twirl-dječak sa šibicama

28.12.2011., srijeda

ptsp




-kakav je bio film, twirle?- upitala me majka, kad sam se vratio iz kina
- strašan! upravo strašan,...pun čudovišta...aliena nekih...
jedino mi nije jasno, zašto publika vrišti i bježi iz kina, tek kasnije, kad se upale svjetla,...
valjda se radi o sindromu poremećaja od stresa, sa zadrškom,...ptsp-u.. -






- 19:07 - to push, or not to push...? (7) - - #

27.12.2011., utorak

javljanje iz twirlove pećine,..uživo









- 23:15 - to push, or not to push...? (3) - - #

26.12.2011., ponedjeljak

zatvorite prozore, zaključajte vrata, no nešto se ne krije u magli...




blago jesenje sunce je lagano zalazilo nad selom
da je jesen, moglo se zaključiti samo po boji lišča obližnje šume, koja se svojim crvenilom stapala sa dijelom neba koji se opraštao od dana
i rijetki oblaci što su se iznad šume našli, šepurili su se, razbacujući rumeni odsjaj, prije nego krenu na večernju šetnju preko mliječne staze
bilo je to vrijeme spremanja na počinak, svoj sunčevoj djeci, jer mir koji je zavladao krajem bio je jasan znak
stvorenjima noći, da je na njima red....
-učiteljice, rugoba prepisuje!- optužujući glas je prekinuo tišinu u razredu u kojem su učenici bili zabavljeni pisanjem sastavaka
-rugoba?-za tren se zbuila učiteljica. ali, ne zadugo. - aaah, rugoba.-sinulo joj je na koga ksenija misli
ksenija je učinila to, da bi mu pokazala koliko prezire činjenicu što se, zaljubivši u nju, usudio usporediti s njom, svrstati u istu kategoriju....
ono što nije znala, je, da ju je odabralo njegovo srce, ne on. on nikada ne bi odabrao tako površnu, ako baš i ne potpuno praznu ljepotu. no, srce ju je odabralo, i tu nije bilo pomoći
krajičkom oka je prepisala njegov sastavak, i onda njega optužila za prepisivanje
jedno joj se moralo priznati: rano je shvatila da je napad najbolja obrana
osjećala se ugroženom, te ga je napadala gdje god je stigla
-twirle, izađi pred ploču i na njoj dovrši sastavak!- presudila mu je učiteljica
mogao je nastaviti
bez problema
no, nešto se u njemu pobunilo na nepravdu, i nije želio nikome dokazivati svoju nedužnost
a ona, ona je ionako znala
ipak, morao je nekako dovršiti sastavak
jer mir koji je zavladao krajem bio je jasan znak
stvorenjima noći, da je na njima red....
...čim se dan povukao, i noć je stigla
vratila se magla, jutros što se digla
kad završi škola, bit će mrkla tama
a ti ćeš ksenija, večeras kući sama
(inače ju je do kuće otpratio twirl, i još torbu ponio)
kroz gudure crne i prijevoje puste
neće se moći, od magle guste
vampiri i vukodlaci, sve izgubljene duše
hitaju već, sa vjetrom što puše
krampus i vrazi, sablasti i vile
što šušte haljinama od crne svile
.....................................................
-budalo! toliko sam se bila isprepadala da se više nisam usuđivala ići sama nikud, čim bi pao mrak
mjesecima poslije, spavala sam sa upaljenim svjetlom..- kroz smijeh se prisjećala ksenija tih školskih dana
- bilo mi te žao, ali zaslužila si- odvratih, gledajući na sat,...ponoć se bližila...
primjetila je da sam se uozbiljio
-psssst...osluhni...- bio je odgovor na njeno nijemo pitanje
podmukla tutnjava, prikrivena ritmom lupanja srca, bivala je sve glasnija...
-ja ne čujem ništa,...samo vjetar..-
-bolje da kreneš, dok još stigneš- predložih joj
-zašto? sutra ne radim, vani bjesni oluja, a i rekla sam svojima da ću možda ostati prespavati kod prijateljice-
-ok. kako god želiš,..samo,...nemam gostinjsku sobu...ti ostani ovdje, a ja ću se smjestiti u zmajski kavez. prazan je, otkako je zmaj nestao u začaranoj šumi...-
-pa ima mjesta i ovdje , za oboje, ne moraš ići tamo..-natuknula je
-moram. moram...- više sebi, nego njoj, odgovorih, dovlačeći teške lance s lokotima
- ovo bi trebalo biti dosta čvrsto- zaključih- ti zaključaj s jedne strane, ja ću s druge.
samo ne otključavaj do jutra, ni po koju cijenu, i sve će biti u redu...i požuri, sad će ponoć..-
začuđeno me gledala
-čekaj. ne razumijem,.. zašto? kako?..-
-kruže priče. o čudnim stvarima koje se događaju. o mračnim silama....čuo sam ih večeras, žele se probiti.. -
-to je samo iz opreza...- dodah umirujući ju

