twirl-dječak sa šibicama
28.01.2012., subota
beskrajna priča u tri čina
žar-ptica, knjiga prva, u kojoj se crta ptica sa žara
danas, kada postajem pionir, svečano se zaklinjem da ću marljivo učiti i raditi... te biti..(ili ne biti, pitao se twirl)... -neeeeee ne, ne, ne,..neeee!! tako se ne može na balkan- rekla je učiteljica-ovo ne zvuči ninašto. nikad od vas pravih pionira..., nadam se da ipak bolje crtate pticu, nego što se primate u pionire...- i zadala nam da ostatak dana nacrtamo pticu po vlastitom izboru sva su se djeca bacila na posao. no, mali je twirl bio na sto muka koju pticu odabrati za crtež? po kojem kriteriju dati prednost nekoj ptici, pred svim ostalim pticama ali, bio je svjestan i toga da on zapravo uopće ne zna crtati, te da koju god pticu da odabere, u stvari je svejedno. ptica će izgledati kao tuljan s perjem svi njegovi crteži do tad su izgledali tako, kao tuljan s perjem. bilo da je crtao mrtvu prirodu, ženski akt, pejsaž... uvijek bi na kraju izgledalo kao tuljan s perjem no, to nije umanjivalo njegovu nedoumicu na kraju, morao je zažmiriti, kao uvijek kad bi nešto crtao te pustiti da njegova ruka, nepogrešivo vođena nevidljivim silama, nacrta tuljana s perjem na kraju sata, bilo je na dječjim crtežima svega, uglavnom ptica... kao šećer na kraju, prozvala je učiteljica twirla;-hajde, pokaži svog pernatog tuljana!- twirl je otvorio oči podigao crtež u zrak na snježno bijelom papiru bila je nacrtana snježno bijela ptica, velikog, plamtećeg repa -što je to?- iznenađeno je upitala ništa manje nije bio iznenađen ni twirl svojim odgovorom, ne pogledavši na crtež - žar-ptica!- -tako ne izgleda ptica sa žara-pribravši se od šoka, reče ona -sjedi, jedan!- nisam se previše iznenadio, tom ocjenom, navikao sam bio pogledavši nacrtanu pticu, oči u oči, desilo se nešto neobjašnjivo njen nacrtani plameni rep, postao je buktinja koja je u sekundi progutala papir, koji sam još uvijek držao u ruci.... dobio sam, naravno ukor te morao ići na tečaj za vatrogasce u seosko dobrovoljno vatrogasno društvo,.. ali, to više ne spada u ovu knjigu žar-ptica. knjiga druga, u kojoj se ništa posebno ne događa mnogo godina kasnije twirlova pećina rupa ko rupa, rekli bi neki za njegovo obitavalište u pećini koja je twirlu bila dom, bilo je zapravo više rupa da je twirl miš, njegova pećina bi bila švicarski sir no, nije miš a ni pećina nije sir. nije čak ni kućica od čokolade i bobona već napušteno prebivalište planinskog zmaja samo mali njen dio je twirl koristio kao svoj dom a veći, nepoznati dio sastojao se od gomile mračnih prolaza, hodnika punih skrivenih zamki, odaja u koje se nije moglo doprijeti... u početku, dok se kućio, sa velikim je zanimanjem pokušavao istražiti i te mračne predjele svoje pećine ali nije daleko dospio kao da je neka tajanstvena sila priječila svjetlu da se probije kroz tu, nikad osvjetljenu tamu. naravno da je twirl pokušavao sa svim vrstama svjetla baterije, baklje, lampe, žarulje, rudarske kacige, farovi, reflektori,...ma sve neživo čak i živo. jer, pokušavao je i oboružan krijesnicama, prodrijeti,.. bezuspješno kakvo god svjetlo imao, ulaskom u tminu, ono bi se prigušivalo, prigušivalo,.. i utrnulo. nestalo. ugasilo. najdalje što je uspio doprijeti, bio je jedan komad gotovo ravne stijene na kojoj se pod gasnućim svjetom pokazala freska na snježno bijeloj stijeni snježno bijela ptica, velikog, plamtećeg repa žar-ptica uspijevao ju je viditi samo na tren, jer, čim bi ju osvijetlio njen bi rep zasjao, utrnuo se izvor svjetla, a zatim i plameni rep.... kad bi nestalo svjetla, neobična hladna jeza bi ga okružila, pokušavajući se probiti u njega pobjegao bi joj, vraćajući se trkom, prema osvjetljenom