twirl-dječak sa šibicama

22.07.2011., petak




upozorenje: smatrajte se upozorenima!

bio je mrtav.
nitko nije znao koliko već dugo, ili kratko.
niti on sam nije bio primjetio kad je umro.
mislio je da je neprobojan za metke.
nakon nekog vremena se naviknuo na njih.
i prestao brojati rane.
a pucali su,
uz divljačke krikove, zlurado cerenje.
no, on je bio otporan na metke.
barem je tako sam sebe uvjerio.
i dizao se je.
i hodao dalje.
praveći se da nije izrešetan.
iako su ga ljudi čudno gledali.
on nije nalazio ništa neobično u tome.
-samo pojačajte! moj stajling to može izdržati!-bila mu je sretna misao. iz neke reklame.
koje se više nije sjećao.
kad je primjetio da nešto nije u redu, bilo je već kasno da se skloni sa streljane, na kojoj se ni sam ne zna kako i zašto našao.
tko su ti ljudi?
zašto ga mrze?
nije mogao odgonetnuti.
pucali su i dalje.
nije mu preostalo ništa nego da se pravi da je i dalje otporan. na metke.
da je mrtav, shvatio je kad je pokušao živjeti dalje.
onako kako je oduvijek želio.
sam. daleko od svih.
zrak je šištao kroz rupe u plućima.
krv liptala, iz otvora koje je plutenim čepovima čepio, pa zalijepio selotepom.
krpao se koliko je mogao, onako, nabrzaka, putem..
iscijelit će se kasnije,
kad dođe doma,
legne u postelju.
to što nije imao doma, niti postelje,
ni to ga nije uznemiravalo.
mlad je.
bude. stigne. može. još je ljeto. nije mu tako loše ni pod vedrim nebom.
samo da se dokopa šume. tamo će mu ptičice pjevati.
tamo su zeko i potočić. koji ne slute okrutan kraj, što im se zimi sprema.
već veselo žubore i skakuću.
on im neće reći.
nema srca.....neka uživaju dok mogu.
i on se sjećao potočića, u kojem se kupao, kao dijete, lovio ribe, rakove...
brao visibabe i jaglace, sa korijenjem, i sadio po dvorištu...
je li to uopće bilo njegovo sjećanje?
ili je opet nešto iz kutije?
šanse su bile pola-pola, procijenio je.....
.....zadržao je neke navike, iz doba kad je još bio živ.
pozdravljao u prolazu. sa smješkom.
u čemu je uopće razlika?
njemu se i biti mrtav činilo normalnim.
davno se odrekao ambicija, da će nešto promjeniti.
dohvatio ga se i sustav.
ne da bi mu pomogao. već da ga obavjesti da ima dvije minute da napusti kuću.
ili je to čuo u big braderu? što je to big brader? što su to dvije minute?
nije se više sjećao.
ali je imao pismo u kojem ga vlasti obavještavaju da je biti mrtav zakonom zabranjeno. ilegalno. nedopustivo.
i krivično kažnjivo.
te da će kao takav biti procesuiran. i zakopan.
bio je na groblju, pogledati raku, koju su mu namjenili.
nije mu se svidjela.
niti sjena njegovoj negdašnjoj pećini.
vjerojatno su ga prijavili oni koji su ga izrešetali, a nije pao na mjestu.
to ih je jako povrijedilo. i traže odštetu.
za duševne boli koje su morali proživjeti, gledajući ga kako odlazi, umjesto da padne.
nije pao.
legao je.
da se samo na trenutak odmori.
tu je. već na domak šume.
samo mu još malo treba.
mogao se je ponovo dići.
kao i bezbroj puta do tada.
ali, čemu?
to se je sve češće pitao.
čemu?
čemu se dizati, kada, čim te ugledaju, počnu pucati u tebe.
ili nahuškaju pse.
koji trgaju tvoje meso, otvaraju nezaliječene rane..
mogao ih je spriječiti.
mrtvi imaju razne moći.
naprimjer, dah smrti.
kojim mogu odpuhati žive.
no, nije mu se sviđala pomisao da koristi dah smrti.
nikad nije vjerovao u nasilje.
a i nije ih želio u svom svijetu.
koliko god da je mračan.
taj svijet je bio bolji svijet,
bez njih.






