twirl-dječak sa šibicama

29.05.2011., nedjelja





roditi se kao pile vjerojatno ne bi bilo tako strašno
da se okolnosti pod kojima se rađaš ne poklapaju u korist tvoje štete
pa si jedan od stotinu pilića
koji su na svijet došli
kao tovni pilići
da zadovolje, kad malo porastu, glad onih koji upravljaju tvojim životom
hrana svojim hraniteljima
sudbina ti je unaprijed određena
neumoljiva
nepromjenjiva
nema načina da ju izbjegneš
............................................
................osim ako si janko

bilo je to negdje krajem mog osnovnog školovanja
živjeli smo u malom gradiću, na periferiji
bilo je uobičajeno držati životinje, za hranu
svinje, krave, zečeve, patke, guske, pure..
..i piliće
imali smo možda stotinjak pilića
bijelih
sličnih jedno drugom ko pile piletu

korak prvi:
moraš se izdvojit iz mase,..nekako
janko je to učinio na neobičan, pilićima nesvojstven način
zaveo je mog oca
kad bi ga vidio, potrčao bi prema njemu
nije se obazirao na hranu koju je otac donio za njih
već mu se motao oko nogu
umiljato..gledao ga ravno u oči, nakrivljene uzdignute glave
ponavljao je to, dok otac nije podlegao njegovom šarmu...

korak drugi:
ime
otac je primjetio da to čudnovato pile, koje ga zavodi
ima na desoj nozi srednji prst duži nego je uobičajeno,
i po tome ga iz nekog razloga prozvao
janko
janko je ime prihvatio iz prve, sa oduševljenjem svojstvenim piletu
koje se uhvatilo u koštac sa linearnim slijedom događaja ,
utječući na uzročno-posljedične odnose spram vlastitog postojanja
u kontinuiranom protoku realnog vremena uzrokovanog širenjem svemira...

treći korak:
ljubav
nas djecu je isprva zapanjilo, a zatim beskrajno veselilo
imati pile koje na poziv; jankooo, jaaaankooo... dotrči,
..nespretno, jer mu je onaj prst zapinjao o travu...
zavoljeli smo janka
i on nas
moj otac mu je bio majka
jedino mu je moja mama bila očuh
smetalo ju je
što slobodno šata dvorištem, za razliku od ostalih pilića,
i što ipak nije uspijevao obavljati nuždu samo na mjestima koje je ona zamislila da su pogodna
gledala ga je ispod oka
ali je bila u manjini
i od oca, koji mu je bio mama, nije mu mogla ništa

život je bio bajka, tih dana
janko je porastao, odlučili smo mu za društvo uzeti nekoliko mladih kokica..kako i priliči
pilećem princu
spremnom da postane kralj
apsolutni vladar dvorišta
kojem su podanici bili i mačke i pas max. škotski ovčar,
kojeg su se bojali jedino veliki, odrasli ljudi
djeca i životinje ne. došao je zadnji, pa je po dvorišnoj hijerarhiji,
iako najveći, bio onaj koji dobija čvrge

no, otac se razbolio
morao je u bolnicu, na operaciju bubrežnih kamenaca..
vratio sam se iz škole taj dan, i janko nije dotrčao
pozvao sam ga
ništa
potražio ga po dvorištu
ništa
-mama! nema janka! jesi ga ti vidjela?
-nisam, twirl. ma možda je preletio ogradu, otišao susjedima,..vratit će se već... tješila me
pala je noć, janko se nije vratio, znao sam da mu se nešto desilo
-tko zna, da ga se nije kakva lasica dohvatila...-nagađala je mama
srce mi je bilo razapeto
između zebnje i nade
za večeru smo imali pileći paprikaš
kuhao se u to vrijeme i od glave i od nožica...od svega, bilo je to normalno
usred jela, grabeći još
izvirio je prst, predugački pileći prst, a onda i cijela nožica
povratio sam, za stolom
ubivši njega, ubila je moje djetinjstvo
moju nevinost
i sebe u meni
neka joj bog oprosti
ja ne mogu

p.s.
...nedavno, na obiteljskom družnju
spomenuh janka, pred svima
nitko ga se nije sjećao
ili nisu pridavali važnost tomu
što mi je skuhala prijatelja.
a ja se sjećam, da otada nisam prijatelje dovodio kući
za svaki slučaj

p.p.s.
ovaj zapis posvećujem
piskaralu tixi
sa vjerom i nadom
- 11:46 - to push, or not to push...? (21) - - #

28.05.2011., subota





velika rasprodaja pjesama
ukazala mi se noćas gospa zaštitnica neshvaćenih pjesnika
i rekla:
prodaj! prodaj!! prodaj!!!
dakle, prodajem najboljem ponuđaču:
1.) pjesmu za duet

RASTANAK

(ona):
ti mi nudiš lažne snove
ti mi nudiš tamni sjaj
idi i više se ne vraćaj

on je pravi čovjek za mene
uz njega suze neću liti
sve ću imat, sve

(refren, zajedno:)
al' ostani još tren
da još jednom upijem tvoj dah
ostani još tren
još jedan poljubac mi daj
da me grije u samoći koja dolazi

(on:)
odlazim od tebe, bez okreta i bez riječi
draga moja, sad je kraj
ne volim te više znaj

moja sreća name čeka
topla, lijepa, mlada, meka
sve ću imat sve

(refren, zajedno:)
al' ostani još tren
da još jednom upijem tvoj dah
ostani još tren
još jedan poljubac mi daj
da me grije u samoći koja dolazi


2.)... jednu za ženski vokal (za muški potrebna mala estetska korekcija)

TVOJA SAM

u meni živi
i sreća i tuga
u meni živi
vatra i žar
ljubavi ocean

tebi bih dala
osmjeh i suze
tebi bih dala
i mladost i noći
sav svoj sjaj

ne daj me drugom
ja sam tvoja
ne daj me drugom
plaši me tama
tebi pripadam

vidiš da drhtim
zagrij mi srce
vidiš da drhtim
svijet me lomi
bez tebe gasne mi plam


- 09:19 - to push, or not to push...? (6) - - #

27.05.2011., petak





-joj,..ja bi se igrala s twirlom... -reče ona, očiju širom otvorenih
-nema šanse, strgaćeš mi ga, a treba mi... -odgovorih, ozbiljan
-molimte, molimte, mooooolimte...- klečeći, skupljenih ruku me snubila...
-neću, ti se ne znaš igrati, pregruba si..
-pazit ću! jako ću pazit! - uvjeravala me
-daaaajmi, samo malo... -nastavila je,.. kršeći mi otpor,..konačno, ni ja nisam od kamena..
-ok! evo, poigraj se malo, ali pazi, pliz...
već slijedećeg trena se čuo krccc!!! pa kraššš!!!
doletih iz dnevnog boravka, gdje sam počeo gledat tekmu, taman
i..imam što vidjeti...twirl na podu, razlomnjen na tisuću komadića
njene suze
moj bijes
suze su pobijedile
...na kraju sam ja nju morao tješiti... izmislit ću novog, ljepšeg i čvršćeg twirla
jedva se nekako smirila
od tekme, po običaju, niš