dijelu pećine, i još dugo vremena nakon toga, pamtio hladne dodire jeze na svojoj koži žar- ptica ista ona ptica koju je nekoć davno nacrtao sad je bila na pradavnoj fresci u njegovu domu na samoj granici mraka proučavao je drevne legende neobične knjige, što prastari nauk skriše... knjige rekoše: jedino svjetlo koje može osvijetliti vječnu tamu je plamen žar-ptice bilo je tu razlčitih tumačenja uglavnom se sve svodilo na to da treba uloviti žar-pticu postoji samo jedna sigurna tehnika one se love tako da im se stavi soli na rep! the end of neverendig story: žar ptica, knjiga treća, u kojoj završava beskrajna priča mnogo godina kasnije... navikao se twirl na život u pećini točnije, na njenom osvjetljenom komadićku onaj , tamni dio je za njega postao zid nije ga niti primjećivao, previše jedino ga je jeka, koja mu se odande vraćala, podsjećala da tamo ima nešto nešto veliko, nesagledivo i nedokučivo kako je vrijeme prolazilo sve se rijeđe pitao što je tamo... polako, ali sigurno, zaboravio je na svoj crtež, na fresku, na žar -pticu jednog proljetnog sumraka, vraćao se iz šume, i ugledao je pojavila se pred njim, zasjala svojim prekrasnim, velikim, plamtećim repom.. stao je kao ukopan u zemlju žar ptica, činilo se, nije ga niti primjeila, proletila je pored njega, i tren kasnije nestala u gustoj šumi sjetio se tada svega. svoje pećine, koja zjapi pusta i prazna legende koja kaže da onaj tko ulovi žer -pticu osigurao je za cio život svjetlost i toplinu nema više posrtanja u mraku nema više udaranja glavom o nevidljive zidove nema više bauljanja niti besciljnog lutanja.... malo ga je to uplašilo zar da se odrekne svega toga, samo tako... bila je to dilema, koja ga je mučila, dok se vraćao u brlog potjerat će je, odlučio je ako mu opet dođe u blizinu, potjerat će je... no, žar-ptica se nije dala samo tako potjerati slijedećih mjeseci, pojavljivala se često samo bi doletila, proletjela par puta oko njega, i smjestila se na neku tanku grančicu, te njihala na vjetru u njenoj blizini bi sve postalo drugačije, svjetlije, toplije, jasnije... svidjela mu se ta nobična ptica jako pa jače, pa toliko da je odustao od toga da ju tjera, već je poželio da joj pokaže svoju pećinu, da mu ona osvjetli i onaj dio vječne tame počeo joj je ostavljati hranu razgovarao bi sa njom, šalio se... no, ona mu se nije približila, niti pošla za njim samo se i dalje njihala na svojoj grančici možda ju je i mogao uhvatiti, palo mu je to više puta na pamet... ali to bi bilo potpuno suprotno svim njegovim uvjerenjima ptice su stvorene za let, kao i duša ne možeš ju držati u kavezu sama će ući, vjerovao je nije ušla nestala je dugo, dugo je twirl obilazio okolne šume nebi li ju samo vidio, na tren nije je bilo. nigdje. mrak u pećini, kao da se još više zamračio kao da se tama zgusnula, usisavajući svu svjetlost, toplinu, radost gutala je njegovu energiju, dok se nije šćućurio u kutu pećine nepomičan trčeći mislima u krug, da se održi na životu ............................................................................................................. prošlo je ljeto. jesen. zima. proljeće.drugo ljeto.druga jesen. druga zima.... ............................................................................................................. nije twirl ostao tako nepomičan sve to vrijeme uspio bi koji put, velikim mentalnim naporom, okrenuti smjer u kojem je u mislima trčao bio je to za njega veliki uspjeh no dalje od toga nije mogao tama ga je držala okovanim ako je u međuvremenu i imao posjetilaca, on ih nije primjetio niti oni njega. postao je proziran. nevidljiv. ................................................................................................................ -twirle! twirleee!! - galamio