twirl-dječak sa šibicama

30.06.2011., četvrtak




neke od mojih priča su istinite.
evo još jedne takve priče, koja počine buđenjem...
probudio me san.
a taj san nije bio san,.
bila je to jedna slika iz prošlosti.
u mene je gledala mala crna mačkica.....
ima već nekoliko godina da na nju nisam mislio.
ne znam zašto mi se sada javila....
...............................................................................
sada, kada se ponovo otvaraju vrata bezdana,
mračnog ponora, koja pokušavah zatvoriti.
sada, kada me ponorska hobotnica ponovo grabi svojim kracima,
omotavajući se oko moje duše.
sada su se ohrabrili i svi ostali.
pijavice se guraju jedna preko druge,
koja će se izboriti za mekši komad kože. isisati više krvi.
kosturi iz ormara uzbuđeno zveckaju oštrim zubima u praznim čeljustima.
sablasti vrte oko mene vrzina kola, tako da izgledam kao princ prašine,
a ne twirl, gospodar crvotočina.
......................................................................................................................
...no, da se vratim na priču.
ljubljana. deset godina ranije.
sticajem nekih okolnosti sam se našao tamo.
u tom nepoznatom stanu, uglavnom nepoznatom društvu...desetak ljudi možda.
večer. sasvim normalna, ugodna. neobavezno druženje...
vlasnica stana je imala mačkicu. malu crnu mačkicu.
još jako mladu, negdje na pola veličine odrasle mačke.
kao i sve mačkice njene dobi, i ova je bila razigrana, umiljata...
sve dok nije ugledala mene.
bila je to mržnja na prvi pogled. njena mržnja, da budem precizniji.
nakostriješila se, zafrktala, i krenula u napad.
fokusirana na moju glavu.
uzalud ju je vlasnica lovila, odmicala od mene, pokušavala zaigrati...
čim bi ju pustila, mačka bi se usredotočila na to da mi dopre do glave, zvjerski frkteći.
morala ju je izbaciti iz sobe. zatvoriti u hodnik.
između sobe i hodnika su bila staklena vrata.
mačkica je u hodniku potpuno poludila. izgubila kontrolu. zaboravila da je mačkica.
gledali smo je kako se zaleće, i zabija u staklo od vrata, sa treskom.
pa opet. pa opet. još jače, i jače...nije odustajala.
iako je bila riječ o sićušnom stvorenju, prizor je bio nevjerojatan. scary, kind of.
podivljala zvijer pokušava razbiti staklo, da bi doprijela do mene, svoje žrtve.
morao sam se naposlijetku skloniti izvan mačjeg vidokruga,
da bi ju vlasnica ulovila i odnijela nekamo...
mala crna mačkica.
vratila se.
opet.
u snu.





- 20:45 - to push, or not to push...? (23) - - #

29.06.2011., srijeda




prvo sam mislio da je slučajno.
da su se ove godine čaplje zbog nekakvih povoljnih prilika razmnožile,
pa se to svakome događa.
ne znam ih razlikovati, tako da ne znam jeli to stalno ista, ili uvijek neka druga...
ali, siguran sam da je čaplja.
mislim da sam siguran da je čaplja.
tako sam barem uvijek zamišljao da izgleda čaplja.
-jeste li sigurni da nije roda?-pitao me pticoznalac, kad sam se došao posavjetovati...
-ili možda vrana?-umovao je- gledao sam kao dječak u jednom strašnom dokumentarcu,
kako su vrane napale......mislim da se zvao "ptice", taj dokumentarac.-mudrovao je.
-nisu vrane,... i taj film nije dokumentarac...to se ne događa-
vidio sam da čovjek nema ideje o tome što mene muči..pa sam se pokupio
i pošao dalje u potrazi za odgovorima
-gavran. vjerojatno se radi o gavranu. nečastivi se prikazuje kao gavran,
nije to ništa neobično,..-bio je uvjeren svećenik, dušebrižnik moje majke.
-nije gavran, velečasni. čaplja je. ili čaplje.- i od njega sam otišao bez odgovora,
naravno i ovaj put obilato zaliven svetom vodicom..
-imam dobru i lošu vijest. koju će te prvu?- upitao me dr.mr.prof.docent.svašta-nešto,
nakon pregleda glave svim dostupnim sredstvima.
-dobru. dajte dobru.- pun nade gledah u učenog čovjeka...
-možemo vam ukloniti taj centar u mozgu pomoću kojeg stalno vidite čaplju u svojoj blizini, kako kruži oko vas.
ne samo da nećete više vidjeti čaplje, nećete više ništa vidjeti, zapravo...ali ionako je svijet ružno mjesto,
nema se bogznašto niti vidjeti..-
-rekoh dobru, prvo!-
-to je bila dobra!-pomalo ljut što sumnjam u njegovu ocjenu, mi uzvratio dr.mr...itd.
nisam ostao poslušati lošu.
-možda je jednostavno zaljubljena u tebe twirle-razmišljao je kralj artur-ljubav je slijepa ponekad, znaš..-
biće da je to.
kralj artur se razumije u pitanja srca.
tko zna što je sirotica vidjela u meni...pa se zaljubila do ušiju.
zaključih.
i podigoh glavu, čuvši lepet krila iznad svoje glave
kružila je iznad mene, dozivajući me:
žaaaabac, come on to play!!!!

- 19:40 - to push, or not to push...? (12) - - #

26.06.2011., nedjelja




i tak, čitam ja kruletov blog, da se malo nasmijem prije spavanja...
i čitam kak je iskako iz vlaka, i mislim si, ovaj nije normalan, mogao se ubit, polomit,
ljudi nisu svjesni koliko je iskakanje iz vlaka opasno, ja nebi nikad više iskako iz vlaka...
ček. ček, ček. nikad više??? ali, ali....ja nisam nikad iskako iz vlaka...
-jesi, jesi, twirle- reče mi sjećanje i podastre slike, kao dokaz....

ljeto '88.
nakon godine dana provedene u šapcu, u redovima neprijateljske vojske, pustiše twirla kući.
njega i još dvojicu drugova. jednog zagrepčana i dva slovenca...
kako se u godini dana nismo uspjeli dosta napričati,
dogovor je bio da oni na putu u sloveniju
provedu neko vrijeme kod nas u zagrebu.
ja i frend smo vukli šibice koji će si kojeg slovenca uzet za (po) doma
mene je zapao marko, a njega tomaž.
marko,...nježan, plah, pomalo smotan, umjetničko-štreberski tip sa očalama moše pijade.
dok je tomaž bio preslika boba rocka, u slovenskom izdanju.
....vak se uz truckanje probija kroz noć prema zagrebu,
...svi kunjaju, a meni padne na pamet blistava ideja.
zašto bi se vraćali na istok sa glavnog kolodvora,
kad vlakovi uvijek stoje na crvenom svijetlu signala,
u mom kvartu, čekajući slobodan prolaz.
probudih marka, i objasnih mu plan. a njemu ionako nije dano da se ne složi s istim.
pošli smo u zadnji vagon
(potpuno suprotna taktika od kruletove, koji je iskakao na početku lokomotive)
otvorili vrata i čekali da se vlak, koji je počeo usporavati i zaustavi, na signalu.
ali vraga, upalilo se zeleno, i vlak je počeo ubrzavati, umjesto da stane.
marku je iz ruke ispala (dragocjena ) torba, i on se bacio za njom
vidio sam u svjetlu koje nestaje, kako se ispružio svom svojom dužinom po nasipu uz prugu,
i pomislio, gotov je, ubio se
da sam bolje razmišljao, shvatio bih, da ako je mrtav, nema potrebe da i ja stradam
ali nisam razmišljao
vlak je već ubrzao skoro na normalnu brzinu, a ja sam morao izaći,
nisam marka mogao ostaviti onakovog.. da umre dok ga ne nađu, ako i je preživio
niš. bacih torbu. pričekah da prođe slijedeći električni stup, i vinuh se u zrak..
mili bože, isuse kriste, majko božja i svi sveci
znam samo da sam se sklupčao nekako,
nakon što sam u doskoku zaroao po oštrom kamenju i otkotrljao u grmlje...
slomio nisam ništa, ali sam bio potpuno izgreban, poderan, krvav, izubijan
nisam se dugo usudio pomaknuti, da nebih primjetio npr,
kako mi se lubanja otkotrljala
tek kad sam ustanovio da sam zbilja živ, izvukao sam se iz grmlja
u daljini se čuo marko, kako dolazi prugom, veselo pjevušeći neku slovensku popevku...
da sam znao da mu nije niš, nebih iskakao, naravno...
nije mu bilo niš
no dobro,..živi smo., jedini je problem sad to što ovo mjesto na kojem smo iskočili..
ono je negdje u okolici dugog sela, a ne zagreba, prevarilo me crveno svjetlo...u noći
do jutra smo došli, do mene
preneraženoj obitelji sam,
nakon što su me pitali zar smo se tukli sa čoporom bjesnih vukova, samo rekao;
a zamislite samo kako tek "oni" izgledaju!
teorije druge dvojice, o našem nestanku iz brzog vlaka,
koji se nije nigdje zaustavio putem, sam zaboravio. nažalost.