- 20:46 - to push, or not to push...? (9) - - #

25.05.2011., srijeda




prolog
što ću biti kad odrastem?
bio je to naziv sastavka koji smo kao djeca morali napisati, u školi, u onom selu...
nakon pregleda naših radova, učiteljica je prozvala...da, mene.
-neka ustane čuvar galaksije!-rekla je, ne primjetivši da joj se niz nogu slijeva potočić
toplog urina, kojeg je od silnog smijeha nekontrolirano ispustila
ubrzo su se lokvice pojavile pod nogama svih učenika, osim jednog, twirla.
twirl je osim jedinice iz promašenog zanimanja, dobio i ukor iz vladanja, jer je skrivio
uneređivanje u učionici.
nije baš razumio u čemu je problem, jer njemu je bilo jasno da kao pastir neće napraviti
karijeru, zbog izgleda kojim je plašio životinje, ali kao čuvar galaksije...
...da, kao čuvar galaksije bi bio nenadmašan,
već sama njegova pojava odbila bi većinu mogućih napadača iz vanjskog svemira,
za njega je bilo potpuno jasno da će postati čuvar.
..............................................................................................................................................
nije baš dugo uživao kao čuvar, uz sve privilegije koje su mu po položaju pripadale, jer...
...nakon događaja sa gongolom, na prvom slijedećem zasjedanju vjeća čuvara,
twirl je jednoglasno smjenjen sa položaja čuvara galaksije.
-ako niste u stanju obaviti niti tako jednostavan zadatak,
kao što je predavanje pjesme gongoli,
...potpuno je jasno da je vijeće pogriješilo, prihvativši vas,
na izričito traženje vrhovnog gazde, onog koji je.
vjerojatno je došlo do greške prilikom identifikacije,
a gazda je zapravo mislio na kralja artura,
vašeg brata, stoga vas, gdine twirl, nečasno otpuštamo sa dužnosti,
a kralja artura ovime proglašavamo čuvarem galaksije!
-slobodni ste! i budite sretni da niste kažnjeni, zbog nesposobnosti. i uništenja gongole.-
majka je bila presretna.
-oduvijek sam znala. jednostavno sam znala, da je moja uloga dati svijetu kralja. dobro,
prvo je čuvar, ali jasno je da će jednog dana...
a ti twirl, znaš da to nije za tebe, kako bi ti mogao biti čuvar galaksije,
kad ne znaš sačuvati ni ovce na okupu.
za tebe budućnost leži u skupljanju otpada, na tome se da dobro zaraditi
,...imaš smila za pronalaženje odbačenih boca, po grmlju,..iskoristi to-
tako su počeli dani blagostanja u mojoj obitelji. to što se po pravilu za čuvare,
nije smjelo znati, tko je čuvar,
to ni majku, niti kralja artura nije previše uznemiravalo.
-zašto nebi smila biti ponosna na sina?- odgovorila mi je,
kad sam joj jednom pokušao reći da ne moraju baš svi susjedi znati....
kralj artur se savršeno uklopio u novonastalu situaciju.
paradirao je okolo, pogleda uprta u nebo, nebili na vrijeme opazio kakvu opasnost,
te ju osujetio...
djevojke, o bože....toliko euforije nije bilo još od koncerta beatlesa...
cika i vriska, gdje god bi se pojavio,..
a pojavljivao se, u tome je bio ozbiljan,
niti jedno društveno događanje nije moglo proći,
bez da bi se pompozno najavljen, pojavio čuvati ju, čuvar galaksije
svako sijelo, prelo,čehalo, komušalo, pečenje rakije...ma sve.
-znala sam!-rekla je marina, napuštajući me.
-znala sam da je posrijedi greška. kako bi ti mogao biti čuvar galaksije,
pored onako zgodnog brata?
ali, dužnost je dužnost. morala sam biti s tobom.-
-kakva dužnost? a ljubav?...-usipo sam samo promucati, jer kule su mi se rušile,
jedna za drugom, pod noge...
-hahahhaahahahhaa!!- bio je jasan odgovor
slijedeći put sam je vidio sa kraljem arturom,
išli su na svečani prijem kod predsjednika saborskog odbora za koordinaciju službi
za uzbunjivanje, zaštitu i spašavanje...112
-da, oni su tako lijep par. ja ju razumijem-rekla je majka, i nastavila
-bila je zasljepljena tvojim položajem, pokušala ti je dati ljubav,
no i ona je osjećala da nešto nije u redu, jer srce ju je vuklo tvome bratu,
od prvog dana kad su se vidjeli. a i on je patio, gledajući je s tobom.
iako, mogao je imati djevojku koju god bi poželio,...marina je bila jedna.
i jedina. za njega.
sad je konačno sve na svojem mjestu.
on je čuvar galaksije, a marina je ljubav, njegov peti element. galaksija je sigurna.
otišao sam.
kopati gliste, za pecanje. pored potoka.
veselo poskakujući,
zlatokosa guščarica je dotjerala svojim čarobnim prutićem guske do mene.
-twirl, twirl,...psssst,...evo ti guščja jaja, probaj ih izvaditi pred marinom...-
i već se izgubila dalje, u maglu, skupa sa svojim guskama.
požurio sam odnijeti ulovljene ribe majci, a u njedrima pažljivo čuvao guščja jaja.
u kuhinji, zatekao sam majku i marinu kako veselo čavrljaju.
sad je bio trenutak. ako je marina guja, odat će se pred majkom.
stavih jaja na stol. i odmaknuh se.
oči im zasvjetlucaše, jezicima račvastim zapalacaše i zasiktaše...
ili mi se to samo pričinilo
jer zgrabiše jaja, i u glas mi obje, sa smješkom rekoše
hvala

- 20:29 - to push, or not to push...? (18) - - #

24.05.2011., utorak






poštovani g. twirl
u vašem sinoćnjem zapisu (porno uratku) ste objevili hrpu neistina o događajima koji su se zbili te divne, mrkle noći.
ništa od tamo navedenog ne odgovara istini.
pa vam šaljem ovaj demanti, uz stvarni opis događaja
nadam se da ćete ga objaviti u cijelosti
u suprotnom, bit ću prisiljena od vas zadovoljštinu zatražiti sudskim putem
i molim vas da u buduće ne širite laži kako sam ja laka riba
i ne pišete nešto o čemu nemate pojma
srdačan pozdrav
riba

osjećala sam njegov pogled na sebi, već danima
pokušavao se približiti, ali sam ja ipak brža i vještija, znam se zavući među kamenje, nestati među algama
veselila me ta igra, jer se siromaček zbiljka trudio
ponekad bi mi ga bilo i žao
ali samo na kratko, stresla bih te misli u tri zamaha repom
muškarac je. posao mu je da se trudi..
a imao je te gene,...takve gene hoću svojoj djeci
te noći sam osjetila da je vrijeme
biološki sat je zazvonio
nutrina nabrekla od zrele ikre, žena u meni zasjala
-noćas ću zanoćiti tamo gdje me može pronaći
moj miris će ga dovesti nepogrešio
neće biti niti svjestan da je moja volja snažnija od njegove
neka misli da je pobjedio
rečeno-učinjeno
znala sam da čeka da zaspem.
čeka da mjesec i zvijezde nestanu, kako bi se neopažen prišuljao...
izgleda da je sramežljiv,..vjerojatno sam mu ja prva riba
pustila sam da se svijest raspline, zadrijemala sam.. probudit će me on, na vrijeme
osjetila sam meke vibracije
prije dodira
njegov bok uz svoj
nježno, ali neumoljivo me pogurao tijelom do stijene
kako mu nebih imala kamo pobjeći
a nije mi bijeg bio niti na kraj pameti, štoviše
njegovo se snažno tijelo počelo ritmički njihati, mišići grčili i opuštali, sljubljeni uz moje
bio je to osjećaj za koji vrijedi biti riba
pritisak je rastao
do neslućenih granica
do trenutka kad je brana u meni pukla
moja ikra, moje potomstvo, krenulo u život
a taj muškarac uz mene mu je dao svoj blagoslov
prekrivajući plodnom mliječi moja jajašca
rastopila sam se od sreće
pustila ga da odpliva u mrak
jer ja sam znala, iako on još nije
vratit će se


- 23:34 - to push, or not to push...? (9) - - #

23.05.2011., ponedjeljak





pratio ju je, već neko vrijeme
vođen nekom čudnom, za njega do tad nepoznatom silom
danju, uspješno mu je izmicala
odlučio je pokušati noću
uloviti je na spavanju
iskoristio je trenutak kad se mjesečina ugasila, ostala nad oblacima
došuljao se, nečujno
priljubio uz nju
stisnuo je uz stijenu
trljao o njen bok, pohotno
iznenađena, popustila je pred njegovim naletom
ispustila ikru
koju je on obilno zalio svojom mliječi
i nestao u noći

(izvor: knjiga iz biologije za 6.razred oš)


- 23:41 - to push, or not to push...? (15) - - #

22.05.2011., nedjelja




Image and video hosting by TinyPic


LINK-my dying bride-the light at the and of the world-LINK



The Light At The End Of The World............................svjetlo na kraju svijeta

An isle, a bright shining isle..........................................otok, sjajno svijetleći otok
stands forever, alone in the sea...................................stoji zauvijek, u moru sam
Of rock and of sand and grass.....................................od stijena i pjeska, suhi potok,
and shale, the isle bereft of trees..................................trava i škriljca, stabala lišen otok.

- Small. A speck in the wide blue..................................-malen. čestica u širokom plavom
sea. 'Tis the last of all the land......................................moru. posljednji od sveg kopna
A dweller upon our lonesome........................................stanovnik na našem osamljenom
isle, the last, lonely man? -............................................otoku, posljednji, usamljeni čovjek?-

By the Gods he is there to............................................od bogova on je tamo da
never leave, to remain all his........................................nikad ga ne napusti, ostane čitav život
life. His punishment for.................................................svoj. njegova kazna za
evermore, to attend the eternal light.............................zauvijek, da na vječno svjetlo pazi.

The lighthouse, tall and brilliant.....................................svjetionik, visok i briljantan
white, which stands at the end......................................bijel, na kraju svijeta što
of the world. Protecting ships........................................stoji. štiteći od stijena brodove
and sailors too, from rock they......................................i mornare, da na njih
could be hurled..............................................................ne bi bačen bio koji

Yet nothing comes and nothing.....................................ipak, ništa ne dolazi i ništa
goes 'sept the bright blue sea........................................ne odlazi, osim svjetlo plavog mora, o bože.
Which stretches near and far........................................koje se proteže blizu i daleko,
away, 't is all our man can see......................................to je sve što naš čovjek vidjeti može.

Though, one day, up high on..........................................Ipak, jednog dana, gore visoko na
rock, a bird did parch and cry.........................................stijeni, ptica što se sušila i plače.
An albatross, he shot a glance,......................................albatros, bacio je pogled,
and wondered deeply, why?...........................................zašo? zapitao se najjače.

Could it be a watcher sent?...........................................bi li to mogao biti promatrač poslan?
A curse sent from the Gods,..........................................prokletstvo poslano od bogova,
who sits and cries and stares at him,............................koje sjedi i plače i bulji u njega,
the life that they have robbed.........................................život koji su pljačkali.

