčanu stranu azila. Problema je, uvjerili smo se i sami, u azilu mnogo, no ni jedan od njih ne može se nazvati nerješivim. Sitnice, koje ovim psima život znače, a trenutačno su problem može riješiti svaki građanin Osijeka s malo dobre volje i slobodnog vremena. Psima je, naime, uvijek potrebna suha hrana, posudice za vodu i hranu, vodilice te stare deke koje građani mogu i osobno donijeti u azil ili se javiti na broj telefona 283-445 kako bi dogovorili neki drugi način pomoći psima.
Ono što je u azilu vidljivo na prvi pogled i što ne treba skrivati jest činjenica da bi dvjestotinjak pasa trebalo živjeti u mnogo boljim uvjetima nego što je to sada slučaj. Neki od njih još uvijek nemaju ni svoju kućicu te nije neobično vidjeti dvije pseće glave koje znatiželjno vire iz jedne drvene kućice. Novca za više i bolje sada jednostavno nema. Za brigu o ovim psima društvo “Život” godišnje dobiva stotinu tisuća kuna iz proračuna Grada, dakle 1,36 kuna po psu dnevno što je, odmah je jasno, potpuno nedovoljno za bilo kakve pozitivne pomake u izgledu prostora azila. Sav se novac troši na hranu i veterinarske usluge, no bez donacija građana i povremeno tvrtki opstanak ovoga utočišta za životinje koje su ne svojom krivnjom ostale bez vlasnika bio bi, u najmanju ruku, upitan. Ipak, ono što psima možda treba i više nego nove kućice ili zdjelice svakako je ljudska briga i pažnja, netko tko će ih potapšati po glavi, poigrati se s njima ili izvesti u šetnju do Drave koja je od azila udaljena pola sata laganog hoda. A s psima se mogu družiti svi koji to požele, bez obzira na to odluče li ih prošetati ili zaposlenicima pomoći pri uređenju i čišćenju azila. Dovoljno je samo posjetiti ih u Nemetinu od ponedjeljka do subote od 9 do 16 sati, javiti se na broj telefona 283-446 ili zatražiti informacije preko e-maila zivotŽzivot.hr ili na internet stranici www.zivot.hr.
Autor: E. SOUDIL
Clanak u cijelosti prenesen iz Glasa Slavonije odavde.
Mogu samo nadodati da nisam sigurna sto misliti o ovom novom azilu koji je u planu - je li to tocno ili ne, ali je bilo rijeci o tome da ce oni zivotinje nakon 60 dana drzanja eutanazirati, a sva lova koju Grad sad daje Nemetinskom azilu ici bas njima...
Jucer, u nedjelju smo si smislili da napokon odemo u muzej. Ne pamtim kad sam se tako dobro provela. To mi Gazda vec dugo obecava, vrebali smo lijep, suncan i topao dan, da nije prevruce, da nije prehladno, da nisu opet radovi na autocesti (pa se promet s tri traka ugmize u jedan), da je nedjelja, da nemamo drugih obveza, da nismo umorni, da... i jucer se napokon takav ukazao, pa smo lijepo spremili kavu u termosicu, sendvice u mali hladnjak, zvjere, njene igracke i svinjsko uho na zadnje sjediste auta kraj dekice i krenuli. OBAVEZNO - ako ste u prolazu morate skrenuti. Taj muzej sam vidjela par puta dok smo putovali, vidi se iz daleka s auto ceste. Mjesto se zove Sinsheim i udaljeno je od Mannheima oko 45 minuta voznje. Muzej se sastoji od dva dijela - drugi dio je u mjestu Speyer, koje takoder nije daleko i to ce biti nase sljedece izletisno odrediste.
Slike koje prilazem su samo dio zbirke koju sam napravila, ako zelite vidjeti vise, galerija je smjestena tu. Na zalost, pojedine slike su upitne kvalitete, prozori su obostrano smjesteni upravo nezgodno i tesko je bilo naci kut iz kojeg sunceva svjetlost ne bi bila nasuprot - i to ako imate srecu da niste ispod jakih svjetiljki koje tuku u kameru ; takoder, morala sam slikati brzo jer je svugdje strahovita guzva, i ako ne zelite necije nasmijeseno lice ili leda ispred kamere, treba biti brz - pa sam ispala mjestimice maglovita usljed kretanja.
Auto&Technik Museum Sinsheim
Sam izlozbeni prostor se prostire u nekoliko zgrada, naravno tu su i svi prateci sadrzaji poput restorana, zalogajnica, trgovina, igraonica za djecu... Izlozeni eksponati su zbilja zanimljiv isjecak vremena, iako sam ja mislila da je to iskljucivo tehnicki muzej, ispalo je da to nisu samo avioni, strojevi, lokomotive, alati, motocikli i bicikli, automobili - prekrasni oldtimeri, roboti, male podmornice, oruzja i vojna oprema. Tu su origigi kostimi i odjeca, glazbeni instrumenti, prekrasne slike i dokumentacija iz svakodnevnog zivota, mas kulture i tradicionalnih obrta.
Ovo sto vidite u vanjskom izlozbenom prostoru nisu samo makete aviona, to su pravi avioni i u njih se moze slobodno uci i razgledavati, ukljucivo i kokpit gdje su kontrole zakljucane :) sto sam ja naravno iskoristila, Gazda je obisao dva i zakljucio - nist posebno...
Kino predstave nismo na zalost odgledali jer je zvjere camilo samo u autu i nastojali smo je obici svakih sat vremena i prosetati. Filmovi su u 3D tehnici (Space station , Titanic - ne ONAJ , Podvodni svijet, T Rex, Safari , Oldtimeri ).
Kao sto rekoh, usli smo u sve avione, osim u Concorde - tu je bila stravicna guzva i repina preduga da bismo cekali...I da, zanimljiv je detalj da ne mozete proci pokretna rampa vrata dok ne stanete na obiljezeno mjesto u obliku dva stopala - samo odrasli i osobe preko odredene tezine koju valjda odreduju senzori mogu proci vrata - klinci sami dakle ne.
Pogled odozgo - ako ubacite novcic, mozete uzivati u simulaciji letenja avionom ili helikopterom, mozete upravljati robotskom rukom, mozete sjesti u svemirski modul i odletjeti do Mjeseca...
BLUE FLAME
Muzej naravno jamci ugledom da su svi eksponati originali, reparirani u skladu s duhom vremena, a po svim pravilima struke. Kad sam vidjela ovaj izlozak, nisam mogla povjerovati DA JE TO TO - nisam mislila da cu ikad u zivotu vidjeti Blue Flame, a ponajmanje da je tu u Njemackoj... Sta vam se cini - odakle bi mogao biti porijeklom taj GABELICH?
