Iz života našeg svagdašnjeg...
26.01.2010., utorak
Nježno...
|
Tijelo, nevjerojatno dijelo Čovjek - trula vreća smrdljvih krumpira Svaka glava baš kao nijedna glupost - opće prihvaćena radost klanjajte se, dolazi idiot možda, koga briga zaustavite vrijeme, sram voze samo ukroćeni divljaci pretvarajte se da smo divni od manira i od znanja pretvarajmo se da istina ne postoji samo je istina i njeno nijekanje na kojoj smo mi strani teško je ostati živ tolika koncentracija zatucanih budala dajte mi da dišem rođenjem imam to pravo znam što me zanima to nije novac volim život u svim njegovim formama mi smo drugačiji odijelimo se od vrste Homo sapiens sapiens... Otvorite nam novi pravac jer ovo je slijepa cesta... I svi se vi uporno nabijate na taj jebeni zid... |
17.01.2010., nedjelja
hvatajući vrijeme...
|
Zar već odlaziš? Tako brzo, ne osvrćući se prolaziš, uvijek sam iza tebe... Svi trenuci koje želim zadržati mnogi nestaju... neki ostaju... Zauvijek zarobljeni na papiru kao uspomene, podsjetnik na tvoju vrijednost. Stani, samo malo uspori hvatam se za tvoje tragove nikad te neću dostići U životu si samo promjena , bivanje postaje kratko precijenjeno jadno vrijeme. Kliziš mi kroz ruke, pokušavam, odlaziš... Posjedujem tračak tebe, ponavljanje... sve do kraja... onda se pretočim u misli... I opet i opet ispočetka... |
09.01.2010., subota
O gluposti, O gluposti, o zašto si tako glupa?
Baš prevodim, pišem i pripremam seminar na temu Ksenostrogeni i još uvijek se zateknem u nevjerici kad pročitam nešto što je po milijunti put potvrdilo činjenicu da su Amerikanci tako glupa nacija, a Europa mrvicu manje glupa. Dakle, ksenoestrogeni su kemijske man-made supstance koje ometaju normalno djelovanje hormona čitavog svijeta pa tako i ljudi, konkretno se tako zovu jer je ipak najveće to estrogeno djelovanje. Ksenostreogeni su u apsolutno svemu i možda ženama ne predstavljaju opasnost koliku i muškarcima, možda ni cijelom čovječanstvu očito ne predstavljaju nikakav problem, ali ugrožavaju i zagađuju živi svijet. Kako pitate se? Insekticidi, pesticidi, herbicidi i kojekakve guposti koje smo izmislili da si olakšamo život, a pri tome nismo razmislili koliko ćemo ga poremetiti i ugroziti djeluju na taj način da kod ptica npr. DDT (insekticid koji je u početku služio sa suzbijanje malarije, a kasnije u poljoprivredi akumulira se kroz hranidbeni lanac tako da ga top predatori u sebi imaju najviše) onemogućava ugradnju kalcija u ljuske jajeta i onda kad ptičica sjedne da grije svojaj jaja ona popucaju i mali embrijići unutra zajedno s budućnošću te vrste uginu.  A majci ostaje slomljeno srce i pomisao da je predebela. OK IDEMO DALJE. Kod riba uzrokuju razvoj interexa ondnosno feminizaciju muškij jedinki prilikom čega se u gonadama razvijaju i jajnici i testisi. A zašto je to loše? Pa osim što malo riba voli izlaziti s hemafroditima, uspješnost fertilizacije između takvih jedinki smanjena je i do 75%. Ne samo da smo preloviti te jadne ribe onemogućili smo im daljnju reprodukciju pa tako i mogućnost oporavka populacija. ALI TO NIJE SVE. Osim što tako lijepo jebemo planetu i sva njezina stvorenja najviše prcamo sami sebe. Kako? Pa glupost nam je ugravirana u DNA. 70-tih godina u Puerto Ricu dolazi do epidemije preuranjenog puberteta kod djevojčica starosti i do samo godine dana. Da da bebice su dobivale menstruaciju zajedno s ostatkom dlakavosti koja dolazi kasnije, a dječacima su rasle sise zato što je netko pametan rekao da je DES (diethylstilbestrol) najbolja supstanca za efikasno tovljenje stoke na farmama od čega bi stoga brže rasla, deblja bila, zadržavala vodu i dakako donosila profit... A tko je jeo te mesne proizvode? Pa ljudi iz Puerto Rica, male djevojčice i dječaci. ČEKAJTE, IMA JOŠ. Bisfenol A sastvani je dio plastičnih ambalaža i također je ksenoestrogen. Nalazimo ga u plastičnim bočicama iz kojih pijemo vodu, bočice za bebe, a on iz njih izlazi pod utjecajem povišene temperature i tako su majke neznajući kao topli obrok godinama dječici servirale i supstancu koja kao i svi ostali ksenoestrogeni potiče proliferaciju tumorskih stanica. Ovakvih prijmjera ima na bacanje isto toliko i istraživanja koja potvrđuju da se trujemo i direktno i indirektno, a i koja potvrđuju da sve iscrpljujemo dok to ne uništimo. I sad dolazim do onog dijela da su Amerikanci ne samo glupi nego i sebični i nesavjesni stanovnici naše planete, a i mi zajedno s njima. Dakle, nakon što su se nekim čudom uvijerili u opasno djelovanje DDT-a na ljude (jebeš ostatak života) njegova upotreba je u SAD-u zabranjena, ali to ih nije spriječilo da ga dalje proizvode i izvoze zemljama u razvoju. 