twirl-dječak sa šibicama

12.10.2012., petak

koljačeva kći

najljepši cvijet, iznikao u džungli na asfaltu
bila je ona, almantea
odrasla je kao jedinica, iako je imala mlađeg brata, koji je još kao beba, nekako dopuzao na balkon i ispao sa 13. kata blijedog, zapuštenog nebodera
majke se sjećala vrlo blijedo, jer je nedugo nakon gubitka sina pronađena mrtva u kadi, sa uključenim fenom u vodi
otac, mesar, kojeg su iza leđa zvali koljač, jer je radio u klaonici, pronašao je smisao života još jedino u svojoj kćeri almantei, djevojčici koja mu je jedino još ostala nakon što mu se život srušio gubitkom sina i žene, svoje prve i jedine ljubavi
u školi je bila najbolji mogući đak, što je znalo izazvati ljubomoru i zavist među vršnjacima, uz to što je bila predivna i blistala gdje god da se pojavila
neki od njih bi joj podrugljivo dobacili: -koljačeva kći!-
nikad nije pokazivala da ju smeta takva uvreda, samo bi nježno pogledala zlobnika i na uvredu uzvratila neobično vedrim osmijehom
s vremenom je bilo sve manje onih koji su ju tako zvali
uglavnom iz razloga što bi uskoro stradali. smrtno
jedan je nestao pri plivanju jezerom, na kojem je svakodnevno trenirao. pronašli su ga tek sutradan, utopljenog
drugi je pronađen nedaleko od svoje kuće, u šumi, u kojoj je imao kućicu na drvetu. pao je prilikom penjanja i slomio vrat
trećeg je izgrizla otrovna zmija koju je imao terariju, iako zmije ugrizaju samo jednom, ova je imala izgleda malo gadniju narav
četvrti se spotaknuo i pao pod kotače tramvaja, u samom centru grada
peti bi se ugušio plinom, koji je zaboravio isključiti, da nije usred noći pokušao upaliti svijetlo...eksplozija se čula i u najudaljenijem kvartu
šesti, on je netragom nestao
mir, koji je imala nije dugo trajao
otac je zaključio da je ipak malo prezahtjevno, za njega, odgajati takvu kći, pa je obznanio da se ženi
obznanio joj je to pažljivo, očekujući ljutnju
no, iznenadio ga je njen nježni pogled i neobično vedar osmijeh, dok mu je govorila:
-bit će to moj najsretniji dan u cijelom životu. tako se radujem radi tebe, tata, tatice..- prvi put, ikad je čuo da mu je tepala -tatice-
i poslijednji
jer su cijelokupni svatovi umrli od trovanja pupavkama, od kojih je bio spravljen umak za pečeno meso
nju je spasila puka sreća, jer ne jede gljive.
nju i baku.
istragom je nepobitno utvrđeno, da je nedužna, jer je ona samo spravila gljive, koje je ubrao njen otac, strastveni gljivar...
budući da joj je cijelokupna rodbina pomrla, naslijedila je ogromno bogatstvo
a kako je bila maloljetna, baka se brinula i njoj, što joj se činilo praktičnim.
studirala je medicinu i završila ju kao najbolja u generaciji
baka joj više nije trebala, a i bila je zbilja stara, tako da nije čudo da je podlegla kombinaciji nekoliko neizlječivih boleština koje su ju istovremeno napale
ni sam dr. house ne bi uspio odgonetnuti koja je bila presudna, kao ni o kojoj kombinaciji se uopće radi
naravno da je povremeno kakav nadobudni istražitelj pomislio da sve te smrti oko nje i nisu puka slučajnost, te bi se šmajhlao uz nju, pokušavajući doznati nešto više
no, nisu daleko stigli
prvi se predozirao heroinom, iako se nije znalo da je narkoman
drugi je izgubio kontrolu nad automobilom, u zavoju, pred provalijom...
treći se valjda zamjerio mafiji, jer je bio žrtva klasičnog, naručenog smaknuća...
kad je ponestalo istražitelja, mogla je konačno odahnuti i posvetiti se svojoj strasti. znanosti
specijalizirala je virologiju,
a kad je primljena u tim najelitnijeg svjetskog instituta za viruse, u čijim su se laboratorijima čuvali svi poznati virusi,
bacila je nježano pogled na globus i zavrtila ga uz neobično vedar osmijeh...
nitko je nikada više neće zvati
koljačeva kći
- 18:04 - to push, or not to push...? (16) - - #

07.10.2012., nedjelja

mrzim sjećanja

mrzim sekunde, minute što se klate
presporo pretvaraju u sate
...jer me... sjećaju na tebe

mrzim kad jutrom zora grane
mrzim tmurne i sunčane dane
...jer me... sjećaju na tebe

proljeće mrzim koje mirise nosi
i svaki cvijet u tuđoj kosi
...jer me... sjećaju na tebe

mrzim ptice, cvrčke i more
ljetnu toplinu, doline i gore
...jer me... sjećaju na tebe

mrzim jesen kad nudi šarene boje
zrele i sočne plodove svoje
...jer me... sjećaju na tebe

zima je stigla, pahuljem mami
a ja ih mrzim baš kao i lani
...jer me... sjećaju na tebe

godine prolaze, zaborav nose
mrzim ih. mrzim i neću
odnose moju jedinu sreću
...sjećanje na tebe