MODA I KULTURA
U cijelom muzeju su smjestene figure i izlozbene vitrine s autenticnom odjecom i obucom odredenog razdoblja, originalne skice i crtezi, ikone mas kulture pojedinog doba .
malo Elvisovog doba - kako su se samo znali nositi i zabaviti...
Ovako su se snimali filmovi kasnih tridesetih proslog stoljeca
a ovako je izgledao model jednog od prvih juxe boxa u Americi kasnih cetrdesetih
Lijepo pise da je bilo njeno ... sve
sto je nekad bilo in za malene
Moram priznati da sam polako setala i zagledala svaku sitnicu, bila sam zadivljena i opcinjena ...
Ali to me nije pripremilo - dok sam razgledavala stare glazbene instrumente, odjednom se cuo gromki zvuk orgulja - i ja sam zastala kao ukopana - Bach je za mene alfa i omega glazbe i mistike u glazbi, perfekcija i savrsenstvo od kojeg vam trne unutrasnjost i shvatite sto je to bozansko u covjecanstvu. Toccata and Fugue in D minor ... Nisam se mogla pomaknuti s mjesta dok nije zavrsilo - stajala sam ravno ispred ogromnih mehanickih orgulja i cistoca i savrsenstvo zvuka koji je dopirao iz tako starog instrumenta su me doslovce prikovali na mjestu. Gazda se samo smjeskao sa strane - kasnije sam shvatila da je ubacio novcic i odabrao za mene ... Mozete birati od nekolicine ponudenih predlozaka, uglavnom je rijec o klasicnoj glazbi i necem sto je pisalo na njemackom a ja ne znam sto to znaci.
Oldtimeri i oni mladi koji su oko mog godista...
Sto je ovaj bio cakani...
I mnostvo artefakata iz vremena ratova, njemacki, saveznicki, ruski ... imaju sasvim dobro ocuvanog Shermana i vjerovali ili ne, SS uniforme u vitrinici pod staklom almost jedno do drugog... Oprema za kriptiranje i radio veze, sva sila nedvojbeno originalne opreme - mnostvo je natpisa gdje se moze procitati gdje je izlozak pronaden, gdje repariran ...
I onda sam naisla na jedno veliko ogledalo, obzirom da nikog nismo imali da nas zajedno apslika , izvukla sam handy ... Za kraj posta - Gazda i Gazdarica !
Sluzbeni site Muzeja za one koje zanima vise : MUSEUM SINSHEIM
ostajte u dobru...
UPDATE glede komentara :)
Je, ima Gazdarica i sliku i iz auta - ovako izgleda kad zvjere ostane samo u autu - zdjelica s vodom je dolje
a onda malko u setnju
na zalost, morali smo je ostaviti u autu - na svakim vratima je naljepnica koja brani pristup psima.
Jedine stvari osim knjiga koje sam ikad skupljala u zivotu su bili plisavci-zivotinjice punjene mekanom ispunom ili rizom (u doba kad sam ja bila dijete). Imala sam ih od paperjastih velicine upaljaca koji su bili predivni i kupovali se u malim plasticnim prozirnim kutijicama u Madi do velikih koji mogu stati u narucje. Moj omiljeni hobi je nekoc bio cudan - uzivala sam i sama praviti igracke - moji poznanici i rodbina su ih dobivali za rodendane i cini se da su to voljeli. Vecina igracaka je imala stomak u koji ste mogli nesto sakriti - dok smo bili srednjoskolci, raja koja je doma skrivala da pusi je tamo drzala cigarete da ih starci ne provale. Sistem je bio da kroz otvorena usta mozete zavuci ruku - ja sam te stomake napravljene od sklepanih krpenih vrecica ili carapa punila bombonima kod poklanjanja. Cijelu pricu o pravljenju igracaka je zapravo zapocela moja mama, a onda je nekako ispalo da pola obitelji to radi i rekla bih s dobrim rezultatom. Sogi je vise nego dobra u pravljenju igracaka - njeni dinosaurusi su jako dobri i za spavanje i za podupiranje dok gledate tv, a imaju prave ostre bad zube od rajsferslusa i mozete mu zatvoriti usta. Taj rajsferslus sistem zna imati zbilja neocekivan rezultat - prije dvije godine je napravila primjerak koji ima izraz lica s nakrivljenim ustima kao jedan od pokojnih politicara kojeg necu imenovati jer bi bilo neukusno... Meni su suze frcale kad sam to vidjela - slicnost je nevjerovatna ! Jedna necakinja opet stvari dovodi do perfekcije i njene su igracke podobne stajati negdje u izlogu gift shopa. Druga necakinja ima originalan i alternativan pristup, to su vise "igracke" za teenagere i njihove otkacene sobe nego li za klince. Nikad necu zaboraviti sestrinu gusku koju je napravila mojoj kceri za prvi rodendan - gusa je imala sesir i maramu obrubljenu cipkom i snene oci poput glavne glumice iz Orkanskih visova ! A njen zmaj za demonstraciju na faksu ( buduca odgojiteljica ) je imao zube od stiropora s gadnim rupama i oci patnika koje vas ruse s nogu ... Taj zmaj nije otimao djeve bajne, nego slatkise po selima i gradovima - i zato je bio zuboboljan jer je jeo previse slatkisa , nije prao zube svaki dan dva puta i nije zelio ici zubaru na vrijeme - to je bila poucna prica za klince. Stara je uglavnom pravila krznene cupavce s ocima od dugmadi. Ja sam opet vazda medu poznatima tragala za odbacenim igrackama i lutkama jer su mi trebale oci. A u nedostatku pravih ociju, dobre su bile i ping-pong loptice. Stari je obicavao dovlaciti za neku sitnu lovu materijal iz tvornice tekstila LIO - mislim da vise ne postoji - proizvodili su sve vrste tekstila, izmedu ostalog jastuke i pokrivace s onom finom mekanom fufnastom ispunom. I umjetne krznate tepihe i prekrivace za namjestaj. E, oni su i prodavali ostatke tih umjetnih krzna u svim bojama i tu bijelu spuzvastu i vunastu ispunu koja se sastojala od malenih pahuljastih komadica i vlakana. Najveca igracka koju sam ikad napravila je bila dugacka crvena zmijustara s velikim trepuljama na ping-pong ocima i naravno stomakom za necakinjin rodendan. Dugo je ta zmijustara bila ziva i visila u sobi. U vecini slucajeva sam koristila i onu obleku za male bebe - one strample s nogama i rukavima u jednom dijelu, to je bilo savrseno za svako tijelo potencijalne macke ili psa - ili tasmanijskog cudovista - to su bile one igracke koje nisu licile ni na sto i ja sam proglasavala da to tako mora bit. Tijela su uvijek bila punjena bijelom sitnom mekom spuzvicom i vunicom.
