twirl-dječak sa šibicama

28.01.2012., subota

beskrajna priča u tri čina

žar-ptica, knjiga prva, u kojoj se crta ptica sa žara

danas, kada postajem pionir, svečano se zaklinjem da ću marljivo učiti i raditi... te biti..(ili ne biti, pitao se twirl)...
-neeeeee
ne, ne, ne,..neeee!! tako se ne može na balkan- rekla je učiteljica-ovo ne zvuči ninašto. nikad od vas pravih pionira..., nadam se da ipak bolje crtate pticu, nego što se primate u pionire...- i zadala nam da ostatak dana nacrtamo pticu po vlastitom izboru
sva su se djeca bacila na posao. no, mali je twirl bio na sto muka
koju pticu odabrati za crtež?
po kojem kriteriju dati prednost nekoj ptici, pred svim ostalim pticama
ali, bio je svjestan i toga da on zapravo uopće ne zna crtati, te da koju god pticu da odabere, u stvari je svejedno. ptica će izgledati kao tuljan s perjem
svi njegovi crteži do tad su izgledali tako, kao tuljan s perjem.
bilo da je crtao mrtvu prirodu, ženski akt, pejsaž...
uvijek bi na kraju izgledalo kao tuljan s perjem
no, to nije umanjivalo njegovu nedoumicu
na kraju, morao je zažmiriti, kao uvijek kad bi nešto crtao
te pustiti da njegova ruka, nepogrešivo vođena nevidljivim silama, nacrta
tuljana s perjem
na kraju sata, bilo je na dječjim crtežima svega, uglavnom ptica...
kao šećer na kraju, prozvala je učiteljica twirla;-hajde, pokaži svog pernatog tuljana!-
twirl je otvorio oči
podigao crtež u zrak
na snježno bijelom papiru bila je nacrtana snježno bijela ptica, velikog, plamtećeg repa
-što je to?- iznenađeno je upitala
ništa manje nije bio iznenađen ni twirl
svojim odgovorom, ne pogledavši na crtež
- žar-ptica!-
-tako ne izgleda ptica sa žara-pribravši se od šoka, reče ona
-sjedi, jedan!-
nisam se previše iznenadio, tom ocjenom, navikao sam bio
pogledavši nacrtanu pticu, oči u oči, desilo se nešto neobjašnjivo
njen nacrtani plameni rep, postao je buktinja
koja je u sekundi progutala papir, koji sam još uvijek držao u ruci....
dobio sam, naravno ukor
te morao ići na tečaj za vatrogasce u seosko dobrovoljno vatrogasno društvo,.. ali, to više ne spada u ovu knjigu


žar-ptica. knjiga druga, u kojoj se ništa posebno ne događa

mnogo godina kasnije
twirlova pećina
rupa ko rupa, rekli bi neki za njegovo obitavalište
u pećini koja je twirlu bila dom, bilo je zapravo više rupa
da je twirl miš, njegova pećina bi bila švicarski sir
no, nije miš
a ni pećina nije sir. nije čak ni kućica od čokolade i bobona
već napušteno prebivalište planinskog zmaja
samo mali njen dio je twirl koristio kao svoj dom
a veći, nepoznati dio sastojao se od gomile mračnih prolaza, hodnika punih skrivenih zamki, odaja u koje se nije moglo doprijeti...
u početku, dok se kućio, sa velikim je zanimanjem pokušavao
istražiti i te mračne predjele svoje pećine
ali nije daleko dospio
kao da je neka tajanstvena sila priječila svjetlu da se probije kroz tu, nikad osvjetljenu tamu.
naravno da je twirl pokušavao sa svim vrstama svjetla
baterije, baklje, lampe, žarulje, rudarske kacige, farovi, reflektori,...ma sve neživo
čak i živo. jer, pokušavao je i oboružan krijesnicama, prodrijeti,..
bezuspješno
kakvo god svjetlo imao, ulaskom u tminu, ono bi se prigušivalo, prigušivalo,..
i utrnulo. nestalo. ugasilo.
najdalje što je uspio doprijeti, bio je jedan komad gotovo ravne stijene
na kojoj se pod gasnućim svjetom pokazala freska
na snježno bijeloj stijeni
snježno bijela ptica, velikog, plamtećeg repa
žar-ptica
uspijevao ju je viditi samo na tren, jer, čim bi ju osvijetlio
njen bi rep zasjao, utrnuo se izvor svjetla, a zatim i plameni rep....
kad bi nestalo svjetla, neobična hladna jeza bi ga okružila, pokušavajući se probiti u njega
pobjegao bi joj, vraćajući se trkom, prema osvjetljenom dijelu pećine, i još dugo vremena nakon toga, pamtio hladne dodire jeze na svojoj koži
žar- ptica
ista ona ptica koju je nekoć davno nacrtao
sad je bila na pradavnoj fresci
u njegovu domu
na samoj granici mraka
proučavao je drevne legende
neobične knjige, što prastari nauk skriše...
knjige rekoše:
jedino svjetlo koje može osvijetliti vječnu tamu
je plamen žar-ptice
bilo je tu razlčitih tumačenja
uglavnom se sve svodilo na to
da treba uloviti žar-pticu
postoji samo jedna sigurna tehnika
one se love tako da im se stavi
soli na rep!