- 16:54 - to push, or not to push...? (13) - - #

06.10.2012., subota

golub jl (part one & two)

predgovor
budući da se drugi dio priče o golubu jl-u
našao na naslovnici blog.hr, a direktno se veže na prvi,
osjećao sam potrebu da ih posložim zajedno, te time približim čitatelju cijelokupnu twirlogiju u dva dijela, o golubu jl-u
vaš twirl

dio prvi

negdje na krovovima nebodera velikog grada
u nedjeljno jutro prvog dana jeseni
poput nekog aero-mitinga, nebo su presjecali golubovi, pokazujući svoju vještinu
gledajući u vis, vidio bi malene točkice, koje se velikom brzinom strmoglavljuju prema tlu
i tik pred njime, uspostavljaju kontrolu nad svojim padom, pretvarajući ga u let. bili su to prevrtači, visokoletači
vrlo ponosni golubovi, na svoja umjeća i mogućnosti
najsnažniji među njima bi osvajali uzdahe mladih golubica, koje su pažljivo pratile natjecanje, te odlučivale o tomu koji će dobiti njihovu naklonost, priliku da im udvara... jer nema važnijeg odabira od onog koja genetika će biti prenešena na potomstvo
jl nije sudjelovao u tome
još otkako je zaboravio letiti
skakutao bi poput kokoši, ako je baš morao promijeniti mjesto na kojem se šćućurio
dječurlija ga je pokušavala katkad zadirkivati, no kako uglavnom nije reagirao, pronašli bi novu zabavu i brzo ga zaboravili
jl ne samo da je zaboravio letiti, već je zaboravio i zašto je zaboravio letiti, kao što je zaboravio da je uopće ikad letio
a kakav je letač bio, govori "indijansko" ime koje je nosio; jl (jonathan livingston) golub legenda
o njemu mi je pričao uzgajivač, dok smo promatrali aero -miting, zavaljeni u udobne ležaljke, sa pivom u ruci, na toplom jesenskom suncu...
...jl je bio veličanstven mladi golub, uvijek spreman na pomicanje granica
kad bi se on vinuo u visine, pomislio bi da je nestao, gledajući na mjesto gdje je bila točkica, kad si ga zadnji put vidio
još dugo, dugo, na beu nebi bilo ničega, a onda se pojavila točkica, brzo povećavajući i pretvarajući u goluba koji se sunovratio nevjerojatnom brzinom prema tlu...
da. to je bio jl, sjetno je pričao uzgajivač
iako su ga sve ovdašnje golubice priželjkivale za sebe, on se zagledao u krasoticu iz udaljenog jata...
bila je od one vrste koja ne leti puno, već se po cijele dane bavi svojim izgledom
svako pero joj je bilo pažljivo dotjerano i na svom mjestu
vodio ju je na letenje, da joj pokaže svoj svijet
svijet visina
no, brzo se umarala i zvala ga da odsjednu na nekoj anteni i guguću
a on je želio letjeti. zaljubljen, nije bilo visine koju nebi mogao dosegnuti
-evo, samo još jedan uzlet- govorio joj je, neka se strpi i pričeka ga..
jednom, kad se sunovratio pored antene na kojoj ju je ostavio, nije je više bilo. u daljini je ugledao jastreba, kako odmiče
srce mu je eksplodiralo
nije više bio golub
bio je stroj za ubijanje, u osvetničkom pohodu
podigao se daleko iznad, i zapikirao poput metka u jastreba, koji je kružio, pogledom prema dolje
strahovit sraz davida i golijata
jastreb nije imao šanse, slomljena vrata se srušio još lamatajući krilima
za jl-a nije više bilo povratka
jedini smisao postojanja je nalazio još samo u osveti
kružio je na velikoj visini, tražeći jastrebe, koji su udaljeni od jata vrebali na svoj plijen, da bi i ne sluteći, sami postali žrtve..
slušao sam zapanjeno, pogledavajući u nevjerici čas uzgajivača, čas jl-a
ni uz najbolju volju si nisam mogao predočiti da bi ijedan golub bio kadar za tako nešto. iako nisam htio reći da uzgajivač laže,...pripisao sam priču njegovoj bujnoj mašti, i slušao dalje
nad našim krajem je nestalo jastrebova, a jl je i dalje patrolirao nebom,
...kad ju je ugledao
prepoznao ju je odmah, bila je na izletu, sa velikim golubom paunašem, i mladim golubićima
krila su mu se odsjekla
pao je u obližnje jezerce, iz kojeg su ga spasila djeca, koja su se tamo igrala, i donijela uzgajivaču
-otad ne leti- završio je svoju priču uzgajivač
kimao sam potvrdno glavom, ne želeći uvrijediti domaćina svojom nevjericom
spremajući se za polazak, primjetio sam komešanje među golubovima
-jastreb! promrsio je uzgajivač, zviždukom pozivajući golubove da se vrate doma
bilo je prekasno da pođe po pušku, koju nije nosio još od doba kad je jl otjerao te grabežljivce
prikrao se, i sad je bio preblizu
pikirao je na mlade golubove koji su se još igrali, nesvjesni opasnosti
tad se dogodilo
jl je poletio u susret jastrebu
no, nije bilo vremena za postizanje potrebne visine i napad
letio je direktno u njega
borba je bila kratka i neravnopravna
jastreb je prihvatio ponuđeni dar
i nestao sa beživotnim tijelom
goluba jl-a