Vremena je vremenom bilo sve manje, ne pravim odavno vise igracke - a tako sam uzivala u tome.
Starih igracaka vise nema, podijeljene su dragim ljudima u doba rata, kad sam mislila - tko zna... Imam samo svoju kolekciju plisavaca - Gazda ih zove - little ones with the rice in the butts.
Ovako je izgledala moja soba u Osijeku dok sam tamo zivjela... dio iznad mog kreveta dok jos nisam imala dodatne police na zidovima.
A onda su svi mali stanovnici razmjesteni uokolo na svoje police, pa je uzglavlje mog kreveta moglo disati
MOzete pretpostaviti da sam sve malisane i cijelu kolekciju od 179 plisavaca preselila i ovamo - na ogromnu Gazdinu radost ...
I da - ovako se ponasa moja mala ziva igracka - na neki nacin je shvatila da je mis kraj racunala na stolu vazna stvar i trebalo mi je vremena da je naucim da to nije za nju.
Ovo je post bez slika. Sto NIKAKO nije dobro za stivo putopisnog tipa - ali tako je ispalo - nemam ama bas niti jedne slike s te strane jer tad nisam imala fotic. Za razliku od mojih ostalih putovanja, tu je bilo relativno lako i bezbolno dobiti vizu - posaljes dopis i putovnicu i uplatis lovicu, nema putovanja u Zagreb u veleposlanstvo i razgovora ugodnih s osobljem. Letjela sam iz Madarske, sa aerodroma Ferihegyi kraj Budimpeste, pa je to bila prigoda za obici i predivan grad, ali to smo ucinili u brisucem letu - na zalost. Inace to je bila neka jeftinija varijanta sa KLM kompanijom i ispostavilo se da do te zracne luke ima tek nesto malo vise voznje nego li do Zagreba. Ono sto mi je ostalo u sjecanju na KLM je - ako takvo nesto postoji- najbolja klopa koju sam ikad probala u zraku. Meni je tad sve bilo novo, moj prvi let avionom i svi rituali vezani za to. Srecom, ako znate engleski, problema nema nigdje. Elem, letjelo se sa Ferihegyija na Amsterdam, pa na Bergen, pa na Stavanger pa naposljetku u Kristiansand. Prtljaga cekirana do Bergena. Amsterdamska zracna luka me je ocarala svojom velicinom i razocarala izgledom svojih toaleta. Doduse, tamo je promet ogroman i cijela armija ljudi opsluzuje taj kompleks - sve je to mom tad nenaviklom oku bilo zadivljujuce - tamo bi se svemu mogao dodati prefiks GIGA. U usporedbi s tim zagrebacka zracna luka izgleda kao selo moje malo cekaonica busa .
U Bergenu su me prikucali na razgovoru - prvo ti nama pricaj, pa onda udi ako ti dozvolimo! Drzali su me na razgovoru beskonacnih xy minuta, pitali sve i svasta - te kome idem, te zasto idem, te otkud sam pala, te zasto bas sad, te jel' bas moram ... mene su zmarci prolazili jer sam imala iduci let i jos morala cekirati prtljag, a prici nikad kraja! Naposljetku me tip pita sto sam po zanimanju i ja mu odvratim - gradevinski inzinjer - a on ko iz topa - PA STO NE KAZES ! I pljus zig u putovnicu sa smjeskom od uha do uha... S pjenom na ustima sam uletjela u avion jer sam trceci stigla obaviti sve - na srecu. Kasnije su mi rekli da je Norveska bila puna izbjeglica s podrucja bivse Juge koji su tamo dosli za vrijeme rata i pravili im podosta neprilika i da su zato na ulazu tako podozrivo gledali u moju hrvatsku putovnicu...Isto tako su mi rekli da agenti iz informatickih, telekomunikacijskih, elektro, strojarskih i gradevinskih tvrtki imaju aranzmane sa srednjim skolama i VABE mlade ljude ugovorima s visokom placom da dodu raditi kod njih, dakle da ne idu dalje na faks-jer su kratki s radnom snagom te vrste. Inzinjeri SVIH vrsta su SVI zaposleni i trebalo bi ih jos, zemlja je gladna strucne tehnicke radne snage.
Ja sam dakle tamo bila kao Alisa u zemlji cuda - sto su rekli meni - ja kazem vama...
Ono sto mozete vidjeti na internetu - to je zemlja gdje je priroda predivna, sve mi se cini nezagadeno i cisto. Ja sam bila u juznom dijelu, koji je recimo klimatski najtopliji i tamo su njihovi turisticki centri - ljetovalista, tamo oni idu "na more". Klima je slicna nasoj kontinentalnoj. More je drukcije boje nego nase i u zraku se ne osjeti takav miris, stijene su gdje god pogledali crne i crno-sive, jedan vrlo neuobicajen ton, nisam sigurna koji su minerali u pitanju, ali nesto sasvim drukcije od iceg sto sam bila vidjela do tad. Preovladava crnogoricna suma, ali nema stabala mediteranske vegetacije.
Ono sto me je ocaralo u toj zemlji je njihova infrastruktura. Oni su BOGATI - ne zovu ih uzalud Kuvajt sjevera. Ceste su kvalitetne i glatke kao staklo, opremljenost cak i sporednih cestovnih ruta je zadivljujuca : osvijetljenost, telefoni, toaleti, stajalista - rekla bih bolja nego li kod nas na autocesti. Sigurnosne mjere na cestama i signalizacija su dovedeni do perfekcije, mostovi, tuneli i petlje osvijetljeni do te mjere da vidite kao po danu. Sam grad ima ogroman broj javnih garaza i oni ne poznaju problem parkiranja u centru. Ono sto me tih davnih godina iznenadilo je odnos prema pusacima na javnim mjestima - ono sto sam ja vidjela - izopceni su bili svugdje u restoranima i na aerodromima u posebnu ventiliranu prostoriju kao gubavci. A sve skuuupooooo ... obicavali su sjesti na feribot pa lagano u Dansku u shopping - cigarete i kojesta - sve je tamo bilo jeftinije. Imajte na umu da je to bilo prije osam godina. Iznenadilo me je takoder da tamo ne mozete kupiti Red Bull - nije dozvoljen, i kad sam rekla da kod nas stoji na policama u samoposluzivanju tesko im je bilo povjerovati uz komentar - pa onda i djeca to mogu kupiti?! Inace, sto se cuganja tice - imaju cudne obicaje. Ja sam odsjela u Arendalu, to je gradic nedaleko od Kristiansanda nesto malo veci od primjerice Vinkovaca. U cijelom gradicu je samo JEDNA trgovina alkoholnim picima, kupiti mozete samo uz predocenje dokumenta kojim dokazujete da ste punoljetni. Mozete odjednom kupiti samo odredenu kolicinu. Ako vas tijekom tjedna policija zatekne hodajuci pijanog na ulici, moze vas spremiti u buksu na 24 sata bez posebnog drugog obrazlozenja-oni NIKAD ne piju tijekom radnog tjedna - ali se zato za vikende doslovno ubijaju od cuganja. To smatraju zabavom bez premca.