- 02:18 - to push, or not to push...? (17) - - #

24.06.2011., petak




-jeli nam platila?- s vrata je upitao kralj artur
-ha?-upitnik mi je visio nad glavom
-moljčica! jeli nam platila?-ozbiljnim tonom je nastavio...
-paaa..nije još,..ali veli da može na rate...-
-nije? znači da nam duguje...-mrmljao je sebi u bradu-...dobro, ionako nam treba dragovoljac
za putovanje novom svemirskom raketom,
deep space expedition
a svi astronauti su odbili.
dakle, ide moljčica. bit će to velik korak za čovječanstvo...da, velik korak.
tvoj je zadatak da obaviš sve pripreme s njom,..nagovoriš je..-
-ali, kako ću je nagovoriti na tako nešto?? jesi ti normalan, nema šanse da pristane.
-zašprehavanje je tvoj posao, twirle. ja obavljam složenije zadatke, ugovaram poslove...
objasni joj da čovječanstvo ovisi o njoj.
civilizacija kakvu znamo će ionako izumrijeti za par milijuna godina
potrebno je u svemirskim prostranstvima pronaći novi dom za našu vrstu.
a znaš da je sve puno svemiraca, naoružanih do zuba i neprijateljski nastrojenih.
treba nam netko tko će ih otjerati. kad naiđe na njih,
neka im recitira svoju poeziju,
objasni scenarij za film,
ili bilo što drugo iz svog bogatog repertoara...
pobjeći će svemirci glavom bez obzira, garant.
-čekaj, ti ozbiljno misliš poslati moljčicu u deep space, samu protiv svih?- upitah ga u nevjerici
- da, znam da nije ravnopravna borba, ali cilj opravdava sredstvo.
žao mi ih je, ali niti oni nama nebi dali priliku, da imaju nekog takvog.-
ali, neće ići sama. poslat ćemo i sedmu spejs. da upravlja raketlinom.
ona se neće dvoumiti. u očima joj se vidi da već cupka..
kućanice, i ove što imaju obitelji..za sada neka ostanu na zemlji,
nema potrebe udarati prevelikom silom, na svemirce....
poslao bi s njima i kakvog muškića, ali, znaš da misionari i ratnici ne vode sa sobom suvišan teret
nek se snađu sa svemircima, a njima će to biti dodatni strah u kostima, kad one pojure raširenih ruku,
uloviti ih u zagrljaj... svemirci su, znaš, pametniji od zemljana.
znaju kak to svrši, kad se svrši.... kužiš?-
...nisam ga baš kužio, ali da ne objašnjava ponovo, kimnuo sam potvrdno glavom...
-ajde twirl, javi moljčici da imamo raketlina za nju,... nebu ona odolila znatiželji. a kad jednom uđe.....
sedmoj spejs također javi... da je razgledanje raketlina besplatno,...
poslije ćemo reći da se raketlin slučajno ispalil u svemir...
improviziraj malo, zaradi svojih sto kuna mjesečno!
e da, znam da sam rekao da neću, ali evo, sunce na prozoru se sama prijavila, stavi je na spisak!
(previše zna)
...i prati tko se javlja, te ažuriraj spisak putnika, ja idem spavati. laku noć!-
zvrrrn!!!..zvrrrrn!!!!...zvrrrrn!!!!
...a taman zadrijemah...kadli me iz najljepšeg sna probudio bratov glas iz slušalice
- piši i ... toxfox, mjesečina, metamorfoza...-
(ima li uopće toliko svemiraca, za ovako jake galaktičke snage?)
zvrrrn!!!..zvrrrrn!!!!...zvrrrrn!!!!
-..mcmlx, on zna izbjegavat crne rupe, njega ćemo za navigatora,
a i mora netko kuhat,...prat suđe...peglat,...ribat...krpat čarape...i ostale muške poslove...
sedma je spremna, ona će bit kapetan, sa svojim neprocjenjivim iskustvom,...
anonimce zvanično ne možemo ukrcati, ali, nismo mi krivi ako se sakriju, kao slijepi putnici...
christie se zahvali na prijavi, ali sudjelovati u expediciji mogu samo punoljetne osobe, ...
ona je potrebnija na zemlji, za odvraćat svemirce od eventualnog napada...
dorian isto ne može jer je kolaboracionist, solidarizora se sa svemircima,
možda čak potajice i sanja o jednom..
moljčica je odbila. pretpostavio sam to. podsjeti ju da nam duguje. nema izbora, jer nema love da nam plati...
jedino da angažiramo arsena dedića da ju recitira,..ili josipu lisac,..ne mora ni zucnut,
dovoljno je da se obuče za nastup, mislim bitku..
msplit, ona ide da osnuje newsplit, znam... ali dobro,
samo neka se ne zadržava na području bačvica (s rumom)
tajanad, ona će čuvat ormare da se neki ne sakrije,..ormari su njeno carstvo,
a ako naiđe na svemirca ubacit će ga u mjehurić od sapunice i odpuhat,.
nenadmašna je to taktika,.. tajanad svakako piši..

- 21:24 - to push, or not to push...? (12) - - #

23.06.2011., četvrtak




sanjao sam da krov prokišnjava, a vani bjesni oluja...
nemam se kamo skloniti od hladne vode što se po meni slijeva,
jedino se u san nisu uklapale riječi moje majke:
još, još, velečasni, samo zalijte, ne štedite svetu vodu,...
otvorih oči. prizor je bio krajnje neobičan.
nadamnom se nadvio svećenik s ispruženim križem, zalijevajući me svetom vodom
a iza njega se nadvirivala majka, križajući se neprestano
svećenik je mrmljao nekakve bajalice na latinskom....
jesam li na samrti? jeli ovo poslijednje pomazanje?
ali, nije mi ništa, dobro se osjećam,...živ sam
-dobro jutro! što se dešava? promašili ste kuću velečasni, ja sam već kršten,
...reci mu majko!...
-ajoj, twirle, sine-naricala je majka-nečastivi te se dohvatio
velečasni je tu da ga istjera, iscjeli ti dušu...-
-o čemu buncaš?-nemilo iznenađen je upitah
-priznaj! svi govore da su te vidjeli u nekom kultu, uz mnoštvo djevojaka, u zabavi..
nema smisla da poričeš. sve znam!-
trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim o čemu ona priča...
-joj majko, sve si krivo shvatila
radi se o mom tekstu, koji je objavljen u poznatom magazinu kult,
(kult-magazin.net) u rubrici zabava
- evo, pogledaj sama...
dok je majka listala s odobravanjem,
na rubrici djevojke, primjetih da se velečasni opasno zanjihao, promijenio boju lica,...
bilo mi je odmah jasno o čemu se radi..
lupih ga po leđima
-dišite velečasni, dišite... taaako...
vruće, ha? a svima se desi da promaše profesiju,..ali što je tu je..
ništa što se uz brdo očenaša i hlađenje u (svetoj) vodi nebi moglo popraviti...-

- 18:29 - to push, or not to push...? (14) - - #



(izvor: twirlova putovanja)

-diži se, ovo moraš vidjeti!- probudio me je glas kolege iz strojarnice,
uz lupanje po vratima kabine.
-evo, evo.. dođem.- odgovorio sam trljajući bolno rame.
čudni neki snovi, pomislih. i čudne žene u njima.
zariju mi zubiće u rame, omotaju se oko mene i zaspu..
ali, odkud mi ti ožiljci na ramenu?
nije se mogao sada time baviti,. požurio je na palubu,
vidjeti što se događa, tako rano ujutro...
brod je bio privezan u jednoj od hunadaievih tvornica,
na velikoj čistini ispred, nekoliko tisuća ljudi je radilo jutarnju tjelovježbu
bili su to zaposlenici tvornice. iz razglasa je treštala muzika,
oni svi sinhronizirani, razgibavaju tijelo prije radnog dana.
prizor je to bio poput sleta za doček nekog državnika, kakve je u djetinjstvu gledao
...
......
izašao je u grad, s dvojicom mlađih kolega, šetao centrom,
grad sasvim drugačiji od europskih...bio je to pravi daleki istok
što reći o tim ljudima?
rasizmu koji ga je nemilo iznenadio..
otprilike jedna trećina lokala im je bila zabranjena za ulaz
pred nekima od njih stajali su čuvari ulaza, i već iz daleka, kad bi ih ugledali,
spojili bi ruke u znak križa, i glasno uzvikivali:
-no vajt!!!! NO VAJT!!! !!! - (ne bijelcima! op.a.)
ok, svakom njegovo, nek se twirlaju...ionako ne želi biti gdje nije dobrodošao..
bilo je i mjesta od kud ih nisu tjerali.. ići će tamo
pogled su mu privukle neke djevojke, na terasi zgrade na drugom katu,
koje su se hihoćući gurale, upirale prstom u njih i mahale im
zaustavio je svoje društvo, i rekao:-dečki, ajmo gore! vidjet kaj se događa..-
ispostailo se da je riječ o frizerskom salonu, moderno uređenom...
kako se twirl sam šišao, mašinicom na nulu,
nije mogao dati da mu se napravi trajna, ili nešto..
a, da bi opravdali svoj boravak među veselim djevojkama,
izabrali su najmlađeg, kao dragovoljca za šišanje
bio je twirl mlad tada, ali te cure su mu se, kad ih je bolje pogledao,
ipak činile još kao djevojčice
sve osim jedne
koja je na lošem engleskom objasnila da je vlasnica salona
i da je desetak godina starija od twirla, iako njenu je to bilo teško povjerovati, jer,
mada je izgledala relativno punoljetno, nije mogao zamisliti da ima duplo više godina
nego što izgleda,.. no, dobro...
dok su čekali i čavrljali, dođe neki curičak, i pita ih : - kofi?.. te? (kavu? ..čaj?)
-jes, kofi! pliz..- odgovorili su, kimajući potvrdno glavama...
ode curičak... i više se ne pojavi (no kofi, no te)
kad je šišanje bilo gtovo, digli su se da krenu dalje..
no, vlasica salona je gledala twirla, kao nekog kog ne može samo tako pustiti da nestane,
pa su se dogovorili da će se poslijepodne, kad ona završi, naći na piću.. u 5.
došao twirl u 5. salon je bio zatvoren,..vlasnice nema...
čekao, i niš.. nema je...
sutradan, odlučili žrtvovat drugog kolegu, za šišanje i uputili se u salon
i ponovo, lijepo ih dočekali, žrtvu uzeli šišati
ponovo dođe onaj nestali curičak od jučer, i upita ih:
-kofi?.. te? (kavu? ..čaj?)
-jes, kofi! pliz..- odgovorili su i taj put, kimajući potvrdno glavama...
curičak ijopet nestane, i više se ne pojavi (no kofi, no te)
došao red na twirla da razjasni sa vlasnicom jučerašnji nesastanak..
i upita je:
-jučer smo se dogovorili naći, ovdje, poslije posla, u 5 ?
-da, da,- veselo će ona
-došao sam u 5 i tebe nije bilo..-zbunjeno nastavi twirl...
-da, da, - potvrđuje ona, rastapajući se..
-da, da!!