- 21:41 - to push, or not to push...? (36) - - #

17.07.2011., nedjelja




(18+) XXX
UPOZORENJE: tekst koji slijedi nije primjeren ni za koga,
a nikako nije namjenjen maloljetnim osobama,
te osobama osjetljivim na eksplicitne opise sexualnog i nasilnog sadržaja.
ja sam se ipak odlučio staviti ovaj tekst, prvenstveno da bih upozorio muškarce na činjenicu da žene nisu opasne samo kad im daš kreditnu karticu, već i kad ostaneš nasamo sa njima. one nisu vaša majka, i neće vam kuhati sarmicu. niti vas pustiti gledati tekmu, na miru.

originalni tekst je napisala blogerica Crystal Clear, a moj osvrt je ovdje iznimno , napisan VELIKIM SLOVIMA.

IM SCHNEE ...ILI, KAKO JE/BI TO ZBILJA BILO (DIRECTOR'S CUT, U KOJOJ SE PIJE KUHANO VINO)


im schnee

... a gaziš malo po djevičanskom snijegu, dok blješti kao dijamantna prašina, a gore mjesec, velik, blistav ... pa se popikneš, pa se valjaš ... pa se s nekim dragim ganjaš, grudaš ... uvlačiš joj hladnu ruku za vrat, praviš pijanog snjegovića ... dahom magliš izlog i crtaš probijena srca uz nevino hihotanje ... opališ je SNAŽNO po uhu, onako hladnom da sve zvjezdice prebroji, a onda trk oko prvog auta (BJEŽIŠ DOK SE NE UMORI)... ahhhh....
… TWIRLOVA SRETNA PEĆINA... vani pada sitni suhi snijeg ... u kaminu pucketa suha bukovina ... oni sjede na mekanom tepihu, pijuckaju fino KUHANO vino ... sive samostojeće i srebrni svileni ogrtač … svila šuška diskretno i privlači mu pažnju kad mu pogled na trenutak odluta … ona želi da je gleda … iz očiju mu pije želju…

… on otpija gutljaj KUHANOG vina i ostavlja čašu ... prste joj uvlači u kosu i primiče joj glavu k sebi ... dodiruje usnama njezine, poljupcem vlažnim od vina ... jezikom joj prelazi rubom usana (DA JOJ JE OVDJE UVALIO JEZIK, KAKO STOJI U PRIRUČNIKU, SKRATIO BI CIJELU PRIČU NA POLA, ILI ČAK USPIO IZBJEĆI SVE ONO ŠTO SLIJEDI..)... svaki pokret njezinog tijela daje tihi zvuk svile koja klizi po mekanoj, bijeloj koži ...

… ruke joj ovija oko vrata … savija joj koljena gore i zajedno … svila se rastvara, bljesne rub kože gdje čipka čarape prestaje … usne su joj poluotvorene i vlažne ... nježno mu nudi svoj jezik ... on prihvaća igru … jezici se nježno isprepliću čas u njegovim, čas u njenim ustima ... lijevom rukom on polako zalazi pod svileni ogrtač i miluje joj struk ... koža joj je nježna i topla ... ona primiče svoje tijelo bliže ... hladna svila dodiruje mu prsa a ispod nje titraju njezine velike i meke grudi ... (ON JADAN, JOŠ NE KUŽI ŠTO MU SE SPREMA. MISLI, SAD ĆE IGRAT ČOVJEČE NE LJUTI SE...)