Hrana - kad sam dosla pocastili su me probranom vecerom - hrga mesa - komadina onog njihovog nesretnog jelena imenom moose spravljena na nacin da se stavi u pecnicu na resetku sa pladnjem vode ispod i tako napekava dugo. Ja sam jela uglavnom salatu od rakova i povrca. Na cijeni je i riba svake vrste - ipak su oni pomorska zemlja gdje je jedan od glavnih prihoda i najjaca izvozna industija izlov ribe. Iako ne kuhaju bas puno nego kupuju polupriredenu hranu, stednjaci su im ogromni. Ja sam za svog boravka tamo ispekla najogromniju pitu s jabukama u svom zivotu, jer im je tepsija ogromna, tako da sam radila kolac od normalne tri smjese po receptu. Svi su se - nepotrebno je reci - davili u kolacima i stalno isli u kuhinju po jos. Oni to ne rade tako - kad se zazele kolaca odu i kupe. Sve je na struju, u tom dijelu zemlje ne poznaju zemni plin kao energent i cude se kad ja velim da grijem kucu,vodu i kuham na plin. Kuce su napravljene od drveta, sto je mene nenaviklu na takav stil gradnje nemalo zacudilo, obzirom na njihove klimatske prilike, pogotovo na sjeveru. Zidane objekte sam vidjela samo u gradovima i to samo javne ustanove. Nesto malo se uz obalu gradi i u kamenu. Zidovi kuca su klasicni sendvic zid - obostrano drveni paneli sa termoizolacijskom i hidroizolacijskom ispunom izmedu. Jedan meni tad zacudujuci detalj - NEMA zavjesa ili roletni, osim na prozorima spavacih soba i eventualno djecjih soba. Ima samo vrlo dekorativno rijesena staklena stijena sa raznobojnim draperijama i svugdje sobnim biljem. Doslo mi je da mahnem susjedima preko ceste u njihovu dnevnu sobu - cini se da nema nikakve privatnosti. Neupitno je da su svi oni veliki ljubitelji sobnog bilja. Prekrasna drvena stubista i grede koje se vide i sluze kao dekorativni element. Podovi drveni, uglacani do visokog sjaja. U svakoj kuci gdje sam bila u gostima ista stvar - temperatura za bar tri do pet stupnjeva niza nego li u mojoj kuci. Isto tako svi imaju slican obicaj - u pet kuca u kojima sam bila u gostima SVI koriste malene svjecice i mirisna etericna ulja - kod mene u kuci je to oduvijek bila normalna stvar, ali ne moze se reci da je to masovni obicaj u Hrvata kao sto je tamo. Svi piju puno kave - imaju posebne "cajnike" u svim mogucim bojama i uzorcima u kojima je drze na stolu - to su zapravo termosice u obliku cajnika sa poklopcem, nakuhaju dvije litre kave i onda se samo natacu po cijeli dan. To je nekakva filter kava cudnog okusa i mirisa, rijetka. Ali meni je bila ok jer je bila dovoljno slatka i s dovoljno mlijeka. Voce kojim ce vas pocastiti kao iznimno cijenjenom vrstom je mandarina. I skupa je tamo.
U svakoj od kuca sam vidjela u dnevnom boravku na zidu malene tapiserije, rucno pravljene. Dimenzija su cca 20*40 cm i neke su uokvirene. Kad sam priupitala sto je to, ispostavilo se sljedece - svaka mlada majka dok nosi bebu pravi tu tapiseriju - na tapiseriji je jednostavan crtez ili uzorak u bojama koje majka odabere, prezime obitelji, imena roditelja i kad se beba napokon rodi, upise se ime, datum, sat i mjesto rodenja, pramen kose ako je ima, te velicina bebe. U novije vrijeme se stavi u tkanje i malen okvir sa slicicom. Za svako dijete postoji dakle posebna, samo njegova tapiserija i to uvijek ostaje u roditeljskoj kuci. Kad roditelji umru, potomci dobivaju svatko svoju uspomenu. Inace kao po pravilu, jako puno parova zivi nevjencano, zakonski se vezu u najvecem broju slucajeva prije nego li se beba rodi, a poneki tek prije nego li dijete krene u skolu. Tamo nije neuobicajeno imati minimalno dvoje djece, i to ne samo zbog ogromnih beneficija koje drustvo pruza ne bi li doprinijelo poboljsanju pronatalitene politike. O takvim uvjetima nase mlade obitelji mogu samo sanjati. Imanjem djeteta imate povlastice u svakom drugom pogledu, i to sve dok dijete ne odraste - norvezani su cini se na dobrom putu da se odupru bijeloj kugi koja zahvaca cijelu razvijenu Evropu.
Ono sto im je bolna tocka su manjine i useljenici. Bili su siroke ruke kad je o tome rijec i sad zale zbog toga, stopa kriminala je u porastu u zadnjih petnaestak godina i kako je meni receno, statistike vele da su pocinitelji uglavnom iz navedenih skupina. S druge strane - isti ti su im dobro dosli kao radna snaga, pogotovo na sjeveru gdje su ih mahom smjestili.
Ono sto ce meni ostati u sjecanju na to putovanje je bez daljnjeg "cajnik" kojeg sam kupila tamo i povremeno koristila - sad sam ga ostavila kceri u nasljede, ali ponajvise njihova zaludenost nogometom - tamo je tad svatko znao tko je Suker i ozareno su mi pricali vise stvari o njemu nego sto sam ih ja znala. Jedini problem mi je bio sto mi je bilo stalno HLADNOOOOOO ....
Ovih dana me je ne jednom za jezik povukao dio napisa u jednom postu i jedan post rado mi citane blogerice, gdje sam krenula u komentar na njezin post, a onda shvatila da cu prijeci pettisuca rijeci koliko moze u komentar stati - osim toga nije u redu pisati POST u polje za komentar na necijem blogu, pa cu to uciniti ovdje.