tad mi sine.
pa, ona niti qrca ne kuži o čemu ja pričam, uopće ne razumije engleski.. ..
....
................
odlučio twirl kupit nove cipele
obišao šoping centre, ali tamo sve neke skupe marke, cijene vrtoglave
...potražit ću neki mali neugledni dučančić, radije.. pomislio je.
šetajući se jedno veče sa prvim časnikom stroja, naišli su na riblji restoran,
koji je u izlogu imao ogromni akvarium.
uđeš, pokažeš prstom koja ti je riba zapela za želudac, i oni ju ulove i odmah sprave...
gleda moj primo, (stariji gospodin iz dubrovnika, čovjek koji gušta gušte) i oblizuje se..
dotle twirl ugleda maleni dućančić, sa cipelama na policama, tik do restorana..
..ovo je to što sam tražio, pomisli, ...ovdje ne može biti skupa obuća
uđe u uski dućan, spazi cipele kakve mu se sviđaju, i uzme ih u ruke, pogledat bolje.
no, cipela je bila prašnjava, upotrebljivana.
..hmmm, ak je second hand, mogli su ih bar očisit, ..razmišljao je
okrenuvši se, s cipelom u ruci, otvorio mu se pogled na restoran,
u kojem su svi gosti buljili u njega, a konobar trčao prema njemu,
da ga spriječi u krađi cipela jednog od gostiju restorana u kojem se sjedi na podu, izuven...
iako inače usporen u razmišljanju, twirl je nagonski,
u treptaju oka vratio cipelu i dao se u bijeg,..

eto zašto imaju čuvare koji viču prekriženih ruku: no vajt!!


- 11:40 - to push, or not to push...? (6) - - #

22.06.2011., srijeda




(iz priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce)

prva lekcija (lessen one)

najveća uvreda za modernu, samostalnu, samosvjesnu, emancipiranu ženu
je kad ju muškarac gleda kao sexualni objekt.
jedina uvreda veća od toga je
kada ju muškarac ne gleda tako.
(twirl)
..........................................................................................................................
iako je zavođenje u svojoj suštini negativna radnja,
čin kojim nastojimo oslabiti volju drugog, te nametnuti mu u zamjenu vlastitu volju,
mnoge žene priželjkuju biti zavedene. štoviše, smatraju da je muškarčev posao zavesti ih.
u kontestu muško-ženskih odnosa, zavođenje kao snubljenje na ljubljenje je početna faza.
sama tehnika je relativno jednostavna;
muškarac prilazi ženi, sa buketom cvijeća,
kojim želi toj osobi suprotnog (nemuškog) spola
pokazati da mu je stalo do toga da se njena obrana oslabi do te mjere da joj oči zasjaju,
jezik joj iz račvastog poprimi cjelovit oblik, možda čak i razvuče usne u osmijeh.
on joj treba prići još malo bliže, lagano, bez pretjerane žurbe, da ju ne preplaši
i time opet transformira u oblik nepogodan za ljubljenje, prinjet svoje usne njenim,
te joj mam naglo uvalit jezik, što dublje, to bolje.
iako će se ona možda (sigurno) neugodno iznenaditi u početku,
koristi od tog čina će se poslije pokazati nezamjenjivo dragocjene i mnogostruke.
možeš se ispričavati da te je ponijela strast, recimo, kada se naljuti i ošamari.
nakon što razmisli, ..kad je zadnji put imala muškarca koji ju je toliko želio? ...nikad!
možeš ju slijedećim poljupcem ugodno iznenaditi, jer će, kakav god bio, biti bolji od prvog
možda će ona čak prihvatiti takav pljubac.
ako to učini,
onda si si uštedio mnogo truda iz slijedećih lekcija o zavođenju.
..........................................................................................................................
mnoga emancipirana žena će to smatrati primitivnim.
ali probaj nezavest (...i tu istu, emancipiranu) ženu, ako je naumila biti zavedenom.
velika je vjerojatnost da vidiš i drugu stranu žene.
pri tom ne mislim na onu lijepu, stražnju, već pravu pravcatu drugu stranu žene.
nešto što je priroda iz reproduktivih razloga sakrila od nas muškaraca.
zato su muškarci uvjereni da su osvojili ženu.
i žive u blaženom neznanju.
to neznanje je božji blagoslov.
jer onaj koji kuša jabuku sa drveta spoznaje....
za njega su vrata raja
zauvijek zatvorena!
aleluja!

- 11:32 - to push, or not to push...? (18) - - #

21.06.2011., utorak




zapis posvećujem svim emancipiranim muškarcima,
koji vjeruju u ravnopravnost spolova i ljudska prava
i u to da nisu sve žene iste

(iz priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce)

..kako neki muškarci nisu ozbiljno shvatili opasnosti koje im prijete
ako ostanu nasamo sa ženom, možda ih ovaj isječak iz priručnika osvijesti.
na početku priručnika za preživljavanje, jasno stoji: NEĆETE PREŽIVJETI!
no, to ne znači da ne možete pokušati. dakle, ukoliko vas žena pronađe,
ocijeni pogodnim za svoje mračne planove, sudbina vam je gotovo pa zapečaćena.
trebali ste biti mudriji, kretati se samo noću, mračnim ulicama, od kojih žena zazire...
no, niste. i sad ste potpisali kapitulaciju.
pred matičarem, svećenikom, whatever.
najpametnije vam je pomiriti se sa sudbinom i ne izazivati njen (pravedan) gnijev, jer
u slučaju kršenja uvjeta iz ugovora o kapitulaciji slijedi vam sankcija.
bolna. ali neizbježna.
žena će vaše dijete, vaše jagnje, zadržati za sebe.
zapravo svu djecu koju imate. vjerovali ste u ravnopravost, u to da su djeca zajednička...
tako su vas učili da vjerujete. e, pa nisu. njena su.
uzet će vam ih. plaćat ćete joj dobar dio vaših prihoda za njihovo uzdržavanje,
što je uredu, ali vama neće ostati ništa,
nakon što platite i sobičak u koji ste pobjegli pred navalom jagnjičarke.
propadat ćete i moralno i materijalno,
što će samo biti dokaz više kako je dobro učinila, što vas se riješila.
u vas će ljudi upirati prstom, pokazujući vas kao primjer svojoj djeci, kako će završiti,
ne budu li dobra i poslušna.
djecu ćete viđati rijetko, a i kad ih vidite ona će jedva čekat da se vrate svojoj kući,
mami, prijateljima s kojim bi se radije igrala,
nego da moraju po sili zakona biti neko vrijeme s vama.
još ako su se nagledali suza u majčinim očima, za koje ste vi "krivi"...
malo po malo, zaboravit će da su vam bila sve u životu,
to što ste dugo trpili njene pizdarije, ispade bijesa, nezadovoljstva, ljubomore,..
što god,.. za njihov osmijeh, njih se to ne tiče. nema vas u obitelji. ne postojite.
smatrat će vas neko vrijeme nužnim zlom.
kad budu tražila nekakav extra novac, od vas, vi ćete im pokušati dati, ozarenog srca,
jer eto, ipak ste im važni.... a niste. samo im je trebao novac.
i ne želite znati što će reći prijateljima o vašoj naivnosti, kad ga dobiju...
kad odrastu, bit ćete im daleko kao australija. ako vas i ne zamrze, a nije sigurno da neće.
sorry, bat jebiga.
pušing rođo.



- 06:08 - to push, or not to push...? (14) - - #

19.06.2011., nedjelja




twirlogija (lat. twirlogija) - lov na ženu utemeljen na znanstvenim osnovama
(izvor: Encyclopaedia Galactica )
...........................................................................................................................
moja majka:- twirl, twirl,..s ovakvim tvojim blogovima....
nikad te nećemo oženiti, jadna li sam.. :((

twirl:- nebrin' majko! proučih neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše...
ako djeva pobjegne sada, glavom bez obzira,
a zemlja je okrugla
te put oko svijeta traje 80 dana
samo se trebam strpiti, tih pišljivih 80 dana, okrenuti se,
i prihvatiti djevu što mi u naručje sruči se, iscrpljena i
onemoćala...
...............................................................................................................................
....80 dana kasnije...
majka je nervozno šetala po sobi, uzdišući, dok je twirl dalekozorom, kroz prozor, gledao
u daljinu, ...
-jesi siguran da gledaš na pravu stranu?- pitala me
-jesam. siguran sam-procjedih zamišljeno kroz zube
-jesi provjerio kalendar? -pitala me po stoti put...
izbrojah na prste još jednom. - da. prošlo je 80 dana...-odgovorih
-a jesi je pošteno isprepado? jer ako se zaustavila putem...
-a što ako je saznala da je zemlja okrugla? pa se dosjetila kakva joj se sudba sprema...
-a što ako...
-prestani majko! sve sam napravio kako piše u knjigama -nisam se predavao malodušnosti, ne..
-ovaj put bi moralo uspjeti
reci svatovima da se još malo strpe,
uostalom, oženiti se mogu i nakon ručka, ako se pojavi
ako i ne, kad se najedu, zaboravit će da se ni ovaj put nisam uspio oženiti
pokus je osnovno znanstveno oruđe
a ovo pokušavam tek sedmi put
nema odustajanja!

