Iz života našeg svagdašnjeg...
23.12.2009., srijeda
1. dan , ONA
|
Zašto je ovaj post ovdje? Pa zato što sam Dragome rekla da ću pisati dnevnik-ić o danima provedenim u Rijeci, odnosno o ovim zimskim ferijima s obzirom da je on ostao u Zagrebu L… a možda ako se Dragom bude dalo i on napravi istu stvar kako bi ja znala što on radi u svoje GIRL FREE TIME… Dakle, ujutro sam se probudila u 6 h i spakirala ostatak stvari. U končanici to je rezultiralo s dvije preteške torbe i jedan napunjen ruksak. Na glavni me otpratio Dragi i odteglio jednu od teških torbi, kasnije je on teglio sve… No do tog vremena ja sam teglila torbetine koje ni jadni legionari nisu teglili na leđima. I većinu vremena sam se jadala … kako mi je teško (u životu) ,ali ovo je stvarno i bilo teško. Na glavnom kolodvoru smo se našli s Medom i popili kavicu, nije nas ni promakla ona teta koja uvijek prosi i gnjavi ljude pa je je Medo uljudno odbio. I tako je tih 2 sata brzo odmaklo pa smo Dragi i ja otpratili Medo do njegovog busa koji ga je kasnije odveo do velike mehaničke ptice… Mon cheri i ja smo otišli do perona 406 i čekali bus koji je očigledno kasnio pa smo to vrijeme iskoristili za dugi oproštaj. Kad je bus napokon došao do pokazala se moja istinska super moć, naime ja sam nevidljiva, ali najčešće onda kad mi to zbilja nije potrebno, no o tome drugi put… Vozikali smo se eto posvuda da bi nam cijelu vožnju uljepšavalo dvoje djece (cca 7 god.) svojim milozvučnim, neprestanim i glasnim cerekom koji je nalikovao cviljenju umiruće mačke… cijelo vrijeme… A dok smo svi posjedali na svoja mjesta pronašla se i koja zalutala budala s izjavom: Ja bi sjeo pokraj neke crnke, ima li koja crnka?... Hvala nebesima da nisam crnka… Predivne li panorame ovaj put sam i vizualno zapamtila gdje je Vrbovsko. Prvo što me obradovalo u Rijeci bila je Rječina… e pa to je prava dinamična rijeka, a ne Sava. Doduše ova ipak ima geografsku prednost, ali nema veze bila je žuta… Grad je zakrčila gužva koja nam je priuštila još 10 min vožnje. Po mene je došao šogor… nije mi nekako djelovao oduševljeno ni sretno, al ajde neću krenuti s negativnim emocijama. Ipak ne želim da me i u ovom gradu sve živcira. Doma me dočekala moja mamica i Luce i Luka, mali slatkiš je spavao podnevnu. Pa sam se bacila na raspakiravanje stvari. Mamica mi je i sobu počistila pa me dočekala moja lijepa sobica… s novom crvenom posteljinom… ma raj za snove… Otišla sam u donji dom i L&L instalirala novu igricu na kompjuter (nova stara) Plants vs. Zombies… koju sam ja već odigrala pa sam ih provela kroz male zabavne prve nivoe ove jako zanimljive igre. Ništa bolje od organske pucačine. Zatim je uslijedila šetnja sa zvjerkom Kirkom i Vajrom koja je mini mini mini verzija psa aka pinč. Jako smješno dok ova grdosija progoni pinčicu i zjebava ju kao da joj je igračka, a ni ne zna da je Vajra gosp. u godinama… susjed me pitao što je to gusto na krošnjama jednog drveta, a ja sam baš bila sretna kad sam ko iz topa odgovorila: To je parazitska biljka… i to bijaše točno jer smo to učili iz nečega, valjda iz fiziologije bilja. Trenutno sjedim u golubinjaku i pijuckam bambus sa Slimom i pralelno oboje nešto čačkamo po laptopima. Sad ću ga nagovorit da isprobamo jel radi office na linux-u i ako radi ovaj xp-eić će biti zamjenjem. Do skoro… U međuvremenu ubila sam još jedan bambusić dok se Slim natezao s Acerićem i nakon puno utrošenog truda i vremena uspješno instalirao linux umjesto windovsa xp... naime morao je na memoriji sticku snimiti linuxe da bude u nekom posebnom formatu za koji sam zaboravila kako se zove. Na prvi pogled mi se linux svidio zbog precool efekata i šminke kojeja ne mogu imati jer mi je grafička kartica srednja žalost, ali nema veze. Kompić se podigne u roku od 2 sekunde, isto tako se i brzo gasi, ne treba mu zaštita jer su linuxi virusproof... ah a sutra još slijedi ušminkavanje. Sviđa mi se ovako, jako je brz i ima hrpicu korisnih programčića za koje ne znam čemu služe... ah to divno prijateljstvo. naučit ću usput. Jedino me zanima kako ću se spajat na internet na faksu??? I tako... u subotu vodim donji dom u kino gledati avatara 3d... upravo sam rezervirala 5 karata... Najbolja stvar u svemu je to što trenutno sjedim u svojoj sobi i dovršavam ovaj post. Kako je to moguće? Kad ja u Rijeci nemam internet. ha ha... Ima Slim wi-fi... i očito funkcioniše i na udaljenosti od 15 m ... kroz zidove i hladan zrak... ja sam ipak povezana sa svijetom. Kako je to lijepo. Čekam Dragog da me nazove... radio je do maloprije i onda je otišao na pivu s prijateljem... Nisam ja ništa bolja... pijuckala bambus i gledala kako mali slatkiš trči u odjelcu spider mana... mogla bi koju fotkicu staviti, probat ću sutra kad se upoznamo linuxić i ja... |