1991. godine izvezli su 96 tona DDT-a zemljama 3. svijeta koje su njime prskale svoje voće i povrće i svakodnevno to isto voće izvoze u SAD i Europu, a mi to kupujemo i papamo u supermarketima... Baš ironično zar ne? ŠTO JOŠ? Atrazin je herbicid koji se koristi u poljoprivredi kao što mu i samo ime kaže za suzbijenje rasta korova. Europa je 2004. godine donijela zabranu korištenja zbog porasta zagađenja podzemnih voda upravo korištenjem ovog herbicida. No SAD iako pretrpan sudijama koje pokazuju koliko to zapravo šteti vodozemcima i planeti općenito i dalje koristi taj isti herbicid zato što oni smatraju (citiram) "no harm that would result to the general U.S. population, infants, children or other...consumers." I tu još dolaze priče o otkazima određenih znanstvenika koji su se bavili ovom tematikom i pokušali svijetu pokazati da je atrazin ipak štetan... Eto tako provodim zadnja dva dana prevodeći i šokirajući se za jedan mali seminar kojeg će opet za godinu dana pripremati netko drugi. A svijet o tome ništa neće znati jer svi njegujemo svoj potrošački način života i ne želimo se odreći udobnosti koju imamo. Valjda opet vrijedi ono "što ne znam ne može mi naškoditi"... Kozmetika i svi ti proizvodi također vrve kojekakvim kemikalijama koje imaju ksenoestrogeno djelovanje, u malim količinama, ali se neki mogu akumulirati u vašem organizmu i tamo boraviti nekoliko desetljeća. Ukoliko se tijekom trudnoće izlažete njihovom djelovanju ugrožavate ipak malo više muške potomke jer kad odrastu njihova spolna moć može biti smanjena ili može doći do pojave hipospadije aka poremećaja u embrionalnom razvoju prilikom čega se urinarni otvor na penisu može razviti bilo gdje na liniji mokraćovoda, a ne na vrhu gdje bi trebalo.  A sad malo o meni... jučer sam trebala napisati post pod nazivom "kako potrošiti 500 kn u jednome danu i pri tome ništa konkretno", ali nisam jer sam morala pisati nešto drugo. Ujutro sam krenula na faks naći se s curama s kojima radim taj seminar. Išla sam pješice i kišica je padala, ali ja nisam uzela kišobran, zašto? Pa eto moram priopćiti svijetu da je plaviša otišao, ne u potpunosti, ali postepeno će me napustiti. Plaviša je Medin kišobran koji sam ja prisvojila prije dvije godine i od tad ga nosim i brinem za njega bolje nego za vlastite bivše kišobrane (zato su bivši). Eto prije tri dana sam plavišu otvorila posljednji put,a jedan njegov krak je kožno popustio... i od tada stoji u sigurnosti moje tople sobe i vrijeme je da ga vratim Medi. I tako idem ja po kiši koja postaje sve jača i jača i dolazim do importanea potpuno mokra i sjetim se da mi je u ruksaku (koji je hvala bogu kišootporan) moj notebookić pa si pomislim "možda bi si trebala kupiti novi kišobran". Ulazim u tisak mediu jer ciljam na one kišobrančiće od benetona koji koštaju 100 kn i gledam ih i mislim i odlazim iz tiska. Dolazim do stepenica i nečkam se nazovem dragog "Što da radim"... vraćam se u tisak i kupujem si benetonića= 100 KN... Odlazim u poštu platiti račun za mobitel= 150 KN... Nakon faksa odlazim do hame i kupujem si miša za notebookić jer eto ništa ne mogu s onim touch kurcem pa kupim= 100KN... Dragi u NSK štreba pa s obrizom da sam čangrizava bitch odlazim u jedino sigurno utočište Travno. prije toga idem u konzum možda će zatrebat nešto... Coca cola, instant kavica, sir, delux, majoneza, juhica, desert jogurtići, kruhići fini = 100 kn... Primjećujete da sve to zaokružim... i tako se u tišini stana bacam na prevođenje i čitanje... jedem nešto... Stavljam dva filma da se skidaju s intereneta i prvome je trebalo sat i pol ,a drugome 20 minuta. Sve više mi sv sviđa ovaj linux. Na faksu sam srela jednog profesora pa sam ga pitala koristi li linux jer ne znam kako podesiti postavke za mikrofon. Nahvalio je linux, ali nije znao riješiti moj problem. Kasnije dolazi dragi... Zove Medu jer ne znamo kako njegov novi DVD učitava usb... Ni upute nisu pomogle pa od filma ništa. Možda mu je 16 GB bilo previše za očitat? A tko zna, onda smo malo polgedali extremne borilačke vještine. U međuvremenu smo odigrali tri partije jamba jer sam u dvije ja pobjedila pa je nakon revanša dragi zahtjevao još jedan revanš koji je i dobio, ali dobro ajde neka mu je ta pobjeda... ja još uvijek vodim. Pretpostavljam da ćemo i danas malo bacati kockice zato što svaki cijeli dan štreba na svojoj strani, a navečer se smijemo smijati. Danas ujutro sam išla s tetom do hg spota kako bi kupili onaj produžni za USB iliti HUB kako to Medo zove... U stvarnosti je tako, ali ja se toga nisam sjetila. I tip pokazuje teti i meni te HUB-ove kad pokraj njih stoje ovi slatki mali miševi... "Teta, znaš onaj mali miš od laptopa e pa malo je počeo štekati pa trebale bi i miša kupiti" rekoh ja i ona kupi. koji sam ja idiot samo sam se jučer trebala stroiti i ne davati 100 kn za jednog mišića koji mi se čak ni ne sviđa:(... Na tržnici mi je kupila čevape pa sam odlučila žrtvovat 20 kn i na nekom štandu kupiti dvd film za 20 kn "Braća Grimm"... Čini se ful zanimljivo i uzbudljivo... "Akcijska avantura o sakupljačima narodne predaje i braći Jacobu i Wilhelmu Grimmu poznatima kao Jake (Heath Ledger) i Will (Matt Damon). Putujući iz sela u selo i pretvarajući se da stanovnike štite od začaranih stvorenja, susreću se s pravom čarobnicom sa zastrašujućim moćima..." Kolekcija boljih filmova na medinoj polici sad je podebljana za 6 mm... Medo, nadam se da ti to neće smetati znamo mi da ti voliš trash trash filmove  Da da znam... nemojte se hvatati za pravopis i gramatiku jer ovo pišem stvarno na brzinu i puno fulavam... |
07.01.2010., četvrtak
Želim jednu supermoć...