Tema - STVARNOST VEZA PREKO INTERNETA - ILI - JESMO LI ASOCIJALNI AKO ZIVIMO U VIRTUALNOM SVIJETU. Da malo pojasnim - u ovom postu cu pisati o vezama koje spadaju u domen ugodnih i udobnih, nadahnjujucih poznanstava koji se ponekad pretvore u prijateljstva i o vezama koje vremenom postanu ljubavne veze. Iskustva imam napretek - sedam-osam godina intenzivnog chatanja na servisima ICQ, AOL i YAHOO. Hrvatski chat environment necu elaborirati, tamo sam na jednom od poznatih servisa bila vrlo kratko. Moji kontakti su se odvijali po cijelom svijetu i nabrojat cu samo neke - USA - Reno, Nevada - umirovljena profesorica engleskog koja ima jednu kcer udanu u Japan, a drugu u Belgiji i pati za unucicama - jako smo puno raspravljale o religijama i duhovnosti i jako je aktivna u Ligi za borbu protiv raka, volontira pri ustanovama koje promicu zdrav zivot i drzi predavanja o stetnosti pusenja i alkohola. South Dakota - umirovljeni policajac od tad 77 godina - biker koji voli rhytm&blues and ragtime i ima tri kceri bikerice i hrpu unuka kojih sam isto imala slike - svi su redom bikeri i idu cesto na smotre, koza, zakovice i veliki motori a zadnji koji je magarac (jedan od supruga) mora voziti trailor s klincima unutra i svim potrepstinama za klince- taj tip mi je rekao da zabranim kceri slusati Eminema zbog nakaznog vokabulara koji zagaduje mozak. Ft Laudersdale, Florida-inzinjer strojarstva koji je bio clan tima projektanata Raptora-22, a sad ima vlastiti projektni biro, kcer na medicini i sina na informatici i mnostvo pouka kako se kao samohrani otac hrvati s pubertetlijama i ostati zdravog razuma - jako mi je pomogao savjetima i poslao prijevod na engleskom hrvatske himne, satima smo raspravljali o politickim procesima u Evropi i USA od WWII naovamo i uporno je ispravljao moj los engleski i ucio me frazama - prijetio se da ce mi ispostaviti racun za to LLLOLLL. Nashwille - prebogati u trecem narastaju obiteljske love doktor biokemije, donator i mecena, profesor na prestiznom sveucilistu - na zalost mislim da vise nije ziv, pricali smo preko dvije godine, zadnji put smo se culi pred njegovu opseznu sve ili nista operaciju i pokusaj rjesavanja brzo napredujuceg metastaziranog raka - on je ironicno komentirao da sav njegov novac ne moze spasiti sestru alkoholicarku i izljeciti njegovu bolest. Nadalje - Francuska Guajana - inzinjer koji je radio na projektu Ariane - ESA ima tamo lansirnu rampu o cemu btw koga zanima moze vidjeti ovdje i ovdje i s kojim mozete pricati do besvjesti i u svako doba dana i noci jer ne moze nikad spavati. Nadalje - Norveska - distributer u trgovini oruzjem - cist normalan tip osim sto je nalik u svemu na mog bivseg muza, samo u plavoj varijanti. Sweden - mladi covjek koji je zivio negdje na selu Bogu iza nogu, mastao da posjeti Oslo i imao zaprepascujucu visoku opcu naobrazbu i ukus izbrusen do perfekcije - jedan od onih cudaka koji razumiju Ibsena i vole ga. Japan - udavaca u Hrvatsku za IT inzinjera, profesorica klavira koja je radila kao ekspert na zavrsnoj obradi pred isporuku za tvornicu glazbenih instrumenata i bila vise nego zainteresirana za hrvatsku kulinarsku scenu i djecje price. Izrael - nas covjek koji zivi tamo vec niz godina, ispalo da imamo hrpu zajednickih poznanika, ista smo struka, imali smo za mene par dobrih poslovnih aranzmana koje mi je covjek nasao ( ja sam ovlasteni sudski vjestak u gradevinarstvu ) , kabalist i vrsni poznavatelj alternative i knjizevnosti uopce. Nizozemska - bracni par desetak godina stariji od mene - luuuudo dobro izgledajuca mama i veeeeliki buci buci buci lakse preskocit neg zaobic al jako simpa izgleda kao viking tata - on sef osiguranja u Shellu, ona manager za medicinski tretman u nekoj ustanovi koja (mal)tretira poslovne ljude pri obaveznom godisnjem pregledu i procjeni... Oboje voze velike motore i vole izlete nedjeljom, zajedno su od srednje skole - vidjela fotke i dobro se nasmijala. Vidjela fotke njihove kuce i uopce se nisam nasmijala - imam utisak da je sve dizajnirano do perfekcije - a takvi su. Svake godine dolaze u Hrvatsku na godisnji i kane kupiti kucu negdje kod Vodica. Otkaceni i pametni, takoder vole klasicnu glazbu i oboje chataju svatko sa svog racunala u radnoj sobi u isto vrijeme. Kad govorimo o bracnom chatanju sa dva racunala u isto vrijeme - bracni par iz UK sa cetvero klinaca, vatreni pobornici prava zivotinja i imaju u kuci cetiri psa i dvije macke - i petero djece. On je inzinjer strojarstva koji radi u luci, ona je profesor defektologije. Aktivni clanovi PETA-e i veliki putnici sa svom klincadijom u velikom Caravanu gdje god se odrzava neki prosvjed ili akcija. Da ne zaboravim - jedno dijete je usvojena indijska djevojcica iz sirotista. Na Islandu sam pricala sa tipom koji je me uvjeravao u prednosti homeopatije i alternativne medicine, pogotovo kad je rijec o posebno tretiranoj vodi, lud je za svjetskim mitologijama i izmijenili smo dosta materijala kroz file transfer- i on je zavolio Ivanu Brlic Mazuranic, pleo je kosu u dugacke ride pletenice i imao decka koji je bio uspjesan zastupnik za Herbalife. Iz Londona sam par godina pricala s tipom koji me je zvao Snjeguljica i kojem je mati Nigerijka a otac Skot i koji je bio fetisist na svilene zenske carape, nakon ocitovanja namjera dobio od mene po tamburi, otisao na ignore, pa se javio pod drugim nickom i jako smo dobro mjesecima caskali dok nije skruseno priznao tko je - onda je vec bilo kasno da ga otkantam, jer sam upoznala i njegovu drugu normalnu stranu - tip je izvrstan glazbenik (alternativna elektronska glazba) koji pise glazbu za ponudace - filmsku i tv industriju, poslao mi je nesto materijala, a ima i izdano jedno autorsko djelo koje se moze kupiti online - i profesionalni fotograf freelancer - od toga zivi u preskupom Londonu, pa zakljucujem da mu dobro ide. U Njemackoj sam imala tipa koji me je prvotno kontaktirao zbog nicka - TYCHE - i bio je strastveni gamer - zvao me je u klan - igralo se Dungeons and Dragons i kojem nisam mogla objasniti da nemam vremena za igranje, radim deset sati dnevno za prezivljavanje i jos me cekaju zadace za pregled, pravljenje rucka i ciscenje kuce. Ali smo fino pricali - on je bio manager u IT developerskoj firmi i imao pregrst vremena na raspolaganju i nimalo vesa za peglanje. To su samo neki od primjera. Dakle - dosadno nije bilo ...