je kralj artur, dozivajući me u ruci je držao neki čudan veliki zvonoliki predmet, prekriven crnim plaštem kralj artur, iako je stajao predamnom, nije me vidio odložio je to zvono na pod, te se udaljio, tražeći me vani.. gledao sam svoje tijelo, kako mu se vraćaju obrisi, dobiva konture i boju dopuzao sam do zvona, i smaknuo plašt sa njega zaslijepila me svijetlost žar-ptice, kojoj je rep u trenu, od tinjajućeg perja, buknuo u blještavi plamen samo taj tren je bio dovoljan, da sve oživi mrak je nestao, postojala je samo svijetlost samo život u svakom mom atomu je ključalo kako je buknula tako se i ugasila žar-ptica čim se kralj artur vratio u pećinu nešto je govorio, no nisam ga čuo,... -pusti ju!- rekoh -jesi ti normalan? moja je. ja sam je ulovio. nema šanse da je pustim. ljudi bi ubili da ju mogu imati!- -pusti ju!- ponovio sam -pusti ju, vidiš da umire u tom zlatnom kavezu...- -twirle, braća smo. a ti se stalno ponašaš kao da sam ja uzeo nešto tvoje.... uostalom, ne želi otići, pogledaj!- prišao je kavezu i otvorio vratašca. žar-ptica se nije niti pomaknula, osim što se još više stisnula od rešetke... -vidiš!?!- rekao je, zatvarajući vratašca...- ne želi izaći!- više nisam imao niti jedan argument mogao sam samo gledati kako odlazi s njom izabrala je ostala kod onog koji ju je ulovio, u zlatnom kavezu a znao sam, znao sam, bio sam siguran da je izabrala mislivši da nema izbora |
the end of neverendig story
žar ptica, knjiga treća, u kojoj završava beskrajna priča
mnogo godina kasnije... navikao se twirl na život u pećini točnije, na njenom osvjetljenom komadićku onaj , tamni dio je za njega postao zid nije ga niti primjećivao, previše jedino ga je jeke, koja mu se odande vraćala, podsjećala da tamo ima nešto nešto veliko, nesagledivo i nedokučivo kako je vrijeme prolazilo sve se rijeđe pitao što je tamo... polako, ali sigurno, zaboravio je na svoj crtež, na fresku, na žar -pticu jednog proljetnog sumraka, vraćao se iz šume, i ugledao je pojavila se pred njim, zasjala svojim prekrasnim, velikim, plamtećim repom.. stao je kao ukopan u zemlju žar ptica, činilo se, nije ga niti primjeila, proletila je pored njega, i tren kasnije nestala u gustoj šumi sjetio se tada svega. svoje pećine, koja zjapi pusta i prazna legende koja kaže da onaj tko ulovi žer -pticu osigurao je za cio život svjetlost i toplinu nema više posrtanja u mraku nema više udaranja glavom o nevidljive zidove nema više bauljanja niti besciljnog lutanja.... malo ga je to uplašilo zar da se odrekne svega toga, samo tako... bila je to dilema, koja ga je mučila, dok se vraćao u brlog potjerat će je, odlučio je ako mu opet dođe u blizinu, potjerat će je... no, žar-ptica se nije dala samo tako potjerati slijedećih mjeseci, pojavljivala se često samo bi doletila, proletjela par puta oko njega, i smjestila se na neku tanku grančicu, te njihala na vjetru u njenoj blizini bi sve postalo drugačije, svjetlije, toplije, jasnije... svidjela mu se ta nobična ptica jako pa jače, pa toliko da je odustao od toga da ju tjera, već je poželio da joj pokaže svoju pećinu, da mu ona osvjetli i onaj dio vječne tame počeo joj je ostavljati hranu razgovarao bi sa njom, šalio se... no, ona mu se nije približila, niti pošla za njim samo se i dalje njihala na svojoj grančici možda ju je i mogao uhvatiti, palo mu je to više puta na pamet... ali to bi bilo potpuno suprotno svim njegovim uvjerenjima ptice su stvorene za let, kao i duša ne možeš ju držati u kavezu sama će ući, vjerovao je nije ušla nestala je dugo, dugo je twirl obilazio okolne šume nebi li ju samo vidio, na tren nije je bilo. nigdje. mrak u pećini, kao da se još