jer čudovišta,..ona nisu negdje vani.
ona su obično unutra.
u nama.-







- 01:45 - to push, or not to push...? (5) - - #

25.12.2011., nedjelja

posljednja vecera




-to je to!- uzbuđeno je objašnjavao kralj artur, držeći izrezanu sliku posljednje večere, sa nekog kalendara
-što je to je to?- oglasih se, ne kužeći poantu
-sve što smo dosad prodavali, to je sve goli klinac, naspram ovog, twirle
ovo je konačno rješenje
vrh
špica
jedinstvena gastronomska ponuda, u svijetu
posljednja večera!!!! kaj tu ne kužiš?
na svijetu ima 7 milijardi ljudi
od toga je barem trećina kršćana
neka svatko bar jednom kuša našu posljednju večeru,...
bil gejts će prema nama izgledati ko podrapanko neki...
jer windowse kupiš jednom, a posljednju večeru,..
pojedeš, i za čas si opet gladan
jel sad kužiš???-
oči su mu sjale paklenskim žarom
-donio sam ti sliku. iz nje, nekako, skini kaj se uopće jelo, na toj posljednjoj večeri, i možemo na posao-
-da, kužim sad,..samo, danas je božić, a posljednja večera je bila na veliki četvrtak, pred uskrs..- usudih se napomenuti, jer mi se nije dalo kuhat
-zbilja? da, imaš pravo..- već se ponadah da će odustati
-ništa, onda počni kuhat griz. prodavat ćemo prvi doručak....-
- 10:40 - to push, or not to push...? (4) - - #

22.12.2011., četvrtak

tri točkice. .jedna od tri točkice




kad je pravo vrijeme za izgubit nadu? pitao se
da ne bude prerano, pa ispadne luzer koji nema strpljenja, ustrajnosti
da ne bude prekasno, pa ne stigne realizirati plan b
manje je bitna činjenica da nema plan b
nikad ga nije imao
uzdao se u plan a
uvijek
iako ni plan a nije baš bio isplaniran detaljno
zapravo, nije uopće bio isplaniran
plan a se i sastojao od toga da ne planira
plan b bi stoga, vjerojatno bio neki plan
stvarni plan
ostvariv
stresao je te heretične misli sa sebe, poput psa što stresa neželjene kapi kiše
to mu se činilo prejednostavo
kao da igra šah unaprijed planirajući slijedeći potez, i ima na sve pripremljeno rješenje
u čemu je uopće čar takve igre?
čemu živjeti, ako za svaki slijedeći dan znaš što ti nosi?
pronaći će je
ili, neće je pronaći
da barem ima ivančicu u ruci, i znanstveno sazna rješenje jednadžbe
ili barem tratinčicu
ili bilo kakav cvjetak, čije bi mu latice pomogle u odluci
odustati
ili ne
odustati od svega
to bi mu bilo toliko nalik
a on nije volio biti sebi nalik
baciti još jedan dan ionako prekratkog života u vjetar
i to bi mu bilo nalik
dakle, nije dolazilo u obzir
našao se u pat poziciji
no win-no win situaciji
zažmirio je
ćorava koka mu je oduvijek bila pojam za čudesnu moć prirode
kako samo ćorava koka nađe zrno
to je jednostavno zadivljujuće
ili muha bez glave
ok, to je preradikalno
dakle, metoda ćorave koke
bog ih blagoslovio, te ćorave koke
to će upaliti
mora
ili će ostati zauvijek u raskoraku između dvije mogućnosti
odustati
ili nastaviti sa potragom
kako odustati, kad bi ju već slijedeći tren mogao naći,..
ne, nije to mogao
nebi mogao živjeti s tom spoznajom
da ju je mogao pronaći, samo da je još jedan tren duže tražio
s druge strane, postojala je realna mogućnost da ju neće uspjeti pronaći
previše je vremena, možda, već prošlo otkako je nestala
zažmirio je
i metodom ćorave koke počeo pipati po tlu....
....................................................................
dobri su ljudi, vidjevši ga, u želji da mu pomognu, slijedili njegov primjer
s vremenom se okupilo mnoštvo sljedbenika,
koji su poput njega pipali tlo oko sebe, žmireći
međunarodni olimpijski odbor je ozbiljno razmatrao da to uvrsti među olimpijske sportove, za slijedeću olimpijadu
ali su ipak odustali, jer nije bilo potpuno jasno koji je zapravo cilj tog sporta, što se proširio svijetom...
vjerske zajednice su poduprle tu aktivnost, jer klečanje je izraz poniznosti pred bogom
tek kad se vrijeme prestalo brojati
krug se otvorio
twirl podigao na noge
poput ptice phoenix iz pepela
sa radošću u srcu
prihvatio božju ponudu
prigrlio svijetlost nove nade
ukočenim prstima posegnuo u nosnicu,...
iskopao i počeo rolati svoje blago
uz blaženi osmijeh:
- da, napravit ću novu!-