Prenosim djelomice svoj komentar sa gore navedenog posta, da se ne ponavljam:
"Ovako- ZASTO uopce drustvene kontakte koji se odvijaju na internetu valorizirati manje vrijednima od STVARNIH? Za mene su oni jednako stvarni. Sredinom i koncem devedesetih sam aktivno chatala na ICQ imala stalnu bla bla ekipu diljem svijeta-USA, Canada, Norway, Netherlands, Island, Sweden, UK, Germany, Izrael, Japan, French Guajana (o, nije to bio netko s kosti u nosu nego inzinjer koji je radio na pisti lansirne rampe projekta Ariane) - tad jos nije bilo svakojakih klipana na internetu i recimo da je to bio zabran u kojem se kretala odabrana grupa ljudi. Kasnije se svatko dovukao i kvaliteta kontakata se zadrzala na onima abroad koje sam upoznala prije-ovo govorim na temelju ono malo chatanja s Hrvatima na drugim medijima. Ja nikad nisam mijenjala svoj nick i zapravo sam odustala od bilo cega osim ICQ i yahoo kad se pojavo nick istog imena koji je pravio budalastine na jednom od hrvatskih chatova gdje sam obicavala doci zbog legice iz Zagreba. MOzete reci da je to velik problem, ali ja se nisam osjecala NITI NAJMANJE lose zato sto se SVI moji drustveni kontakti odvijaju na NETU. Ne mislim da je to manje vrijedno nego li sjediti u nekoj birtijestini ili slasticarnici pa caskati. A nisam ja kriva sto mi vise pase caskati s nekim tko je preko pola svijeta nego s nekim iz ulice - puki slucaj. Ljudi koji smatraju druzenja na netu ovisnoscu i drze da smo mi ASOCIJALNI zapravo su masili bit socijalizacije u ljudskom drustvu kao takve - bitno je KOMUNICIRATI kvalitetno - hoce li to biti putem tipkovnice ili price u kaficu - nebitno je. Osim toga, na ovaj nacin je lakse iz kvantiteta izdvojiti kvalitet i profiltrirati stvarno dobre i prave ljude - nisi osuden na Baricu s posla samo zato jer te cudna igra slucaja natjerala da provodis s njom osam sati dnevno i nemas drugog izbora pa ispada da ste PRIJATELJICE...Blog je takoder jedan od nacina pronalazenja osoba koje imaju slicne afinitete i profiliranja kontakata u skladu s NASIM afinitetima-ne vidim uopce u cemu je problem- razvoj tehnologije je samo otvorio jednu novu mogucnost drustvenih kontakata.
Dodala bih - ljudi koji dijelom ne zive u virtualnom svijetu to nikad nece razumjeti. I tesko mi je prihvatiti kritiku da internet otuduje i razdvaja ljude - naprotiv - mislim da internet spaja ljude i daje siroke mogucnosti odabira... Pogotovo ako ste u stanju komunicirati na vise jezika - mogucnost odabira se multiplicira. I nemojte mi spominjati mogucnost zlouporabe - ta ista mogucnost postoji i u stvarnom zivotu, a ako ste pametni, onda i nakon deset minuta price vidite s kim imate posla i nema daljnjih problema. Jedini realan problem se dogada kad su u pitanju "nepametne" osobe, naivci i maloljetne osobe na koje internet moze imati los utjecaj, ali to je tema za sebe-duznost je roditelja napraviti odgovarajucu softversku konfiguraciju racunala gdje ce djeca imati blokiran sadrzaj koji nije za njih. Ili ako roditelji sami ne znaju - nek plate nekog tko ce im to napraviti...
Problem je sto temu internetskih komunikacija u socijalizaciji i drustvu cini se elaboriraju ljudi koji nikad nisu sami bili dijelom virtualnog svijeta, nego svoje teze postavljaju temeljem nekolicine posjeta chat sobama i knjiskom sterilnom pristupu materiji. Problem je, s druge strane, sto temu internetskih komunikacija elaboriraju isto tako i ljudi koji NIKAD nisu sami iskusili sto to znaci jer su lijeni uciti i ne znaju se sluziti racunalom niti za osnovne potrebe, pa takvu vrstu kontakata a priori proglasavaju negativnom i drze da internet ljude odvaja od STVARNOG ZIVOTA. Sto je stvarni zivot zapravo? Sjediti u zadimljenoj birtijestini i cugati dok KOMUNICIRAS? Sjediti u skupom restoranu i trositi ono malo love dok ti klinci ili roditelji trebaju svaku kintu? Prepustati mladariju da se zabavlja i baulja "Pijanom promenadom" kao sto je to slucaj u Osijeku i loce, bolje nego da sjedi za racunalom i mozda usput nesto nauci? Jesam li ja kao single mati trebala svaku drugu vece visiti vani u potrazi za drustvom bolje nego imati daleko bolji izbor online i obaviti sav kucni posao uz caskanje na racunalu i zbilja odmaranje nakon dugog radnog dana? Ionako sam pozalila svaki odsutni sat od kuce jer mi je kci ostajala sama vise nego sto sam ja to zeljela - ali tad sam to MORALA jer nisam imala drugog izbora - kad je o poslu rijec nije se pitalo.
Kad je dakle rijec o prijateljskim kontaktima koji se trebaju pretvoriti u romansu imamo specifican slucaj - to se recimo naposljetku i dogodi, ushiceni smo i sve je to lijepo. Dok traje. A veze koje nisu zasnovane na nekim dubljim pretpostavkama nego sto su tjelesne brzo izblijede - svi mi znamo da u vezama passion brzo nestane, leptirici u stomaku i "vatromet" isceznu poslije nekog vremena. Nije to nikakav problem same veze kao takve i znak da ste odabrali pogresnu osobu - rijec je o jednostavnom bioloskom imperativu - feromoni i hormoni rade svoje i tu ne mozemo ama bas nista. Sukladno tome - ono sto vezu cini dobrom i odrzava je na duze staze je zapravo sasvim nesto drugo - necu niposto reci da tjelesna komponenta nije vazna - ooo dakako da jest, ako to ne valja, nista drugo nece stimati.
