Iz života našeg svagdašnjeg...
17.01.2010., nedjelja
hvatajući vrijeme...
|
Zar već odlaziš? Tako brzo, ne osvrćući se prolaziš, uvijek sam iza tebe... Svi trenuci koje želim zadržati mnogi nestaju... neki ostaju... Zauvijek zarobljeni na papiru kao uspomene, podsjetnik na tvoju vrijednost. Stani, samo malo uspori hvatam se za tvoje tragove nikad te neću dostići U životu si samo promjena , bivanje postaje kratko precijenjeno jadno vrijeme. Kliziš mi kroz ruke, pokušavam, odlaziš... Posjedujem tračak tebe, ponavljanje... sve do kraja... onda se pretočim u misli... I opet i opet ispočetka... |