- 23:46 - to push, or not to push...? (5) - - #

18.12.2011., nedjelja

pepeljugar




..jednom, ne tako davno
bijaše mladić
kojemu se vlastito postojanje učinilo važnim
no, bilo je važno samo njemu
ostali ga gotovo pa nisu ni primjećivali
osim kad bi trebalo obaviti nekakav posao, koji nitko drugi nije želio
on bi se šutke primio posla, i napravio ga
prvi zadatak mu je svakog dana bio očistiti pepeo od predhodnog dana, iz ognjišta, te zapaliti vatru...
a, kako se nakon toga zaboravljao umiti, prozvali su ga pepeljugar
-nijedna me neće- govorio je majci, koja ga je hrabrila da si nađe djevojku
-nisam bogat, a djevojke danas samo gledaju koliku kesu imaš,,i jel' ti konj bijel- uzdisao je sjetno
-nijedna te neće,..-upućivala ga je majka na činjenice-jer se ne umivaš. musavci nemaju prođu, bez obzira na kesu.. a i sav si poderan, daj da ti pokrpam odijelo, barem..-
-pusti me majko. ne želim se uređivati. bitna je ljepota duše. ne želim da me žele iz krivih pobuda. ako me djevojka ne želi ovakvog kakav jesam, bolje je da je ni nemam....-
-da, twirle. imaš lijepu dušu.-tješila ga je, držeći figu iza leđa- ali to znam samo ja. moraš dati priliku i drugima da te upoznaju,..a ono što se prvo vidi je izgled,..-
niti svi majčini savjeti, niti uvjeravanja nisu twirla nagnali da se umije
on je uporno vjerovao da postoji djeva koja će znati prepoznati njega i ispod naslaga pepela...
kad god bi se u obližnjem dvorcu održavao kakav bal, twirl bi se preko ograde ušuljao, i praveći se kao da je to njegov dvrac, čekao da ga primjeti kakva princeza
no, čuvari su uvijek bili brži
te bi ga izbacili
završio bi u potoku, među guskama,..
kako zakoni fizike vrijede gotovo univerzalno, pa se pepeo sapere vodom,
tako ga je zlatokosa guščarica vidjela čistog
mokrog, ali čistog...
-plašiš mi guske! idi radije plaši vrane!- pravila se ljuta
pepeljugar, razočaran što ni ovaj put nije uspio među princezama
mokar i promrzao,..promrsio je nešto kroz zube, ni ne pogledavši pravo, tko mu se to kroz maglu obraća...
požurio je kući, u pećinu
no, cipela mu je zapela u blatu....
...slijedećeg dana, zlatokosa je pošla u ono selo, vratiti nađenu cipelu
od kuće do kuće...
..do pećine
twirl je zabezeknuto buljio, otvorenih usta, jezika ispruženog po podu, u prekrasnu guščaricu, što je držala njegovu izgubljenu cipelu
-da. to je moja cipela. sinoć sam ju izgubio kod potoka-
-to ti kažeš! no, ja volim biti sigurna.- odvratila je zlatokosa tom,...tom,..
..kakav je to uopće stvor bio, pitala se.
..tom, pepeljugaru
- ima li još muškaraca u pećini?-
probuđen čudnim zvukovima, kralj artur se pojavio, češkajući jaja i zijevajući glasno..
-jeli ovo vaša cipela?- upitala je lijepog mladića
-mogla bi biti-diplomatski je odgovorio kralj artur. -zašto?-
bilo je očito da mu je cipela prevelika, kad ju je nazuo
-volim kad mi je obuća komotna,....-objasnio je kralj artur djevojci koja se potajno nadala upravo takvom odgovoru
- 'ajde, twirle, što si bleno? vidiš da imam gošću. ispeci nam radije palačinke, djeva je sigurno ogladnila, od potrage za vlasnikom cipele..-
-cipela je moja!- bio je kategoričan u svom stavu pepeljugar
-da, da,..evo ti je, sad je tvoja...odvratio mu je kralj artur, gađajući ga njome
-a sad nas, molim te, ostavi na miru!-
-oprostite,..taj moj brat,...- obratio se ponovo zlatokosoj...
-ma, ne morate se ispričavati, niste vi krivi...jasno mi je da je ljubomoran. jadničak. tako je ljubazno od vas što ste mu dali tu cipelu, za kojom toliko čezne...-











