Iz života našeg svagdašnjeg...
30.12.2009., srijeda
Dan prije dočeka...
|
ah jutro, više manje isto kao i svako drugo, samo što me probudila koliko toliko neka noćna mora, ali stvarno se ne sjećam o čemu... Mislim da je neki huligan palicom izrazbijao Ivu, ja sam ga pukla u jaja, a onda ga je pojeo tigar koji je na Tomislavcu šetao bez nadzora. E pa neka ga je kad idiot tuče ljude palicom... Kasnije je ta maca u importaneu lovila divovskog bijelog štakora... Danas me uhvatio pms... kakvo iznenađenje? To jer me klinac jučer izbacio iz takta pa se danas iskaljavam na svemu. Tako da sam prvu polovinu dana provela nadrkana... Da danas je mobitelić jadan dva puta letio na pod. Umalo sam ga ubila. Ne znam što me aktiviralo prvi put, ali drugi put sam ga maznula o pod jer se dragi nije javljao na mobitel... Kasnije sam pokušala mami objasnit kako to kod mene funkcionira, ali to je rezultiralo većom brigom i mojom neodgovornošću jer nisam posjetila psihijatra. Jebi ga, kad su skupi... Nemam ja novaca za bacanje... Kasnije me uvjerila da idemo raditi pitu od sira pa sam joj se izjadala da se Luka ljuti na mene i da sam jadna zbog toga. Mamica je nazvala donji dom i rekla dragom unučiću da je dođe malo posjetiti jer ga nije vidjela cijeli dan. ... istovremeno u donjem domu on sklapa slušalicu i reži na nikolinu da mu je to ona smjestila i da će se sad morat gore pomiriti sa mnom... Nina pojma nema... pronicljiv je on... Dolazi gore bezvoljan i kruži oko stola. Ja ga pitam hoće li pomirisati spirulinu (da ugurala sam je u tijesto, jebi ga)... ali neće... Pa prije nego li odleti dolje upadam: "jesi vidio što mi je Sara kupila za Božić?" Luka: ne Ja: a jel te zanima Luka: ne Ja: ma ajde vidi jako je zanimljivo ... bezvoljno koluta očima i gleda te kreativne kartice pod nazivom "50 spooky things to make and do"... pokoja mu ipak zapada u oko. Ja zadovoljno mjesim to tijesto i kažem mu kako bi mogli probati nešto napraviti kad završim sa svojom tvorevinom prema B-inom receptu. On je sav sretan i priča kao i inače... pita me što je alga? Stvarno ne znam što da mu odgovorim jer niti se sjećam konkretne definicije pa mu jednostavno odgovaram: "to su ti jedni supercool organizmi koji žive u moru, nisu biljke, ali bile su prve koje su nam proizvodile kisik. Spirulina eto ima puno klorofila pa je zato zelena"... ok I bijah zadovoljna sa svojim tijestom, ali mamica ga je razvaljala lijepo jer eto njoj to brže i bolje ide jer eto je to već radila i jer eto ima iskustva s kolačima i pitama i jer eto je u svom elementu. Smotasmo te smotuljke sira i u pečnicu... ah... Oprah ruke i pretražih vlastitu sobu u nadi na ću naći škare, ljepilo, kolaž, ali od toga ništa osim pernice i selotejpa pa sam poslala Luku da nađe kolaž i od Nine iskamčila jednu likovnu mapu. Krenuli smo s izradom onih gluposti koje inače objesiš na kvaku... ne znam kako to zovu... kvakini visuljci... Ugl. On je napravio jedan za svoju mamu, a ja jedan za Luciju... Još sam mu napravila masku za frankenštajna... i onda sam se bacila na izradu malog simpatičnog dvorca kojeg sam odnijela Janu. I tako. Malo su se primirili živci za sad. Kosa mi je baš pošteno masna... i neću je oprati do sutra... ipak bi se za doček htijela malo srediti, ali neće biti moguće uz moje kratere i masakr po licu pa eto bar mogu imati lijepu svježe opranu kosu... prpošnu... Zajeb veliki, ja doma uopće ne mogu učiti... nema šanse... ne stignem... i glupa kiša non stop pada i sve je tako antimotivirajuće pa život nema smisla. A toliko toga imam za štrebati... šajze... fuck fuck fuck fuck... Vraćam se u Zagreb 4.1.2010. i krećem s učenjem jer moram pripremati seminar za 11. onda imam kolokvij 29.1. iz ekologije bilja i iz ekologije kukaca ili tako nešto, a gdje je još ekotoksikologija i zaštićene vrste. Ajme plakat ću od muke... Podnosim izvještaje svaki dan, ali mi zvuče ful dosadno... tako kao jednostavan život ili ja fakat dosadno pišem... Možda jer se trenutno ne osjećam baš prpošno i ono suprotno od dosade. Jučer sam napisala kako vrijeme nakon dvadesete udvostruči svoju brzinu. Kako? Pa jučer sam bila klinka koja je jedva čekala kraj školske godine ili bilo što. Imala sam vremena na pretek za dosađivanje, za sanjarenje ili jednostavno bivanje. Što se dogodilo? Kad je postalo tako ubrzano i naporno? Retoričko, ali ajde... metropola i faks= savršena kombinacija za ubrzanje... Danas sam ujutro razmišljala o tome i sama sebe poklopila mišlju da mi je tek 20. my ass 20... meni su 22. jel jesu? Pa kad... Ne želim dalje... Tako lijepo zvuči dvadeset... jer ne osjećam se ništa zrelije niti pametnije zbog te dvojke... E da i sanjala sam da sam si kupila crvene traperice trapezice s nekim cvjetićima... nešto fakat gadno i onda sam ne znam zašto kao provela noć u toj trgovini tražeći etiketu da ih ujutro mogu vratiti... kao da jednostavno nisam mogla vratiti te i uzeti bilo koje drugo iste večeri. Sanjala sam i da smo bili na terenu na izvoru Kupe i da se Mirjana bacila u neki brzac... ugl... bilo je puno krvi... Onda smo zajedno s profesorima izbjegavali neke zamke. Bio je i Medo tamo, ali je s njim non stop išao njegov tata... Totalni čudaci u tom filmu... Idem papati još malo te pite... baš mi je fina... |