........................................................................................................
dio drugi

golub jl (true story)

negdje na krovovima nebodera velikog grada
u nedjeljno jutro prvog dana jeseni
poput nekog aero-mitinga, nebo su presjecali golubovi, pokazujući svoju vještinu
gledajući u vis, vidio bi malene točkice, koje se velikom brzinom strmoglavljuju prema tlu
i tik pred njime, uspostavljaju kontrolu nad svojim padom, pretvarajući ga u let. bili su to prevrtači, visokoletači
vrlo ponosni golubovi, na svoja umjeća i mogućnosti
najsnažniji među njima bi osvajali uzdahe mladih golubica, koje su pažljivo pratile natjecanje, te odlučivale o tomu koji će dobiti njihovu naklonost, priliku da im udvara... jer nema važnijeg odabira od onog koja genetika će biti prenešena na potomstvo
no jedan golub nije sudjelovao u događanju, golub jl
(jonathan livigston, op.a.)
uzgajivač, sa kojim sam se taj dan našao pogledati aero-miting, prvo mi je uvalio neku besmislenu priču o tome kako je jl bio veliki junak, svojevremeno...
čak je i iscenirao njegov junački kraj, gledajući na dio neba koji je meni bio sakriven od pogleda, a nisam baš lud za naginjanjem na krovu nebodera.
gotovo pa me uvjerio,..
gotovo, ali...
danas sam ga iznenadio, te ugledao "uskrslog" jl-a kako veselo kokošakuće (skakuće poput kokoši op. a.)
pritisnut nepobitnim dokazima, uzgajivač je priznao da je priča koju mi je neki dan ispričao - izmišljena
golub jl je uistinu bio vrhunski letač,
ponos svojem vlasnku, koji ga nebi prodao ni za kakve novce, a kako su ga drugi uzgajivači salijetali, pristajo je posuditi ga za rasplod, uz dobru naknadu, naravno
svaki put kad bi ga vratili, hvalili su ga toliko, da je i samom vlasniku biolo neugodno, ali priča se širila i jl je postizao sve višu i višu cijenu, za boravak u nečijem golubarniku, te druženje s golubicama
no, nitko nikad nije dolazio po jl-a dvaput
-valjda je zbilja temeljito obavio posao-, mišljaše uzgajivač
trajali su tako dani slave, neko vrijeme
dok nije , na susretima golubara, primjetio da nigdje nema nijednog goluba, koji bi mogao biti jl-ov potomak
na njegovo pitanje, nijedan uzgajivač nije imao pravi odgovor
svaki se izmotavao; da trenutno nisu tu, da su u americi na usavršavanju, da su kod bake na moru, radi svježeg zraka,...
nije bilo ni drugog podmladka, što je bilo još čudnije
uzgajivači bi na pitanje o tome, opet samo nešto promrmljali, pocrvenivši iz nekog razloga
kad je došao doma, uzgajivač je odlučio provjeriti o čemu se radi, te je jl-a, svoj ponos i diku, kojeg je do tada držao odvojeno, pustio u golubarnik, sa ostalim golubovima
dani su prolazili, golubice sve više bivale uznemirene, razdražljive i svadljive, a golubovi su se (veselo) družili međusobno, gugutajući i naskakivajući jedan na drugog, okupljeni oko jl-a
-pederčina!?!?!- izustio je sebi u bradu zapanjeni uzgajivač.

nisam htio izazivati vlastitu sreću, predlažući mu da organizira gej-paradu golubova, da je to sad jako in i popularno...da će mu golubovi dobit na cijeni..
jer ja ne letim, kad me se baci s nebodera
koliko god mahao ručicama

- 17:36 - to push, or not to push...? (12) - - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Studeni 2014 (6)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (5)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (9)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (11)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (22)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (3)

BROJAČ POSJETA (otprilike) : 15473947264823407463 EPP (ekomomsko propagandne poruke):

The Rime of the Ancient Mariner - Samuel Taylor Coleridge
......................................................

Day after day, day after day,

We stuck, nor breath nor motion;

As idle as a painted ship

Upon a painted ocean.




Water, water, every where,

And all the boards did shrink;

Water, water, every where,

Nor any drop to drink.

.....................................................

onlajn vašar jeeee :)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se