|
Jučer je moj dragi radio cijeli dan do 18 h... I mogao bi i on sam ponešto napisati o dogodovštinama s posla, ali razlog iz kojeg dragi ne piše je više manje taj što se ne može ulogirati, a i ako mu to uspije nakon što napiše post izbaci ga iz editora i izbriše post... Ja sam jučerašnji dan provela u krevetu crkavajući i osjećajuji apsolutno sve, no kao i uvijek ako sam mogla otišla sam pred dragog u avenue mall... Malo sam se prošetala i potpuno zen otišla na 2. kat gdje sam se kod agoritma bazicirala na ogradi koja je gledala kroz stupove cinestara kad ono tamo na ulazu dragi stoji kida karte. I tako ja gledam u njega zaljubljeno i nasmješeno i mislim si "Daj me pogledaj, daj me pogledaj"... i on pogleda i osmjehne se i nastavi raditi, ipak sam došla malo ranije. No to me nije spriječilo da uživam u pogledu... "Ej curo, ej ti mala" čujem neke povike preko puta, točnije između susjedna dva stupa stoje neka dva tinejđera i dobacuju mi neukusne komentare. Mislim da mi nitko u životu nikad nije nešto takvo dobacivao, odmah su uslijedile pusice i mlataranja jezikom... Ja u šoku... pokazujem im srednji prst mrtva ozbiljna... Sad su oni u šoku "Dame to ne rade" dobacuje ovaj... Nastavljaju oni s provociranjem, a ja zaključujem da ih je najbolje ignorirati, no periferni vid mi govori da još uvijek lamataju za pozornost... Kao da u jednom prozoru vidim mog kolačića, a na prozoru do dva debila. Pitam se što bi bilo da ih je kolačić vidio??? No nije jer je bio u velikoj gužvi i žurbi, a na licu mu je pisalo odjebi odjebi odjebi... Kad je otišao s ulaza i ja sam se odljepila od ograde i krenula prema ulazu u cinestar. Stala sam na strateško mjesto iza neke kartonske reklame kako me ova dvojica više ne bi mogla vidjeti. Nije ugodno kad je netko tako odvratno neugodan prema tebi. Krajnje je odvratno, no u tom trenu stvarno nisam mislila ništa, čak mi nije ni zen bio narušen jer se tog dana bitno popravio od ujutro pa kako i ne bi kad sam cijeli dan spavuckala. Dolazi mi dragi ususret i napuštamo đavolje gnijezdo... Prati me doma i laku noć... Danas ujutro smo se našli i oko 8.30 stigli do NSB-a jer je ovaj put on kasnio:)... Produžili smo članstvo i pričekali Pipa, odabrali strateška mjesta i otišli na čaj za buđenje u predvorje. Tamo su oni nešto čavrljali i pričali i ja s njima valjda... magla... I onda kad smo došli gore kao da ćemo se baciti na učenje... ja jesam, ali oteli su mi moj notebookić i gledali pipove slike dok je boravio u Parizu... Došlo mi je da ih zadavim jer su oni 20 minuta šaputali i bili iritantni... Na kraju sam se domogla javorića i bacila na prevođenje teksta... Lunch time... Odosmo gore u restoran i gle iznenađenja, onaj dio koji inače nije imao funkciju sad je blagajna za sendvič dio, a imaju svakavih american onih i uzela sam vratinu za 13 kn i dodaci su ok... Baš im je dobro to, ipak će to ljude poput mene za 15 kn držati dalje od SC-a... U ponudi je ona obična strana imala štrukle od borovnice... To je bilo tako fino... Njami... Na putu ka učenju opet im se prohtjelo nešto gledati na youtubeu pa sam im se pridružila... Ugl. smo gledali "gradual report" nekog tipa koji ima smješne isječke i cerekali se. Pa opet malo učenja. Shvatila sam da mi onaj mali portable mišić za notebookić više ne radi baš najbolje. Šmrc, a bio je tako dobar... Više mi se nije dalo biti u NSK. Pa sam nagovorila dragog da odemo do travnog jer ionako želim provjeriti balkon s obzirom da je Medo prošli put nakon padalina bijelih sve to nosio u kadu da se ne otapa na balkonu i izazove poplavu... Na svu sreću već se sve bilo otopilo no ni traga poplavi, a to je dobra vijest. Čim smo došli odmah je dragi htio igrati jednu partiju jamba koju je i tako spušio, pa je odmah zahtjevao revanš koji sam mu obećala kad nešto pojedemo. Skuhah nam talijanetu i hrenovke... I onda smo odlučili pogledati jedan od Medinih filmova koje je dobio jer ima sreće s radijskim kanalima:)... Svemirski vojnici 3... tako nešto. Mogu sam reći da je to najbolji TRASH film koji sam gledala ikada. Pod najbolji mislim na trash među trashevima... Neka vojna baza koju napadaju divovski kukci, nas ljude naravno... i imaju nekakve kamikaze bubice koje