the end of neverendig story:
žar ptica, knjiga treća, u kojoj završava beskrajna priča

mnogo godina kasnije...
navikao se twirl na život u pećini
točnije, na njenom osvjetljenom komadićku
onaj , tamni dio je za njega postao zid
nije ga niti primjećivao, previše
jedino ga je jeka, koja mu se odande vraćala, podsjećala da tamo ima nešto
nešto veliko, nesagledivo i nedokučivo
kako je vrijeme prolazilo
sve se rijeđe pitao što je tamo...
polako, ali sigurno, zaboravio je na svoj crtež, na fresku, na žar -pticu
jednog proljetnog sumraka, vraćao se iz šume, i ugledao je
pojavila se pred njim, zasjala svojim prekrasnim, velikim, plamtećim repom..
stao je kao ukopan u zemlju
žar ptica, činilo se, nije ga niti primjeila, proletila je pored njega, i tren kasnije nestala u gustoj šumi
sjetio se tada svega.
svoje pećine, koja zjapi pusta i prazna
legende koja kaže da onaj tko ulovi žer -pticu
osigurao je za cio život svjetlost i toplinu
nema više posrtanja u mraku
nema više udaranja glavom o nevidljive zidove
nema više bauljanja niti besciljnog lutanja....
malo ga je to uplašilo
zar da se odrekne svega toga, samo tako...
bila je to dilema, koja ga je mučila, dok se vraćao u brlog
potjerat će je, odlučio je
ako mu opet dođe u blizinu, potjerat će je...
no, žar-ptica se nije dala samo tako potjerati
slijedećih mjeseci, pojavljivala se često
samo bi doletila, proletjela par puta oko njega, i smjestila se na neku tanku grančicu, te njihala na vjetru
u njenoj blizini bi sve postalo drugačije, svjetlije, toplije, jasnije...
svidjela mu se ta nobična ptica
jako
pa jače, pa toliko da je odustao od toga da ju tjera, već je poželio da joj pokaže svoju pećinu, da mu ona osvjetli i onaj dio vječne tame
počeo joj je ostavljati hranu
razgovarao bi sa njom, šalio se...
no, ona mu se nije približila, niti pošla za njim
samo se i dalje njihala na svojoj grančici
možda ju je i mogao uhvatiti, palo mu je to više puta na pamet...
ali to bi bilo potpuno suprotno svim njegovim uvjerenjima
ptice su stvorene za let, kao i duša
ne možeš ju držati u kavezu
sama će ući, vjerovao je
nije ušla
nestala je
dugo, dugo je twirl obilazio okolne šume
nebi li ju samo vidio, na tren
nije je bilo. nigdje.
mrak u pećini, kao da se još više zamračio
kao da se tama zgusnula, usisavajući svu svjetlost, toplinu, radost
gutala je njegovu energiju, dok se nije šćućurio u kutu pećine
nepomičan
trčeći mislima u krug, da se održi na životu
.............................................................................................................

prošlo je ljeto. jesen. zima. proljeće.drugo ljeto.druga jesen. druga zima....
.............................................................................................................

nije twirl ostao tako nepomičan sve to vrijeme
uspio bi koji put, velikim mentalnim naporom, okrenuti smjer u kojem je u mislima trčao
bio je to za njega veliki uspjeh
no dalje od toga nije mogao
tama ga je držala okovanim
ako je u međuvremenu i imao posjetilaca, on ih nije primjetio
niti oni njega.
postao je proziran. nevidljiv.
................................................................................................................

-twirle! twirleee!! - galamio je kralj artur, dozivajući me
u ruci je držao neki čudan veliki zvonoliki predmet, prekriven crnim plaštem
kralj artur, iako je stajao predamnom, nije me vidio
odložio je to zvono na pod, te se udaljio, tražeći me vani..
gledao sam svoje tijelo, kako mu se vraćaju obrisi, dobiva konture i boju
dopuzao sam do zvona, i smaknuo plašt sa njega
zaslijepila me svijetlost žar-ptice, kojoj je rep u trenu, od tinjajućeg perja, buknuo u blještavi plamen
samo taj tren je bio dovoljan, da sve oživi
mrak je nestao, postojala je samo svijetlost
samo život
u svakom mom atomu je ključalo
kako je buknula
tako se i ugasila
žar-ptica
čim se kralj artur vratio u pećinu
nešto je govorio, no nisam ga čuo,...
-pusti ju!- rekoh
-jesi ti normalan? moja je. ja sam je ulovio. nema šanse da je pustim. ljudi bi ubili da ju mogu imati!-
-pusti ju!- ponovio sam
-pusti ju, vidiš da umire u tom zlatnom kavezu...-
-twirle, braća smo. a ti se stalno ponašaš kao da sam ja uzeo nešto tvoje....
uostalom, ne želi otići, pogledaj!- prišao je kavezu i otvorio vratašca. žar-ptica se nije niti pomaknula,
osim što se još više stisnula od rešetke...
-vidiš!?!- rekao je, zatvarajući vratašca...- ne želi izaći!-
više nisam imao niti jedan argument
mogao sam samo gledati kako odlazi s njom
izabrala je
ostala kod onog koji ju je ulovio, u zlatnom kavezu
a znao sam, znao sam, bio sam siguran
da je izabrala mislivši da nema izbora