- 08:40 - to push, or not to push...? (23) - - #

18.06.2011., subota




kako napraviti limunadu ženi koja spava na podu?
muka isusova
pretpostavimo da ste i našli takvu ženu, koja to voli na podu
što je malo vjerojatno. ali, dešava se, ok..
zatim trebate strpljivo čekati da ožedni
pa čekat da popije sve zalihe vina, ...
pa čekat da bunar presuši (prvotno ste osigurali dostatne količine vode za limunadu)
pa čekat, da komunalnu vodu proglase nepodobnom
pa čekat da rode limuni, u nekoj dalekoj zemlji
pa se nadati da neće izbiti baš tamo rat, i limuni ostati neubrani
pa da će netko, dovesti brod u vašu zemlju, a da ga prije ne otmu gusari, za svoje žene, žedne limunade
pa čekati da spomenuti limuni budu na akciji, da vam ne prigovara kako ste rastrošni
pa kad vam se poklope i mjesec i sretne zvijezde
i nastupe sve okolnosti da takvoj ženi napravite limunadu, nadati da se ona neće u zadnji tren predomisliti, i poželjeti recimo čaj.. jer bi sve morali ispočetka...
muka isusova

(izwor: twirlovi coctaili)


- 01:18 - to push, or not to push...? (19) - - #

16.06.2011., četvrtak





( iz twirlovog priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce )

kako do pilotske kabine još nismo stigli, a svi vaši komentari iz prošlog zapisa bi mogli poslužiti za uvod
u ludu vožnju avionom, zadržat ću s na jednom od pristiglih komentara. citiram:


Suncokreta2
Apsolutno je sve istina, bar šta se tiče mene, da to sam ja. Samo ima jedna mala kvaka, kad volim ništa to ne primječujem, ni ono šta bi trebala :)

kvaka!
otvoriš njome vrata, udobno se smjestiš,...očekuje te divan let
no, ned'o ti bog da usred leta poželiš iz bilo kojeg mogućeg razloga
ponovo otvoriti vrata na koja si ušao.....
onada slijedi ona,; i pad je let!
možeš izaći, naravno
ali, tek kad ta čudna letjelica to odluči
prizemlji se, otvori ti vrata,... a sad adio...i tko zna gdje, i tko zna kad..

rekla mi je jednom prilikom jedna neobična vila:

kad je žena zaljubljena,
ne smeta joj niti jedna tvoja mana
kad žena nije zaljubljena,
smeta ju svaka tvoja vrlina

i zato vaš let neće biti onakav kakav ste očekivali
nećete sigurno stići na odredište
jer su vam zagarantirane
turbulencije
taman kad se naviknete
da je žena zaljubljena,
i da ju ne smeta niti jedna vaša mana
uletjet ćete u olujni oblak
u kojem će joj početi smetati
svaka vaša vrlina

zlobnici bi rekli,
poletjeli ste krivom kompanijom
niste imali sreće
a zapravo ste se sreće odrekli
samim činom ulaska u avion (bez pilota)

ali naravno, niste bespomoćni
možete učiniti nešto, utjecati na tijek leta...
možete mahati ručicama
mahati...
mahati.....
počnite odmah







- 23:03 - to push, or not to push...? (14) - - #

14.06.2011., utorak





( iz twirlovog priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce )

ženama se uvijek moraš dokazivati
ako su bogate, da nisi s njima zbog njihovog novca
onima mladima i lijepima, da nisi zbog njihove mladosti i ljepote
ako ih pogledaš kao muškarac, onda misle da si s njima zato što bi ih ševio
ako im pokažeš da ih možeš i ne ševiti,..jer je uostalom i kopanje nosa uzbudljivije,..
onda imaš drugu, ziher
ako po cijele dane prekapaš po kontejnerima skupljajući blago, onda te nikad nema s njima..
ako si s njima, onda si jebeni niškorist od čovjeka, i samo smetaš umjesto da budeš koristan
ako ih držiš na dlanu, brineš oko svega, skuhaš, pereš, peglaš,...onda si zadnji papučar, i samo naizgled muško.
a one bi frajera od kojeg im gaćice padaju kad ih samo pogleda
ako ih pogledaš tako da im gaćice skliznu same od sebe, onda si onaj kojeg treba izbjegavati, jer si premazan svim mastima
ako ih voliš onda si im dosadan, jer kome treba frajer koji trči na svaki njezin mig
ako ne trčiš na svaki njezin mig, onda si sebično đubre koje gleda samo svoju guzicu i nije te briga za njene osjećaje niti potrebe
ako im se obratiš razumom, onda pizde što ne razumiješ da one jednostavno pizde. jer moraju pizdit. imaju hormone.
ako im se ne obratiš razumom, onda podcjenjuješ njihov intelekt,..njihove sposobnosti..
ako im pokušaš objasniti najjednostavnije tehničke stvari, onda se otkrenu, jer, one su žene, nije to njihov posao da se zamaraju tehnikalijama, zašto nas uostalom imaju i trpe
ako ih zaobiđeš, u tehničkim pitanjima, onda ne cijeniš njihovu emancipaciju
ako im kažeš kako su lijepe, onda si jeftini, prozirni laskavac, ..iza toga stoje skriveni motivi
ako im ne kažeš da su lijepe, onda se toga sjete u nekom trenutku, i rasplaču, da im nisi rekao,..
ako si došao kući s deset starih vešmašina, i tri frižidera, onda ti vele da si nesposoban, jer je susjed skender donio i bicikl, još sasvim dobar, sa glomaznog otpada..
i naravno da je kod skendera sve bolje,.. njegov auto je i registriran, ide sa cijelom obitelji na ljetovanje u istru kod rođaka,.. njegova žena ima i tekuću vodu u kući ... ne mora iz bunara
ako se lijepo obučeš, namirišiš.. onda sigurno imaš ljubavnicu
ako se ne obučeš lijepo, ne namirišiš, onda ju sramotiš pred svima
ako se sviđaš i drugim ženama, onda si prokleti kurviš kojemu su njegove fufe i drolje važnije od vlastite žene i obitelji
ako se ne sviđaš drugim ženama, ond je ona sirota, bila slijepa,.. mogla je imati onog koji se sviđa ženama, pa da joj sve zavide
ako štediš, onda si prokleta škrtica
ako potrošiš, onda si raspikuća
ako ih nastojiš zadržati, onda si manipulator zbog kojeg im je propao život..a mogle su čuda,..da nisu na tebe naletile...
ako ih želiš pustiti, nek idu s milm bogom,.. onda si kukavica i slabić, umjesto da se boriš zadržati ih, kolko god one htjele otić...
ako si nježan ljubavnik, onda si mlakonja, hello kitty
ako si žestok ljubavnik, onda si grubijan, koji ne shvaća da ženi treba nježnost
ako si vedar i vesel, onda si neozbiljan, ne razumiješ težinu života
ako nisi vedar i vesel,.. onda ju samo upucavaš u još veći bed, kad je situacija i bez tebe ozbiljna, i njoj treba netko vedar i vesel
ako imaš nekakav hobi, onda ti je svaka glupost preča od toga da njoj pomogneš u kućanstvu
ako joj pomažeš u kćanstvu, onda samo smetaš, kad niš ne napraviš ionako kako treba, radije si nađi neki hobi
ako ih pokušaš razumjeti, onda si definitivno na putu za umobolnicu
..........
.........
odaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti


- 19:58 - to push, or not to push...? (61) - - #

13.06.2011., ponedjeljak




otkako je počeo pritjecati novac, kralj artur se totalno izmjenio
izgubio je interes za sve drugo
prolazio bi ulicom niti ne primjećujući djevojke i žene koje su mu se smješkale...
sve je rjeđe upirao pogled u nebo, pratio sigurnost galaksije
volio je on slavu, nije da nije,
ali novac... eh novac, ...
kupio je čak i kasicu-prasicu u kojoj je naumio čuvati zarađeni novac
meni je zabranio da išta na blogu objavljujem, prije negoli on prekontrolira,
da nešto ne pokvarim, otjeram investitore
ako bih se ja pobunio, samo bi mi prstom pokazao na naslov bloga,
na kojem je pisalo; blog KRALJA ARTURA
i time smatrao svaku daljnju raspravu suvišnom
čitao je sve blogove, i čim bi vidio prostora za poduzetničku aktivnost
aktivirao bi crkveno zvono, u bilo koje doba. da me dozove. iako je crkveno zvono
bilo namjenjeno uzbunjivanju pučanstva u slučaju opasnosti
nedavno je pročitao blog kojeg su pojeli moljci, a na njemu nešto kao;
-živcira me što knjige imaju završetak!
...to je njemu bilo dovoljno
da aktivira službu za izradu galaktičkog obranbenog oružja
koja je po njegovom nalogu morala izraditi veliki i brzi stroj za izradu kružnih knjiga
koje je tog trena izumio i odlučio patentirati
sama kružna knjiga izgleda poput okrugle kasete za diapozitive
listovi papira, kružno smješteni u kućištu, bez početka ili kraja
investiciju je pred vijećem čuvara
namjeravao obrazložiti mogućim napadom svemiraca koji bi nam civilizaciju uništili
spaljivanjem knjiga
a uz kružne knjige se dobije i aparat za gašenje knjige, skoro besplatno
čim mu po hitnom postupku odobre patent, progurat će zakon
o prebacivanju svih običnih knjiga u kružni oblik
skidanjem korica i ubacivanjem u kružno kućište, stranica (nesretnih) knjiga
ali ne po redu, nego nasumce, tako da čitatelj mora dobro kružiti po knjizi,
nebili ulovio slijedeću stranicu
naravno da ubuduće stranice neće biti numerirane, da ne zbunjuju čitatelja
računao je da će svatko, s vremenom odustati
i počet će čitati napreskokce, redom kako su stranice složene,
i tako nikada zapravo neće niti pravo započeti
niti pravo završiti čitanje knjige
-dobro, a za što ti točno ja tu trebam, u cijelom procesu?-upitah ga još uzdihan
od sprinta kojim sam dotrčao, čuvši zvonjavu....
-ti?-zamislio se
-kad si već tu, počni skidati korice.....
................................................................
-stani, stani, ne stišći enter!-čuo sam glas, kojim me kralj artur zaustavlja od objave ovog bloga
-što je sad?- upitah nervozno
-jel' nam platila spominjanje, ova što jede moljce? ako nije, briši ju.. rekao je autoritativno
-nije, ali bude,..još ni nezna da je na ovom blogu spomenuta-pokušah..
- i, ne jede ona moljce, - nastavih -već su joj njega moljci pojeli, pa je sad ona, a ne on, kad su joj ga pojeli pa ga više nema..
- nema više nikom na veresiju!- prekinuo je moje objašnjavanje -pa što ako ne zna, trebala se je informirati!
-neznanje nije opravdanje
-ako ne plati, ti ćeš platiti za nju- bio je odlučan...
-završi s tim, i primi se posla. skidaj korice sa sabranih djela janka matka, za početak...
-vrijeme je novac