- 09:58 - to push, or not to push...? (12) - - #

09.12.2011., petak

pms - priča za laku noć (iz priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce)




-ohh, ne opet!-uzdisali su vojnici, kad je stigla zapovjed da kreću u boj protiv princa iz susjednog kraljevstva...
vidjela ga je samo jedanput, na balu koji su priredili njeni pokojni roditelji
za vrijeme vladavine njenih roditelja, gajili su se ti smješni dobrosusjedski običaji
no, ona ih je ukinula
ali princa nije zaboravila
kako su prolazile godine, a on se nije pojavio zaprositi njenu ruku, što je njoj bio dovoljan dokaz njegove bezobzirnosti, drskosti,.., sve češće bi sakupila i povela veliku vojsku u boj protiv mrskog joj neprijatelja
no, nikad nije stigla do granice, hormonalni ciklus u njoj bi uspostavio ravnotežu, prije nego li bi uspjela započeti boj
okrenula bi vojsku nazad, i cijelo carstvo bi se smirilo, nekih dvadeset i kusur dana...
-ovaj put mora uspjeti-razmišljala je
jahat će bez odmora
pokorit će tog drskog princa, koji se samo smješkao na sve njene pokušaje da privuče pažnju na sebe, tada, na balu....
-uh, kako ga samo mrzi-
-zbrisat će mu taj osmjeh s usana, zapamtit će dan kad se usudio ne podlijeći njenim čarima,..
njoj, za kojom uzdišu svi muškarci, njoj se on usudio podsmijehnuti...
platit će joj on za to
i on i to njegovo smješno kraljevstvo...-
mržnja ju je tjerala da bjesomučno goni konja pod sobom, na čelu ogromne vojske....
uistinu, ovaj put je i mjesec pridonio. pms je potrajao,..vojska je stigla do svog cilja
običaj je bio da se pred bitku pošalju glasnici, no ona je odlučila osobno, oči u oči, zatražiti od princa da se preda, pa će poštedjeti to njegovo malo kraljevstvo...podčiniti ga sebi
naspram njene ogromne sile, koja je iza nje zauzimala cijeli obzor, dokle god pogled seže, pa i dalje, njegova se vojska činila uistinu malenom, svega nekoliko desetaka tisuća vojnika
jahala je lagano prema njima,..toplo sunce je grijalo dolinu, mirisnu od poljskog cvijeća...
zaustavila se na nekoliko metara od princa, koji joj je, također prema običaju krenuo u susret...
gledali su se, nijemo
na konju, u oklopu, bio je još zgodniji, nego ga je pamtila,..tako muževan, neodoljv..
-pozdrav, prinče!- konačno je izustila
-došla sam,..došla sam,..došla sam pogledati haljine, za novu sezonu, ljeto-jesen 1376.
priča se da imate odličnog dvorskog krojača,..- medenim se glasom izvukla iz neugodne situacije...
- a ovo, iza mene,..-preduhitrila je njegovo pitanje, vidjevši pogled koji je kružio po njenoj silnoj vojsci,..
-a to je samo mala pratnja, ne može žena sama u strane zemlje,..svakakve opasnosti joj prijete.., ima i zlonamjernih ljudi, razbojnika,..-
-u tom slučaju, dobrodošla, svi ste moji gosti- odvratio je ljubazno kraljević...