- 13:04 - to push, or not to push...? (10) - - #

the end of neverendig story

žar ptica, knjiga treća, u kojoj završava beskrajna priča

mnogo godina kasnije...
navikao se twirl na život u pećini
točnije, na njenom osvjetljenom komadićku
onaj , tamni dio je za njega postao zid
nije ga niti primjećivao, previše
jedino ga je jeke, koja mu se odande vraćala, podsjećala da tamo ima nešto
nešto veliko, nesagledivo i nedokučivo
kako je vrijeme prolazilo
sve se rijeđe pitao što je tamo...
polako, ali sigurno, zaboravio je na svoj crtež, na fresku, na žar -pticu
jednog proljetnog sumraka, vraćao se iz šume, i ugledao je
pojavila se pred njim, zasjala svojim prekrasnim, velikim, plamtećim repom..
stao je kao ukopan u zemlju
žar ptica, činilo se, nije ga niti primjeila, proletila je pored njega, i tren kasnije nestala u gustoj šumi
sjetio se tada svega.
svoje pećine, koja zjapi pusta i prazna
legende koja kaže da onaj tko ulovi žer -pticu
osigurao je za cio život svjetlost i toplinu
nema više posrtanja u mraku
nema više udaranja glavom o nevidljive zidove
nema više bauljanja niti besciljnog lutanja....
malo ga je to uplašilo
zar da se odrekne svega toga, samo tako...
bila je to dilema, koja ga je mučila, dok se vraćao u brlog
potjerat će je, odlučio je
ako mu opet dođe u blizinu, potjerat će je...
no, žar-ptica se nije dala samo tako potjerati
slijedećih mjeseci, pojavljivala se često
samo bi doletila, proletjela par puta oko njega, i smjestila se na neku tanku grančicu, te njihala na vjetru
u njenoj blizini bi sve postalo drugačije, svjetlije, toplije, jasnije...
svidjela mu se ta nobična ptica
jako
pa jače, pa toliko da je odustao od toga da ju tjera, već je poželio da joj pokaže svoju pećinu, da mu ona osvjetli i onaj dio vječne tame
počeo joj je ostavljati hranu
razgovarao bi sa njom, šalio se...
no, ona mu se nije približila, niti pošla za njim
samo se i dalje njihala na svojoj grančici
možda ju je i mogao uhvatiti, palo mu je to više puta na pamet...
ali to bi bilo potpuno suprotno svim njegovim uvjerenjima
ptice su stvorene za let, kao i duša
ne možeš ju držati u kavezu
sama će ući, vjerovao je
nije ušla
nestala je
dugo, dugo je twirl obilazio okolne šume
nebi li ju samo vidio, na tren
nije je bilo. nigdje.
mrak u pećini, kao da se još više zamračio
kao da se tama zgusnula, usisavajući svu svjetlost, toplinu, radost
gutala je njegovu energiju, dok se nije šćućurio u kutu pećine
nepomičan
trčeći mislima u krug, da se održi na životu
.............................................................................................................

prošlo je ljeto. jesen. zima. proljeće.drugo ljeto.druga jesen. druga zima....
.............................................................................................................

nije twirl ostao tako nepomičan sve to vrijeme
uspio bi koji put, velikim mentalnim naporom, okrenuti smjer u kojem je u mislima trčao
bio je to za njega veliki uspjeh
no dalje od toga nije mogao
tama ga je držala okovanim
ako je u međuvremenu i imao posjetilaca, on ih nije primjetio
niti oni njega.
postao je proziran. nevidljiv.
................................................................................................................

-twirle! twirleee!! - galamio je kralj artur, dozivajući me
u ruci je držao neki čudan veliki zvonoliki predmet, prekriven crnim plaštem
kralj artur, iako je stajao predamnom, nije me vidio
odložio je to zvono na pod, te se udaljio, tražeći me vani..
gledao sam svoje tijelo, kako mu se vraćaju obrisi, dobiva konture i boju
dopuzao sam do zvona, i smaknuo plašt sa njega
zaslijepila me svijetlost žar-ptice, kojoj je rep u trenu, od tinjajućeg perja, buknuo u blještavi plamen
samo taj tren je bio dovoljan, da sve oživi
mrak je nestao, postojala je samo svijetlost
samo život
u svakom mom atomu je ključalo
kako je buknula
tako se i ugasila
žar-ptica
čim se kralj artur vratio u pećinu
nešto je govorio, no nisam ga čuo,...
-pusti ju!- rekoh
-jesi ti normalan? moja je. ja sam je ulovio. nema šanse da je pustim. ljudi bi ubili da ju mogu imati!-
-pusti ju!- ponovio sam
-pusti ju, vidiš da umire u tom zlatnom kavezu...-
-twirle, braća smo. a ti se stalno ponašaš kao da sam ja uzeo nešto tvoje....
uostalom, ne želi otići, pogledaj!- prišao je kavezu i otvorio vratašca. žar-ptica se nije niti pomaknula,
osim što se još više stisnula od rešetke...
-vidiš!?!- rekao je, zatvarajući vratašca...- ne želi izaći!-
više nisam imao niti jedan argument
mogao sam samo gledati kako odlazi s njom
izabrala je
ostala kod onog koji ju je ulovio, u zlatnom kavezu
a znao sam, znao sam, bio sam siguran
da je izabrala mislivši da nema izbora





