twirl-dječak sa šibicama

jeli došlo vrijeme da okonča taj rat koji vodi sa svijetom?
nije znao
nije ga ni želio
on ga nije započeo, uvjeravao je samog sebe
htjeli su rat, dobili su rat
svijet, doduše, vjerojatno ni nezna da je u ratu
jedan na jedan
jedan svijet protiv drugog
svijet protiv twirla
twirl protiv svijeta
nitko ne dobiva
prava rovovska bitka
a twirl, on je oduvijek bio gerilac
kako se dao uvući u rov?
znao je samo da nije imao izbora
osim predati se, prepustiti, asimilirati,...postati jedan od njih
ne. to nije nikada bila opcija. nije ni sada
jedino mu je dosadilo ratovati u rovu
izaći će na otvoreno
kad pokaže svoje oružje, možda ga neće morati niti upotrijebiti...
pogledom je tražio što mu je još od oružja ostalo...
ima sve. sve što treba imati
malo je zahrđalo, doduše, ali boj ionako nebije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka
to je to
srcem će ih potući
još samo da savlada vlastiti strah
strah od sunca
strah od vjetra
strah od ljubavi

siguran sam da je bilo još žena, samo mi treba vremena da ih izmislim...
twirl

.....nekoliko godina kasnije....
-i?- podignuvši obrvu upitao ga je kralj artur
-što i?- zahtjevao je pojašnjenje twirl, podignuvši suprotnu obrvu
- i, jesi li ih izmislio? žene! - da nebude zabune dovršio je pitanje twirlov mlađi brat
-jesam-
-i?- nastavio je dizanjem obrve, ovaj put više, kralj artur
-i šta i?-
-i šta je bilo s njima?-
-ništa. nestale su...-
-gdje? kako? nemoj da moram izvlačiti iz tebe svaki detalj...zbilja me zanima, otkako te znam, nisam te vidio ni s jednom ženom...-
-marinu ne računaš? nju si mi preoteo...-
-...nisam ti ju ja preoteo, sama ti se protela prema meni..i ne, nju ne računam, ona je bila poslana od illuminata.
-zlatokosu?-
-zlatokosa je bila vila, bože, kakva je to samo vila bila... nije ona bila žena za tebe, twirle, vjeruj mi..
mislio sam na žene koje bi bile s tobom iz ljubavi, ne iz interesa ili tajnog zadatka. ili barem zabunom..-
-jasna je nestala. i josipa. i jadranka. i jana. i jela. i julija. i jelenak. i j...-
-sve su one jednostavno nestale?- zapanjen je bio kralj artur
-pa da, .., neznam jesu li nestale jednostavno ili komplicirano,.. ali nestale su-
-wauuu!! a jesi pokušao upoznati neku koja se ne zove sa j?-
-naravno da jesam, ne želim se toga ni prisjećati...-
-zašto? šta je s njima bilo?-izgarao je od želje da sazna i nije namjeravao prestati ga ispitivati artur
-udale su se.-
-udale?-
-udale!-
-ali ne za tebe?-
-očigledno ne za mene, poligamija je protuzakonita..-
-znači, ili su nestale, ili su se udale...wauuu..koji si ti sretnik-zadivljeno ga je promatrao brat
-ja nikad nebi mogao biti tako snažan i čvrst karakter, poput tebe. ja bi si odma' izmislio blizanke, npr...svaka čast, postat ćeš svetac
pravi, nepokolebljivi čuvar galaksije,..
negooo,..-uzvrpoljio se, pogledavši na sat- možeš li otići prošetati, do jutra. doći će mi ksenija u goste, pa...-
-moja ksenija? -zakuhalo mi je u žilama- dovodiš moju kseniju u moju pećinu?? jesi li ti normalan???-
-nikad ni nije bila tvoja, twirle, srećom. jer bi i ona nestala. doduše bila se udala, ali vratimo se na temu.. to što si ti bio zaljubljen u nju ne daje ti za pravo da se mješaš u naše odnose...-
samo sam se pokupio šutke, jer mogao bih ga zgromiti, a brat mi je, ipak..
-i kupi nam nešto iz pekare, ujutro- čuo sam ga kako viče zamnom
e baš neću!
imam ja svoj ponos!