vojska je odahnula, čuvši da su zapravo na izletu i da neće biti borbe..
na njegovom dvoru još nikad nije bilo tako veselo, kao tih dana, ...
sve je živnulo
princeza se pokazala kao iznimno ugodna i vesela gošća
uživali su u vremenu provedenom zajedno
u šetnjama
lovu
plesu na balovima
obilascima malog, ali prekrasnog kraljevstva
dugim, dugim razgovorima
zbližili su se
upoznao je neke njene najintimnije želje
-nikad nisam vidjela leptira- odala mu je..
jer u njenom kraljevstvu ih nije bilo
prehladne su bile te ledene planine, za njih..
priroda čini čuda, ako treba
a ovdje nije bilo nikakvo čudo potrebno, da se dvoje mladih zaljube
-kako sam samo mogao biti tako slijep, onda..-razmišljao je kraljević
-sreća mi se ipak osmjehnula, a tako je malo trebalo da čitav život provedem bez nje,..-
-kako je dobro da sam došla, snovi se ipak ostvaruju- drhtala je od uzbuđenja mlada princeza, razmišlajući o svom dragom..
zaprosio ju je
pristala je, ushićena
odlučili su objaviti zaruke
srca nisu mogla više čekati svoj prvi poljubac
no, postojao je jedan mali problem, o kojem nitko nije razmišljao
vrijeme zaruka se poklopilo sa vremenom u kojem je njeno tijelo moralo izbaciti neoplođenu jajnu stanicu
a za njeno tijelo je to bilo nešto potpuno neprihvatljivo
sve u njoj se, kao i svakog mjeseca ranije, pobunilo protiv toga
počela se pitati, voli li on uopće nju
možda ju samo pokušava zavesti, zbog straha od njene vojske
a kad ju oženi, ta vojska će postati njegovom
kao i čitavo njeno veliko kraljevstvo
ona će doma rađati djecu, a on vladati svime za što se ona mukotrpno borila da zadrži,..
kako je samo pokvaren, himben
a ona mu se otvorila potpuno, pustila u svoje srce,..zavolila
zavolila!
ooo, mislio je da ju je prevario, svojim pretvaranjem
kako je samo glumio, taj, taj,...ma nezaslužuje da se nazove muškarcem, taj odvratni, pokvareni, zli stvor
a ona, glupača,...zavolila ga je
mržnja je u njoj kuhala
skoro je pala u šake najužasnijem od najužasnijih stvorenja što su se ikada rodili
on je sam nečastivi
ništa drugo ne može biti toliko zlo i pokvareno, na ovome svijetu
nečastivi, da
htio je iskoristiti njenu dobrotu, krhkost, ljubav...
no, neće mu uspjeti, neće,..odlučila je
na dan zaruka došao je k njoj,...
bila mu je okrenuta leđima,..predivna, mirisna,..
...mora to učiniti prije nego ga pogleda, ili neće više moći, znala je, ..nečastivi bi joj slomio volju
u okretu je zamahnula dugim mačem, ...
glava mu se otkoturala, poput kugle, truplo iz kojeg je liptala krv klonulo na pod
iz njegovih dotad sklopljenih ruku poletio je maleni leptirić...
...prošao kroz prozor, i nestao u daljini
stajala je nijemo, ukočeno,...
a kad se njena krv pomješala sa njegovom, na snježo bijeloj haljini
kleknula je, u suzama jecajući nad beživotnim tijelom:
oprosti. nisam htjela,...oprosti....oprosti...