- 11:58 - to push, or not to push...? (0) - - #

27.01.2012., petak

sve što nikada niste željeli znati o sexu, a nisu vam se niti usudili reći

kako se pada u nesvijest?
kao prvo, potrebno je poleći se na bok, da se ne ugušite vlastitim jezikom, jer nije mudro pouzdati u druge
da će to učiniti umjesto vas
slijedeća bitna stvar je pretpostavka da ste do tog trenutka bili svjesni, jer samo iz svijesti se može pasti u nesvijest
ako ste se zapitali, što ćete uopće tamo, onda nesvjestica nije pravo rješenje za vaše sexualne probleme
zapravo, ako imate sexualne probleme, oni će se nesvjesticom riješiti, ali vi nećete biti toga svjesni
a nesvijest o svijesti nije potpuno jednaka svijesti o nesvijesti, samo jednako blentavo izgledate, zbog opuštenih mišića
za one koji imaju spirsan jezik, praktično je izbeljiti se, kroz njega provući štrikaću iglu, ili nešto slično, i tako spriječiti gušenje
ležeći na boku, u položaju primjerenom nesvjestici, malo ste si suzili izbor mogućih pomagala pomoću kojih bi ju i potaknuli....
...jebene knjige o samopomoći
rat i mir o postizanju besvjestžinskog stanja
bilo bi korisnije da je unutra klaun sa oprugom, otvoriš knjigu o postizanju nesvjestice, izleti klaun, opizdi te posred čela,.. i stvar riješena
morat ću ozbiljno popričati sa svojom knjižničarkom, o knjigama koje mi preporučuje
zadnji put, kad sam izrazio želju da bih pročitao neki krimić, dobio sam knjigu o kriminalnoj skupini, koja je, na velikim poljima krumpira, suzila redove između krumpira, za nekoliko milimetara, te u konačnici dobila nekoliko hektara obradive zemlje, na kojoj je sadila marihuanu, sakrivenu u krumpiru,...
kaj nebi bilo jednostavnije sadit marihuanu između redova krumpira, tako nikom nebi upala u oči...
...ili kad sam ju tražio neki horor od kinga
morao sam pročitati
king artur's strahoviti markentiški uspjeh.
platiš dva dobiš jedan
zlatni tisak, kožni uvez,
priča o uspjehu kralja artura, koji je iskoristio osobinu ljudskog mozga, da nepažljivim čitanjem, sam sebe dovede u zabludu, te tako prodavajući sve duplo skuplje, postane najbogatiji čovjek galaksije, usto, naravno, i njen čuvar, zaštitnik,...navodno znanstveno dokazano...
sjećam se i kad sam otišavši u knjižnicu, buljeći u njen dekolte, promrmljao nešto o tijelu te žene, iz nje (knjižnice) izašao sa knjigom pjsama nekog pabla nerude mu zore, tijelo žene...
da sam barem kao kralj artur, koji je u školi dobio poštedu od čitanja lektire, i školskih udžbenika, jer je, navodno, pronašao dlaku u knjizi, pa mu se zgadila...
normalno da se čovjek, nakon svega toga obeznani, siđe s uma, polegne na bok...
zbogom široki horizonti
zbogom daleki svjetovi
zbogom bazlamačo...
....lijepo odeš u knjižjnicu, tražiš komu (knjiga koma, ne koma knjiga. op. a)
a dobiješ knjigu o svemu što nikad nist željeli znati o sexu, a nisu vam se niti usudili reći



- 22:27 - to push, or not to push...? (3) - - #

26.01.2012., četvrtak

drveni svijet kralja artura

-dobro twirle, jel' ti planiraš biti koristan, ili ćeš samo lupat po toj tastaturi, glumeći 12 majmuna?- upitala me majka
-zbilja brate, trebam tvoju pomoć...-nadovezao se kralj artur na majčine riječi
pogledah ih upitno, znajući da ovakav uvod ne može dobro završiti
-tvoj brat je poduzetnik, čovjek koji pokreće stvari, mijenja svijet..-počela je majka objašnjavati- no, čak i on ne može sve sam...pomozi bratu, znaš koliko je on dobrog činio za tebe, sa tim svojim velikim, nesebičnim srcem-
.... uglavnom, da ne duljim... kralj artur je u zanosu poduzetništva, otvorio king artur's wood world
i trebao je nekog, tko bi napravio neke stvari koje je dogovorio sa prelijepom kćeri od tete ruže...mamine prijateljice
računao je valjda od tete ruže dobit novce, a od njene kćeri zahvalnost, divljenje, ..i sve što uz to ide...
i tako, meni je pripala čast da napravim nešto za drveni svijet kralja artura

-twirle, stavi ove slike na blog.-odlučila je majka- kralj artur to zaslužuje. ponosna sam na njega, i neka djeve znaju, da ga neće dobiti samo tako,...
-a ak' 'oće krevet kralja artura, ili nešto takvo iz king artur's wood worlda... neka plate...

prvo sam morao napraviti stalak za televizor, sa okretnom plohom, mjestom za dvd, dva videa, monitor, printer,...skener
ali, naravno, neka ispod bude i ormarić...i nek bude na kotačićima,...





ne znam jeli uz novac dobio i zahvalnost lijepe ružine kćeri....
no, uskoro sam dobio zadatak napraviti novi , čvrsti krevet, jer joj se stari raspao, popucao skroz na skroz....
što me jako začudilo, jer ona je djevojka od jedva pedesetak kila,...
no, nije bilo na meni da oko toga razbijam glavu, već da napravim krevet koji neće popustiti...
krevet ima i sklopivi radni stol, ogradu, koja se može podići, nad uzglavljem nekoliko polica sa svjetlom,..a ispod njega sam napravio dvije velike drvene škrinje za stvari i posteljinu.
jedna škrinja je kombinirana, pola ormarić, pola kutija
dok je druga samo kutija, sa otvaranjem prema gore
...i, naravno,.. kotačići,..kotačići,..kotačići
teta ružina kći očito obožava kotačiće...















ček, otkud slika moje pećine??
kak se to miče odavde?