Each year it comes to watch.........................................svake godine dolazi bdijeti
over him, the creature from above.................................nad njim, stvorenje odozgora
Not a curse but a reminder of........................................ne prokletstvo, već podsjetnik
the woman that he loved................................................na ženu koju je volio.

- Oh weary night, under stars,......................................- oh čežnjiva noć, pod zvijezdama
he'd lay and gaze...........................................................on bi ležao i piljio u nevjerici
Up towards the moon and stars....................................gore prema mjesecu i zvijezdama,
The suns dying haze.....................................................sunčevoj umirućoj sumaglici

Time and again, Orion's light.........................................s vremena na vrijeme, orionovo svjetlo
filled our man with joy....................................................ispunilo bi našeg čovjeka radošću
Within the belt, he'd see his love,..................................unutar pojasa, on bi vidio svoju ljubav
remembering her voice -...............................................prisjećajući se njenog glasa -

The twinkle from the stars above..................................sa svjetlucanjem zvijezda iznad
led peace into his heart.................................................u srce mu je mir sišao.
As long as she looks down on him...............................dok god ona gleda na njega dolje
he knows they'll never part............................................zna da se s njom nikad nije ni razišao

One day good, one day bad.........................................jedan dan dobar, drugi dan loš
The madness, the heat, the sun,.................................ludilo, vrućina, sunce,
Out to sea, he spies upon land....................................vani na moru, on upire pogled prema kopnu još
His beloved Albion........................................................njegov dragi Albion

Cliffs of white and trees of green.................................litice bijele i zelena stabla
Children run and play,.................................................djeca trče i igraju se meko
'My home land' he cries and weeps,..........................."zemlja mog doma" on žalujući plače
why so far away?........................................................zašto je tako daleko?

Eyes sore and red. Filled with tears,...........................očima upaljenim i crvenim. punim suza,
he runs towards the sea..............................................trči prema moru
To risk his life, a worthy cause,...................................riskirajući život, s valjanim razlogom,
for home he would be..................................................da bi bio u svom dvoru

Into the sea, deep and blue,........................................u moru dubokom i plavom,
the waters wash him clean.........................................vode su ga oprale ko dan.
Awake. He screams. Cold with sweat........................probudi se. on vrišti. hladan u znoju
And Albion a dream.....................................................Albion je san.

- Such is life upon the isle,.........................................- takav je život na otoku,
of torment and woe....................................................od muke i jada
One day good. One day bad......................................jedan dan dobar,drugi loš
And some days, even hope........................................a ponekim danima, čak i nada.

The light at the end of the world.................................svjetlo na kraju svijeta
burns bright for mile and mile.....................................milje i milje žarko gori
Yet tends the man, its golden glow,...........................još pazi čovjek, na njegov zlatni sjaj
in misery all the while?............................................... a u stalnoj bijedi ga dvori?

For fifty years he stands and waits,...........................već pedeset godina on stoji i čeka
atop the light, alone....................................................povrh svjetla, sam
Looking down upon his isle.........................................gledajući dolje na svoj otok
the Gods have made his home -................................što dom mu napraviše bogovi tam' -

The watcher at the end of the world...........................čuvar na kraju svijeta
through misery does defile..........................................iako bijedom se umazao,
Remembers back to that single night.........................sjećajući se te noći
and allows a tiny smile...............................................maleni se osmjeh ukazao

(His sacrifice was not so great,..................................( njegova žrtva nije bila tako velika,
he insists upon the world............................................inzistira on prema svijetu.
Again he would crime,.................................................ponovo bi zgriješio,
Again he would pay,.....................................................ponovo bi platio,
for one moment with the girl).......................................za jedan trenutak sa djevojkom )

Her hair, long and black it shone,................................njena kosa, duga i crna je sjala
The dark, beauty of her eyes,......................................tamna ljepota, njene oči krasne,
Olive skin and warm embrace,....................................maslinasta koža i topao zagrljaj
her memory never dies...............................................uspomena na nju nikad ne gasne.

'Twas years ago, he remembers clear.......................bilo je to godinama ranije, sjeća se jasno
the life they once did live..............................................života kojim su jednom živjeli znati.
Endless love and lust for life,.......................................beskrajna ljubav i žudnja za životom,
they promised each would give...................................što obećaše, jedno drugom dati.

Alas, such love and laughter too,.................................ali jao, takva ljubav i smijeh također,
was short as panting breath.........................................bijaše kratka ko' dah škrti.
For one dark night, her soul was kissed.......................jedne mračne noći, njena duša bijaše poljubljena
by the shade of death....................................................od sjene smrti.

(Agony, like none before,..............................................( agoniju, kao nitko prije,
was suffered by our man.)............................................pretrpješe naš čovjek.)
who tends the light now burning bright..........................koji pazi na svjetlo što žarko gori
on the very last of land...................................................na samoj zadnjoj zemlji.

(Anger raged and misery too........................................( ljutnja je bjesnila, i bijeda
like nothing ever before.)................................................kao ništa ikada prije. )
He cursed the Gods and man and life,..........................proklinjao je bogove i ljude i život,
and at his heart he tore..................................................i iz rasparanog mu srca vrije.

- A deity felt sympathy.....................................................- božanstvo je osjetilo simpatiju
and threw our man a light...............................................i dobacilo našem čovjeku svjetlo u samoći
'Your woman you may see again,.................................." svoju ženu možeš vidjeti ponovo
for a single night. -..........................................................u jednoj jedinoj noći. -

But think hard and well young man,................................ali promisli teško i dobro, mladiću,
there is a price to pay:.....................................................visoka će cijena za to postati.
to tend the light at the end of the world............................da paziš na svjetlo na kraju svijeta
is where you must stay....................................................i tamo moraš ostati.

Away from man and life and love......................................daleko od ljudi i života i ljubavi
Alone you will be................................................................ti ćeš sam biti.
On a tiny isle. A bright shining isle.....................................na malenom otočiću. sjajno svijetlećem otočiću
in the middle of the sea.'....................................................u sred mora kriti."

- 'I'll tend the light, for one more night................................- "pazit ću na svjetlo, za još jednu noć
with the woman whom I love',...........................................sa ženom koju srce voli",
screamed the man, with tearful eyes,...............................vrisnuo je čovjek sa suznim očima,
to the deity above...............................................................gore, božanstvu kojeg moli.

And so it was that very night..............................................i tako bijaše te noći
his lover did return..............................................................njegova se ljubavnica vratila.
To his arms and to their bed,.............................................u ruke njegove i u njihovu postelju,
together they did turn..........................................................ona ga je pratila.
In deepest love and lust and passion.................................u najdublju ljubav i požudu i strast
entwined they did fall..........................................................isprepleteni zaroniše dupku.
Lost within each other's arms.............................................izgubljeni među svojim rukama
they danced (in lover's ball). -.............................................plesali su (u ljubavnom klupku). -

- Long was the night filled with love....................................- duga je noć ispunjena ljubavlju.
For them the world was done............................................oni su sa svijetom prestali.
Awoke he did to brightest light,...........................................probudio se u sjajnom svjetlu,
his woman and life had gone..............................................njegova žena i život bijahu nestali.

To his feet he leapt. To the sea he looked..........................na noge je skočio. u more je gledao
To the lighthouse on the stone...........................................i svjetionik na kamenu tam'.
The price is paid and from now on.....................................cijena je plaćena i od sada
he lives forever alone..........................................................on živi zauvjek sam.

Fifty years have passed since then....................................pedeset godina je prošlo od tada
and not a soul has he seen.................................................a niti duše vidio nije.
but his woman lives with him still........................................ali njegova žena živi s njim još uvijek
in every single dream..........................................................u svakom snu kog snije.

'Tis sad to hear how young love has died..........................tužno je čuti kako je ljubav umrla mlada.
to know that, alone, someone has cried............................znati to, sam, netko je zajecao sada.
but memories are ours to keep...........................................ali sjećanja naša, u pamćenju stoje
To live them again, in our sleep.........................................da ih ponovo živimo, kroz snove svoje.

(odabrao, preveo i obradio: twirl)

- 12:33 - to push, or not to push...? (20) - - #

Nova dimenzija gluposti, hvala na pažnji





Volim google keywords, obožavam keywords,kakvih se tu bisera može naći to je jednostavno prekrasno. Gugla se svašta, od nicka, imena bloga, asocijacije na poneki tekst (tipa Jaca upoznala Obamu), nekih potpuno nepovezanih stvari(kako posvjetliti kosu, kako u legiju stranaca) koje ne znam ni sama primjenom kojeg algoritma rezultiraju mojim webprostorom, pokušaj recenzije nečeg što mi se svidjelo ili ne (Laura Marling, Poguesi Zagreb, Darko Rundek, Svijet glamura i tako to), ali je zabavno, neopisivo zabavno kakvo guglanje dovodi ljude gdje.

I pogledam tako keywords i vidim nešto čudno, odnosno neki broj pretraga s naslovom jednog posta pomalo rekla bih blesavog naslova, napisan je bio u tako malo čudnom raspoloženju i doista je malo onako…specifičan naslov. I gledam u to i pomislim, jel moguće da je itko tražio blog po toj asocijaciji (jer ta sintagma jednostavno nije slučajna, ako je ta osoba je moj mentalni blizanac i želim ju upoznati da se potom možemo poubijati međusobno jer ako dvije toliko slične osobe postoje sigurno se ne bi podnosile) kad ima hrpu logičnijih da ne kažem daleko jednostavnijih za zapamtiti.