bacaju i onda one eksplodiraju... Onda neki divovski kukac koji je dio nekog žnj planeta telepatski komunicira s nekim našim luđakom i ovaj ga doživi kao božansko stvorenje... I ti kukci nas zapravo testiraju... I znamo svi da tip po imenu Jingo uvijek mora umrijeti i da je Holy zapravo naivna plavuša... A kapetanica Lola Becks je neustrašiva ateistkinja koja na kraju filma moli očenaš zajedno s Holy dok ovi obrađuju divovskog kukca. I da divovski kukac govori onom našem da oni zapravo od nas žele znanje i zato ovaj mora postati dio njih i probode ga i njegovo ljudsko tijelo prinosi svojim čvaljama koje su krcate kojekavim kljovama, a ovaj sav sretan kliče što postaje dio nečeg tako veličanstvenog "yes eat me" WTF?... E znam da ljubav ide kroz želudac pa zar i znanje isto??? Ugl... Zadnja scena je kad Dix prosi Lolu, ona kaže da ispred divovskog prozora svemirskog broda kroz koji se vidi jureći projektil kojim će uništiti divovskog kukca i kaže mu : "Da, ali u crkvi jer ja sam postala vijernica"... i film završava uz par pametnih izjava npr... Bog se vratio, bog želi da mi pobjedimo, religija je in... STRAŠNO... I onda je dragi dobio onaj revanš i ja sam izgubila, on sav sretan... Poiskapčali smo sve iz struje i otišli doma... Zapravo prije toga sam ja na RTL-u počela gledato onaj film kad muž smjesti ženi nj ubojstvo i onda ona čuči u zatvoru 6 godina jer svi misle da ga je ubila, ali nije itd... Sad opet laku noć... |
06.01.2010., srijeda
Nisam za ništ...
|
eto... nek sve ide u kurac... sve me boli... križa, glava, trbuh... sve sve sve i ne mogu danas ništa korisno napraviti zato što sam u općem stanju niškorisnosti jer sam dobila ono što dobivam svaki mjesec, a nije novac... i sad mi se ništa ne da... spava mi se... i samo se izležavam u krevetu cijeli dan pa baš sam niškorist... jučer sam išla u kino s dragim i njegovim frendom pipom i nj. curom Renatom i gledali smo film "nevolje u raju"... i mogu reć da je to ostao jedan od onih filmova koje ću pogledati samo jednom u životu tj. pogledala jednom u životu... i sad se ispričavam, ali idem malo pizdit i psovat... i glupa kosa mi otpada i imam divovski krater na čelu jer stoka sad dolazi u trijadama...wtf? ali inače ostatak face, dakle 5/6 je u redu... u 3pm i ne da mi se raditi ovaj glupi seminar jer me uopće ne zanima... a možda me zanima samo sam danas u banani... Zapeo mi je za oko jedan mobitelčić, ali pičkica košta 1500 kn i k tome je još sony ericsson... jebem ti sve lijepe mobitele fuck fuck fuck... |
04.01.2010., ponedjeljak
Povratak u ... ubrzanje, ambicija,stres... ljubav
|
3. sječanj... Danas je Janu rođendan, isto tako meni zadnji dan doma... A vani je nakon dva tjedna izašlo sunce, a ja odlazim... Nema veze ustat ću i još malo uživati u maminim porcijama ponfrija koji zapravo ima masu i okus i puno kečapa, ustat ću i spakirati stvari i još deset puta provjeriti jesam li sve uzela sa sobom... Pa ustajem jer čujem tatu kako odlazi Janu i Slimu čestitati rođendan. To je ful slatko... to što i tata i sin imaju rođkas na isti dan... Tjeram mamu da ide sa mnom u golubinjak. Jučer sam kikiću kupila igračku fosil dinosaura koji moraš kao iskopati kao pravi paleontolog i sastaviti. Odabrala sam stegosaura. Uz to sam mu uzela i poster na 15 najpoznatijih dinosaura... sve to u Alenovo i moje ime... Za prijevoz sam se ogrebla Slimu koji je vozio kod druge bake pa sam malo prošvrljala po gradu. Osim toga kupila sam kartu za autobus do Zg. Ostala sam šokirana kad sam saznala da najjeftinija karta od žnj prijevoznika košta 136 kn u jednom smjeru... Jebote... pa nije im bus od zlata... meni nije frka mogu se ja voziti i u krntiji... Ali da se vratimo na nedijelju. Mama je Janu odnijela tanjur s kolačima koje ona radi, a Jan obožava. Kad smo im pokucale na vrata mahnito je dojurio mali slavljenik i okice su mu malo zapele na smotani poster koji je bio velik, ali ubrzo kad je shvatio da mu je bakica donijela havajske ruže ništa više nije bilo važno jer to je ipak najbolji poklon. Namjesstio se ispred TV-a i uživao u kolačima ne mareći previše za dinosaura kojeg je frknuo sa strane. Drago mi je što je klinac pregenijalan, a tako iskren i jednostavan pa definitivno