više zamračio kao da se tama zgusnula, usisavajući svu svjetlost, toplinu, radost gutala je njegovu energiju, dok se nije šćućurio u kutu pećine nepomičan trčeći mislima u krug, da se održi na životu ............................................................................................................. prošlo je ljeto. jesen. zima. proljeće.drugo ljeto.druga jesen. druga zima.... ............................................................................................................. nije twirl ostao tako nepomičan sve to vrijeme uspio bi koji put, velikim mentalnim naporom, okrenuti smjer u kojem je u mislima trčao bio je to za njega veliki uspjeh no dalje od toga nije mogao tama ga je držala okovanim ako je u međuvremenu i imao posjetilaca, on ih nije primjetio niti oni njega. postao je proziran. nevidljiv. ................................................................................................................ -twirle! twirleee!! - galamio je kralj artur, dozivajući me u ruci je držao neki čudan veliki zvonoliki predmet, prekriven crnim plaštem kralj artur, iako je stajao predamnom, nije me vidio odložio je to zvono na pod, te se udaljio, tražeći me vani.. gledao sam svoje tijelo, kako mu se vraćaju obrisi, dobiva konture i boju dopuzao sam do zvona, i smaknuo plašt sa njega zaslijepila me svijetlost žar-ptice, kojoj je rep u trenu, od tinjajućeg perja, buknuo u blještavi plamen samo taj tren je bio dovoljan, da sve oživi mrak je nestao, postojala je samo svijetlost samo život u svakom mom atomu je ključalo kako je buknula tako se i ugasila žar-ptica čim se kralj artur vratio u pećinu nešto je govorio, no nisam ga čuo,... -pusti ju!- rekoh -jesi ti normalan? moja je. ja sam je ulovio. nema šanse da je pustim. ljudi bi ubili da ju mogu imati!- -pusti ju!- ponovio sam -pusti ju, vidiš da umire u tom zlatnom kavezu...- -twirle, braća smo. a ti se stalno ponašaš kao da sam ja uzeo nešto tvoje.... uostalom, ne želi otići, pogledaj!- prišao je kavezu i otvorio vratašca. žar-ptica se nije niti pomaknula, osim što se još više stisnula od rešetke... -vidiš!?!- rekao je, zatvarajući vratašca...- ne želi izaći!- više nisam imao niti jedan argument mogao sam samo gledati kako odlazi s njom izabrala je ostala kod onog koji ju je ulovio, u zlatnom kavezu a znao sam, znao sam, bio sam siguran da je izabrala mislivši da nema izbora |
27.01.2012., petak
sve što nikada niste željeli znati o sexu, a nisu vam se niti usudili reći
kako se pada u nesvijest?
kao prvo, potrebno je poleći se na bok, da se ne ugušite vlastitim jezikom, jer nije mudro pouzdati u druge da će to učiniti umjesto vas slijedeća bitna stvar je pretpostavka da ste do tog trenutka bili svjesni, jer samo iz svijesti se može pasti u nesvijest ako ste se zapitali, što ćete uopće tamo, onda nesvjestica nije pravo rješenje za vaše sexualne probleme zapravo, ako imate sexualne probleme, oni će se nesvjesticom riješiti, ali vi nećete biti toga svjesni a nesvijest o svijesti nije potpuno jednaka svijesti o nesvijesti, samo jednako blentavo izgledate, zbog opuštenih mišića za one koji imaju spirsan jezik, praktično je izbeljiti se, kroz njega provući štrikaću iglu, ili nešto slično, i tako spriječiti gušenje ležeći na boku, u položaju primjerenom nesvjestici, malo ste si suzili izbor mogućih pomagala pomoću kojih bi ju i potaknuli.... ...jebene knjige o samopomoći rat i mir o postizanju besvjestžinskog stanja bilo bi korisnije da je unutra klaun sa oprugom, otvoriš knjigu o postizanju nesvjestice, izleti klaun, opizdi te posred čela,.. i stvar riješena morat ću ozbiljno popričati sa svojom knjižničarkom, o knjigama koje mi preporučuje zadnji put, kad sam