.....................................................................................................
nakon izlaska iz kina, zlatokosa guščarica je dugo šutjela mrko, susprežući suze
-kako si samo mogao? kako si me mogao odvesti na takav film, twirle?
trebalo je ovo biti romantimo veče,...a ti si sve pokvario....- šmrcala je
-pa ti si izabrala film, ja sam htio da gledamo ligu prvaka-pokušao joj je objasniti stanje stvari,..no bezuspješno
-trebao si me spriječiti. znaš da ne podnosim tužne priče...usto mi i skroz razjebu šminku
čitav film sam plakala, bila napeta,...skroz do pred kraj...mrzim to...
ajd, na kraju je uspjela pročitati njegove stvarne namjere,... i učinila jedino moguće,
samo je glupo što se ispričava radi toga,...to su sigurno stavili radi podilaženja muškoj populaciji,...pih!!-











- 22:31 - to push, or not to push...? (14) - - #

04.12.2011., nedjelja

let' let' bubamaro




dan krumpirovih zlatica
njih nitko ne voli
ne zovu ih božjim ovčicama....
a one samo vole krumpire
čak i više nego mi
..................................................
sjećao se kako je pronalazio bubamare, stavljao ih na dlan
i uporno pokušavao natjerati da polete
no nisu
nikad. nijedna.
kad je shvatio da je to zato što nemaju krila, lijepio bi im ih selotejpom, papirnata
šarena
no nikad nisu poletjele
nikad pokazale put prema njegovoj dragoj
da ga draga negdje čeka, u to nikad nije sumnjao
znači, bio je problem u tim božjim ovčicama
molio ih je, prijetio im...
nije pomoglo
pokušao je sa krumpirovim zlaticama
no one su ga samo dovodile do zlatokose, stalno..
zapravo, do polja krumpira, iza kojeg je bila zlatokosina koliba
vratio se bubamarama
ako bubamare neće dovesti njega do njegeve drage
onda će navesti dragu da dođe do njega
znanstvenim metodama, uz pomoć fizike
samo treba pustiti da se bubamare razmnože u dovoljnoj količini
da njihova masa postane tolika
da poput magneta privuče njegovu dragu, a on će ju dočekat, na ulazu u pećinu, prije nego ju se bubamare dohvate i oglodaju....
da
počeo ih je proučavati
božje ovčice su zapravo strašna stvorenja
ne trpe kad se netko na njih popne
iz ljubavi
(svaka sličnost sa ljudskim ženkama je slučajna)
jer nakon toga ih pojedu
nevjerojatno
a izgledaju tako lijepe
i pitome
sa tim svojim crnim tijelom
i crvenim točkicama

......................................................
-twirleeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee-
proderala se moja majka
-stoput sam ti rekla da se okaneš bubamara
pojest će nam sve krokodile
a onda ćemo tjerat goste čime??-
gledala je po pećini izgubljeno, dok joj se pogled nije zaustavio na meni, i smrknuta usta razvukla u osmijeh...
-ooo, ne! nenenenene..ne, ne!- izustio sam preplašeno
-ooo, da! dadadadada..da, da!-njena je bila zadnja

.............................................................................

naiđoh na sliku svojih bubamara, ispod koje je pisalo ovo:

Crna udovica

Sistematika
Carstvo: Životinje

Koljeno: Člankonošci

Razred: Arachnida

Red: Araneae

Podred: Araneomorphae

Porodica: Theridiidae

Rod: Latrodectus

Vrsta: L. tredecimguttatus


Dvojno ime
Latrodectus tredecimguttatus
Rossi, 1790


- 09:39 - to push, or not to push...? (13) - - #

02.12.2011., petak

no sex, no drugs, a i rock'n roll je lagano na izdisaju




Korak do Arene

E sad, nakon ovoga, mislim da sam sve vidjela. Tvrtko Tvirlić Tvvirl iliti zvijezda u usponu. Ali dečko može, prema vlastitom uvjerenju, napuniti Arenu kad se god sjeti. Oduvijek me zanimalo, kako čovjek koji zna da drugi znaju da se preserava proguta svo to preseravanje u to pjevačko grlo kojim se diči.

Da mi se bar vratiti u ekologiju. Ma ne kažem da tamo nema sranja, ali je nekako drukčije sranje u odnosu na ovo. Možeš si misliti zvijezda i slave. Noćnoga života. Ajd vidi po portalima misli ljudi koji noćno žive. Nismo mi puno dalje od pećine, a čovjek je nekad noću spavao, da mozak pospremi informacije od prethodnoga dana. Estrada nam živi noću, slavi je polupijani izgubljeni svijet koji tumara po sumnjivim bircevima. Drugo ih jutro sve boli glava i čudno im je osluškivati tišinu. Mrzovoljni su, naravno. I neprepoznatljivi, jer im se podbuhla lica izobliče od susreta s dnevnim svjetlom.