- 20:50 - to push, or not to push...? (8) - - #

12.06.2011., nedjelja




-twirle, brate rođeni!-s vrata je počeo kralj artur.
bilo je jasno iz aviona da nešto želi od mene
-znaš, razmišljao sam malo, kako da ti pomognem,
da i ti zaradiš koju kunu-nastavio je, i pozvao neke ljude
da uđu u moj brlog
-na ovom tvom blogu bi se moglo usput zaraditi,
kao što to čine ovi kul i super kul blogeri,
znam da nisi poduzetan, ali zato imaš mene.
doveo sam i stručnjake za marketing.
upoznaj gospodina mutivodu i gospodina gulikožu!
ne znam jeli mi se učinilo, ali gospodinu mutivodi se zasjala ćela, a
gospodinu mutivodi zlatni zub. no, kako ja smatram da svima treba dati šansu...
pustio sam ih da objasne strategiju i taktiku gerilskog, te rovovskog marketinga
i markentiškog terorizma
iako mi nije bilo jasno tko, zašto, i protiv koga ratuje, kimah glavom.
-cilj je dovesti investitore na vaše stranice- govorili su
-za to ih moramo prvo uljepšati
pokušali smo, kozmetičkim zahvatima učiniti vašu sliku ljepšom,
ali nema tog photoshopa, koji bi bio to u stanju...
stoga predlažemo da stavimo sliku vašeg brata, čuvara galaksije
a blog ćemo preimenovati u blog kralja artura
postavit ćemo vam brojač posjeta, i već smo angažirali ekipu badelovih manekena
koji će za jedan mali štok klikati po cijeli dan na vašu stranicu
desna strana bloga vam stoji beskorisna
ovi boxevi. u njih ćemo utrpati privlačne djevojke
koje reklamiraju skladišta nuklearnog otpada (budući da se bavite otpadom)
oni masno plaćaju. odmah ispod toga idu rasadnici gmo povrća obogaćenog escherichiom coli
dalje slijede manji klijenti, koji zbilja vjeruju da će im to pomoći u poslu (hihihihi)
uglavnom, više nećete pisati što god vam padne na pamet,
nego ćemo vam mi javljati, što vam je palo na pamet..-završavali su tako svoj pakleni plan
za brzo bogaćenje. -naravno, na društvenim događanjima nećete biti vi, već kralj artur..
brat me stao grliti ushićeo
-twirle, twirle,..jessss... bit ćemo bogati
-ti ćeš za početak dobivati čak 100 kn svaki mjesec, a kad se posao razvije,..
iznos bi se mogao i udvostručiti!
100 kn???
đizzzz, ..ideššš,...iako sam do tad odolijevao ponudi, ovakav me vrtoglavi iznos
jednostavno oborio s nogu
-evo gospodine twirl, samo se potpišite na dno ovog čistog papira
i vaš novac će početi stizati
jesssssssss
100 kn
toooooooo
jedva čekam






- 16:15 - to push, or not to push...? (11) - - #



to što se rodilo u kivom vremenu
to ga nije uznemiravalo
viteško srce
riječ teža od planine
iako ju je prestalo davati, u sebi se ipak
zaklelo na vjernost onome što ište
a ištalo je nju
koja mu se osmjehom nudila
koja mu se obećala
molila da bude njen vitez
opiralo se, a onda je skočilo
u prazno
puno vjere
pa nevjerice
jer zečija rupa je bila bez dna
kanzas nestao u sjećanju
samo propadanje
koje je mogla zaustaviti
ali nije
nije prihvatila njegovu ruku
samo ga je gledala
kako pada
pasje srce
pred njenom trpezom
stajalo je, gladno
i čekalo
pomilovala bi ga, da
ali nikad nahranila
niti mrvicama
niti kostima
nije ga niti otjerala
vidjevši da gladuje
nije ga šutnula, da se podvijena repa
odvuče nekamo drugdje
gdje bi ga bar nahranili
pustila ga je, da oslabi
da mu ispadnu zubi, od skorbuta
da mu nekoć sjajna dlaka olinja
tad ga je prestala milovati
zaobilazila bi ga, i ono se drhtavo, zavuklo u kut, pod stol
vrijeme se više nije brojalo
kad se odlučila nahraniti ga
pružiti mu
najbolji komad mesa
onaj koji je godinama čekalo
to pasje srce
što je za nju kucalo
samo je tiho zarežalo



- 11:47 - to push, or not to push...? (8) - - #



....kako se twirl bavio sakupljanjem otpada, svašta je već vidio da ljudi bacaju...
jednom je do njega došao kombajn. sasvim ispravan kombajn,
kojeg su se bivši vlasnici htjeli riješiti,
pošto-poto
i prodali su ga pod staro željezo.
twirla je boljelo srce, da nešto tako korisno završi u talionci,
pa je odlučio pokloniti kombajn svom bivšem selu, "onom selu"
jer, ipak ga zanj' vežu dječačke uspomene,
a seljani su još mahom kosili žito ručno.
priređena je zabava u vatrogasnom domu, na kojoj je selu svečano predao ključeve kombajna,
nakon demonstracije učinka moćne mašine...
bio je heroj svog sela, kako je predsjednik mjesnog odbora u govoru istaknuo..
tek što se vratio u grad, na prozoru ga je čekao golub, sa porukom:
nešto nije uredu s tvojim kombajnom...
vratio se u selo i vido srušen zid hangara, u kojem je ostavio kombajn.
-to smo riješili, budući da je išao samo unazad, srušili smo zid.-rekao je ponosno predsjednik.
-ali ipak tako ne možemo žeti žito...-dodao je
twirl je ušao, pomaknuo ručicu u položaj hoda unaprijed, i kombajn je krenuo put oranica...
sve je radilo kako treba, još jednom je objasnio komande i vratio se u grad.
gdje ga je čekao golub, sa porukom:
što si nam to uvalio? kombajn ne radi!
došavši ponovo u selo, vidio je da se netko sjetio da, kad već čisti sve pred sobom,
mogao bi i šumu raskrčiti..i naravno, kombajn je zaglavio u šumi, mučeći se sa drvećem,
koje ga je zablokiralo...
odglavio je kombajn, objasnio još jednom i komande i da je predviđen za žito, a ne za šumu...
i vratio se ugrad
gdje je gukao već umorni golub,..
'ebo te tvoj kombajn, da te 'ebo!-ovaj put je pisalo...u punom obliku te psovke...
moćna mašina je stajala na sred polja, a mještani su je popravljali..
približivši se, vidio je da je alat kojim su ga popravljali uglavnom bio čekić, malj, pajser...
..i sve takve stvari kojim su lupali po kombajnu, sa svih strana
-a, tu si, zlotvore!-sjevali su oštri pogledi prema twirlu
duboko je uzdahnuo, ušao pogledati, i vidio da lampica indikatora goriva svijetli crveno
-nema goriva! naravno da ne radi, morate uliti gorivo- objašnjavao je
-kakvo gorivo? jesili nam donio gorivo?
-nisi! zašto si nam onda uopće dovezao kombajn, koji ne radi???
- pa ne mogu vam ja donositi gorivo, to morate sami- pravdao se
-mi? mi da kupujemo skupo gorivo, za tvoju prokletu mašinu?
-žito nam propada, zbog tebe, nitko ne želi više kositi, svi čekaju da im kombajn...
-upropastio si selo!
-vraže nečastivi!
-gade odvratni!
-rugobo prokleta!
prizor je nalikovao na seljačku bunu 1573.
skupili se bjesni seljani sa vilama, sjekirama, motikama...
nije bilo izlaza, bio je opkoljen
narod se digao na ustanak, spreman na linč
lokalni krčmar je donio bačve s vinom, nekoliko janjaca okretao na ražnju...
twirl se jedva nekako uspio spasiti
tako da je pristao ostati u selu, dok ne požanje sve žito sa seoskih žitnica
da nadoknadi selu štetu koju je počinio
bili su uistinu blagi
dobro je prošao
kombajn?
kombajn sam nakon žetve prodao
u staro željezo
pošto - poto



- 09:55 - to push, or not to push...? (1) - - #

11.06.2011., subota




djeda stjepana se twirl relativno slabo sjeća.
ali se zato dobro sjeća njegovih priča, koje su mahom bile iz rumunjske,
otkud je djedov djed došao....
on je pak, navodno bio lovac na vampire...
na twirlovom zidu stoji neobičan ukras,
glogov kolac kojim je probodeno srce samog grofa drakule
..............................................................................................................
otpuhnuh prašinu sa knjige u kojoj je djed zapisivao
svoju omiljenu poeziju.
otvorih nasumce...

Gavran,E.A.Poe

Ponoći sam jedne tužne proučavo slab i snužden
Neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše-
Gotovo sam u san pao, kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše-
»Posjetilac«, ja promrmljah, “što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.”

...s prozora se čuje čudan šum,
kroz maglu me upozori um
selo je odavno utonulo u san
al' tek je ponoć, daleko je dan....

Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno;
Svaki ugarak, što gasne, sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem - uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše -
Tu imena nema više.

...drhtajem zadrhtah, od hladnoće
ne od straha il' samoće
krv je u me snažna, vrela
al' pogled skreće put' raspela...

Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
»Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište -
Posjetilac kasni koji možda traži zaklonište -
Eto to je, ništa više.«

...ove riječi što pročitah,
odgovor su koji pitah
posjetilac, bar to je jasno!
tko je? uzviknuh glasno.....

Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah nego rekoh:
»Gospodine ili gospo, oprostite, evo stižem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo.
Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
Gotovo vas nisam čuo« - i vrata se otvoriše –
Mrak preda mnom, ništa više.

....pitanje mi vjetar vrati
tišina ga u stopu prati
odškrinuh prozor pažljivo
grunu vihor, ne bojažljivo.....

Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plašim se i
čudim;
Ah, ne može smrtnik sniti snove što se meni sniše!
Al nevina bje tišina; znaka nije dala tmina,
S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,
»Lenora«, prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to, i ništa više.

....nema nikog vani noću
uvjerit se opet hoću
još jednom zovnuh, tko je?
krute sjene mirno stoje, nijemo me upitavši, što je?
ništa, ništa, noćni ljudi
oprostite, mećava me hladna budi.....


U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
»Zacijelo«, ja rekoh, »to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo kakve se tu tajne skriše –
Valjda vjetar, ništa više.«

....nastavih čitat, kada opet čudan šum;
put svoj nađe vražji kum
vjetar igru igra svoju
u sobu bi da uđe moju
evo, čak i knjiga lijepo piše:
valjda vjetar, ništa više.........

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven ude Gavran, što iz drevnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti, sjede, ništa više.

....ah, i vrata soba ima
otvorih, možda im se šarka klima
sa snijegom bijelim, leptirica crna
u sobu uđe, kao srna
mili bože, vraže kleti
na glogov kolac, ona sleti

Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrmu,
Zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
*Nek si ošišana ptica«, rekoh, »nisi kukavica,
O, Gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže,
Kako zovu te na žalu hadske noći, otkud stiže? «
Reče Gavran; »Nikad više.«

....u krilima joj čudan sjaj
otkud zimi leptir taj?
imaš li ti leptirice ime?
lenora? pokušah time....
u zraku strava, strah me biše
jel to rekla, nikad više?.....

Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,
Premda malobrojne riječi malo što mi objasniše.
Al priznati mora svako, ne događa da se lako
Da živ čovjek gleda tako pticu što se nad njim njiše,
Na skulpturi iznad vrata, zvijer il pticu što se njiše,
S tim imenom »Nikad više.«

(ovdje sam prestao čitati knjigu, bilo bi u najmanju ruku nepristojno
prema gošći.....a rekao bih i neoprezno, nastaviti s tim...)

.....što tad slijedi, krv mi sledi
pred očima obris mijenja
tren prije leptirica, sad je žena
dobro veče, crni stvore
usne mi progovore
njene odvratiše još i tiše
dobra večer, nikad više......

...kojim dobrom? upitah tada
vidjevši očnjake oštre, mada
djevojka izvadi pljosku, potežuć gutljaj prvi
nudi mene; malo krvi?
hvala, ne bih, nisam taj
nečiji se u njoj krije kraj....

...tada djeva kolac zgrabi,
a čemu li se ovo rabi?
pobijeno je mnogo od mog roda!
ovim tvojim šiljkom, doda
jedan od njih moj dragan biše
i prošapta: nikad više.....

...imaš sreće ubojico, iako je kolac u me;
glas ti nosim iz začarane šume
gospodarica me šalje...
govori, brzo! požurih je, dalje, dalje......
evo što ti ona piše,
nastavila je vampirica tiše;
ti i ona
nikad više!.......
................................................................................
I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,
Na Paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže;
Oko mu je slika živa oka zloduha, što sniva,
Svjetlo, koje ga obliva, sjenu mu na podu riše;
Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše,
Ustat neće - nikad više!


Gavran,E.A.Poe

Ponoći sam jedne tužne proučavo slab i snužden
Neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše-
Gotovo sam u san pao, kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše-
»Posjetilac«, ja promrmljah, “što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.”

Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno;
Svaki ugarak, što gasne, sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem - uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše -
Tu imena nema više.

Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
»Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište -
Posjetilac kasni koji možda traži zaklonište -
Eto to je, ništa više.«

Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah nego rekoh:
»Gospodine ili gospo, oprostite, evo stižem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo.
Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
Gotovo vas nisam čuo« - i vrata se otvoriše –
Mrak preda mnom, ništa više.

Pogledom kroz tamu bludim; stojim, plašim se i
čudim;
Ah, ne može smrtnik sniti snove što se meni sniše!
Al nevina bje tišina; znaka nije dala tmina,
S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,
»Lenora«, prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to, i ništa više.

U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
»Zacijelo«, ja rekoh, »to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo kakve se tu tajne skriše –
Valjda vjetar, ništa više.«

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven ude Gavran, što iz drevnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti, sjede, ništa više.

Kad ugledah pticu crnu, u smijeh tuga se obrmu,
Zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
*Nek si ošišana ptica«, rekoh, »nisi kukavica,
O, Gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže,
Kako zovu te na žalu hadske noći, otkud stiže? «
Reče Gavran; »Nikad više.«

Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,
Premda malobrojne riječi malo što mi objasniše.
Al priznati mora svako, ne događa da se lako
Da živ čovjek gleda tako pticu što se nad njim njiše,
Na skulpturi iznad vrata, zvijer il pticu što se njiše,
S tim imenom »Nikad više.«

Gavran sam na bisti sjedi; tek te riječi probesjedi,
Baš kao da cijelu dušu te mu riječi izraziše:
Više niti riječ da rekne - više ni da perom trepne –
Dok moj šapat jedva jekne: »Svi me druzi ostaviše,
Pa će zorom i on, ko što nade već me ostaviše.«
Tad će ptica: »Nikad više.-«:

Muk se razbi, ja, zatečen - na odgovor spremno rečen
»Nema sumnje«, rekoh, » to je sve mu znanje, ništa više,
Riječ od tužna gazde čuta, koga Nevolja je kruta
Stalno pratila duž puta, pa mu sve se pjesme sliše,
Tužaljke se puste nade u jednu tegobu sliše,
U »Nikada- nikad više. «

Ali mi i opet Gavran tužne usne u smijeh nabra;
Dogurah pred kip i pticu moj naslonjač prekrit plišem;
Te u meki baršun padoh, povezivat mašte stadoh,
Na razmatranje, se dadoh - kakvu mi sudbinu piše
Grobna, kobna drevna ptica - kakvu mi sudbinu piše
Kada grakće: »Nikad više. «

Sjedah, tražeć smiso toga, al ne rekoh niti sloga
Ptici, čije žarke oči srž mi srca opržiše
Predan toj i drugoj mašti, pustih glavu mirno pasti
U taj baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše.
Sjest u baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše,
Ona neće nikad više.

Tad ko da se uzduh zgusnu, čudni miris me zapljusnu
Začuh lagan hod serafa, koji kadionik njiše.
»Bijedo«, kliknuh, »Bogu slava! Anđelima te spasava,
Šalje travu zaborava, uspomene da ti zbriše!«
Pij, o pij taj blag nepenthe, nek Lenori spomen zbriše! «
Reče Gavran: »Nikad više. «

»Proroče, kog rodi porok - vrag il ptica, ipak prorok! -
Napasnik dal posla tebe, il oluje izbaciše
Sama al nezastrašena usred kraja urečena,
U dom opsjednut od sjena, reci, mogul da me liše
Melemi iz Gileada, mogul jada da me liše? «
Reče Gavran: »Nikad više.«

*Proroče, kog rodi porok - vrag il ptica, ipak prorok.' -
Neba ti, i Boga, po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, neci dal ću u Edenu
Grlit ženu posvećenu, Lenora je okrstiše,
Djevu divnu, jedinstvenu, koju anđeli mi skriše.«
Reče Gavran: »Nikad više. «

"Rastanak je to što kažeš«, kriknuh, »ptico ili vraže!
U oluju bježi, na žal hadske Noći otkud stiže!
Niti pera ne ispusti ko trag laži, što izusti!
U samoći mene pusti!- nek ti trag se s biste zbriše!
Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun, što srce siše!«
Reče Gavran: »Nikad više. «

I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,
Na Paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže;
Oko mu je slika živa oka zloduha, što sniva,
Svjetlo, koje ga obliva, sjenu mu na podu riše;
Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše,
Ustat neće - nikad više!