mogu reći da nije normalan ako pod normalno podrazumjevamo prosječnog klinca. Kasnije sam kroz prozor vidjela kako Slim i Jan sjede vani i Slim mahnito mlati ciglu u kojoj su skriveni ostaci fosila dok Jan kistićem razgrče prašinicu. Neka se zabavljaju. Hela me zamolila da odem s njom po tortu koju je naručila, a nalazi se skroz u Matuljima što je 20 min vožnje od Rijeke i smjeru Učke. Nas dvije smo otišle po tortu na spadermena koja je koštala 270 kn i sigurno je dopremile do verande na sigurnu nisku temperaturu. Nedugo zatim došla je Lucija kako bi mi "malo dosađivala" dok se ja spremam. Na kraju sam ipak ja njoj dosadila jer je misteriozno nestala pa sam spremanje nastavila sama. Mamica mi je i ovaj put pripremila puno sušenog voća. Točnije jabuke, dunje, banane, kivi i pokoja mandarina... Osušila je kolutiće kivija... u to nisam mogla povjerovati, ali okus je bio identičan ili još bolji. Ma presuper. I tako još par provjera i bliži se rođendan... Pa mogla bi teti javiti da dolazim ranije... Nije bila pretjerano oduševljena, ali ajde. Mama je cijelo vrijeme tražila jedan papir ma kojem je bila kopirana moja ruka i napisana porukica još od vremena kad sam bila klinka, a porukica je glasila "mama, ova ruke je za tebe da se uvijek možeš uhvatiti za nju". I tako dok je ona tražila ja sam stajala do stalka za peglanje na kojem se nalazila užegla pegla. Uskoro sam osjetila užasnu bol i refleksno zgrabila opečenu ruku. Nisam ni previše pritisnula no kad sam pustila sam skužila da sam ogulila sprženu kožu. Opeklinica dužine 5 cm, širine 1 cm na šaci... Boli ko vrag i odvatno izgleda. Na rođendanu se sjatilo hrpetina djece i roditelja za koje nisam znala čija su djeca i tko je postao roditelj pa je Helina kućica bila pomalo tijesna... Ali nije frka. Veliki su uglavnom bili vani u budućem dnevnom boravku, a kikići i mame su bili unutra... Hela je jadna trčala cijelo vrijeme i opsluživala ekipu unutra, a Slim ekipu vani...Ja sam se non stop prešetavala van-unutra itd. jer unutra bi bilo bolno za opeklinu, a vani bi bol jenjavala no meni bi bilo hladno pe eto... I tako torta i pravac na autobusni kolodvor. Pape me odbacio. Došla sam do busa gdje su šoferi ubacivali prtljagu i svoje tri torbe jedva jednom rukom poskidala sa sebe jer je na ovoj zatezanje još uvijek bilo bolno "za Zagreb"? kažem. "Ne za Zagreb na drugu stranu" rekoše njih dvojica ništa ne radeći... Ok sad sam opet morala sve tri torbe povješati po sebi jednom rukom pa je potrajalo... "Za Zagreb na drugoj strani"!!!!!!!! rekoše opet i ne bi mi nitko pomogaoniti me pričekao stoka jedna... To je zato što sam imala masnu kosu svezanu u rep i nisam bila naperlitana plavuša s kilom šminke i blesavim osmjehom... Nije ni bitno. Put je bio usran jer je bila noć i samo mi se spavalo. Kad sam stigla dočekao me moj kolačić s poljupcima i jednim parom ruku koje su mi pomogle tegliti moju imovinu. Na parkiralištu su nas čekali njegov frend Pipo i Renata pa su nas autom odbacili do doma. U stanu isto ko i prije, ništa novo... Raspakirala sam prtljagu i sve pospremila... Zube nisam oprala!!! Zašto, pitate se??? Pa zato što sam zaboravila uzeti četkicu za zube i kaladont... Zajedno s 20 eura koje sam dobila od mamine prijateljice za sv. Nikolu. I tako... očito je da ni danas ujutro nisam bila oprala zube iz poznatih razloga... Već živci rade jer je 9 jutro a teta kuha prosenu kašu od koje ja trebam pojesti pola... A ne jede mi se, uostalom imam 69 kila što znači da sam se ukupno udebljala 4 kile... Aaaaa... Užasno... osjećam to u trapericama... Ali nema veze... Otišla sam se okupati i oprati kosu pa sam kad se kosa osušila krenula u Travno vidjeti jel stan još uvijek na istom katu i da li je nekim čudom djedica očistio balkon... Stoje li još ista slova na ploči i takve sitnice.Prije toga, svratila sam u dm i kupila colgate neku četkicu s kojom dobiješ i malu pasticu za zube... Kad sam došla otvorila sam vrata balkona da uđe malo zraka, najprije sam oprala zube... Sa sobom sam dovukla 1 metar čokolade od riže i natrpala u Medim ormarić, zajedno sa sušenim brusnicama i nekom verzijom m&m-sa... Ah zatim sam malo upalila tv... I malo čistala i učila ono što već moram da