- 23:32 - to push, or not to push...? (2) - - #

žar-ptica. knjiga druga, u kojoj se ništa posebno ne događa




mnogo godina kasnije
twirlova pećina
rupa ko rupa, rekli bi neki za njegovo obitavalište
u pećini koja je twirlu bila dom, bilo je zapravo više rupa
da je twirl miš, njegova pećina bi bila švicarski sir
no, nije miš
a ni pećina nije sir. nije čak ni kućica od čokolade i bobona
već napušteno prebivalište planinskog zmaja
samo mali njen dio je twirl koristio kao svoj dom
a veći, nepoznati dio sastojao se od gomile mračnih prolaza, hodnika punih skrivenih zamki, odaja u koje se nije moglo doprijeti...
u početku, dok se kućio, sa velikim je zanimanjem pokušavao
istražiti i te mračne predjele svoje pećine
ali nije daleko dospio
kao da je neka tajanstvena sila priječila svjetlu da se probije kroz tu, nikad osvjetljenu tamu.
naravno da je twirl pokušavao sa svim vrstama svjetla
baterije, baklje, lampe, žarulje, rudarske kacige, farovi, reflektori,...ma sve neživo
čak i živo. jer, pokušavao je i oboružan krijesnicama, prodrijeti,..
bezuspješno
kakvo god svjetlo imao, ulaskom u tminu, ono bi se prigušivalo, prigušivalo,..
i utrnulo. nestalo. ugasilo.
najdalje što je uspio doprijeti, bio je jedan komad gotovo ravne stijene
na kojoj se pod gasnućim svjetom pokazala freska
na snježno bijeloj stijeni
snježno bijela ptica, velikog, plamtećeg repa
žar-ptica
uspijevao ju je viditi samo na tren, jer, čim bi ju osvijetlio
njen bi rep zasjao, utrnuo se izvor svjetla, a zatim i plameni rep....
kad bi nestalo svjetla, neobična hladna jeza bi ga okružila, pokušavajući se probiti u njega
pobjegao bi joj, vraćajući se trkom, prema osvjetljenom dijelu pećine, i još dugo vremena nakon toga, pamtio hladne dodire jeze na svojoj koži
žar- ptica
ista ona ptica koju je nekoć davno nacrtao
sad je bila na pradavnoj fresci
u njegovu domu
na samoj granici mraka
proučavao je drevne legende
neobične knjige, što prastari nauk skriše...
knjige rekoše:
jedino svjetlo koje može osvijetliti vječnu tamu
je plamen žar-ptice
bilo je tu razlčitih tumačenja
uglavnom se sve svodilo na to
da treba uloviti žar-pticu
postoji samo jedna sigurna tehnika
one se love tako da im se stavi
soli na rep!



- 18:13 - to push, or not to push...? (1) - - #

24.01.2012., utorak

žar-ptica, knjiga prva, u kojoj se crta ptica sa žara




danas, kada postajem pionir, svečano se zaklinjem da ću marljivo učiti i raditi... te biti..(ili ne biti, pitao se twirl)...
-neeeeee
ne, ne, ne,..neeee!! tako se ne može na balkan- rekla je učiteljica-ovo ne zvuči ninašto. nikad od vas pravih pionira..., nadam se da ipak bolje crtate pticu, nego što se primate u pionire...- i zadala nam da ostatak dana nacrtamo pticu po vlastitom izboru
sva su se djeca bacila na posao. no, mali je twirl bio na sto muka
koju pticu odabrati za crtež?
po kojem kriteriju dati prednost nekoj ptici, pred svim ostalim pticama
ali, bio je svjestan i toga da on zapravo uopće ne zna crtati, te da koju god pticu da odabere, u stvari je svejedno. ptica će izgledati kao tuljan s perjem
svi njegovi crteži do tad su izgledali tako, kao tuljan s perjem.
bilo da je crtao mrtvu prirodu, ženski akt, pejsaž...
uvijek bi na kraju izgledalo kao tuljan s perjem
no, to nije umanjivalo njegovu nedoumicu
na kraju, morao je zažmiriti, kao uvijek kad bi nešto crtao
te pustiti da njegova ruka, nepogrešivo vođena nevidljivim silama, nacrta
tuljana s perjem
na kraju sata, bilo je na dječjim crtežima svega, uglavnom ptica...
kao šećer na kraju, prozvala je učiteljica twirla;-hajde, pokaži svog pernatog tuljana!-
twirl je otvorio oči
podigao crtež u zrak
na snježno bijelom papiru bila je nacrtana snježno bijela ptica, velikog, plamtećeg repa
-što je to?- iznenađeno je upitala
ništa manje nije bio iznenađen ni twirl
svojim odgovorom, ne pogledavši na crtež
- žar-ptica!-
-tako ne izgleda ptica sa žara-pribravši se od šoka, reče ona
-sjedi, jedan!-
nisam se previše iznenadio, tom ocjenom, navikao sam bio
pogledavši nacrtanu pticu, oči u oči, desilo se nešto neobjašnjivo
njen nacrtani plameni rep, postao je buktinja
koja je u sekundi progutala papir, koji sam još uvijek držao u ruci....
dobio sam, naravno ukor
te morao ići na tečaj za vatrogasce u seosko dobrovoljno vatrogasno društvo,.. ali, to više ne spada u ovu knjigu


- 01:06 - to push, or not to push...? (8) - - #

21.01.2012., subota

kapetan kuka




pogledao je u nju, po posljednji put
njegova škrinja s blagom
u njoj je bilo sve vrijedno što je kroz dugi niz godina sakupio
sve njegove borbe, sva nadanja, lutanja...
pogledao ju je, zatvorio i zaključao
bila je prazna
a on je bio na kraju svog puta
obustavio je potragu
u sebi
samo da ju još zakopa na najudaljenijem dijelu najudaljenijeg otoka do kojeg je ikada doplovio
i može se vratiti doma
mogao bi, barem, da ima dom
nebitno
bilo kamo od te besmislene potrage
za nepostojećim blagom
iskopao je duboku rupu
ovdje je sigurna, ovdje je nikad nitko neće naći, zaključio je...
još samo jednu lopatu zemlje da izbaci...
zadnja lopata je udarila u nešto tvrdo
čuo se tupi zvuk
razgrnuo je ostatke zemlje, koji su prekrivali veliku drvenu škrinju
prepunu blaga
basnoslovno bogatstvo, stoljećima skriveno
ležalo je pod njegovim nogama
nije dopustio onoj izdajničkoj suzi, da se otkotrlja iz oka, niz obraz
dok je zatrpavao ta dva kovčega
svoj, i onaj drugi, za kojim je tragao cio život
-tu lejt, bejbe!-
promrmljao je sebi u bradu, pogledavši zlaćano sunce koje mu se veselo smiješilo
-...tu lejt!-