… ona želi svaki dio svoje kože stopiti s njegovom, da se prelije vrućina i mekoća preko njezinih granica … njegova je ruka prži sve više svakim dodirom … ona želi da mu ruka luta i osvoji svaki milimetar … svila klizi dok razgrče negliže …

... ogrtač je skliznuo preko njezinih ramena ... predivna sva u crnoj čipki ... kroz nježni prozirni materijal grudnjaka naziru se velike bradavice, uvučene i zaspale ... dok joj miluje njezina leđa, on traži put do kopče ... otvara čarobnu bravu ... ona pruža obje ruke i dopušta mu skinuti grudnjak ... grudi se oslobođene usprave … on ih prihvaća dok ispadaju iz čipkastog zagrljaja, ne vole biti dugo same, zna … čim ih takne, kupinice iskaču u dlan, škakljaju se, trljaju … nestašne, željne njegove topline … uvlači tvrdu bradavicu … miluje jezikom, ona bubri u njegovim ustima ...
(KONAČNO JE SHVATIO. PA SE DAO NA POSAO, JER, USKORO ĆE UTAKMICA, A AKO TO NE NAPRAVI, NIŠ OD GLEDANJA)

… ona uzdiše, zadovoljna ... poliježe ga na leđa i skida mu bokserice … oslobađa okova ... oslobodjen, stoji, tvrd … ona gleda ali ne dira … danas će sve usnama napraviti, bez ijednog prstića … rastvara mu koljena i namješta grudi na njegova bedra … legne izmedju nogu i navlaži usnice, sad je njen … on osjeća njezine grudi kako mu se trljaju bedra, dok se nadvija nad njim ... zatvara oči i prepušta joj se ...
(TU JE ZAŽMIRIO I MOLI BOGA DA JE ZABORAVILA ONAJ ŠAMAR, NA SNIJEGU)

… ona požudno promatra ružičasti toranj ispred svog lica, ponosan i željan … crvenkasta kapica na vrhu naočigled bubri i širi se … mala usta koja pulsiraju i šalju puse njezinim vlažnim usnicama … njezin topli dah .... draži ga samo i ne uzima u usta ... samo lagano puše u vrh i uživa u njegovoj patnji i propinjanju da joj dohvati vlažna i vrela usta ... bespomoćan ovako ... okreće se ... njezinu mačkicu želi iznad svoga lica ... ona zna … ako je samo takne, kapljice će pobjeći izmedju usmina … vruća je i nemirna, titrava …(ONA UŽIVA U NJEGOVOJ PATNJI, BESPOMOĆNOSTI -SVE JE REČENO, TIME)

... između nježnih dlačica on nazire ružičasti pupoljak sav vlažan i svilenkast od želje i strasti ... kožica je nježna … on kupi med njezine vrele unutrašnjosti ... ljubi latice usmina punim i sočnim poljupcima ... igra se njima naizmjence usnama i povlači ih u stranu ... med izvire ... šakama drži čvrsto njezine guzove, razmiče ih i trlja u ritmu, dok kažiprstom nježno mazi rupice ...(ZBUNJEN JE. DEZORJENTIRAN, NE ZNA GDJE JE ULAZ, A GDJE IZLAZ, PA POKUŠAVA NAPIPAT)

… ona guta, halapljivo, duboko … spušta se cijelom glavom niz uspravni čvrsti toranj, sve dok mu vrh ne udari u njezino grlo, a onda se izvlači … malo na stranu da ga tare o obraz iznutra … da veselo iskoči iz ustiju uz cmok zvuk … trza se pod jezikom … spreman … brzim pokretima mazi mu vrh, a onda opet duboko ponire, dajući mu ideju onoga što dolazi …
(OVDJE MU JE NATUKNULA DA ĆE NJEGOVA ŽRTVA BITI OVAJ PUT UZALUDNA, JER MU SJEME NEĆE UZETI U REPRODUKTIVNE SVRHE, DAKLE MUČI GA IZ ČISTOG SADIZMA )

... jezikom on vrijedno mazi njezinu mačkicu ... ispod nabora nježne kožice proviruje tvrda kvržica ... po izvijanju i trzanju on zna kada pogodi pravo mjesto ... ona mu se trlja o lice i gubi se … dopušta mu prstom ući u najmanju rupicu ... otpor popušta i prst prodire nježno ... sada joj može maziti mačkicu i s druge strane ...
(ETO ŠTO SVE POKUŠAVA NEBI LI JU NEKAKO URAZUMIO-SA SVIH STRANA JOJ PRISTUPA, OBJAŠNJAVA...)