bi napravila seminar o ksenoestrogenima... Nešto kasnije mi se pridružio Dragi... Donio je dvije talijanete paje to čak sam skuhao:)... A onda smo nas dvoje radili ONO što inače ne radimo dok je Medo u stanu... Jel Vas golica mašta??? Da, da ono što se ne bi usudili raditi pred nijim... Znam da nagađate ,ali reći ću vam...prali smo pod ...da da... Ipak sam došla vidjeti jel taj stan živ pa sam pomela balkon - onaj koji nema golublju kakicu, a onaj koji ima sam samo pogledala i pomirisala i zaključila da smrdi ko vrag pa sam ga i zatvorila. Nisam htjela prati onaj prvi zbog hladnoće, ali to me nije spriječilo da operem pod... Oprali smo pod u kuhinji i iza i oko hladnjaka... aha... točnije ja sam prala, a on je ispirao krpu i cjedio s obzirom da moja opeklina za pravo čudo ne voli toplu vodu. Onda smo krenuli i na dnevni boravak no iznenadni poziv nas je zaustavio... Alenichu ja zazvonio mobiltel... nešto bla bla ... KUGLANJE... ajme i ja bi... A jel može Ivana s nama?... aha aha... pa za nekih 15 minuta... "To je bio Dino i pita hoćemo li na kuglanje s ekipom? Ja sam rekao da smo kod avenue mall-a za 15 minuta"... Hm... "Ti operi suđe ja ću pospremiti krš koji sam već napravila"... Da i sve to je bilo i gotovo za nekih 15 minuta... Isključila sam tv (sorry Medo, ali baterije nisam izvadila iz daljinskih), grijanje i ostavismo sve kako je bilo, samo polovično malo čišće:)... I tako je to kad između ONO i ONO stane neka zanimljiva ponuda... To kuglanje već čekam 4 godine... A tko čeka dočeka... Na stanici nas je pokupio Ivor koji je došao autom... I nakon izvjesnog vremena smo stigli do novootvorene, nove, ogromne, u američkom stilu kuglane pokraj city centra one... Bilo nas je 11 pa smo unajmili dvije staze na dva sata ukupno i posudili cipelice... To nas je koštalo 600 kn. Dakle 50 kn po osobi... za 2 sata... Ali isplatilo se... Bilo je ful zabavno. S obzirom da sam bila u amaterskoj ekipi, a to uključuje i mene sreća se mjenjala sa svakim krugom tako da sam prvo fulavala, onda rušila pa opet fulavala... Tako je bilo svima iz naše ekipice dok je susjedna bila više profi s jednom crnom ovcom... Kasnije nas je isti momak Ivor razvozio po Zagrebu i to je isto bilo zabavno... Eto me sad doma i pišem izvještaj... i idem sad spat... Napasajte oči:) Vi moji vjerni čitatelji:) |
01.01.2010., petak
DA... ONA
|
Prije svega... Sretna godina svima onima koji vole život u njegovom prvobitnom značenju I svima onima koji vole prirodu I našu prekrasnu planetu. Želim Vam svima puno zdravlja na prvom mjestu I da ne dobijete svinjsku gripu usred semestra. Želim Vam I manji PDV I manje crnih misli... A sad s obzirom da je jutro I to prvo u 2010. god. Moram se osvrnuti na posljednji dan u prošloj ne tako dalekoj godini. Na jučer... Detalji o buđenju su ovaj put isparili, ali Jan sigurno nije navratio po svoj dio dogovora. Mami sam odmah priopčila kako sam gladna, ali nisam znala što želim jesti pa sam objedovanje odgodila na neko vrijeme. Tijekom dana sam tu I tamo malo mamici priskočila u pomoć s izradom kolača I navečer sam oprala pod... baš divno malo sam I mrdnula k..... otkad sam doma. Poslijepodne sam s Lucijom crtala one freeky spooky gluposti točnije tehnikom puhanja kroz slamku. Umalo su mi se pluća stisla pa sam to okončala I svoja remek dijela odnijela slatkišu. E da I prijepodne sam se lijepo okupala, oprala kosu dva puta I obrijala sve što se dalo obrijati da ipak u tu novu uđem glatke kože na nogama. Obukla sam se u jedino što mi jue bilo prihvatljivo s obzirom da mi je crna obleka bila u pranju. Dakle plave traperice I plava majičica I na to plava trenerkica + kvazi kožna jakna. Lice mi je kolkiko toliko normalno izgledalo pa sam bila zadovoljna. Otišla sam dolje po Luciju pa smo se uputili u golubinjak točnije u njihov trenutno nedovršeni budući dnevni boravak. Tamo je Slim stavio stol na kojemu je bila njegova makina od kompjutera zajedno s dobrim ozvučenjem. Na suprotnoj strani bile su dvije bačve preko kojih je bila daska, a na njoj plahta I to je predstavljalo šank. Na šanku je bila cuga I to crno I bijelo vino, puno Coca Cole, pokoja bočica piva, sviječnjak, kolači. Do šanka je bio još jedan ozbiljan stol na