Sve bi još bilo nekako da taj Tvvirl ima neku poštenu pjesmu. Možda da mu Gibonni posudi onu svoju, "Ostat ću na nogama". Jer, Tvvirl ima noge kao hidrante. Ravne. Postojane. Neće ga oboriti ni da puše košava. Tako je. Njegova bi bila "Ostat ću na nogama". Daniel Popović je imao onu "Bio sam naivan." Tomislav Ivčić "Tata vozi polako". I noge su mu nepomične. Hidranti. Ne znam volim li više one koji pokušavaju plesati, rade čučnjeve ili stoje. Nije istina, znam! Najviše volim one koji trče kao sumanuti. Kao Cetinski. Ili nekad Giulianno. S jednog kraja dvorane na drugi, kao da traže izlaz. Kraj njih ni Vanna s eurovizijskim čučnjevima ni nepomični Tvirlić s gitarom ne izgledaju loše.

Ne volim te muške zvijezdiće na našoj estradi. Svi bi oni najebali da Houdek ima jedno trideset, četrdeset kila manje. Tad ne bih po Zagrebu morala naganjati ovakve poput Tvvirla. Ne možeš ti toga dostići, s tim njegovim nogama. I što je najgore, bakice i curice ga strašno puše. Hi hi... Čovjek zbog bakica ima istu publiku kao i Mislav Bago. Sad zamisli kad me zaduže samo za Tvvirla, pa ću ga slijediti u one silne pačvarnice. I tako do Arene.

Doduše, ima taj dečko nešto u očima. Baš su mu lijepe, onak s točkicama...

Autor: Rujankica
...........................................................................
...........................................................................
...........................................



bacio se na otoman, nogama na uzglavlje...po običaju. natočio rum iz kristalne boce, zapalio,.. i lagano radio kolutove, čekajući da se pojavi.
psihijatrica je bila komad.
zato je i počeo dolaziti kod nje.
sad mu je već prešlo u naviku...skupu naviku.
no, mogao si je to priuštiti.
-mogao bi si platiti kurvu, radije, za te novce, znaš! – rekla je ulazeći.
ispucao bi se, i ne bi ti ni trebala psihoterapija. uostalom, oboje znamo da si izgubljen slučaj.-
smješkala se, no s njom nikad nije bio na čisto.
- mogao sam se i zapiti s prijateljima. – promrsio je, kroz zube.
- nemaš prijatelje. nisi ih stekao na vrijeme. a sad više ni nećeš...izgovorila je to, pšući neku sms poruku na mob.
- slušam.- nastavila je ne ispuštajući mob iz ruke- kako je prošao veliki interview? –
-mrak! čisti mrak!
novinarka je komad, predobar
valjda su očekivali da će me to omekšati,..umalo i je...
no, nisam se dao isprovocirati...
....barem ne prvih nekoliko minuta. dok me nije počela piliti sa nekim forama koje je naučila u muzičkoj školi. kao da meni trebaju te štreberske pizdarije. ja sam umjetnik. ne matematičar. niti jebeni šopen. sviram iz duše. pjevam iz srca.
zamisli, veli da mi je gitara uglavnom raštelana. đizs. kokoš. razlikuje samo kokodakanje i kukurikanje.
šteta, dobre noge,..dobre...
glas kao anđeo, mogao sam si već zamisliti kako izgovara moje ime, na uho,..šapčući, prvo,..pa sve glasnije,..i glasnije...
ahh,..-

iz priče ga je trgnulo jednolično hrkanje (pre)skupe psihijatrice...
fak, mora da starim,..pomislio je, tiho zatvarajući vrata za sobom...


- 23:52 - to push, or not to push...? (3) - - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2019 (6)
Veljača 2019 (19)
Prosinac 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Studeni 2014 (6)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (5)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (9)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (11)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (22)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (3)

BROJAČ POSJETA (otprilike) : 15473947264823407463 EPP (ekomomsko propagandne poruke):

The Rime of the Ancient Mariner - Samuel Taylor Coleridge
......................................................

Day after day, day after day,

We stuck, nor breath nor motion;

As idle as a painted ship

Upon a painted ocean.




Water, water, every where,

And all the boards did shrink;

Water, water, every where,

Nor any drop to drink.

.....................................................

onlajn vašar jeeee :)