- 05:38 - to push, or not to push...? (12) - - #

18.01.2012., srijeda

druga strana žene (iz priručnika za (ne)preživljavanje izvan divljine, za muškarce)




o ženama se sve zna!
to je najveća zabluda čovječanstva
zna se onoliko koliko je njena propagandna mašinerija dopustila
i uglavnom je riječ o, blago rečeno, iskrivljenim činjenicama
razlozi za takvo stanje svakako postoje
riječ je o milijunima godina evolucije, koja ju je dovela gotovo do savršenstva
barem kad je riječ o njenoj sposobnosti skrivanja vlastite ćudi
eventualni istraživači, koji bi bili u stanju ženu sagledati onakvu kakva jest uistinu
su, ili netragom nestali, ili ih se oženilo, što je u konačnici jednako
postoje i zakoni, po kojima sociološko-antropološke studije o ženama smiju raditi samo žene, i to one najradikalnije, koje sebe nazivaju feministicama, borcima za ženska prava
to što je ta borba neravnopravna, jer ne postoji protuteža u obliku boraca za muška prava, to ostaje neprimjećeno
danas je sva i svekolika aktivnost čovječanstva okrenuta samo u jednom smjeru
zadovoljti ženu
što je u startu izgubljena bitka
jer je ženu nemoguće zadovoljiti
barem na period duži od predaha. između dvije bitke. za zadovoljenje žene.
u ovom, možda i posljednjem zapisu, neću pisati o onome što se misli da se zna o ženama
već o nečemu drugom
o onome što se nezna
kako je uopće moguće da jedna tako važna stvar kao što je ženska ćud ostane nepoznanica??
stvar je jedostavna
nitko ne želi čačkat mečku
jer, bilo bi to jednako smisleno kao da
janje odluči istražiti čopor vukova, pa o tome napisati znanstvenu studiju
ako je i bilo takvih pokušaja, oni su (neslavno) propali
pčela ima dva vrlo učinkovita obranbena mehanizma
prvi joj je uskraćivanje meda
drugi je žalac
žena postupa slično
muškarac, poput cvijeta nudi ženi svoj nektar i smatra se počašćenim ako ga žena iskoristi
ono što muškarcima nedostaje
je kolektivna svijest
cvijet koji se nadmeće sa drugim cvjetovima
za pčelinju naklonost
pčele su ovisne o cvijeću
a u školi učimo potpuno suprotno
da je cvijeće ovisno o pčelama
ovakvih je primjera iskrivljene slike svijeta
kakvom nam je prikazuju, bezbroj
od najranijeg djetinjstva
majke su na sebe preuzele brigu o rađanju i odgajanju djece, da budu sigurne da nešto ne krene putem koji je za njih neprihvatljiv
jasno je, da muško dijete, koje je odraslo u majčinom okrilju, zaštiti,
kad postane muškarac, kojem je genetskom modifukacijom (gmo) usađena
želja za dokazivanjem pred ženama
ulazi u već pripremljen stroj
za mljevenje slobodne volje
jer, motiv, koji se njemu čini potpuno prirodan, je : osvajanje žene
skoncentriran je na to
postao je
savršen cvijet
u polju
neiscrpan izvor soka
za pčele
ako se čitatelj do sada upitao, o čemu ja to pobogu pričam,
onda je vrijeme da prijeđem na stvar
dakle, što je to druga strana žene?
druga strana žene je strana nevidljiva muškarcima, dok im nije prekasno.
to je nešto što se ne vidi kod pčela,
pčele neće, kada im cvijet natukne, da bi trebale zaraditi nektar, žalcem izbost taj cvijet, grčeći se od duševne boli, pritom, koju im je nanio, pokušajem uskraćivanja njihovog prirodnog prava
no, pokušajte ženi uskratiti njeno prirodno pravo na nektar...
ako imate sreće, odletjet će na drugi cvijet
ako ne,... sumnjam da će vam mahanje ručicama pomoći








- 05:20 - to push, or not to push...? (40) - - #

09.01.2012., ponedjeljak

ljubavna pjesma




"napišite vlastitu ljubavnu pjesmu"
prije tjedan dana je pročitao taj oglas, i sad mu je u rukama bio paket
sa svim uutstvima, kako napisati ljubavnu pjesmu
uz to i priložen softwer pomoću kojeg će to učiniti u tili čas, dok se kuha klin -čorba
-instalirajte i pokrenite priloženu aplikaciju-pisalo je u uputstvima
-kad se pokrene program, od vas će zatražiti da upišete riječi koje će se koristiti u pjesmi
nakon što ste to učinili, program će umjesto vas, složiti riječi u pjesmu kojoj niti jedna djeva neće moći odoliti-
dolje je, malim slovima još pisalo, king artur's lovesongs corporation
no to je valjda samo kincidencija..
blink. blink. blink...
blinkao je mali zeleni kvadratić, tražeći da upše riječi ljubavne pjesme..
za početak, možda da počne s nečim jednostavnijim,..razmišljaše
dok se ne ufura
poslije, kad mu se poveća vokabular, pisat će čitave poeme,..
kako je samo bio uzbđen, oduvijek je želio biti pjesnik,..i eto, konačno mu se snovi ostvaruju...
blink.blink.blink...
proljeće.kiša.javor.sok.kap.riba.sunce.jato.zora.baka.suze.bol.potok.djeva.twirl..ljubav.lakoća.sunce. mjesec. zvjezde.bol.tišina.lijevanje.zaborav.vječnost.put.izgaranje.sjaj.....-ajmo vidjet...- enter!
pred njegovim očima je od zadanih sastojaka nastajala prekrasna pjesma, jedinstvena i neponovljiva, jer je program biio tako genijalno koncipiran, da je riječi uzimao slučajnim odabirom, i među njih dodavao potrebne veznike..i slično, pisalo je u priloženom priručniku..