… on se želi izliti u njezina usta ... ona želi popiti sve što je čuvao za nju … još brže ga guta i osjeća kako se propinje …
(OVO NE VJERUJEM, OPIS SE KOSI SA RAZUMOM! SIGURNO JE RIJEČ SAMO O LITERARNOJ SLOBODI AUTORICE. JER, NE MOŽE ONA ZNATI ŠTO ON ŽELI, ČISTA PROJEKCIJA! ..KOJI BI MUŠKARAC ŽELIO TAKAV UŽASAN I NESLAVAN KRAJ??)

… mlazovi šikljaju prema gore, vrući … nju savijaju grčevi u valovima … on glasno izdiše … ona jeca i cvili i trlja mu se uz lice i šaku …
(STRAŠNO! ŠTO TA ŽENA NJEMU RADI, TU BI ZAKONODAVAC MORAO URGIRATI, JA NE MOGU VIŠE ČITATI OVAKOVO BESPRIZORNO CIJEĐENJE I ISISAVANJE MUŠKARCA)

… snijeg je prestao padati … kristali blješte na mjesečini … on je podiže na krevet … podvlači svoje rame pod njezinu kosu … pokriva ih snovima …

(DA. JEDINO DOK ONA SPAVA, JE KOLIKO-TOLIKO SIGURAN)

CC....CCCCCCC

(twirl zahvaljuje autorici originala ...IM SCHNEE... blogerici Crystal Clear, na textu kojeg je preradio bez njenog znanja, te se ujedno i ispričava, ali, nije ju htio buditi...)

- 14:03 - to push, or not to push...? (20) - - #

13.07.2011., srijeda




(iz twirlovog priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce)

uz kitu cvijeća, koju muškarac mora imati u ruci, prilikom prilaženja osobi suprotnog (nemuškog) spola,
u svrhu zavođenja, drugi važan čimbenik je da pritom izgovara ljubavne stihove....
e sad, ne mogu to biti bilo kakvi stihovi, jer će dovesti do suprotnog učinka,..
potrebno je da to budu stihovi koje nije još niti jedna druga čula, jer suprotnospolke imaju razvijen smisao
za muljatore, pa nemojte ni pokušavati,...ako ne živite u blizini traumatološke bolnice,
a predpostavljam da je malo takvoh sretnika.
dakle, postavlja se pitanje, kako doći do prikladnih stihova.
ako uistinu želite povećati svoj postotak uspješnosti kod žena, sa nula posto, na neki realan broj,
preporučujem da se obratite na twirlovu gmail adresu, upoznate twirla sa svojom željenom, ostavite ih
neko vrijeme same, da twirl prouči problematiku, i iznađe prave stihove, koji će je, dok ih budete izgovarali, oboriti s nogu...
cijena: pava sitnica
ako ste siromašni ili jednostavno škrti da platite majstora, možete se poslužiti sistemom, sam svoj majstor...
ovdje ću vam potpuno besplatno dati nekoliko osnovnih naputaka, o kojima treba voditi računa, da bi se vaša ljubavna avantura uspješno dokončala.
dakle, ljubavna pjesma..
nemojte odma na cice i guzice, jer će žena pročitati vaše namjere, zaključiti da one nisu u konačnici brak, i već ste na putu za zbogom...
najbolje da krenete od očiju.
ali nemojte gledat niže, dok joj govorite o dubinama u kojima se utapate gledajući u prozore njene duše, .. već je grabro gledajte u oči, dok lažete.
muškarac ste, samo hrabro. ako se trebate na to podsjetiti, primite se za testise, ona to neće primjetiti, jer vas gleda kako ju gledate u oči, tonete i gubite dah, te vas ona svojim dahom treba vratiti u život,...kad vas oživi, odmah primjetite da su joj usne poput saharina ( za slučaj da je na dijeti i mrzi spominjanje meda, šećera, voćnog soka...) slast koja vas obuzima pri samoj pomisli na njene usmine .. NEEEE !!! ne tako.... skoncentrirajte se, niste još došli do usmina, a ako budete brljali, niti nećete. dakle ..pri pomisli na njene usne, što vas mame, opijaju poput vina, vaša krv vrije, jer nikad niti jednu prije niste poželjeli poljubiti uistinu, znali ste da nešto čekate, a sad znate i što ste ćitav život čekali... nju!
njena kosa što zove vaše prste da se u njoj izgube kao u djeca u šumi, iz koje neznaju izaći...
vrat, što širi mirise, još zamamnije nego kad vam mama kuha sarmu, u zimsku hladnu noć...
nakon toga, neidete niže, jer su odmah cice, koje ako slučajno spomenete, morate zvati grudi, za kojima vam vapi grud, ne iz pohotničkih, već najdubljih plemenitih pobuda
(i nadajte se da neće upitati koje su to plemenite pobude, jer ćete se morati vaditi da je ispod njih srce, do kojeg je vama jedino stalo, pa zato u čežnji da se približite njenom srcu, malkoc joj pipkate po cicama, nebili osjetili pod prstima i taj organ kako kuca,..cice su joj, lijepe, to ne zaboravite reći, ...savršene, ali vi ih niti ne primjećujete u ljubavnom zanosu, jer vas uzbuđuje njena osobnost, a ne njeno tijelo..)
dakle, držite se apstrakcije,
rečenici obrnuti redoslijed riječi morate, kako bi sve izgledalo što stvarnije i inspirirano njenim jedinstvenim karakterom...koji je tako božanstven da biste mogli cio život provesti uživajući u njem (karakteru).
onu rečenicu, ubost ću te na kraju balade, nju izbjegavajte, jer je preriskantna.
(neke stvari jednostavno ne smijete izreći, jer je to vrijeđa ko osobu..i opet, zbogom testisi i traumatološka...)
ne brinite, odavno su ona i ona shvatile vaše namjere, bez da joj to kažete, nije žena glupa, nebi ovladala svijetom da je...
ne zaboravite, kad izbiflate svu predviđenu poeziju, i približite se njenim usnama na poljubac, ..
ne zaboravite joj pokazati u ruci već ranije priređenu kitu , koju ste do tada skrivali.
to će je totalno i definitivno oboriti!

