twirl-dječak sa šibicama

28.02.2013., četvrtak

7 mornara na drvenom lijesu. i boca ruma

jednom davno...
prilično davno...
pronašao je kartu zakopanog blaga. nestalog i zaboravljenog
bio je to njegov najsretniji dan u životu
od tada, živio je samo za jedno, sagraditi brod i otploviti do svojeg blaga
uopće nije imao sumnji oko toga da je blago njegovo...
bilo je to njegovo blago, u mislima mu se obraćao poput goluma, "blago moje!"
naravno da nije imao novaca, jer da je imao, iznajmio bi ili kupio brod, ili već na neki drugi način otišao do svog dalekog blaga što ga je čekalo na otočiću izgubljenom u južnim morima..
naravno da nije imao novaca ni za pošteni nacrt broda po kojem bi ga sagradio
naravno da nije imao ništa osim mape sa slovom X
ali je imao želju
imao je i volju
i vjeru
ako je mogao jack londonov "stari gospodin", može i on, koji je mlad i u naponu snage
proučio je sve što je mogao o brodogradnji, pojednostavljivao svaki mogući dio koji se mogao pojednostaviti...
nakon samo nekoliko godina, već je imao ideju o tome kako bi njegov brod trebao izgledati
naravno da nigdje nije crtao nacrt, stvarao ga je i držao u glavi
svaki, pa i najmanji konstrukcijski dio je dobio svoj oblik, materijal, cijenu,...
počeo je sa prikupljanjem potrebitog materijala
malo po malo
prvo jeftinije dijelove, poput vijaka, čavala, brava, šarki, ... užadi...
skupljao je i stare olovne akumulatore, te cijevi, jer će mu trebati balast za kobilicu broda
od namještaja s otpada je uzimao drvene letvice, oblikovao ih u formu kojom će zasjesti na svoje jedinstveno mjesto na oplati broda...
kako je uz gusarenje (kako je sam sebi u šali govorio za svoj životni poduhvat) pokušavao voditi i normalan, low profile život, tako mu se sve češće činilo da mu lagano vrijeme izmiče iz ruku, životni rikovi ga stišću, a on je negdje nigdje...
ima skoro sve, a nema skoro ništa
kako se približavao svome cilju, a gomila otpada rasla, sve češće je nailazio na neke dijelove za koje je u čudu gledao, čemu služe, a točno se sjećao da si je za njih govorio kako su ključni i bitni
iako nije bilo nebitnih dijelova, naravno
-ništa, tješio se-ako sam to znao konstruirati, znat ću valjda i sastaviti, prepoznati koji dio kamo ide, kad naiđem na potrebu za njime...
osjećao je da nema više vremena za čekanje, morao je što prije krenuti, dok ga još snaga i zdravlje služi...
nekoliko slijedećih godina je proveo gradeći svoj drveni brod, mada se gradnja sastojala uglavnom od gledanja u sastavne dijelove tupim pogledom, i odbacivanjem više-manje svega, kao "višak"
kad je bio gotov, čak i njemu, laiku koji nikad nije vidio uživo pravi brod, bilo jasno da sa njim neće stići ni do mora, a kamoli do otoka s blagom, ucrtanog na zakopanoj mapi..
pošao je , ipak otkopati škrinju u koju je spremio kartu,...
prekopao je sve
pa još jednom
pa još nekoliko puta
škrinja nije mogla nestati, morala je biti tu negdje. točno se sjeća da ju je zakaopao deset koraka od starog hrasta, prema jugu
ili sto, prema sjeveru
ili..
ma, tu je ngedje bio stari hrast, prije nego ga je grom srušio...
uhhh
nema veze. nema veze, sjećao se kako je izgledao otočić, i kako je X bio malo lijevo gore, od sredine.
ili desno doilje...
ok. nema broda, nema karte, ali to ne znači da neće otići po svoje blago
napravit će splav, od plastičnih odvodnih cijevi umjesto balvana,..
stanovnici tihog oceana su se kretali njime od pamtivjeka u orahovim ljuskama, prema splavi koju će on izgraditi
treba samo proučiti morske struje,..odabrati povoljan trenutak, i priroda će učiniti ostalo
dozvao je svog papagaja, otišao do frižidera, šepajući drvenom nogom, čeličnom kukom probio čep na boci i zapjevao:
7 mornara na drvenom lijesu. i boca ruma....