zeko i potočić

u jednoj zimskoj noći,
..tam gdje je visok brijeg
smrzno se potočić
i pokrio ga snijeg

......................................
cancel
cancel
stiskao je twirl i cancel i enter
ali, uvijek bi mu na ekranu izašla pjesma zeko i potočić
probavao je i sa drugim riječima
čak i sa receptom za baklavu
no uvijek, ...zeko i potočić

-što? zeko i potočić vam ne odgovara?-ljubazni glas sa druge strane bežičnog telefona,iz king artur's lovesongs corporatin, je začuđeno pitao
-ma, pročitajte još jednom, zeko i potočić je predivna pjesma-
-slažem se ja da je zeko i potočić predivna pjesma, ali ja hoću napisati svoju!!!-
-pa napišite, tko vam brani?-
-nitko mi ne brani, ali ja sam kupio vaš program za pisanje ljubavnih pjesama, i očekujem da mi napiše ljubavnu pjesmu!!!- ljutito sam protestirao
-gospodine, snizite ton! i ja sam uplatila zimovanje i očekivala snijeg,..pa nikom ništa...-
-ali, nemožete prodavati nešto što ne radi onako kako reklamirate da će raditi-
-gdje vi živite??reklame su reklame, niko ne očekuje da zbilja bude kao na reklami. jel' možda zovete milku i bunite se što vam svizac nije zamotao čokoladu i ljubičasta vas krava gurkala da ju pojedete sa prekrasnom djevom, koju je također dogurkala?? nezovete. ili možda, zašto vam iz boce ne iskoči mister moscolo,...nego samo nas gnjavite. zbogom!- spustivši slušalicu
nazvao sam ponovo
-ako nas ne prestanete maltretirati, gospodine, tužit ću vas društvi za zaštitu proizvođača-ne više tako ljubaznim glasom mi je odbrusila, spustivši ponovo slušalicu
zapravo je u pravu, razmišljao sam
možda da ipak probam sam napisati ljubavnu pjesmu
..iz sanjarenja me prene glas; - moje srce bi mogao osvojiti samo muškarac koji bi mi pročitao pjesmu iz king artur's lovesongs fortune cookies...-govorila je djevojka iz snova...
-jedinstvene ljubavne pjesme koje možete dobiti u našim fortune cookies, preko tri različite pjesme, garantiraju vam uspijeh na ljubavnom planu i kod najzahtjevnijih djeva-
tooo, to je nešto za mene,,,





- 00:13 - to push, or not to push...? (9) - - #

03.01.2012., utorak

manki biznis




-kad bi dovoljan broj majmuna dovoljno dugo tipkao po tastaturi, napisali bi jednom i sva šekspirova djela-
to je čuo na satu iz matematike
i jako ga se dojmilo
ako mogu napisati sva šekspirova djela
onda bi i manji broj majmuna, za manje vremena
napisao sve twirlove priče
umjesto njega
a on bi pobrao svu slavu, novac, krave, žene,..
šekspirova djela su ionako već napisana, kome to, dakle, ponovo treba?
no, koliko majmuna je potrebno za twirlove priče?
profesor matematike, kojem je objasnio problematiku, uvjeravao ga je da je dovoljan samo jedan.
majmun.
obratio se zoološkom vrtu. sa molbom da mu posude majmuna u znanstveno-istraživačke svrhe
odgovorili su mu da su trenutno svi majmuni zauzeti, ali, kako je čovjek postao od majmuna, u sebi, skrivene, drži sve potrebne gene, i zaboravljena znanja, koja mu omogućavaju da sve što radi napravi točno kao majmun, ako ne i bolje, te da ako experiment uspije, i on napiše kakvu priču, to će biti otkriće za koje mu je zagarantirana nobelova nagrada
treba samo dovoljno duboko zaviriti u svoju nutrinu, te potaknuti majmunske gene da isplivaju na površinu
-nije uopće tako teško, niti treba tako duboko kopati- poveselio se, kad ih je pronašao
-super! sad mogu napisati priču,...i nobel je tu...
samo da prvo pojedem jednu bananu...mmmmmmm..
nikad mi banana nije tako dobro prijala, banane su pravo otkriće, još ću jednu...fakat su dobre
uhh, najeo sam se,.. idem malo odspavat, pa ću onda pisat,..neće nobel nikamo pobjeć...ni priča..
hhhhh, mhhhm..kako se dobro češkat po glavi, i lupkat po trbuhu.....
hhhhh, mhhhhm...pa lupkat po glavi, i češkat po trbuhu
to bi mogao stalno radit
a tek skakutat po drveću,.. jeeee...
priča...priča,...od nekud mi je ta riječ odzvanjala u ušima, pa sam se poklopio njima,...taaako, sad je bolje ...priča ...čita..čita..., ......joooj, super, vidi!...i ona mi djeca veselo mašu, dozivaju ..čita! čita!!