sklopio je taj nesretni ugovor sa izdavačkom kućom
100 priča. u godinu dana.
pice of kake, štob' englezi rekli
u danima slave, kad su priče iz njega istjecale poput vode iz slavine
ooo, kako je samo lijepo bilo biti on, tih dana..prisjećao se
i onda je stalo.
slavina je bila zavrnuta
ili je izvor presušio
ili je negdje puštala cijev
bilo kako bilo, priča nije bilo
a ugovor je bio neumoljiv
vremena sve manje, teret na krhkim mu plećima sve teži..
-što ćeš sad twi?-naježio se je kad je shvatio da je sam sebi počeo tepati, nebi li se nagovorio da počne pisati
brrrrrr
brrrrrrrrrrr
sve je pokušao. sve
napisao bo nekoliko redova, i nezadovoljan bacio laptop u koš..
uskoro je koš postao premali. a i laptopa mu je ponestajalo
-ovo je dno- pomislio je.
čak je pokušao tipkati nasumično, poput onih majmuna što tipkaju šekspirova djela, ali ono što se na ekranu vidjelo, nije dalo ni naslutiti (barem ne neupućenom čitatelju) da se radi o djelu toliko velikom i značajnom, poput šekspirovog
više je stvar izgledala ovako nekako:
dbglghoergnlotrngoešf nsjvofnnvfhfjlonv rjpqwđm flćdsfčfjopgr ohrrofefkniroghoerhfflfjkifjn vžflžf
wq
cdlpefkqžmfekpf gjrećhjgo4fškdćs a
njemu osobno se čak i sviđalo, ali nije s time mogao izdavaču
bio je svjesan toga
mora se okanuti šekspira i lijepe književnosti, ne želi li ostatak života čistiti cipele šćućuren pod izdavačevim stolom
a baš mu je lijepo krenulo...
cfkughfuefhčvsip fnđvšžl
regkrogjpodshnfvinjdsdfhonclkxchnsak
avskmvnlds
a i brzo bi riješio sve zaostatke, uhvatio priključak...
no, kako da uvjeri izdavača da je riječ o kriptiranom izdanju novog romana?
kriptiranom da ga netko nebi preduhitrio i oteo mu svu slavu ...a njemu, izdavaču, novac...
neeee
ovaj izdavač nije glup. neće na to nasjesti...
mora postojati način da uistinu napiše priču,...mora...moraaa...
noćna mora, da...
nije više spavao, nije jeo, ...nije pi..(dobro, pio je, i to poprilično, ako ćemo biti pošteni, a nećemo)..nije pio
samo je tupo gledao kroz prozor i slušao kako pada kiša....
a u svemiru univerzalno pravilo glasi: sve što vam zaista treba za preživljavanje, nalazi se u vašoj neposrednoj blizini. i to je stoga što ako se nebi nalazilo, nebiste preživjeli...
u njegovoj pećini nije bilo ničeg. osim kiše...
dakle, kiša...da, kiša!
-kiša je tvoj prijatelj- uvjeravao se
kao kad počneš brojati ovce i utoneš u prekrasan san..samo obrnuto
-kako se toga nisam ranije dosjetio-odmahivao je u nevjerici
svaku svoju priču počet će sa opisom kiše...a završit će kompliciranim zapletima, neobičnim i nepredvidivim raspletima, najromantičnijim trenucima koje dodiruju dušu, igraju se srcima poput povjetarca sa jesenjim listom, plešu sa maštom tango mortale.. ...nošen kapima kiše ništa ga više nije moglo zaustaviti
slavina se otvorila, iz izvora je poteklo jače nego ikad.
danima, sjedio je i u grčevitom zanosu pisao priču za pričom, svaka bolja od prethodne
a sve su počinjale kišom
tim neobičnim darom sa neba koji se čas jednolično, čas promjenivim intenzitetom, tonom i ritmom spuštao na zemlju, darom od kojeg se svi nagonski sklanjaju...
darom tako veličanstvenim i dragocjenim
svaka pojedina kap što se za svojom predhodnicom bacala u zagrljaj gravitacije, izdvajajući se iz jednolične mase u oblacima, i završavajući svoj put u masi bezbrojnih kapi u obliku malenih lokvica, potočića...svaka je bila zaseban dar, svaka je zasluživala posebnu pažnju...

100. uspio je. u manje od godinu dana...jeeeeeeeeeeeee

...-sviđa mi se ovo o kiši- mrmljao je sebi u bradu izdavač, prelistavajući donešene priče
-ako izbacimo ove gluposti iza, kojima samo kvariš početni dojam, spojimo sve početke u jednu cjelinu, mogla bi se napraviti jedna cjelovita priča o kiši...
-ok, recimo da imaš jednu...po ugovoru ti treba još 99..nadam se da su pred završetkom..-
....