Ono sto vezu odrzava cvrstom je zapravo samopostovanje i postovanje druge strane, odgovornost prema samima sebi i drugima, prilagodavanje do odredene razumne mjere, razumijevanje druge strane i SLUSANJE, intelektualna slicnost, slican smisao za humor, lojalnost jedno prema drugome i prijateljstvo. Da biste to preispitali i osigurali morate RAZGOVARATI s nekim. Danasnje drustvo je cini se u svom ubrzanom ritmu izgubilo sposobnost razgovora i preovladava buljenje u tv i konzumiranje smeca. Koliko parova si moze u stvarnom zivotu priustiti sat dva razgovora svaki dan? A to je temelj dobre veze. A upoznavanje putem interneta i nije nista drugo nego razgovor ... svaki dan. I stvaranje korisne navike, da kad ljudi jednom i pocnu zivjeti skupa - nastavljaju razgovarati i to je jedan od vaznih rituala svakodnevice. Ljudi u vezi moraju biti ne samo seksualno, nego i intelektualno zainteresirani jedno za drugo. MOraju se dakle ne samo tjelesno , nego i mentalno svidati jedno drugom. U onom sto vecina kriticara zove stvarni zivot, nasuprot virtualnom svijetu, tjelesna komponenta preovladava i cesto ostale komponente nemaju priliku razviti se do te mjere jer nema vremena. Kad cetiri godine pricate online svaki dan sat dva i vidate se samo vikendom - vjerujte mi, ako ostanete zajedno i trajno se nakon toga vezete - to je dobar znak da postoje visoke podudarnosti u osobinama koje su vazne za zajednicko funkcioniranje.
Prema tome - naviknimo se smatrati online komuniciranje samo jos jednim vidom komunikacije koji ako ga iskoristite na pravi nacin moze biti na dobrobit, a ako ga koristite na pogresan nacin - moze postati izvor problema - bas kao i svaka stvar u stvarnom zivotu.
Nasu kolegicu blogericu mozete pogledati na SmartTV gdje ce kao gost danas u 20.00 h elaborirati ovu temu...
Nakon mog objavljenog posta koji je bio tematski posvecen osjeckom Azilu za napustene pse, odgovaram na upite vezane za kontakt telefone i broj ziro racuna.
U ova teska vremena nije lako izdvojiti novcana sredstva, ali svaka je pomoc i u naravi dobro dosla - dakle radne rukavice, metle, sitnice i stvari koje vam vise ne trebaju a mogle bi koristiti za rad Sklonista, pred zimu su uvijek korisni komadi tepiha i stare dekice, klopa ... Neka vam ne bude tesko, koji ste blizu i u Osijeku, odvesti se tamo i pogledati malo kako stvari stoje. Ja sam imala dobra iskustva, uspjela sam navesti neke od skeptika koji su se najvise smijali mojim pricama o psima da se vikendom provezu kraj azila i prebace preko ograde viskove hrane koje su ostavljali cijeli tjedan u hladnjaku - tako je bilo i u mojoj firmi - cure i decki su poceli ostavljati ostatke dorucka na hladnom "da ih Anci ponese u Azil za vikend". Kolega iz firme je od ostataka dasaka kad je renovirao u dvoristu napravio kucicu za pse i odnio je u Azil. Moji su roditelji dali stare tepihe sa uzorkom iz ludih sezdesetih koji cisti stoje vec trideset godina na tavanu-psima ne smeta retro...i neki se od njih nisu predprosle zime smrzli. Gospodin Drago ce vam uvijek znati reci toplo hvala za svaku sitnicu koju donesete za njegove male sticenike.
Dakle :
Ovo je link koji vodi direktno na stranicu udruge Zivot
Ako budete Udrugu zvali telefonom, trazite gospodina Feila, ali uvijek je bolje zvati direktno Azil, trazite gospodina Dragu - koji je ujedno alfa i omega projekta Azila za napustene pse.
Ovako izgledaju kad ih nadu - neki od njih su toliko mrsavi da jedva hodaju, neke jednostavno niti ne donesu nego samo prebace preko ograde... Ali mislim da je i to bolje nego da ih ubiju.
Ne mozemo spasiti svijet, ali mozemo popraviti malen djelic svijeta oko sebe - mozemo promijeniti nacin na koji ljudi razmisljaju - i najmanja pomoc potrebitima njima ZNACI razliku...
ZNANJE I MOĆ……………. C. Wright Milles / Sociology – IX part./ L.A. Univesity / 1969 ***** izvadak
Pošto je intelektualac sve više osujećen kako mu se znanje povećava, izgleda da znanje vodi nemoći. Takvo osujećenje javlja se , naravno, samo kod čovjeka koji se osjeća prinuđenim da djeluje.
‘Izdvojeni promatrač ‘ ne zna za svoju bespomoćnost, jer je nikada ne pokušava prevazići. Ali politički čovjek je uvijek svjestan , da iako događaji nisu u njegovim rukama mora snositi njihove posljedice . U središtu javnih odluka nalaze se moćni ljudi koji ne pate od loših rezultata svojih odluka. Nikad ranije nije tako mali broj ljudi donosio sudbonosnije odluke za tolike ljude koji su sami bespomoćni. Vlast je bezlično čudovište – oni koji je preuzimaju shvaćaju samo njenu tehniku, a ne i njen cilj.
Organizirana neodgovornost je glavna crta modernih industrijskih država uopće. U svijetu organizirane neodgovornosti teškoća iznošenja osobnog mišljenja povećala se za one koji ne izražavaju popularne misli. U modernom društvu i sloboda i sigurnost ovise od organizirane odgovornosti.
Pod ‘’ slobodom’’ i ‘’sigurnošću’’ ne podrazumijevam neovisnost svakog pojedinca. Podrazumijevam samo to da ljudi uspješno upravljaju onim o čemu ovise. Ako treba politički misliti na realističan način, intelektualac mora dobro poznavati svoj društveni položaj . Samo razumjeti i jest ideal čovjeka koji ima sposobnost saznati istinu , ali nema priliku, vještinu ili hrabrost , već prema slučaju , da je priopći politički uspješno. Znanje koje nije priopćeno može ozlovoljiti um, biti potisnuto i najzad zaboravljeno. Da je samo polovina znanja kojim sada raspolažemo zaista stavljena u službu ideala o kojima vođe govore, ti bi se ideali mogli ostvariti za vrlo kratko vrijeme. Lakše je raspravljati o nesigurnoj budućnosti o kojoj još nema činjenica, nego se suočiti sa neprijatnim pitanjima sadašnjosti i nedavne prošlosti.
Ni do jedne od vrijednosti nije se toliko držalo kao do velike uloge razuma u civilizaciji i u životima njenih civiliziranih članova. Problem znanja i moći jeste i uvijek je bio problem odnosa ljudi od znanja i ljudi od moći . Intelektualac bi trebao biti moralna savjest svoga društva, jer u krajnoj liniji to i jeste njegova politika. Svrha obrazovanja je da se ne utopimo u masovnom društvu. Bilo da to zna ili ne, čovjek u masi je obuzet osobnim teškoćama, a nije kadar pretvoriti ih u društvene probleme , vidjeti njihovu povezanost sa zajednicom, niti vezu te zajednice s njima. Uloga uma , intelekta , razuma, ideja označava definiranje stvarnosti adekvatno i na javno značajan način.