I iz čiste znatiželje koja je ubila mačku kliknem u tu pretragu, jednostavno me zanimalo što sve ispadne kad gugl to provrti očekivala sam rakije amo, ali od tog ništa. Dakle ne samo da me dočekao cirkus nisam dobila ni rakiju. I vidim svoj naslov kao link na stranici Stilist i mislim oke, shvaćam ako tekst završi na Dnevnik.hr ili neki od srodnih portala, to je uključeno u cijenu bloganja na Blog.hr, ali Stilist? WTF?? Iz kojeg je filma ispao Stilist??

Stranice nema(rubrike cijele točnije), ali ima zato webcache, i tamo majnda svoj biznis Magalie.

I ne budi lijeno pogledam malo što nudi ova Blogerica na Stilistu u web cachu.
Nudi između ostalog moje tekstove.
Potpisane svojim nickom.

Ako utjehe nema u vodi pristavi čaj je moj tekst, objalvjen na mom blog, datuma navedenog uz post, njen tekst sam iz cache-a spremila, čisto jer je pitanje koliko će kao takav stajati, a ja ne volim ništa raditi bez pokrića, Kako to radi Magalie, link dok postoji imate ovdje

I ovo pišem ovdje jer je cijela rubrika sa stilista uklonjena, a ta osoba tko god bila čita ovaj blog, previše je odavde preuzela da ga ne bi čitala.

Dakle draga Magalie.

Prvo ne mogu doći sebi zato jer si bila dovoljno blesava tražiti tekst po punom naslovu što da nisi učinila vjerojatno ne bi skužila ovo posvemašnje cirkusiranje koje si izvela na moj račun.

Drugo, sram te i stid bilo što imaš obraza uzeti tuđe tekstove i potpisati se na to. Ne jer očekujem nešto od svojih tekstova, ali svi su ovako ili onako rezultat nečeg mog, kako se tu nalaziš prozvana?

Treće, zar zbilja netko ima potrebu uzeti tekst s tuđeg bloga, ne portala, ne neke ozbiljne stranice nego s nečijeg bloga? Zbog čega? Da bi negdje drugdje na tuđi tekst tebi netko ostavio komentar ili lajkao na fejsu? I da i taj post sam našla da si posudila.

Zanimljivo da su ti postovi među onima s manje komentara, tako da sumnjam u njihov slučajan odabir.

A našla sam još jedan od a-ž preuzet od Partygirl,pošto je daaavno prije napisan nego taj na tvom blogu rekla bih da je ipak Partygirl originalni tvorac, jer eto godine kasnije kod tebe izlazi ovo, dojmilo me se iskreno. Iz jednog jedinog razloga, kopirati nečiji tekst u potpunosti?




Pa ja sam mislila da je samo Jajo sposoban za takvo što, čak su i Đapića našli organi zakona, istina bog nije mu se ništa dogodilo ali svejedno, on je barem prepisivao magistarski rad...ti prepisuješ tuđe blogove...Nadalje ti račice od 32godine koja je shvatila da bi mogla pojesti svoje riječi(ili je to light verzija isprike uredništva Stilista to whom it may concern koje je tekstove maklo, nikad nećemo znati izgleda) pobogu molim te ostavi se pisanja jer ako nisi sposobna niti promijeniti naslov tekst koji si nekom uzela vjerojatno to nije za tebe. Složit ću se s tim da nije ni za mene, ali ako ništa drugo, sve što ovdje piše je moje izuzev ponekog teksta pjesme, za koji su valjda svi shvatili da ju ipak nisam ja napisala. A ovo što si promijenila vrlo nadahnuto moram primijetiti je jednostavno toliko smiješno da nisam prvo ni skužila, a kad jesam smijeh je nadvladao svaki mogući osjećaj ljutnje.

Jer kad netko u tekstu promijeni ovo:

Zamijenila sam sve fiksacije crtanjem.

I crtam.Ne baš dobro.

Desnom rukom, to je isto metoda. Iskopavanja podsvjesnog gušećeg smeća.Desno je važno jer sam ljevak. Još jedan aspekt naopakosti ispunjen.



U ovo: Zamijenila sam sve fiksacije crtanjem.

I crtam. I to baš dobro.

Desnom rukom, to je isto metoda. Iskopavanja podsvjesnog gušećeg smeća.


Zbilja nemam učinit što drugo nego nagraditi trud aplauzom, ponajviše jer je poanta upravo tog dijela bila slon s metom na guzici i promašila si ga. Naglašavati da crtaš desnom je isto nadahnuto, pogotovo u svijetu gdje desnom rukom sve radi nekih koliko ono70%ljudi? Kao da naglašavaš da jedeš juhu žlicom, jer jednostavno vilica je toliko logičnija pretpostavka?


Dragi Lastane znači li to da sam sad i službeno slavna i da smijem prestat skrivati alkoholizam i ovisnost o seksu?

*draga Magalie, ako si dovoljno bedasta guglati takvu jednu čudnu konstrukciju kao što je naslov, misliš da nisi ostavila još nešto vrlo prepoznatljivo i lako za pronaći? Mislim jesi, da se razumijemo pa bi molila da ubuduće imaš malo više pameti kad već odgoja i kulture nemaš

Za kraj parafraziram Teslu (vidiš ja kažem odakle sam nešto uzela): ne boli me što uzimaš moje mišljenje i život nego što nemaš svoj

.................................................................................................................................................................................

...molim sve one koji će ovaj tekst objaviti kao svoj, da se barem potrude objaviti ga prije mene.
hvala (na pažnji) :)))

p.s.
objavljeni tekst je napisala blogerica Joanna has left Stepford
(za one koji to nisu već i sami shvatili)
- 01:20 - to push, or not to push...? (3) - - #

19.05.2011., četvrtak




bio jednom jedan...maleni planet. neugledan. pust. hladan.
lutao je svemirom. bez jasnog cilja. lutao i promatrao oko sebe, kako drugi planeti imaju zvijezde, koje ih griju,..kako vrve životom..ili se spremaju na to..
čeznuo je i on pronaći ljubav. zvijezdu s kojom će biti jedno. nada mu je davala snage,..da izdrži
u mračnim prostranstvima hladnoće
tako je na svojem putu, naišao i na naše sunce. svidjelo mu se, na prvi pogled.
bilo je posebno, od svih zvijezda na koje je putem naišao, sunce ga je privuklo snagom koju je teško pripisati samo gravitaciji. privuklo ga je svojom toplinom, svjetlošću, vedrinom,..
no, bio je oprezan...držao se podalje ispočetka, jer nekako, to divno sunce, zacjelo ima i druge planete, teško da bi prihvatilo njega, tako ružnog, izbrazdanog kraterima meteora koji su tijekom puta po svemiru na njega se obrušavali...
sunce ga je primjetilo, veselo pozvalo bliže, da mu uđe u orbitu...
i tako je planet prišao, počeo se grijati, pripremati za život koji mu je sunce obećalo dati
opustio se. ravnomjerno okretao, nudeći cijelu svoju površinu suncu...da ga okupa svjetlošću, da mu smiri oluje
no, nešto nije bilo kako treba
jer, počeo se udaljavati od toliko željenog sunca...
-kamo ćeš? vrati se!- šapnulo mu je sunce, tiho..
upirao se od sve snage, no nije pomoglo...tek se na velikoj udaljenosti uspio ponovo okrenuti
i vratiti svojem suncu
koje ga je dočekalo kao što se dočekuje ljubavnika u svoj zagrljaj, i ovaj put
ali, nije ga zadržalo, ..ni ovaj put
mogao je samo gledati kako sunce postaje sve dalje i sve hladnije i gubi se u daljini...
nije planet odustajao
sunce ga je zvalo
mora biti neki drugi razlog, zašto ga ispušta iz svog toplog zagrljaja
vraćao se planet mnogo puta
približavao suncu s nadom, bio odbačen s nevjericom
jer sunce...ono je i dalje sjalo
milijuni godina su prošli
dok nije bio odbačen toliko daleko da se više nije mogao vratiti...
sunce je postalo točkica. i na kraju nestalo...
-vratit ću se...-bila je jedina misao koju je nosio sa sobom. -vratit ću se...-
potrošio je planet odavno toplinu i svjetlost, koju je upio od sunca
ohladio se, na površini su mu mrtvim sjajem blistali ledeni kristali
duboko u srcu planeta, od tih izmjena topline i hladnoće, nastala je pukotina, rascijep
ispunjen prazninom
jedan planet u beskonačnom svemiru, sa svim vremenom ovog svijeta pred sobom...
skupljao je na sebe zrna prašine, jedno po jedno
sa svakim novim zrncem postajao je veći, teži, svojom masom privlačio više zrnaca, udaljenijih.....
bila je to lančana reakcija, nezaustavljiva
u jednom trenu se od silne mase sabio...sav prostor u atomima je nestao...ostali su samo neutroni
konačno se zatvorila ona praznina u njegovom srcu, no ostao je time bez srca, to je bila cijena koju je platio
a rastao je i dalje,.. dok mu gravitacija nije postala toliko snažna, da iz njegovog zagrljaja niti svijetlost više nije mogla pobjeći
bio je rupa bez dna. rupa bez srca. crna rupa.
u sebe je drobio sve što bi mu se našlo na putu
niti jedna zvijezda, ma koliko velika bila, nije mu se mogla oduprijeti
iza njega nije ostajalo ništa
....................................................................................................................................
...bila bi ovo samo još jedna priča, u gomili priča
da nije odlučio ispuniti obećanje,
da njegov smrtonosni put u skoroj budućnosti ne vodi upravo kroz mliječnu stazu, prema suncu
i nama, djeci sunca