kojem je uglavnom bila konkretna hrana. Pokraj mjuzaboxa bila je jedna klupica na kojoj smo nas dvije zauzele poziciju. Gore su bili Slim I Hela, Dado I Nina, Luka, Jan , moj pape, Ana Marija (Janova cura koja ipak ima 27 godina). Ubrzo nam se pridružio još jedan par Slimovih frendova. Dosada nad dosadama, ipak nismo se svi znali, pozornost je najviše pljenio ni više ni manje Jan koji je okolo skakao u crvenoj kabanici jer je padala kiša, a osim toga nad cijelu Rijeku se spustila magluština od koje se vidio samo prst ispred nosa osobe do Vas. Luciji je dopizdila dosada pa je demonstrativno otišla u donji dom. Muškići su ispalili par raketa, ali kroz tu magluštinu samo se čuo hitac, no ništa od boja pa su došli do zaključka da ih je najbolje ispaljivati pod manjim nagibom. Slim je čavrljao sa svojim prijateljima, pape se prešetavao, Hela je pričala s Ana Marijom, a Jan je non stop visio po njoj. Nakon što je I meni dosada prelila čašu koja je malo prije bila puna bambusa krenula sam do Lucije da ipak ne bude sama. Ionako je tek 21 sat pa se stignemo još 10 puta vratiti gore. U kuhinji je tv bio upaljen I baš na programu “Pirati s Kariba” ajd super to baš nisam dugo gledala, a tako volim taj naš HTV koji svake godine stavlja reprize repriza reprize. Ma oni se sigurno brinu da mi svi dobro usvojimo gradivo. I zato nam nisu stavili niti jedan novi film, a država im toliko para daje, a mi kao uzorni građani svaki mjesec plaćamo pretplatu na televiziju koja ne ispunjava naša očekivanja. Plaćamo 60 kn mjesečno za 2 televizijska programa koja su jedno veliko sranje ili platiš T-comu 60 kn za max tv I imaš hrpetinu programa koji idu u korak s vremenom. No sad sam već odlutala od teme. I tako sam pogledala taj filmić dok je Luce cijelo vrijeme njurgala po filmu, valjda pubertet... Ne bi znala:) I onda sam opet malo otišle gore. Sad tamo više nije bilo Ana Marije jer ju je Jan oteo. Naime, Jan je mali kikić I treba mu dosta sna pa kako bi se primirio Hela mu je upalila neki program s crtićima I razvukla kauč, no ne može bez Anči pa je zahtjevao njezinu prisutnost. Pa eto nekoliko njegovih izjava... Jan: Anči pa skini se AM: ma ne mogu Jan: pa skini čizme... ali čarape smiješ ostaviti... a zašto se nečeš skinuti pa kako češ onda zaspati tu? AM: ne mogu se skinuti jer nemam piđamu Jan: a zašto nemaš piđamu? AM: pa nisam znala da ću tu doći pa je nisam uzela Jan: a hočeš mi doći sutra AM: hoću Jan: I uzet češ piđamu? AM: hoću To je bio jedan od niza izjava zbog kojih se Anči osjećala zatečeno jer ovaj mali zavodnik ima svoj sistem zavođenja. Tako da smo svi umirali od smijeha kad nam je to pričala... Nedugo nakon toga posjetila ih je Nina... Nina: Jan pa što me više ne voliš? Jan: ma volim te, ali ti sad možeš ići Nina: hočeš da odem? Jan: da ja sad imam Anči pa ti možeš ići Nina: ali Anći ti ne zna peći fine palačinke kao ja. Jan: Anči jel znaš ti peći fine palačinke? Anči: znam! Jan: Nina možeš ići. I tako je to potrajalo negdje do 22.45. Bilo je tu još izjava poput “Vidiš Anči Johny Bravo gleda sve zgodne cure, ja gledam samo tebe” Kasnije sam je pitala jel pao kakav dogovor? Je kaže ona. Moram sutra doć s piđamom. Hela će morati izmisliti dobar razlog zašto neće doći? Zato što kupuje piđamu … u Ljubljani reče Dida. U međuvremenu je otišao onaj par Slimovih frendova pa smo ostali samo Mi family svi sretni I otvoreni za sprdanciju. Inače je Slim bio DJ, ali je zamjenio Anči kako bi Jan zaspao. Zašto bi to upalilo? Pa zato što (citiram Slima) “Ja sam mu najdosadniji pa će odmah zaspat”... I bijaše tako. Ulogu DJ je preuzela Helena, tako da su se ostatak večeri vrtjele pjesme koje su obilježile mladost naših staraca inaše odrastanje. Jedan od komičnijih trenutaka bio je kad je Hela pustila “Maglu” od Josipe Lisac koju smo do zadnjeg stiha svi pjevali jer smo umirali od smijha. Zapravo stvari su se tek zagrijale jer sad nigdje nije bilo onog D od dosade pa sam pokušala Luciju nazvati da opet dođe dolje jer je šmugnula. Slim se latio mikrofona pa nam je demonstrirao glas potreban za neku pjesmu od Srebrnih krila za koju opet trebaš napeti abdomen I iz dna dijafragme potegnuti onaj hrapavi glas. Da potrebno je I obrve držati