Stare vrijednosti i pravila čestitosti više nas ne drže , a nisu zamijenjene novim vrijednostima i pravilima koje bi dale moralno značenje i potvrdu životnoj rutini koju sad moramo slijediti. Sudbina je povezana s događajima u povijesti koji predstavljaju zbroj i nenamjerne posljedice bezbrojnih odluka bezbrojnih ljudi. Svaka njihova odluka beznačajna je po posljedicama i podložna odlaganju ili snaženju pomoću drugih takvih odluka. Nema povezanosti između bilo čije namjere i krajnjeg rezultata bezbrojnih odluka. Veliki događaji su izvan ljudskih odluka , povijest se stvara ljudima iza leđa. Zašto je slobodan intelekt toliko odvojen od odluka vlasti ? Elita moći, bogatstva i slave nije elita kulture , znanja i senzibilnosti.
Citam jucer jedan predivan post pa sam se bas nekako raznjezila. To me sjetilo moje kcere i vremena kad se ona prvi put "zajubila" - naime - ona to nikad ne bi tako rekla i priznala, nikad nije bila taj tip - ali priiiiiicaa li prica o njemu... To me je ponukalo u ta doba da napisem nesto za nju i cega sam se sjetila citajuci Wandin post - i upravo sad iskopala iz svog arhiva na backup disku. Moja kcera ima sad dvadeset i jednu godinu, ali ja se jos uvijek zivo sjecam razdoblja nasih zivota kad je bila mala. Toliko me zdere uvijek sto nisam mogla provoditi vise vremena s njom - moralo se raditi puno doslovce da se prezivi - doduse zadace su uvijek bile pregledane, rucak napravljen i odjeca priredena za taj dan, setalo se i pricalo - ali sad razumijevam da je trebalo - VISE.
To je jedina stvar koju bih u svom zivotu napravila drukcije da mogu odvrtiti vrijeme unazad - provodila vise vremena s njom, ne znam kako, ali znam da bih pod svaku cijenu nekako napravila to vrijeme ...
Ali da se vratimo temi - cini se da te male jubavi njih cine jako sretnima. Valjda su onda i oni malo vrtoglavi jer se Zemlja brze okrece i sve boje imaju intenzivniji miris i okus ...
This is just a love song / kad imaš trinaest
Zatreperi jednog jutra
Srca malog duša puna
Pogledom je jednim toplim
Nježnost ušla kao srna.
Ispod gustih trepavica
Iskra sreće časkom skoči
Gledamo se dan za danom
Što prešutiš kažu oči.
Vele, ljubav stvar je divna
Baš se pitam što to znači
Možda je i nalik ovom
Što iz tvoga oka zrači.
A ti samo šutiš mudro
Šutim i ja , što ću reći
Gledamo se dan za danom
Bojimo se cestu prijeći.
Ovih dana nismo hrabri
Al doći će do jutra tog
Možda ćeš mi onda prići
Reći jednostavno “Bog! “
Ovo ce biti uglavnom post slika. Sav materijal je nastao u razdoblju od 2003 do 2006 godine tijekom nasih tjednih posjeta, neke fotke je napravio Gazda, neke ja i zbilja je bilo tesko odabrati sto staviti u post. Ovako - bit ce to samo par crtica.
Uvijek imam obicaj reci kako onaj gore ima fenomenalan smisao za humor. I pri tome ne mislim na onaj dio gdje je stvarao ljude. I vjerujem da ce tek nekolicina shvatiti zasto su meni ovi mali musavi psi mjesanci najljepsa bica na svijetu - to vam je kao i Bachov Oratorium - ili ostanete ocarani tiho disuci dok slusate - ili vam je to obicna buka... Ali dobro je i da smo svi razliciti.
Osjecki Azil za pse u Nemetinu ja obicno zovem - Skloniste. Ne izgleda kao pseci hotel, ali je cisto i psi nisu bolesni i gladni. I na tom mjestu pse NE EUTANAZIRAJU. I ja se od srca divim ljudima koji se brinu o tom mjestu, pocev od gospodina Drage koji je dusa pseceg sklonista do volontera i donatora.
zaigrani
u zimsko doba je dobro imati cupavu staru dekicu ili tepih u kuci
Gazda je veliki pasoljubac, u staroj odjeci sav sretan, musav i dobre volje prica i cini se da nema jezicnih prepreka
jos malenih - ne mozemo prezaliti sto nismo imali fotice kad smo jednom vidjeli sedam-osam stenaca koji sklupcani spavaju svi zajedno u plitkoj velikoj okrugloj zdjeli za hranu
neki su me gledali ozbiljno i imali neki cist ljudski pogled
ovaj je pas izvaden iz bunara - nije mjesanac, ali netko ga je bacio tamo kad se pokazalo da je slijep ...
jedan od ovih dalmatinaca je nijem - jadno stvorenje laje bez glasa - rekli su mi da se to dogada usljed krizanja plemenitih pasmina unutar jedne obitelji, pa se dogadaju genetske malformacije... onda je valjda zato bio bacen unutra preko ograde u skloniste
Uz ogradu Sklonista prolazi cesta, mjesto je prilicno udaljeno od naselja i polozeno uz obalu Drave. Rekli su mi da su se neki kreteni vozili u par navrata kraj ograde i pucali zracikama u pse kad nije bilo nikog od ljudi koji tamo rade: gadali su izopaceni monstrumi valjda mete u pokretu i neki psi su bili ozbiljno ozljedeni dijabolama
Klopaaaaa
I naposljetku - da vam predstavim malu veselu kujicu - dali su joj ime Kreza... donesena je sva izlomljena, iscasene vilice i slomljene nogice koja je vec bila srasla krivo - ocigledno ju je netko pokusao ubiti.
ona zna sama sebi spremiti krevetic za dugu zimsku noc, tu je njena loga
Vidjela sam u Sklonistu pse koji su bili zlostavljani i ranjavani na razne nacine i nisam ih zeljela slikati - previse je bolno gledati ih i vjerujte mi, to su prizori izvan svakog mog shvacanja. Koliko covjek mora biti poremecen da nanese zlo ovim stvorenjima?
). Slicnu stvar mozete napraviti recimo cetvrtkom poslije dva kad svi mrze cijeli svijet i cini se da petak nikad nece doci... I kad dezurni dusebriznici i prozivaci svih nepravilnosti vrebaju potencijalni kukolj u zitu sa smanjenom pozornoscu... Takvi su uvijek brzi na prokazivanju nepocudnih i ulijetanju medu noge sefovima ( od naprijeda ), a sami vjecno kuju planove i povazdan sanjaju kako bi preko tudih leda, mozgova i iznutrica mogli postati Kalif umjesto Kalifa...
...