izrazio želju da bih pročitao neki krimić, dobio sam knjigu o kriminalnoj skupini, koja je, na velikim poljima krumpira, suzila redove između krumpira, za nekoliko milimetara, te u konačnici dobila nekoliko hektara obradive zemlje, na kojoj je sadila marihuanu, sakrivenu u krumpiru,... kaj nebi bilo jednostavnije sadit marihuanu između redova krumpira, tako nikom nebi upala u oči... ...ili kad sam ju tražio neki horor od kinga morao sam pročitati king artur's strahoviti markentiški uspjeh. platiš dva dobiš jedan zlatni tisak, kožni uvez, priča o uspjehu kralja artura, koji je iskoristio osobinu ljudskog mozga, da nepažljivim čitanjem, sam sebe dovede u zabludu, te tako prodavajući sve duplo skuplje, postane najbogatiji čovjek galaksije, usto, naravno, i njen čuvar, zaštitnik,...navodno znanstveno dokazano... sjećam se i kad sam otišavši u knjižnicu, buljeći u njen dekolte, promrmljao nešto o tijelu te žene, iz nje (knjižnice) izašao sa knjigom pjsama nekog pabla nerude mu zore, tijelo žene... da sam barem kao kralj artur, koji je u školi dobio poštedu od čitanja lektire, i školskih udžbenika, jer je, navodno, pronašao dlaku u knjizi, pa mu se zgadila... normalno da se čovjek, nakon svega toga obeznani, siđe s uma, polegne na bok... zbogom široki horizonti zbogom daleki svjetovi zbogom bazlamačo... ....lijepo odeš u knjižjnicu, tražiš komu (knjiga koma, ne koma knjiga. op. a) a dobiješ knjigu o svemu što nikad nist željeli znati o sexu, a nisu vam se niti usudili reći |
26.01.2012., četvrtak
drveni svijet kralja artura
-dobro twirle, jel' ti planiraš biti koristan, ili ćeš samo lupat po toj tastaturi, glumeći 12 majmuna?- upitala me majka
-zbilja brate, trebam tvoju pomoć...-nadovezao se kralj artur na majčine riječi pogledah ih upitno, znajući da ovakav uvod ne može dobro završiti -tvoj brat je poduzetnik, čovjek koji pokreće stvari, mijenja svijet..-počela je majka objašnjavati- no, čak i on ne može sve sam...pomozi bratu, znaš koliko je on dobrog činio za tebe, sa tim svojim velikim, nesebičnim srcem- .... uglavnom, da ne duljim... kralj artur je u zanosu poduzetništva, otvorio king artur's wood world i trebao je nekog, tko bi napravio neke stvari koje je dogovorio sa prelijepom kćeri od tete ruže...mamine prijateljice računao je valjda od tete ruže dobit novce, a od njene kćeri zahvalnost, divljenje, ..i sve što uz to ide... i tako, meni je pripala čast da napravim nešto za drveni svijet kralja artura -twirle, stavi ove slike na blog.-odlučila je majka- kralj artur to zaslužuje. ponosna sam na njega, i neka djeve znaju, da ga neće dobiti samo tako,... -a ak' 'oće krevet kralja artura, ili nešto takvo iz king artur's wood worlda... neka plate... prvo sam morao napraviti stalak za televizor, sa okretnom plohom, mjestom za dvd, dva videa, monitor, printer,...skener ali, naravno, neka ispod bude i ormarić...i nek bude na kotačićima,...   ne znam jeli uz novac dobio i zahvalnost lijepe ružine kćeri.... no, uskoro sam dobio zadatak napraviti novi , čvrsti krevet, jer joj se stari raspao, popucao skroz na skroz.... što me jako začudilo, jer ona je djevojka od jedva pedesetak kila,... no, nije bilo na meni da oko toga razbijam glavu, već da napravim krevet koji neće popustiti... krevet ima i sklopivi radni stol, ogradu, koja se može podići, nad uzglavljem nekoliko polica sa svjetlom,..a ispod njega sam napravio dvije velike drvene škrinje za stvari i posteljinu. jedna škrinja je kombinirana, pola ormarić, pola kutija dok je druga samo kutija, sa otvaranjem prema gore ...i, naravno,.. kotačići,..kotačići,..kotačići teta ružina kći očito obožava kotačiće...         ček, otkud slika moje pećine?? kak se to miče odavde?  |