- 00:04 - to push, or not to push...? (18) - - #

06.06.2011., ponedjeljak




ne znam otkud twirlu tolika fasciniranost showovima
kad nema niti televizora,..ili možda baš zato
što je to njemu totalna misterija,..nešto nesvakidašnje...
nešto kao the dream comes true
uglavnom,...
dobio je pismo, iz amerike
u kojemu ga pozivaju da sudjeluje u oprah showu
i kartu, povratnu, avionsku....
gleda, i gleda, i gleda....i lijepo piše: mister twirl tvvirl
adresa: twirlova pećina (to je on, nema sumnje)
čuo je on već za oprah show, ali da bude siguran pitao je susjeda ramiza
čiji rođaci u istri imaju televizor, a kako on ljeti odlazi k njima, sigurno zna nešto više...
i da, potvrdio ramiz da je to najveći svjetski show
i da je odred za čistoću ništa, čičkin dim prema ovome...
-bože, ipak postojiš! -poklonio se twirl, ganut
tolikoj se sreći ipak nije usuđivao nadati...
i odlučio je da ovaj put neće dozvoliti da nešto pođe krivo
do showa je bilo gotovo tri mjeseca, sasvim dovoljno za pripreme
počeo je s pranjem po kući
uzeo bi suđe, i čim bi završio, povikao; oprah!
nabavio si je i štopericu
vježbao je na svemu što se dalo oprati
podove, zidove, fasade, dvorišta...
na semaforu, između dva zelena svjetla
ne samo da bi oprao stakla, već i čitav auto
stisnuo štopericu i povikao; oprah!
veš je prao na ruke, naravno,...nevjerojatnom brzinom
susjedima je djecu čokoladom i bombonima vabio, da priđu...
ne bi se niti snašli već bi bilo gotovo....oprah!
prao je ulice, noću, prije negoli bi službeni perači došli
samo bi mlazom vode ostavio znak, kao zoro osvetnik,...oprah!
zadnji izazov mu je bila jedna stambena zgrada, novogradnja
neboder sa deset katova
nije jeo, nije spavao, dok na vrh zgrade nije izvjesio zastavu; oprah!
upitao bi se, pogledavši ogledalo; -spreman?
-rođen spreman!-glasio bi odgovor s druge strane
kao da ga je sve do sada u životu vodilo ka ovom jednom jedinom cilju
pobjediti u oprah showu
amerika se podastrjela pod twirlovim nogama,...
spremna biti osvojena, po drugi put
u studiju showa, htjeli su ga smjestiti među pobliku,
objašnjavali da je pozvan kao gledatelj, da promatra show
što je bilo potpuno neprihvatljivo
nije twirl promatrač, on je natjecatelj, fajter...
imao je sa sobom i slike sebe nad zastavom na neboderu, na kojoj je pisalo; oprah!
natežući se i objašnjavajući s osiguranjem, naišla je jedna punašnija, draga tamnoputa gospođa
koja je odmah shvatila situaciju
ponudila twirlu da bira, hoće li mjesto u publici, ili pred kamerama, na bini
twirl je, gladan natjecanja, žedan pobjede, pokazao gdje pripada, na pozornicu
osiguranje ga je iako nevoljko, moralo propustiti
njegovo mjesto među gledateljima, popunjeno je sa slučajnim prolaznikom
show je mogao početi
ušla je ona gospođa, praćena reflektorima i kamerama
-danas mi je rođendan!
i kao svakog rođendana, imam iznenađenje za sve posjetitelje.
prošle godine sam svakom darovala novi auto
ove godine, budući da je današnji show o luzerima, pozvala sam najveće luzere iz cijelog svijeta
i odlučila im darovati po 100 000 dolara!
dame i gospodo posjetitelji,.....
ispod vaših se sjedala nalazi ček na donosioca, vrijedan 100 000 dolara!
niste više luzeri!
to je moj skroman poklon danas, za vaše bolje sutra!
a kako su današnja tema stvarni, nepopravljivi luzeri,
imamo i specijalnog gosta iz hrvatske...
............................................................

...nikad mi se i nije činila ta amerika nešto posebno...
...niti mi se uopće putovalo tamo....
...i opće ne kužim columba zašto ju je išao otkrivati...
...valjda nije imao pametnijeg posla...
...pih!

- 18:25 - to push, or not to push...? (16) - - #

04.06.2011., subota




bilo je to u doba otkrivanja onoga što se krije onokraj skrivene strane svemira....
...u to doba, twirl je testirao svoju novootkrivenu vidovitost
pogled u budućnost
jedno kratko vrijeme je imao tu sposobnost
predviđanja događaja nekoliko sekundi ranije
počelo je tako što je gledajući izvlačenje lota
unaprijed govorio brojeve koji će biti izvučeni
nepogrješivo
svi svjedoci njegove sposobnosti su bili zatečeni, fascinirani
nije im rekao da broj zna tek par sekundi ranije
već se pravio da ne želi iskorištavati to za osobno bogaćenje
kako su iluminati doznali za to,..ostaje nejasno
no, na kraju su i oni, nakon puno muke, obostrane,
digli ruke od njega, kao promašenog slučaja
twirl se, međutim zabavljao igrajući poker na automatima
ali, s malim ulozima, mali su i dobici...
obožavao je pogađanje veća-manja
pri svakom pogotku, dobitak bi se duplao
a pri gubitku....a naravno, pušing, rođo
limit je bio dvanaest duplanja za redom...
twirl, skroman kakav je bio, počeo bi već kod šestog skidati dio uloga..
jer, nikad ne znaš kad te tvoj pogled može zavarati...
iscrpljivalo ga je to gledanje u budućnost i polako je gubio taj vid
zato je odlučio uzeti što može, dok može
otišao u kockarnicu
zaustavio se kod poker aparata neobičnog izgleda
na kojemu su bili nacrtani vrapci, veseli, živahni...samo što ne propjevaju živ živ
fora, pomislio je i sjeo pred njega
igrao je dok nije dobio flush royal u vrijednosti 2000 kn
i krenuo promatrati budućnost
manja - 4000 kn
manja - 8000 kn
manja - 16 000 kn
veća - 32 000 kn
oko njega su se počeli okupljati znatiželjni posjetitelji
manja - 64 000 kn
-uzmi to, uzmi...- govorili su
manja - 128 000 kn
broj okupljenih je rastao
manja - 256 000 kn
došlo je osoblje, protestirati, ali su im okupljeni dali do znanja
da se ne mješaju, jer...ako se smije gubiti, smije se i dobivati
manja - 512 000 kn
sve duži su bili razmaci pri kojima se twirl odlučivao stisnuti tipku
manja - 1 024 000 kn
nitko se nije usudio niti disati glasno
izmješala se twirlu slika
trudio se razaznati slijedeću...hladan znoj mu se niz čelo slijevao
dali da uzme, ili da ide do kraja...prevelik je to bio novac, prevelik
manja - 2 048 000 kn
još samo dvaput treba pogledati
još samo dvaput dobro vidjeti
bio je u transu, odavno
prst mu je bio na tipki na kojoj je pisalo manja..
čuo je povike - veća, veća!
drugi su vikali - uzmi dok nisi sve izgubio!
manja - 4 096 000 kn
ekran je poludio od žmiganja
ljudi više nisu mogli gledati, -ti si lud, uzmi, sve ćeš izgubiti!
twirl više ništa nije vidio
zatvaralo se njegovo treće oko, oslijepio je
naprezao se otvoriti ga još jednom
još samo jednom
i ugledao ju je, stisnuo
manja - 8 192 000 kn
veselje je probilo iz okupljenih
slavlje
na ekranu je pisalo
čestitamo!
vaš dobitak u vrijednosti 8 192 000 kn
bit će u cijelosti doniran
za očuvanje ugrožene vrste,
vrapca, domaćeg običnog!
hvala!

ostatak ranije zarađenog novca je otišao na liječenje od stresa
kojeg doživljavam svaki put kad čujem: živ živ
..i ne pitajte me više nikad, zašto ne volim vrapčiće, hvala.


- 23:50 - to push, or not to push...? (15) - - #

02.06.2011., četvrtak




došao neki dan kralj artur
da mi pokaže svoju novu pilu
strašna pila, ali ja sam generalno protiv sječe drveća
drveće je bilo tu prije nas
...i gleda on, kako ja pišem blog...i sve kima lijevo-desno
svojom lijepom glavom
-eh, twirle, znaš da te volim ko'da si mi brat..-poče..
-ja ti i jesam brat.-podsjetih ga
-ma, znam, znam, samo nastojim o tome ne razmišljat.-nije se dao smesti
-ovo što ti pišeš, to ni pas s maslom nebi progutao
totalno si aut
nikad ne'š nać' curu tak'...
moraš biti kul..
aj' pusti mene , da ti pokažem kak' se to radi!..-reče i preotme mi tipkovnicu, izguravši me
...............................................................................................................
probuđen
progledah polako
preneražen prizorom priđoh prozoru
pogledah ponovo
put polja
pitanje
poput prestrašene ptice
preko potoka preleti
pokušavajući pobjeći
pušci prijetećoj
plamenu pogibeljnom
pritajen pokušah proširiti pukotinu
prstima pomodrjelim
preslabim
potok
pomislih
preko potoka
plivajući
pa pustopoljinom
puzajući
....kralj artur, zanesen u umne misli, u kreativnom grču, nije ni primjetio
da je na ekranu pisalo upozorenje
allert! low of memory! all your unsaved data will be lost!
pisao je tako kralj artur cijelu noć
pred jutro se srušio iscrpljen
-eto!
tako se to radi!
ovo djelo će postati galaktička megalektira!-slavodobitno je likovao
-koje djelo?-oprezno ga upitah, vidjevši samo nekoliko ppppp na ekranu
majka je i danas uvjerena da sam ja to učinio namjerno, iz ljubomore prema bratu
a on...
on je odustao od toga da mene učini kul bratom velikom čuvaru galaksije

- 20:26 - to push, or not to push...? (19) - - #



kad bih ja bio papa, sveti otac
poslušao bih djecu koja pitaju svoje mame
-mama, a što će nam papa donijeti?-
i upitao se
što im donosim, a što odnosim
državu koja me je spremna dočekati, zamolio
da predviđeni novac usmjere u potrebitije svrhe
, a došao o vlastitom trošku
progovorio iz duše
a ne naručene govore čitao
svojim bih primjerom pokazao
da biti vođa znati stati ispred
a ne na začelju, tjerat stado kroz minska polja
malo bih pogledao život isusov, čiji sam namjesnik na zemlji
pa svoj
pam opet isusov
pa opet svoj
dok na meni ne bi ostali dronjci
ne bih zidao palače ljudskoj neumjerenosti
u crkvi bi ostali samo oni koji bi bili spremni biti siromašni
ne, ne bih bio superhik
ne bih uzimao narodu, a za uzvrat im prodavao maglu
u zemlji u kojoj je crkva jaka
ne bi bilo gladnih
umjesto kladionica
postojale bi pučke kuhinje, na svakom ćošku
mjesto gdje bi se prije objeda, pomolilo
o, vidi, pa mi već imamo crkve, na svakom ćošku
,..samo nam nedostaje hrane u njima
platio bi obrok, onaj ko može
dobio ga besplatno
svatko tko želi
ah,..kakav bih ja samo papa bio...da...
..................................................................................
...iz sna me prenuo poziv mog računovođe,
počeo je nešto muljat,..branit gamad...
-ne zanima me! pritisni dužnike!
ako ne plate, na cestu s njima,..
nisam ja karitas....
mili bože, isuse,...šta oni misle, da meni novac pada s neba????
krvavo radim za sve što imam.
e da,..hoću samo masivni mahagonij na jahti,..milijun simo tamo,
reci kinezima, da je neću preuzet dok ne bude sve tip top
i jel' više gotov taj stečaj, one tvornice? znaš da golferi već cupkaju,
...požuri malo, reci stečajnom upravitelju nek se ne zajebava samnom,
znat će on na šta mislim...
i ne smetaj me više, idem u wellness...
...............................................................................
....da, eh,...mene bi se pamtilo,...da sam ja papa