- 20:43 - to push, or not to push...? (21) - - #

12.07.2011., utorak




-od ljubavi se ne živi!
rekla je kokica svom (odmah nakon toga bivšem) pjetliću
-gospodin lisac me čeka, ne mogu dugo. nije fer prema njemu, pustiti ga da čeka.
da. odlazim s njim. mislila sam da te volim, dala ti svoje najbolje godine.
ali ti se nikada nećeš promjenit, nikada popraviti...
ti se nikad nećeš maknuti od ovog kokošinjca. a ja sam mlada.
treba mi prostora, novih travnjaka, šuma,..
tamo će me on odvesti. on je muškarac s iskustvom. poznaje svijet kao vlastiti džep.
takav mi muškarac treba. ja sam žensko. osvojio me svojom širinom. kad sam vidjela taj
kitnjasti rep, odmah sam znala, rekla si; koka, potrebna ti je promjena u životu.
ja i ti smo dugo zajedno. predugo. ti si sanjar. ali ni od snova se ne živi.
nije mi dovoljno tih par zrna kuruza, koje mi doneseš. znam da se mučiš za njih, znam.
cijenim to. ali meni jednostavno nije dovoljno.
on me je obećao voditi u šumu, na noćni ples i gozbu.
nikad nisam noću bila nigdje, svaki božji dan jedno te isto.
ujutro me budiš svojim kukurikanjem,
iako bih ja još spavala. molila sam te da bar vikendom ne galamiš u cik zore.
obećao si mi da nećeš više...ali sutradan, opet ista priča.
s njim ću moći spavati dokle hoću, rekao je.
molila sam te i da me izvedeš naveče van.
i to si obećao, ali čim se počne mračiti, tebi se zijeva, spava.
kakav je to život? nikakav. čak ni pasji. slušam te kako godinama pričaš o većem, lijepšem kokošinjcu.
ali ti se ne pomočeš s mjesta. gledaj kakve kokošinjce imaju druge koke.
po čemu su one bolje od mene? tamo lijevo u uglu prokišnjava, i kad god pada kiša ujutro je sve mokro.
jesi popravio? nisi. jer je tebi dobro i tako, pričekaš neka se osuši.
e pa ja neću više čekat, da se osuši!
odlazim. uzeo si me zdravo za gotovo.
mislio kako ću uvijek biti tu, za tebe. ali prevario si se.
meni treba više nego mi ti možeš pružiti.
nije mi više dovoljno, samo se stisnuti uz tebe, ili čučnuti pod tebe. ... ti samo misliš da me voliš.
ne voliš me. da me voliš, učinio bi sve da budem sretna. prestao kukurikati ujutro, za moju ljubav.
e, vidiš, gospodin lisac ne kukuriče.
i da nema ništa drugo od svega što ima, to bi mi bilo dovoljno. ne mogu više slušati tvoje kukurikanje!
zlo mi je od toga. prisjedne mi dan, prije negoli je i počeo.
zbogom!
-koka!-pokušao je pjetlić nježno-on je lisac, pojest će te..
-nije on takav, obećao mi je da neće. ljubomoran si, pa ga blatiš...
neznam kako sam uopće izdržala ovoliko s tobom..
zbogom!
.....................................................................................................
znao je da ju ne smije pustiti s njim.
ta on je lisac....
ali su ga njene riječi hipnotizirale, umrtvile...
i kako da ju zaustavi na silu...uopće
ili urazumi
znao je da ju ne smije pustiti s njim
ali je padala noć
i njemu se već toliko spavalo....
možda će joj ipak biti bolje s njim...možda....