- 18:13 - to push, or not to push...? (31) - - #

18.05.2011., srijeda



(o strategiji, taktici i tome kako smo dobili rat)
...nije moj twirl niti bradu počeo brijat kako spada, kadli zaratilo.
pucaju odavde
pucaju odande
pobježe twirl ušumu
i naleti na neke ljude, što ga dočekaše ushićeni, govoreći, -evo nama pojačanja... -
-od sad si dragovoljac!-, obznaniše mu.
aj' dobro, nisu skužili da je zalutao.
-stisni zube, otvori oči, pušku na gotovs, i čuvaj stražu-, rekoše mu. - dok mi vrtimo rogu, na ražnju. ak' te neprijatelj ne zaskoči, dobit ćeš i ti malo-
i pokazaše mu prstom prema nekom brdu:
-tam' ti je neprijatelj. ak netko odande dolazi, ti zapucaj, a poslije pitaj tko je(bio)-
šuštalo je, šuškalo... sa svih strana
izokreto se naš twirl, neznavši više s kojeg brda ono vreba neprijatelj
najbolje da se popnem na ovo drvo, pomisli, tako i učini. gore se osjećao sigurnijim. pjevušeći "šumi , šumi, javore.." jer je drvo bilo javor. a i to mu jedino ostalo u uhu od silnih pjesama koje nikad ranije nije čuo.
to, ... i ona o juri i bobanu, kako si klikću.. ali ta je poslije bila zabranjena. no tad još nije. pa se je on naizmjence hrabrio kliktanjem i ušuškavao šumljenjem javora čije grane govore...o nesretna srca dva, i kako ljubav bolit zna.
neprijatelj je očito bio upućen u sve što se događa, pa se nikad nije usudio napasti, dok je twirl držao stražu.
s vremenom se ohrabrio, mazao lice crnim blatom, šuljao preko brda da vidi kako neprijatelj izgleda.
ali, kako se to uglavnom dešavalo noću, u gustoj šumetini, nije se imalo bogznašto vidjeti. kasnije je otkrio, da nije svejedno kako okreneš dalekozor, kad gledaš u neprijatelja. a i da moraš i zaštitni poklopac skinut, s leća, prije.
no, nije tamo bio da gleda u neprijatelja. već da se bori.
budući da je u tzv. JNA stekao sva potrebna znanja i činove, za koje su mu rekli da ne vrijede u našoj vojsci, ipak su ga poslali u topništvo. dobro da ga nisu streljali, jer je bio stari artiljerac. i pokušao objasniti da nije potrebno, kod korekcije paljbe za 200m lijevo, uzet top i nosit ga, po starom ličkom običaju 200m lijevo, već da se može samo cijev zaokrenuti...
prevladala je ipak lička praktičnost, pred tradicijom.
tako je twirl postao heroj, oslobodivši skoro pa sam ( uz nekoliko gardijskih brigada i domobranskih pukovnija) šire područje like...
i dan danas ima jedna livada, na njoj drvo javora. ono tužnu priču zna. kako ljubav bolit zna.




- 19:20 - to push, or not to push...? (4) - - #



danas sam na otpad odvozio ostatke njegove negdašnje kuće, doma u kojem je ...
sve ono što i svatko od nas od doma očekuje i pokušava stvoriti...
dugo godina je bila napuštena, zarasla u korov i šipražje... i ispod bijele boje kojom se pokušalo prekriti, preko cijele fasade je stajao natpis: KRVOPIJA!
poznavao sam ga samo površno. a u tim ratnim danima sam ga susretao svakodnevno, kad smo odvozili smeće iz zavoda za transfuziju, gdje je radio.
bio je dosta stariji od mene, ali uvijek s vedrim osmijehom, uvijek s nekom šalom.
ophodio se prema nama smetlarima, kao čovjek svjestan uloge koju imamo. bez prezira ili gnušanja.
imao je rijetku krvnu grupu, koje je uvijek nedostajalo, a s obzirom na posao koji je radio u zavodu, bio je itekako svjestan toga, davao je krv često. prečesto. nije se štedio, iako ga je to vidno iscrpljivalo.
na jednom takvom zadatku, dostavljanja krvi na ratište, njihovo vozilo je naišlo na minu,..teško je stradao.
ostao bez noge. nije uspio ostvariti nikakvu odštetu, niti dobiti penziju, jer mu je nedugo prije toga istekao ugovor, a oni koji su mu ga trebali produžiti,... nisu to učinili na vrijeme.
naravno, dobio je i otkaz u zavodu, ne treba niti navoditi razloge,..kome treba bogalj.
sretao sam ga ipak ponekad, znao je doma lagano, s jednom nogom i jednom štakom, ići s netom ubranim poljskim cvijećem u slobodnoj ruci.
-za moju ljubav!-, govorio je.
s toplinom, kakva se rijetko sreće kod muškaraca, kad govore o svojoj supruzi.
i s osmijehom. uvijek s osmijehom. no, razbolio se. trebao je hitno na tešku operaciju. koja je zahtjevala zalihe krvi. njegove krvne grupe. nije je bilo. nigdje. zvao je i bivše kolege u zavod,.. rekli su mu da je nema. ali će, čim netko da, sačuvati za njega. prolazilo je dragocjeno vrijeme, no krvi nije bilo.
čitao sam u novinama kako je uhićen, u zavodu, sa nekoliko smrznutih paketića krvi, koje je pokušao ukrasti. novinari su ga prozvali krvopija. završio je u zatvorskoj bolnici.
žena mu se s djecom odselila u australiju, kod strica. nije mogla podnijeti sramotu koju joj je priredio. stalno dobacivanje susjeda... ostao je sam, čekajući suđenje.
no, nije ga dočekao.
pronašli su ga pod tušem, blijedog poput ispranih pločica na kojima je ležao.
jedino je žilet, odbačen sastrane bio crven. ostatak je polako, nestajao u slivniku, pomješan s vodom koja se povlačila, odnijevši i njegov život.
i osmijeh.
to što su rezultati analize naknadno pokazali da je u onim smrznutim vrećicama bila njegova vlastita krv...nikog više nije zanimalo.
jedan krvopija manje.


- 18:55 - to push, or not to push...? (2) - - #

17.05.2011., utorak

ime anđela


želja za putovanjima, dalekim svjetovima,..nevjerica da bi zemlja mogla biti zbilja okrugla, nagnala je mog twirla da se u to sam uvjeri i oplovi svijet
(tada još nije znao da ga je na to nagovorio kapetan kuka, u njemu)
zaposlio se na jedanom od velikih brodova trgovačke mornarice
..i tako se, našao u to vrijeme (prijelaz milenija) na tom mjestu (catania, sicilia, italia)...
luka u cataniji se nalazi u samom gradu
(za razliku od većine drugih, koje su desetcima kilometara udaljeni od gradova kojima služe za opskrbu)
prvo veče, nakon napornog radnog dana, odluči twirl izaći u grad. između broda i grada prostiralo se veliko, noću pusto i mračno lučko postojenje,..
ok, ne posve mračno, ali posve pusto.
ničeg se naš twirl nije tada plašio, kad je još u ratu savladao strah od mraka i mračnih šuma...
tako je krenuo sam...
put je bio možda dva kilometra dug, a negdje na pola puta, zamrla je buka brodova, a nije se još čula vreva grada.
u tom međuprostoru u sablasnoj tišini, začuo se zvuk, nezemaljski, režanje koje kao da dolazi od zvijeri iz paklenih dubina. s lijeve strane. okrenuvši glavu, ugledao ga je. iz mraka je iskočila zvijer. vidio je njene crvene oči, plamteće. vidio je presijavanje ogromnih zubi, namjenjenih klanju, trganju, proždiranju... vidio ju je kako poprima oblik velikog krvoločnog psa, sjajne, crne dlake. čak i da nije bio hipnotiziran, ne bi mogao niti stigao reagirati. pas se zatrčao punom brzinom, došao mu je već na dva, tri metra, u zaletu pred posljednji skok.
-gotovo je. -prošlo mu je kroz glavu.
bilo je jasno da pas ne bi zagrizao u ruku koju je ispred glave postavio, nagonski obranbeno. išao bi u vrat. i tad se desilo nešto, što si ne može ni dan danas twirl objasniti.
niodkud (jer bila je čistina uokolo, vidio bi ga), niodkud se stvorio drugi pas. veliki pas svjetložućkaste dlake, srednje dužine. nešto poput zlatnog retrivera, samo većeg i kraće dlake. kažem poput, jer niti crnog niti svijetlog nije poslije pronašao u knjigama, kao predstavnika neke od psećih pasmina.
u trenutku skoka crnog psa, zlatni mu se zabio u bok i oborio ga na zemlju. počela je stravična borba ta dva psa, ...
netko će me možda osuditi što nisam ostao, dograbio nešto u ruke i pomogao zlatnom. no nisam. nije mi čak niti palo na pamet, da bih mogao.
jedino što mi je u tom trenu bilo važno, je pobjeći, trkom čovjeka koji je bio osuđen na smrt, pa uspio izmaći.
i tako sam ušao u grad, koji je sav svjetlucao od božićnih lampica i ukrasa...zaboravio na pretrpljeni strah i opasnost, uživajući u gradskoj vrevi.
vraćajući se, imao sam nekakvu željeznu štangu u ruci koju sam putem pronašao, i krenuo čvrsto put broda, osvrćući se.
primjetio sam zlatnog. kako na nekih 30 metara gleda svoja pasja posla, ne obazirući se na mene, uopće. crnog nije bilo.
prošao sam tih dva kilometra, a zlatni je išao pored mene, čas naprijed čas nazad, ali niti jednom se nije približio. nije me niti jednom niti pogledao. samo je bio tu. u blizini.
dva tjedna je twirl izlazio naveče u grad, dva tjedna bi ga zlatni pratio od broda do izlaza iz luke. dva tjedna ga je dočekivao na povratku i pazio da sigurno dođe na brod. niti jednom se približivši.
crnog twirl nije više vidio, osim one, prve večeri.
kad sam se, nakon putešestvija svijetom, vratio u hrvatsku, prišla mi je neka nepoznata žena,
koja mi se nasmješila i uputila riječi:
- znadete li vi kako vam se zove anđeo čuvar?-
pogledah je zbunjeno.
još jednom se nasmješila i već je nestala u gomili.