- 04:33 - to push, or not to push...? (0) - - #

26.02.2013., utorak

jaje

bilo jednom jedno jaje.
nije znalo što se s njime dešavalo dok je bilo u ljusci, sjećalo se samo da ga se gdjegdje, katkada treslo.
svijet je ugledalo kroz razbijenu ljusku.
nije mu se svidjela sudbina za koju je, razbijeno, vidjelo da mu je namijenjena.
odlučilo se vratiti.
nije znalo da je to nemoguće.
dobro da to nije znalo, jer bi odustalo.
zavuklo se u najveći dio koji je ostao od njegovog doma.
oko sebe je sakupilo manje odlomljene komade, te ih počelo slagati i lijepiti iznutra
poput djeteta koje vjeruje da se sve, ali baš sve, može zalijepiti selotejpom.
no selotejp se iznutra odljepljivao, a i žuljao ga je.
moralo je krenuti ispočetka.
preciznošću razbijenog jajeta, poslagalo je krhotine, selotejp, zavuklo se u najveću, te se počelo ljuljati.
samo je sebe bodrilo, uzvikivalo u sebi hop, hop, hop hop hooop!
te; jesssssssss!! kad bi uspjelo željeni komadić ubaciti na svoje mjesto, te ga učvrstiti trakom.
krenulo bi po slijedeći.
pa po slijedeći.
kad je zalijepilo sve komade, smirilo kotrljanje, umorno je zaspalo.
probudili su ga glasovi.
-ovo je nevjerojatno-govorio je muški glas-ovo se nikada još nigdje nije dogodilo, jaje se vratilo u ljusku i zalijepilo ju selotejpom. ovo pobija sve naše deosadašnje znanje o svijetu, udara u same temelje postojanja.....
poklonit ću ga tebi, draga, kao dokaz neizmjerne ljubavi! ti odluči što ćeš s njim dalje, ti si moje svjetlo, vodič kroz dolinu tame...
-oh! hvala ti, hvala, dragi. neopisivo sam počašćena. dobila sam na dar jaje koje ne bi smilo postojati...što da radim? što da radim? moram birati između svijeta i čudesnog jajeta...
da, bit će od njega dobra jajnica. samo ju snažno izmuti, neka bude pjenasta,... i molim te, na vrlo vruće ulje.
ne volim kad mi se doručak predomišlja!-
- 02:54 - to push, or not to push...? (4) - - #

10.02.2013., nedjelja

ZAVODNICA




ZAVODNICA
OMPHALOTUS OLEARIUS, ZAVODNICA, ZAVODLJIVA LISIČICA Gljiva kojom se otrovalo najviše ljudi našeg kraja, a trovanja traju i dalje. Do zabune dolazi zato što je neiskusni gljivari mijenjaju sa žuticom.Kad je nađu, oduševe se jer pomisle da su našli ogromnu žuticu i tu nastaju problemi. Zavodnica raste na panjevima i korijenju hrastova i ostalog bjelogoričnog drveća, te na korijenju maslina, a kad vam se čini da raste iz zemlje, dobro pogledajte i vidjeti ćete da je ispod tankog sloja zemlje, ipak vezana uz drvo, a žutica nikad ne raste na panjevima. Osimtoga žutica nema tako živahnu boju i ne može narast tako velika. Kada je nosimo u ruci, tada se oboji cijela ruka. klobuk zavodnice je izrazito svilenkastog sjaja narančaste boje s uraštenim crvenkastim vlakancima, rub mu je dugo uvijen, najprije okrugao, zatim duboko ulegnut i pod starost ljevkast i ispucana oboda.Stručak je uglavnom prilično dug, često zakrivljen i ekscentričan. a dno mu je stanjeno usljed rasta u svežnjićima.Narančastosmeđe boje kao i klobuk ili malo svjetliji. Pun je i vlaknast. Listići su gusti, uski. tanki, elastični, obično obrasli nisko na stručak, najprije blijedo žuti a zatim narančasti. Meso je narančasto, tamnije na bazi stručka, žilavo, vlaknasto, miris i okus ugodni, a to mi je potvrdio jedan moj gljivar koji je sa svojom suprugom uživao u konzumaciji zavodnica, ali vrlo kratko jer su ih odvezli u bolnicu. Jedino dobro za one koji greškom konzumiraju zavodnicu je to da ona brzo djeluje, pa se stigne reagirati prije nego je organizam razgradi.

preneseno sa stranice
gljivarskog društva našice




- 09:20 - to push, or not to push...? (9) - - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Prosinac 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Studeni 2014 (6)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (5)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (9)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (11)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (22)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (3)

BROJAČ POSJETA (otprilike) : 15473947264823407463 EPP (ekomomsko propagandne poruke):

The Rime of the Ancient Mariner - Samuel Taylor Coleridge
......................................................

Day after day, day after day,

We stuck, nor breath nor motion;

As idle as a painted ship

Upon a painted ocean.




Water, water, every where,

And all the boards did shrink;

Water, water, every where,

Nor any drop to drink.

.....................................................

onlajn vašar jeeee :)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se