- 02:02 - to push, or not to push...? (12) - - #

01.01.2012., nedjelja

piknik




piknik

rasprostri mi zimu
u svom srcu
na kariranoj dekici
pusti da se sledim
za spomenar
zatvori mi oči
kristalima bijelim
kolačići od trnja
miris dunja
okus pjeska i pepela
muklom tišinom
nijema jeka odzvanja

rasprostri mi zimu
pod toplim suncem
ogrni
ledenim plaštom očaja
ljubav izmrvi
ispuhni iz dlana
onako, za ugođaj

rasprostri mi zimu
ostatku duše
iskapi nadu
ponudi beznađe
iz te boce
kao poputbinu
dodir svojih usana

twrtko twirlowski

............................................................
-dakle, da čujemo, što je pjesnik želio reći, ovom pjesmom? twirl!?!- prozvala me učiteljica (di me nađe)
-pjesniku nije bilo dobro, jer da mu je bilo dobro, ne bi pisao pjesme!-
-dobro, to je tvoje mišljenje, ali ako mu i nije bilo dobro, što je želio izreći? jeli pjesma tužna ili radosna?-
-kako za koga. njemu je tužna, ali njoj i muškarcima koji su dobili priliku udvarati joj se, nakon njega, je vesela. dok jednom ne smrkne, drugom ne svane...-
-ti dakle misliš da je ovo radosna pjesma?-
-pjesma se zove piknik. piknik je radostan. pjesniku jednostavno komplicira jednostavnu situaciju. ne bi mu bilo dobro ni da nisu išli na taj piknik...pjesnici su takvi, ne treba se previše na to obazirati....-
-dobro, a koji ti se stih najviše sviđa?-
- niti jedan! trebao je naložiti vatru, ne bi mu bilo hladno, i onda, ispeći roštilj, skuhati čaj, vino,..tako se radi na pikniku, a ne, on....nije ni čudo da ga djeva neće.-
-sjedi, jedan!-



- 14:38 - to push, or not to push...? (8) - - #

miris žene




-twirleeeeeeeeeee!-začuh prodoran majčin krik.
iako sam tren ranije primjetio da su šišmiši od nadolazećih vibracija popadali, nisam na njega bio potpuno spreman
-što je ovo?-u ruci je držala moju zimsku jaknu
-moja zimska jakna-
-znam da je jakna. mislim na miris...-
-ne znam majko, ne razumijem se u mirise. ja znam samo za one; crna mačka (made in njemačka), i za miris pokošenog sijena... -
-ne zajebavaj se samnom, twirle, ovo je ženski parfem, na tvojoj jakni. opet si išao u stvarnost, -
-da..oprosti majko...jesam. ali samo kratko, zbilja...-skrušeno sam se ispričao
-pa dobro, jesi li ti normalan?? stoput sam ti rekla da neideš tamo. ne petljaj se sa bićima sa one strane zone sumraka!! jesi li ti uopće svjestan opasnosti koje tamo vrebaju???
-ništa mi se nije dogodilo, pazio sam....-
-pazio si? pazio si????- skoro histerično je ponovila moje riječi
-a što bi bilo da te je napala? ha? žene ti tamo imaju sa sobom noževe, papar u spreju, znaju kung-fu....mogla te savladat u tren oka...isprobavala je tvoju jaknu već, imaš sreće što joj veličina nije odgovarala,...-
-pa, vrištao bih, zvao u pomoć-pokušah je umiriti
-ne bi ni stigao vrisnuti, niti bi ti puno pomoglo...svezala bi te i zatočila u neku knjigu, iz koje više nikad nebi uspio izaći...-
-joj, majko, sad vidim da si u pravu, spominjala je neke knjige,..ali nisam ju bio razumio, na što misli...-
-vidiš, htjela te je namamiti. koja je to bila? jeli ona.., zlatokosa vila, opet?-
gledao sam u sige, koje su se spuštale sa svoda pećine, crtajući nogom krugove po prašini
- dakle je, zlatokosa,...rekla sam ti da se nje kloniš. ona živi negdje daleko, u stvarnosti...ovamo dolazi zavesti neiskusne likove, poput tebe, twirle. za nju ne postoji granica između dva svijeta. ne bi bio prvi koji je nestao, i nikad se više svojoj majci vratio. osim možda za blagdane. tamo bi morao raditi, od jutra do mraka. i svejedno nikad ne bi bila zadovoljna. vikendom, morao bi čistiti, ribati, prati prozore, peglati, krpati čarape,..kuhati, peći palačinke,..i još i suđe oprati,..nebili ti poklonila osmijeh, za kojeg sad misliš da je besplatan. ne bi se smio igrati sa šibicama, da nešto ne zapališ. i ako misliš da bi ti noć donijela odmor, grdo se varaš...postoje stvari o kojima ti neću niti pričati, toliko su strašne...siroto moje naivno dijete..-
- ma, čak i da je sve to čime me plašiš istina, nema opasnosti. mislim da joj se nisam svidio. ne na taj način na koji ti govoriš. -
-ne? zašto? kako? što tebi fali? ti nisi dovoljno dobar za nju? znači, samo se igra s tobom? mačke i miša. čut će me ona, ako se još jednom pojavi. što bi ona? kralja artura, možda? e, da nebi. sve bi one kralja. ne može!! za kralja se treba malo i potruditi. kol'ko para, tol'ko muzike.-


- 08:44 - to push, or not to push...? (2) - - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Studeni 2014 (6)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (5)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (9)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (11)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (22)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (3)

BROJAČ POSJETA (otprilike) : 15473947264823407463 EPP (ekomomsko propagandne poruke):

The Rime of the Ancient Mariner - Samuel Taylor Coleridge
......................................................

Day after day, day after day,

We stuck, nor breath nor motion;

As idle as a painted ship

Upon a painted ocean.




Water, water, every where,

And all the boards did shrink;

Water, water, every where,

Nor any drop to drink.

.....................................................

onlajn vašar jeeee :)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se