u točno određenoj poziciji. Čuli smo I pokoji stih od Dide kad bi mu Slim stavio mikorofon ispred brade. Najviše nas je zabavila pjesma “Dodirni mi kolena” jer bi slima posebno zabavljale one dionice sa Č pa nam je I njih pjevao: “Dodaj mi papuČe”, “Namjesti jastuČe” I tako dalje. Ipak njaefektniji je bio dio “dodirni mi kolena” kad bi se on spustio iza hele I počeo joj dirati koljena. To je bilo ful smješno I taj slim je totalno zabavan čovjek. Evo jedan njegov monolog koji proizlazi u ovakvim situacijama kao zajebancija: “Slime hoćeš jedan bambus? Pa da mogao bi baš jedan popit. Evo natoči si Slime Bambus. O da e hvala ti puno. Živio” Još 15 minuta do ponoći. Nismo previše nabrijani na to pa uživamo u zajebanciji. Nina I Dado plešu cijelo vrijeme. Luka umire od smijeha, Anči sjedi I pijucka bambus, hela I slim skakuču, a ja u cijeloj toj sceni izgledam potišteno I bezvoljno. “Ajde Ivana sjedni uzmi si cugicu I zapali si jednu. Znam da ti fali, ali moramo sad to preživjeti” I njezin dragi nije s njom pa me razumije. Ukupno sam te večeri zapalila 4 slims cigarete aka 1 običnu jer su slims poprilično nevidljive. No dovoljno vidljive da opet iznova zaključim kako mi ne stoje I kako mi se zapravo ne da pušiti, no u toj super maloj zabavnoj atmosferi začinjenoj cigratama I pušačima odlučila sam se privremeno trovati vlastitim dimom već kad se gušim u njihovom. Dragi nemoj se ljutiti... Neću više barem neko duže vrijeme ili dokle god si mi ti u blizini. To ti valjda nešto govori. Dakle moraš biti sa mnom non stop. Odjednom su si svi počeli čestitati novu godinu pa valjda je odbrojilo. Spustili smo se dolje kako bi vidjeli vatromet. Da u nadi je spas. Sve što smo od te magluštine vidjeli bili su svjetlosni impulsi daleko u magli popračeno gromoglasnim zvucima, ali od krasnih efekata ništa. Nema veze. Vratili smo se gore I nastavili sa zabavicom. Dida je otišao spavati jer su ga kosti boljele. Lucija je ovaj put došla gore. Pa tek smo se zagrijali, a zabaljala nas je zanimljiva glazbica koju smo mi stariji svi znali jer su to ipak bile stvari 80-tih. Poput abbe I Kemala itd. No sve smo ih znali pa smo svi pjevali I plesali. Nina I Dado su se razbacivali svojim plasnim pokretima za feštice. Luce je umirala od smijeha, a Luka bi se povremeno uvukao između svojih roditelja I plesao s njima. Slim bi nas tu I tamo zabavio svojim monolozima, Anči je povremeno visila na mobitelu, a Hela je zajedno samnom cupkala u nekom ritmu. Ja sam se zapravo tako samo grijala, prevencija od hladnoće. Sve nas je ponovno zagrijala “Manuela cha cha cha” … ponoć I pol “Ej ljudi meni se spava ja idem spavat” Ma daj Ivana jesi normalana? Ajd ok još koju pjesmu... 1 h ujutro... “Meni se sad stvarno spava odoh ja” Ma ajd ne seri... dobro možda još koju... jedan I pol... Šegovići se kupe jer djeca moraju na spavanje pa I ja koristim priliku da se domognem svog kreveta... Pa pozdravljam Anči, Helu I Slima koju su još malo nastavili čagati I trčim ka svom krevetiću da odletim u fazu sna... Umigoljila sam se ispod poplona I našla odgovarajuću pozu u kojoj mogu zaspati. Činilo se da je prošlo svega pet minuta kad sam pogledala na sat I bilo je 8 I pol ujutro kad sam se ustala. Poslije 22 h postalo je ful zabavno I zakon. Baš imam lijepu familiju I tko kaže da se starci ne mogu zabavljati jer oni su upravo to svojoj dijeci. Znam da pravo značenje toga koliko nam je zapravo bilo super nisam uspjela dočarati, ali pokušala sam napisati neke tračke humora kojih se najbolje sjećam jer moje pisačke sposobnosti su ostale zanemarene još od srednje škole pa nisam mogla sve baš prenijeti u ovaj post koliko sam htjela. Jedino mi je falio Dragi u svemu tome jer sam htjela da se I on zabalja s nama jer znam da bi mu se svidio odabir DJ I malo opušteniji I zabavniji način života koji vlada u našem domu... Naravno nije sve uvijek savršeno, ali ovo nam je bio jedan od boljih dočeka jer smo svi bili zajedno, osim mame jer ona uvijek ide spavati, ali to ne sprječava nas ostale da uživamo u zajedničkim trenucima. Bilo je tu puno priče I sijećanja lijepih... Znam da post ima hrpu grešaka, ali jebi ga nemam word da me podsjeti pa eto uživajte u ignoriranju istih:) |