(ova kokoš je izmišljena. i svaka sličnost sa stvarnim kokošima je potpuno slučajna, autor teksta se ograđuje od stavova o životu u kokošinjcu, iznesenim u tekstu, jer oni nisu utemeljeni na iskustvu. također se autor želi ispričati gospodinu liscu, zbog neosnovane sumnje da bi on mogao, unatoč obećanju pojesti izmšljenu kokoš, te time narušava njegov ugled. daljnom analizom pravnih implikacija, koje proizlaze iz autorovog neodgovornog, nemarnog, i nekritičnog predstavljanja duboke ljubavne veze između subjekata kokoš i gospodin lisac, autor uviđa da pojedini djelovi teksta mogu povrijediti nježne osjećaje dotičnih subjekata, te će, čim mu tehničke prilike budu dopuštale, ispraviti taj, greškom napisan tekst koji ih prikazuje u potpuno drugačijem svjetlu negoli oni zaslužuju. autor moli sve izmišljene likove da mu oproste, i obećaje da ih neće nikad više tako blatiti. a pjetlića, koji je sve to zakuhao, će odmah u nedjelju, prije mise, skuhati u juhi...)





- 20:18 - to push, or not to push...? (13) - - #

09.07.2011., subota




kao dječak se, sa drugim dječacima iz ulice, igrao indijanaca i kauboja.
on je bio indijanac. gledao je sve filmove, koje su snimili kauboji, a ipak je bio indijanac.
bio je na njihovoj strani. njihov način života je bio u skladu sa prirodom.
nisu posjedovali zemlju, jer se zemlja ne može posjedovati.
ali jesu imali svoje teritorije, na kojima su lovili hranu.
ono što su kauboji učinili indijancima, je jedan od najvećih zločina u povjesti ljudske civilizacije.
........................................................................................................................
šćućuren u svojoj dimenzionalnoj rupi, razmišljao je kako je život zapravo ironičan.
dobar dio svog života proveo je u toj dimenzionalnoj rupi, jedinom skloništu koji je imao.
skrivajući se od indijanaca.
tu će i skončati.
jer im se neće predati.
niti dopustiti da ga ulove.
misli su mu odlutale godinama unatrag...
kad je mogao birati.
no, spisak mogućih destinacija je samo letimično preletio pogledom,
nakon što je ugledao mogućnost života među indijancima.
to je bilo to.
nije se imalo šta puno premišljati.
(sad već više nije bio tako siguran da je dobro odabrao)
potpisao je predviđene formulare i već je bio tamo.
izdaleka se sve činilo kao ostvarenje dječačkog sna...
budući da nije volio žuriti, prvo je odlučio proučiti njhov život, navike...
kako bi se i sam što bolje uklopio.
čovjek snuje, bog određuje, kaže se. ne zalud.
izgleda da je nabasao na neko zbilja divlje, krvožedno pleme,
koje je u njemu prepoznalo neprijatelja. poput one male crne mačkice.
tako se i ponašalo. navalili su, glasno urličući.
a on se dao u bijeg.
no, bio je na njihovom teritoriju.
nije imao šanse dugo bježati. opkolili bi ga, i počeli kružiti oko njega, stežući i smanjujući obruč.
prvi put je bilo zbilja gadno, jer nije vidio izlaza.
crvotočinu je otvorio vjerojatno slučajno, i nestao im ispred nosa.
u dimenzionalnoj rupi.
problem je bio što je dostupna crvotočina bila s druge strane zatvorena,