- 00:41 - to push, or not to push...? (16) - - #

15.05.2011., nedjelja

for my fallen angel



Image and video hosting by TinyPic


my dying bride-for my fallen angel


For My Fallen Angel

As I draw up my breath
And silver fills my eyes
I kiss her still
For she will never rise
On my weak body
Lays her dying hand
Through those meadows of Heaven
Where we ran
Like a thief in the night
The wind blows so light
It wars with my tears
They won't dry for many years
Loves golden arrow
At her should have fled
And not Death ebon dart
To strike her dead
.........................................................

mom palom anđelu

dok gubim dah
i srebro mi oči briše
još je ljubim
jer ona ustati neće više
na mom slabom tijelu
leži joj umiruća ruka
kroz one livade neba
gdje smo mi trčali
kao tat noću tako
vjetar puše posve lako
sa suzama mojim on u rat kreće
koje presahnuti još mnogim godinama neće
ljubavi strijela zlatna
k njoj se trebala skloniti
a ne smrti crne strelica
mrtvu je oboriti

(odabrao, preveo i obradio: twirl)

- 15:09 - to push, or not to push...? (24) - - #

twirlove crvotočine


matematika
što reći o toj temeljnoj znanosti
na kojoj počiva sva druga znanost
i svi dosezi civilizacije
koji su nas doveli na rub propasti
nas, i sve druge vrste na zemlji
osim da je očito pogrešna
potpuno i posve
jer da nije, njeni rezultati ne bi bili tako katastrofalni po opstanak života u ovom dijelu svemira
intuitivno, znao sam to odavno
no, bili su jači
govorili mi kako sam glup
kad ne razumijem tako jednostavne stvari , poput računice
temelj čovječanstva počiva na (pogrešnoj) logičkoj matematici
zasnovanoj davno, u vrijeme kad su ljudi vjerovali onome što vide
i nisu vjerovali onome što ne vide
tako je došlo do toga da
su dva i dva četiri
odgajani smo da vjerujemo u to
nikad se nismo zapitali
a što ako je to samo privid?
gdje je tu entropija? npr. ..reakcija, na akciju zbrajanja?
naivno i nevino smo vjerovali da možemo beskonačno mnogo puta zbrajati dva i dva, pa ih iznova razdvajati i opet zbrajati...
i da će rezultat uvijek biti četiri
još smo to, bahato proglasili zakonom
a zna se što slijedi onima koji se drznu prekršiti zakon
ako je, dakle, netko nekad i primjetio da svako zbrajanje, osim rezultata iza znaka jednakosti, uz to ostavlja i trajne posljedice u krhkom ustroju svemira, taj je brzo potisnuo takav rezultat, u dio mozga koji melje štetne nusprodukte razmišljanja...
e sad, ako bismo se vratili unazad i cijelokupnu ljudsku aktivnost do sada pokušali ispraviti, u skladu sa spoznajom da dva i dva nisu samo četiri, već da sa sobom nosi stvaran, iako nevidljiv ostatak (tzv. klicu)
proglasili bi nas u najmanju ruku neuračunjivima
ok, jasno je da ne možemo ispraviti sve krive drine
klice, koje ostavljamo za sobom, pri svakoj konvencionalnoj računskoj radnji, se također zbrajaju, stvarajući crvotočine u prostorno-vremenskom kontinuumu kroz koji je nam dano da putujemo samo u jednom smjeru
a crvotočine su prečaci, pomoću njih možemo prolaziti beskonačne razdaljine, jednim korakom
putovati vremenom u smjeru i odredištu koje sami odaberemo
no, problem je u tzv. superklicama koje nastaju zbrajanjem klica u crvotočinu
njihovim zbrajanjem nastaju crvotočine u crvotočinama, te nas bacaju od nemila do nedraga prostorno i vremenski, pri svakom pokušaju korištenja crvotočina u ajmo tako reći, turističke svrhe
iako nisu skužili proces nastanka i opstanka crvotočina
veliki umovi su ih uspjeli do sada zabilježiti, čak i crvotočine u crvotočinama, te potpuno odustali od njih...
bilo im je to pre nerazumljio
no, mene su zainteresirale crvotočine trećeg reda
to su crvotočine u crvotočinama crvotočina
njih smo, hvala bogu , do sada uspjeli stvoriti manji broj
nisu se nagomilale niti počele još zbrajati, ..tako da su to za sada zadnje posrtojeće crvotočine
i njih se može rabiti za prostorno-vremenski turizam, pretvorbu blato-zlato, zlo u dobro..itd
budući da sam ih ja otkrio, nazvane su twirlove crvotočine
kako djeluju twirlove crvotočine?
jednostavno
ako ste ikad upotrebljavajući pogrešne podatke, koristeći pogrešne metode i izračune, došli do ispravnog rješenja, tada ste bili u sjeni twirlove crvotočine
naravno, nevidljivoj sjeni,.. u dosegu njenog djelovanja...
nešto kao toplo, toplo
u igri vruće-hladno
u kojoj tražite skriveni predmet, pomoću navođenja onog tko ga je sakrio, riječima,..hladno, mlako, toplo, vruće..užareno
ja vam ne mogu reći kako se otvara i usmjerava twirlova crvotočina, jer kad biste to znali, vi biste bili
twirl-gospodar crvotočina u crvotočinama crvotočina prostorno-vremenskog kontinuuma (puna titula)
ili, skraćeno
twirl

- 00:26 - to push, or not to push...? (14) - - #

14.05.2011., subota

grongova gongola

landrea tumarbe
erate eh gongola
travirza katrango
ereset brediro

kemoperte berterandi
esteria eh gongola
paskob, snad
samad, samad,..samad

...to je bila jedina pjesma koju je znao na zaboravljenom jeziku
od tri gongole, njegova je bila ona sablasna, gorngova
čekao je
da mu jave što s njom
treba li i nju zaboraviti
ili mu je dano da ju čuva
nijedan glasnik se nije probio do njega

kad je došla po svoju pjesmu, uplašio se
zanijemio
a ona nije imala vremena čekati
prolaz se zatvorio
gongola izgorjela


postalo je nevažno
čuvati pjesmu
koja je trebala biti predana gongoli
da njome uspava sablasti
jer one će se ove noći
u jezivom piru kovitlati

lahka vam bila crna noćca..