- 18:31 - to push, or not to push...? (7) - - #




Nad pučinom zadrhtao mjesec,
Iz oblaka diže sjetno čelo,
Tužno gleda prema onoj strani
Gdje do brijega drijema malo selo.
Drijema selo kao galeb bijeli
Na igalu zguriv se pod krila,
Ne hajuć jesu l' vali sjeli,
Da l' još huji olujine sila.
Zdrava minu Marija,
Svud je mirna krajina;
Poboja se mali Rade,
Lijep jedinac Jele mlade.
Skoči Rade preko puta,
Strinina se hvata skuta:
"Strino mila, strino slatka!
Maja mi je u grad pošla,
Maja nije natrag došla,
Strah je, strino, tvojeg Ratka;
Vidiš, vani noć je gusta,
Rade samcat - kuća pusta;
Noću idu vilenjaci
I vještice, vukodlaci:
Pusti, strino - ja se bojim -
Da pod krovom spavam tvojim."
I zadrijema mali Rade,
Lijep jedinac Jele mlade.
Nakraj sela stoji lipa stara,
Starija od ljudskog pametara,
A pod starom hladovitom lipom
Drven krst sa Isusovim kipom.
Naprot kipu čudna žena sjela,
Crnoj smrti posestrima bijela,
Zmijska kosa niz rame joj pada,
Čelik-zubi stištu se od jada,
Krvav mjesec oči su joj plamne,
A sred noći vijori se tamne
Bijela halja - gole kosti krijuć,
Crni vazduh bijelim bičem bijuć.
U raspelo gnjevnim okom gleda,
Vehle usne s bijesom joj se pjene,
Rad bi naprijed - ali krst joj ne da
Poć u selo - ali eto žene,
Mlade Jele, gdjeno ide žurna
Da je ponoć ne zastigne burna.
"Stani, Jelo!" - bijela prosi -
"U selo me odmah nosi,
Noć mi stazu zagalila,
Noga mi se utrudila!"
"Da te nosim čudna seko?"
Kroz strah vrati mlada Jela,
"Potrena sam bome cijela,
Naše selo nij' daleko,
Na kapljice, pa se napi',
Na mene se tad uštapi."
Al' sve življe bijela prosi:
"U selo me, Jelo, nosi!"
"Neću, kumo", Jela veli,
"Ma ni za svijet neću cijeli!"
"Nećeš? Znajder, ja sam ona
Grobarica svesiona
Koja ništi, hara, gazi
Što po mojoj niče stazi;
Kud mi noga stane,
Trenom život sane;
Carstva minu,
Sela ginu,
Dub se suši,
Svijet se ruši,
Svuda, svuda rastu grobi
Gdje se moja noga kobi.
Ako mariš živjet, Jelo,
Ponesi me sad u selo!"
"Strašna ženo, men' se mani!"
"Čuješ, Jelo, stani, stani!
Ja sam zator smrtne krvi,
Što god dirnem, sve se mrvi,
Vojska pada
Iznenada,
Ne od sablje, ne od strijele,
Neg' od mene - žene bijele.
Vodom plivam - burom srnem,
Zrakom letim - zemljom prhnem;
Usporedo
Sred postelje
Morim čedo,
Roditelje;
Morim popa i ratara,
Davim bokca, smaknem cara,
Ljudska kletva - moja žetva,
Moja radost - ljudska tuga,
Rasap svijeta - moje biće,
Smrt čovjeka - moje žiće,
Ja sam, Jelo - kuma kuga.
Ili gini il' me nosi!"
"Vražji rode, ma i tko si,
Ni za carsku svijetlu sreću
U selo te ponijet neću!"
Zdvojno Jela vrati kugi.
"Ti me nećeš, pa će drugi;
Ali čuj me, u svem selu
Štediti ću čeljad cijelu;
Žrtvu obrah si jedinu,
Glavu smrvih tvomu sinu.
Nuder, Jelo, ne prkosi,
U selo me brže nosi!
Sve će kuće smrt obredit,
Ali tvoju hoću štedit."
"Rade! Sinko!" majka vrisnu,
Zdvojno rukom srce stisnu.
"Rade! Sinko! Tebe gubit,
Tebe gubit i ne ljubit,
Tebe da mi jedu crvi,
Slatka krvi moje krvi!
Tebe više da ne gledam!
Ne, ne, zlato! Ja te ne dam!"
"Nuder, hoš' li? Nemoj dugo!"
"Evo pleća! 'Ajd'mo, kugo!"
Čujder, čuj!
Tam' i tuj
Šušti selom bijela sjena,
Uz ulicu, niz ulicu,
Svaku dirnu kolibicu,
Tek bje jedna pošteđena.
Sjena hukne -
Srce pukne,
Sjena dahne -
Život sahne;
Pa kad muklo
Ponoć tuklo,
Svuda teško uzdisanje,
Svuda strašno umiranje;
Što god mrakom počinulo,
Nije zorom osvanulo.
Zaman zoveš i grobara,
Zaman popa i zvonara;
Od kuge je cijelo
Izginulo selo.
Jela? - Nju mi goni strava
Gdje kod kuće Rade spava.
Kuća sama,
Svud je tama.
"Rade!"
Glasa ne imade.
"Sinko!" vikne sad na vrati',
Al' joj jeka "sinko!" vrati.
Čučne, plaho prisluškiva
Da l' se dahom sin odziva.
Ništ' ne diše. Pali svijeću
Ne bi l' našla svoju sreću.
U komoru munjom hrli,
Ali praznu postelj grli.
"Rade! Ču li? Dođe maja,
Evo slatkog zagrljaja,
Sto cjelova,
Halja nova.
Rade, sinko, nevaljanče!
Što se skrivaš, moje ranče?"
Sve preleti, sve prekapa,
Sred dvorišta, kraj ognjišta,
Ali nigdje - nema ništa.
"Ha! Tu, gledaj, leži kapa!
Njeg'va kapa! - Ne budali!
Već te imam, tepče mali!
Ali čija usred puta
Ondje noga utisnuta?
To je njeg'va! Kamo? - Jao!
Od kuće je otišao!
Bože! Ljudi! - Draga kugo!
Dajte dijete, nemam drugo!
Rade! Rade! mili Rade - - "
Polumrtva na tle pade
Na koljena,
Bijedna žena.
Po zemlji se plačuć vlači,
Sto cjelova žarkih tlači
Gdje su sinka stope male
Tuj u pijesku zaostale.
"Kleta kugo, kukavice!
Uzmi mene, varalice!
Sve ću, slatka kugo, dati,
Al' mi dijete - dijete vrati!"
Za ogradom stoji kuga,
Vjetar vije plašt joj bijeli,
U pol grožnje, u pol ruga
Strašna kuga majci veli:
"Šta me kuneš, ženo luda?
Kuću sam ti poštedila;
Zar je kuga kriva bila
Da van kuće sin vrluda?
Tam' kod strine ga zatekoh,
Pade on i pade strina;
Jelo, ti već nemaš sina!
Što ti rekoh, ne porekoh."
Na to smjesta
Kuga nesta.
Iz starinskijeh tad grobova
Proklijala čeljad nova,
Pomladi se malo selo,
Radi revno i veselo,
Na svih licih cvate sreća,
Ništ' se kuge već ne sjeća,
Samo gdje se bibavica
Na igalu grmeć pjeni
Stoji kuća samotnica,
Pusta stijena na toj stijeni.
Sve naoko vrijeme shara,
Kuće vrijeme ne ogriza.
Al' ne vidiš tu ni s bliza
Ni pješaka ni ribara.
Samo kada mjesec zasja,
Zlato sipljuć na to stijenje,
Iz valova gromoglasja
Čudna pjesma čudno stenje:
"Tko ste, Božji ljudi,
Kazano vam budi:
Ne želi nevolju
Susjedovu polju;
Njeg'vo poharano,
Tvoje razrovano;
Brata tko zagrebe,
Zakopao sebe.
To vam Jela veli.
Ah, vjerujte Jeli,
Pa molite Boga
Za jedinca moga,
Da mi da počinka
Kraj mojega sinka!"
Tude pjeva slijepa Jela,
Kraj postelje prazne čuči,
Kapu ljubi pjevajući.
Tako priča svijet iz sela.
Dom joj jošte dobe ove
Kuginom se kućom zove.

august šenoa - povjestice

- 01:31 - to push, or not to push...? (4) - - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Prosinac 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Studeni 2014 (6)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (5)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (9)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (11)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (22)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (3)

BROJAČ POSJETA (otprilike) : 15473947264823407463 EPP (ekomomsko propagandne poruke):

The Rime of the Ancient Mariner - Samuel Taylor Coleridge
......................................................

Day after day, day after day,

We stuck, nor breath nor motion;

As idle as a painted ship

Upon a painted ocean.




Water, water, every where,

And all the boards did shrink;

Water, water, every where,

Nor any drop to drink.

.....................................................

onlajn vašar jeeee :)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se