pa je jedini izlaz iz nje bio nazad među indijance.
i igra mačke i miša, indijanaca i twirla se nastavljala.
jedino što ga je u godinama progonstva držalo
bila je misao
kako će skupo prodati svoj skalp.
i to po mogućnosti, tek kad oćelavi.
neće se njegova kosa vijoriti na njihovim kopljima.
niti će od njegove kože praviti štikle.
mogu mi...

...soli na rep!

- 18:58 - to push, or not to push...? (19) - - #

05.07.2011., utorak




-nemoj, molim te, samo nemoj još jednu istinitu- prigovarao mi je kralj artur:
-otjerat ćeš nam sve goste. kome ćemo onda prodavat maglu?-
- japancima. i kinezima.-odbrusih.- problem je jedino što će nam peradarstvo preć u njihove ruke,
sa njima nema šale. oni kad plate maglu, uzmu i sve što u toj magli pronađu.
a nama su sve guske tamo. u magli.-
- radi što hoćeš,-odustao je neočekivano brzo od rasprave.- idem ja čuvat galaksiju (čitaj: ubit oko) ,
ali nemoj mene žicat lovu, kad umjesto sto, dobiješ samo deset kuna na kraju mjeseca.
upropastio si sav moj trud oko ovog bloga,
svojim istinitim pričama...i da su barem one, koje smo gledali ko klinci...
istinite priče 1, 2, 3, ..hopa-cupa u krevetu, šveđanke u internatu, emanuelle.. i to... ehhh..
nego svjedočanstva o krhkom ustroju svemira,..koga time misliš impresionirat?
spameti se twirle. komadi padaju na bmw-e, a ne na slaninu, zalutalu u nezakrpanim vremenskim rupama.. -
.......................................................................................................................................................

bilo je to ljeto puno znakova.
ogluših se na sve. jer znao sam, kad se tresu brda, rodit će se miš.
ili miš ili niš,..zubi strašni, oči sjaje, pa urlaju..zavijaju... (sto vukova, grigor vitez. op.a.)
tako sam i te ljetnje subote češkao jaja, pio pivo, podrigivao, prdio...,
i sve ono što jedan emancipiran muškarac ne radi, u prisustvu suprotnospolnih entiteta.
ali, kako nigdje nije bilo ni traga opasnosti niti znaka da bi entiteti mogli biti negdje u blizini,
opustio sam se, i prepustio se zovu prirode....
ušavši u kuhinju, na podu spazih komadić suhe pancete (mmmmmm, njami)
začudilo me, otkud tu, kad već danima nisam pancetu jeo....ali, nije se ta misao primila...
mmmmmmm, njami, prošlo mi je kroz glavu, sagnuh se, puhnuh i pojedoh taj ukusni zalogaj.
..još sam se neko vrijeme prepuštao čarobnoj dokolici, no uslijed prehidracije pivom, želudac
je zatražio hranu. konkretnu.
otvorih frižider. suha panceta. toooooooo.... mmmmmm, njami
sjedoh za stol i počeh rezati.
uglavnom nisam nespretan (ne jako), ali se ipak desilo da mi je prilikom rezanja,
jedan komadić, pao sa stola.
sagnuh se dohvatiti ga.
hm. hmmm. nema ga. hmmmm. nema ga nigdje.
pretražih ponovo.
pa ponovo, pa opet.
mala bijaše kuhinja, nije imao kamo se sakriti taj komadić pancete, koliko god da je nestašan poželio biti.
...a kad sam odustao, začuo sam unutarnji glas, kako mi govori.
-naravno twirl, da ga nema, kad si ga već pojeo. nekoliko sati prije nego ti je pao na pod.