- 03:04 - to push, or not to push...? (16) - - #

12.05.2011., četvrtak

twirl i tri grma

četvrta šibica
je ponijela twirla daleko od ljudi.
na proplanak okružen šumom.
žut od žutih cvjetova uljane repice
prošaran krvavo crvenim divljim makovima
i stara, trošna koliba.
preko čijeg su se praga navirivale životinje, njuškajući ga
.............................................................................................
u to doba je imao neobičnu naviku, pomalo vangogovsku
neobjašnjivu potrebu da svuda uokolo sije žutu repicu i crvene makove
uskoro je čitav kraj postao turistička atrakcija
iz zraka
avioni su nadlijetali. novinari iz cijelog svijeta
su njegov, do tada savršeno miran proplanak
proglasili prvorazrednom destinacijom - must see!
postalo je in u mondenom svijetu jesti čuveni twirlov grah
prenoćiti u njegovoj kolibi, koja je vrlo brzo poprimila veličinu nesrazmjernu prvobitnoj namjeni
tako da je twirl bio primoran napustiti svoj skromni brlog i potražiti osamu u gradu
tamo ga nitko nije primjećivao, niti se uopće obazirao na njega
grad je izvanredno mjesto za odmor od ljudi...
no, ova priča je iz doba dok još njegov everland nije bio otkriven
sa početka doba četvrte šibice
uglavnom
jednog je sunčanog dana naišao na tri neobična grma
na mjestu gdje ih, bio je siguran, jučer nije bilo
kako nije sklon panici, kad god naiđe na kakovu neobičnost, misteriju što prkosi skoro pa zdravom mu razumu
stao bi razmisliti o mogućnostima koje su mogle dovesti do te neobičnosti..
(uglavnom bi okrivio vanzemaljce, što je, vrlo vjerojatno bilo blizu istine
jer da nije, netko od njih bi se pobunio, demantirao..)
stajao je tako pored grmlja, razmišljajući
kad, iznenada, najmanji grm kihne
-nazdravlje!- reče twirl malenu grmu
-hvala!- odvrati grmić na neobičnom jeziku (ali prijevod je: hvala!)
našto se druga dva grma pomaknuše, nađoše između twirla i grmića
a iz njih su virile puhaljke
jasno je da nitko ne uperuje u tebe puhaljke ako nisu unutra i pripadajuće otrovne strelice
čak ni kad je riječ o grmlju
digao je ruku u znak mira, sjeo, izvadio svoju frulicu
i zasvirao
dodomimireredooomiifaasooo....pjevala je ptica kos
a zatim i
dosodosodosodomisofarefarefaretiredo...malu noćnu muziku
svirao bi on još...ali to je sve što zna, pa da baš ne okušava sreću svojekomponiranima...
nije tad bilo ni vrijeme ni mjesto za tako što
kako je twirl pjesmama nedvosmisleno pokazao da su mu namjere miroljubive
grmlje se opustilo.
pošlo za twirlom, koji ga je pozivao da ga slijedi. pred kolibom su se grmovi raskomotili, skinuli granje koje im je služilo i kao zaštita i kao maskirna odjeća
pa se ispostavilo da je riječ o tri neobična putnika
neobična u ovom dijelu svijeta
radilo se o mužu, ženi i dječaku
po kostima u kosi, i još nekim sitnicama poput smanjenih ljudskih lubanja oko pasa
twirl je zaključio da se radi o pripadnicima nekog od plemena sa bora-bore
a po prijekorima koje je žena neprestano upoćivala mužu
da su vjerojatno prije desetak godina krenuli na bračno putovanje, čamcem..
ali, vjetar je zapuhao jače nego su planirali, morske struje odradile ostatak posla
u međuvremenu dobili dijete, koje se začelo prije ove pustolovine
jer, to im je jedino
pa je također za predpostaviti da je žena mužu rekla
kako mu ne da ni blizu dok ih ne vrati kući...
a zna se da žene znaju bit zajebane, kad nešt' odluče...
nisu domorotkinje sa bora-bore nikakav izuzetak, očito nisu
hm..hmmm.hmmm..hmm
razmišljaše twirl
a, pokazalo se i da nije uzalud kao dijete učio od profesora baltazara
jer, dosjetio se
uključio je svoj prastari kompjuter, upiknuo stick, povezao se sa satelitom
i počeo tražiti...njihov dom
trebalo mu je malo duže...jer njegovo antropološko znanje
po kojem je zaključio lokaciju, gdje bi mogao taj dom biti je ipak skromno
no, pronašao ga je
znao je to po veselim povicima tri, sad već bivša grma
i upiranju prstiju u ekran, kad su prepoznali svoje, davno napušteno ognjište
ostatak priče je mogao početi
vrijeme je bilo za kapetana kuku
moreplovca, starog morskog vuka, uspavanog u twirlu
kojeg se budilo samo kad je trebalo pronaći kakvo blago
u tome je bio nenadmašan
no, i ova rescue mission je bila dobar povod da kapetan pokrene svoje uspavane kosti
prošverca tri grma u velikom kavezu u koji je strpao
jedinog dragovoljca koji mu se našao pri ruci, starog, vjernog papagaja
na brod koji je plovio najbliže željenom odredištu..pa drugi, manji,..
..sve do otoka na kojem je bio dom našem grmlju
kad su stigli, pozvali su twirla, da ostane na ručku..
žena je naložila vatru pod velikim kazanom pred kolibom
ali, ček,.. što će u njemu kuhati??
prošla me glad, u trenu
možda sam zbilja samo paranoičan
ali, ljubazno se zahvalih
i pobjegoh glavom bez obzira








- 19:21 - to push, or not to push...? (5) - - #

11.05.2011., srijeda

cvijetak

isto ono proljeće
što je probudilo twirla, potresima
ugrijalo je i maleni, nježni cvijetak
sunčevim zrakama
nježno
bez žurbe
spazio ga je još izdaleka
na livadi
među tisućama cvijetova
prišao oprezno
kao slučajno se našao tu
jer, taj dio livade je baš lijep
danju je donosio vodu
noću štitio od mraza
pričao o svijetu
o svemiru
o postanku
taj skromni cvijetak
se raspupao
zamirišao
slušao ga ushićeno
gledao svojim velikim cvijetnim očima
trajalo je proljeće
dugo
a onda ga je jednog dana cvijetak dočekao snužden
činio se tako krhak
blijed, gotovo proziran
kao da nestaje
u nekoj drugoj dimenziji
dugo su šutili
napokon je cvijetak prozborio
tihim, tužnim glasom
twirl, zbilja si mi drag
zbilja
uživam u ovom vremenu provedenom s tobom
ali ne znam
koliko će još dugo
moje mlado tijelo
moći izdržati
bez sexa

- 19:07 - to push, or not to push...? (4) - - #

10.05.2011., utorak

tijelo žene

dobar dan! (ulazeći u knjižnicu, na čijim je vratima pisalo: danas preporučamo; neruda-tijelo žene) molim vas jedno žensko tijelo, za van. svježije neko.. ako nije problem
...izvolite, tijelo žene, najnovije izdanje, ljubazno me uslužila knjižničarka
umjesto žene, dobio sam knjigu
svašta
ne trebam knjigu, trebam ženu
o ženskom tijelu sam već puno čuo
da je bijela, poput svijeta, kad se daje
da ima pubične ruže od upletenih dlačica
.... i to je to
a, na tome nije moglo ostati, ne
medicinski atlas, njega ništa nisam razumio, kad je na latinskom pisan
sjećanje na žene sa poleđine igraćih karata, koje je otac čuvao u noćnom ormariću, izbljedjelo
kad bih pokušao opipat kakvu ženu u prolazu, zavrištale bi, ili počele psovat.
najčešće bi me pljesnule, uz vrištanje i psovanje
znači, čuvale su tajnu, o svom tijelu, od nas muškaraca
pitat ću nekog tko je oženjen, on sigurno zna, sinulo mi je...
evo što sam o ženama na taj način saznao:
- hladna je poput sante leda
-nikako da zapamti muževljevo ime, već stalno uzdišući izgovara nečije tuđe
-psuje ko kočijaš kad odlaziš, a ko dva kočijaša, kad dolaziš
i sve tak, u nedogled
ali to nije bio ono što sam ja trebao, bile su to ženine karakterne osobine
a tko mastrubira zamišljajući njene karakterne osobine?
volio bih ga upoznati, ako postoji
mogao sam platiti javnu ženu, pa probat nabrzinu, u pol sata sve pokušat zapamtit
odnosno, mogao bih, kad bih imao novaca
ali nemam
svejedno sam nazvao jedan od brojeva iz oglasnika, objasnio situaciju
i ništa
-no money, no honey,.. -rekla je cereći se. -nije ti to caritas
caritas? možda mi oni mogu pomoći?!!
ali, zašto se nitko ne javlja na telefon noću? u vrijeme kad čovjek najviše treba ženu? ha? ha?

.......................................................................................................................................................

pablo neruda - tijelo žene

Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.

Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku.

Ali stiže čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti
Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.


- 01:37 - to push, or not to push...? (10) - - #

08.05.2011., nedjelja

teatar down under

bio sam danas pozvan na predstavu
nisam znao da je o tome riječ
pa se nisam dolično obukao
niti pripremio
trebao je to biti rutinski nedjeljni zadatak
no, ispalo je da je riječ o predstavi
upriličenoj od samog nečastivog
u njegovoj režiji i izvedbi
pozvao me je kako bi mi pokazao da je pobjedio
konačno pobjedio
nebih li ja sam ušao u pakao
poklonio mu dušu
koju već godinama k sebi vuče
kao najslasniju poslasticu
vidio sam ga kako se smije i likuje
mojoj nemoći
svojoj snazi
no, to je zamka
vješto postavljena
poput vrše
u koju možeš ući
ali nemaš izlaza
mora biti zamka
da je tako jak
uzeo bi sam ono što hoće
da može
ali ne može
mora čekati
da mu darujemo dušu
vabi nas
i gura
sije mržnju
žanje naše duše
njegova su polja neplodna
ali, ovog puta se preračunao
jer ja mu u tu zamku neću ući
uzalud se trudio
uništavao
možda i može uzeti sve drugo
dušu mu ne dam