- 23:03 - to push, or not to push...? (25) - - #

03.07.2011., nedjelja




kako java može biti zastrašujuća, ispričat ću vam u još jednoj istinitoj priči.
priča je to koju je meni mama ispričala, a nema niikakvog razloga da joj ne vjerujem ili sumnjam
u istinitost, jer ovako nešto se ne izmišlja, ne sinu kojem pričaš o djedu,
svom ocu kojeg dijete nije nikad upoznalo...

dakle, kad je moja mama bila još sasvim mlada djevojka,
živjeli su u seljačkoj kući, sa zemljanim podom, bez struje... tada je to bilo normalno..
noć su osvjetljavali petrolejskim lampama...
jedne takve večeri, skupila se mala obitelj, moj djed, baka i njihove dvije kćeri za stolom, večerati.
za vrijeme večere, raspukne se staklo na petrolejskoj lampi, na stolu...
kako žene ne mogu ništa prešutiti, tako se niti moja mama nije uspjela suzdržati, te je u šali rekla:
-praznovjerje kaže da kad pukne staklo na petrolejci, to je znak da će netko u kući umrijeti.
a tko bi kod nas mogao umrijeti, kada smo svi zdravi?-
-umrijet će tvoj ćaća!- odgovorio joj je otac, sa čela stola. snažan čovjek čeličnog zdravlja.
-srećom pa mi nismo praznovjerni- završila je šalu mama....
te noći se njen tata razbolio.
mama je sutradan u obližnjem gradiću kupila novo staklo za lampu.
no, iste večeri, za večerom, i ovo je staklo puklo.
tati joj je bilo sve lošije...
sedam večeri za redom
je pucalo staklo na petrolejskoj lampi, za večerom.
sedmu noć je umro njen otac, moj djed.
stakla su prestala pucati.



- 19:22 - to push, or not to push...? (23) - - #

01.07.2011., petak




dobar dan.
ja sam twirl,
a vi se nalazite u smrznutoj kuharici.
blogu o smrzavanju hrane. dobodošli!
želja mi je sakupiti što više vaših iskustava, kako dobrih, tako i loših
o problematici smrzavanja tijekom vikenda skuhane hrane, te njenog odmrzavanja i konzumiranja u trenucima kad nemamo vremena, snage niti volje kuhati...
što smrzavati? što ne smrzavati?
prednost imaju jednostavniji i praktičniji recepti, pred kuharskim bravurama... :)
evo. ja ću započeti.
zapravo neću.
jer nemam baš iskustva sa zamrzavanjem hrane i organizacijom prehrane..
a želim ga steći.
a ne moram valjda baš sve u životu naučiti na vlastitim pogreškama...
jako vam zahvalan, vaš:

dječak s kuhačom- twirl!

- 19:16 - to push, or not to push...? (29) - - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Studeni 2014 (6)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (5)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (9)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (11)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (22)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (3)

BROJAČ POSJETA (otprilike) : 15473947264823407463 EPP (ekomomsko propagandne poruke):

The Rime of the Ancient Mariner - Samuel Taylor Coleridge
......................................................

Day after day, day after day,

We stuck, nor breath nor motion;

As idle as a painted ship

Upon a painted ocean.




Water, water, every where,

And all the boards did shrink;

Water, water, every where,

Nor any drop to drink.

.....................................................

onlajn vašar jeeee :)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se