- 17:27 - to push, or not to push...? (12) - - #

gospodar vjetra

vjetar u kosi
poljubac anđela
kojim me zapuhnuo pred vratima života
udahnuo mi ljubav u pluća
to je bila moja poputbina
moja hrana, moja voda
-dalje moraš sam- šapnuo je
-vjerujem u tebe, mili, ne zaboravi to. vjerujem u tebe....
......................................................
dugo mi je dostajalo to što sam od njega dobio
činilo se nepresušnim
pa sam s vremenom zaboravio na anđela, i njegove riječi
a, potisnut "višim ciljevima" i "važnijim stvarima"
moj vjetar u kosi je neprimjetno posustajao, lagano jenjavao
sve dok nije potpuno nestao
nešto nije u redu, zrak je ustajao, ne mogu disati
nisam to više mogao skrivati od sebe
zvao sam državni hidrometereološki zavod, nagonski
-sve je u redu s vjetrom, vjetra ima- odgovorili su mi
pošao sam dalje
tragom te misterije
pokušavao sam ga uloviti rukama,
no, kad bih otvorio šaku
bila je prazna
ako ga ima, zašto ga nema u mojoj kosi?
zašto?
zašto?
zašto?
prolazili su dani
naslagale se godine
nevidljivi teret, pod kojim i najjači pokleknu
odlučih, ipak, neću hmrijeti, prije nego bar na tren
ponovo osjetim
svoj vjetar u kosi
i krenuh u potragu
probijah se tako, dugo
korak po korak
preko pustopoljine života
a uvijek je negdje drugdje
nekom drugom
puhao
moj vjetar u kosi
umorih se
trčeći za nedostižnim vjetrom
nikad ga neću ulovit, ovako
bijaše bjelodano
stoga, iscrpljen, stadoh
-twirl,..twirl,.. psssssst,..ti uopće nemaš kose
šapnula je u prolazu zlatokosa vila, tjerajući veselo guske prutićem na potok
-vidi zbilja- nasmijah se svojoj gluposti
čovjek uči dok je živ
sve je tako jednostavno
i svi odgovori su nam pred nosom
...............................................................................................................
napravit ću vjetrolovku!
prestadoh brijat glavu
pustih kosu da naraste
njome ga zgrabih
vjetar u kosi!











- 10:51 - to push, or not to push...? (4) - - #

twirl i tajne organizacije

iako ga je majka upozoravala:
-twirle, sine, ne zabadaj nos tamo gdje mu nije mjesto
on ju nikako nije uspijevao poslušati, kad nije znao gdje mu nosu nije mjesto,
sve dok nebi dobio po istom
tako se, jednog sunčanog travanjskog dana, vlastitom nesmotrenošću našao na crnoj listi
svih tajnih organizacija, predvođenih iluminatima, koje do tada nisu niti znale za njegovo postojanje
već su odmahivale rukom,
-pih! twirl je samo legenda, bapske priče...
no sad, kad su doznale, morale su nešto poduzeti
prvo su mu na vrata pokucali ljudi
s kapama i majicama na kojima je pisalo
sikret braderhud sosajeti d.o.o
-dobar dan. došli smo vam očitati lekciju
tijekom očitavanja lekcije, u kojoj su htjeli iz njega izvući podatke
od twirla, niti uz autosugestiju-sjet' se twirl, sjet'
niti na najvećim mukama, nisu uspjeli doznati ništa
odlučili su zato, preokrenuti cd
smjestit će mu zamku
ulovit, tamo gdje je najslabiji
namjestit će mu komada
na netu
no, nije ni twirl od jučer
jasno je njemu
da sve te prekrasne djevojke,
koje su se počele oko njega umiljavati
nisu ništa drugo
doli tajnovite agentice sa nečistim namjerama
u posebnoj misiji
sa mračnim ciljem
da ga iskoriste
na bilo kojem mjestu
u bilo koje vrijeme
na bilo koj način
koji bi si on uopće mogao zamisliti

no pasaran!
(izvor: tajna knjiga postanka...op.a. )



- 01:58 - to push, or not to push...? (0) - - #

06.05.2011., petak

odred za čistoću

novac je svuda oko nas
samo ga treba ubrati.... (mnogi autori)
twirle, sine, ti si sposoban samo za stvaranje nereda....(moji roditelji)
...spajajući te dvije genijalne misli u jednu, prije nešto više od dvije godine
odlučih unovčiti svoj najjači adut
nered
zamišljeno-učinjeno
povezah se s producentima odreda za čistoću
objasnih im kako je vrijeme da dođu u hrvatsku
točnije, u moj skromni brlog
no nije to baš tako jednostavno
sklopili smo komplicirani ugovor
po kojemu sam imao dvije godine,
za stvoriti kaos
nered i prljavštinu dostojnu emisije takvog kalibra
svaka stavka je bila predviđena ugovorom
što i kako živjeti dvije godine da bi se nakupilo dovoljno prljavštine
da hrvatskoj i meni osobno pripadne slava
najprljavijeg mjesta i čovjeka ikad
vrijednost ugovora je bila 120 000 funti po godini
dakle, isplatit će mi 240 000 funti i izglancati pećinu...
to je to
zbogom sirotinjo
zbogom šljakeraj
moja karta u jednom smjeru, za zemaljski raj
uredno sam slao izvještaje, fotografije, video materijal...sve je išlo po planu
moja (ne)aktivnost, naravno, nije prošla nezapaženo od okoline
a ja nisam, po ugovoru, smio nikome objasniti o čemu se radi
tako da sam sve ljude držao podalje od pećine
da ne zabadaju nos u moje poslove
šutio, na prigovore...i mislio si svoje...šuškao već funtama, potiho, u sebi..
danas je bio taj dan
moj veliki dan
došle su kim i aggie
i vojska pratećeg osoblja
dočekao sam ih na aerodromu
otišli smo u hotel, bili na radnom ručku
dogovorili sve pojedinosti s producentima
u mom selu su se čudili
tolikoj sviti koja dolazi
u limuzinama, tv-kombijima...
pustio sam da mi vozač limuzine otvori vrata,..(moram se početi navikavati na to)
pred kućnim me pragom dočekala majka
i sestre, također
i još nekoliko žena iz sela
majka je postrojila svoju malu četu i rekla:
-twirle, sine,.. gledam te već dugo kako se patiš i živiš jadno
odlučila sam ti pomoći
izbaviti te iz takvog života
jer ti to, sine, zaslužuješ!
eto, očistile smo ti i uredile b(r)log...

ganulo te, znam
evo ti rupćić,..obriši suze radosnice,..nego,.. tko su ova gospoda?

.....................................................................................................
(izvor: čiste, izbjeljene stranice knjige postanka...op.a. )



- 18:00 - to push, or not to push...? (7) - - #

05.05.2011., četvrtak

leti twirl! leti...

...maši ručicama, maši, maaaši..
tup
..e, jebiga
drugi put ćemo vježbati let sa zemlje, malo je lakše, nego ovak-tješila me majka
nakon što je odustala od toga da me nauči letiti
branila me je, pred drugim ptićima- nije svaka duša za let stvorena. twirla malo jebe gravitacija, on će pješice...
i tako, pamtim da mi je mahala rukom i uzviknula:-samo ravno i ne skreći s puta, sine!
znao sam da se opet radi o nekom pjesničkom izrazu, jer nevidjeh pred sobom ništa s čega bih mogao skrenuti
nigdje staze, nigdje puta
a pjesnički izrazi moje majke su me koštali bolne trtice, već mnogo puta
pa sam se odlučio ne obazirati
i udario pravo kroz šumu
krivudajući
imao sam negdje papirić
na kojem mi je dala upute, što trebam uraditi
kad me zatekne noć
ali, nije mi mnogo koristio, kad ga nisam u tami vidio pročitati
odlučio sam, stoga, nakon što sam nos par pute razbio o stabla,
malo se primiriti
dok ne svane
tad ću pročitati upute
i krenuti dalje
i čekao
i čekao
i čekam
ali nikako da svane
ja jesam strpljiv
ali zbilja,
nigdje noć ne traje toliko dugo ,
kao u začaranoj šumi
ček
mislim da je na papiriću pisalo
mrak ne postoji, on je samo odsustvo svjetla

(izvor: papirić o postanku...op.a. )




- 17:35 - to push, or not to push...? (9) - - #

04.05.2011., srijeda

aliens

Ripley: My mommy always said there were no monsters.
No real ones.
But there are...

sakupljao sam iskustva onih ljudi
koji su imali tu nesreću
da se suoče oči u oči, ili čak budu oteti od izvanzemaljaca
iako nakon tih iskustava nisu više ono što su bili ranije
ipak sam iz njihovih zbrkanih kazivanja
uspio dobiti
kakav-takav opis tih strašnih stvorova:
slični su ljudima, iako nešto sitnije građe
lica su im drugačija i slično kao u indijanaca, premazana ratnčkim bojama
posebice kad su na ratničkom pohodu lova na ljude
oči zacrnjene, usne u krvavo crveno obojane, tako da nema sumnje o njihovim namjerama
neki dijelovi tijela, poput guze, bokova, grudi...su im preko svake mjere povećani i zaobljeni,
a služe hipnotiziranju ljudi, koji im se onda, iako jači, tako omamljeni ne uspijevaju suprotstaviti
imaju cvrkutave glasove, što također asocira na ptičice, i skreće pozornost sa njihova karaktera
koji je, kako kažu, upravo zastrašujući
logika kojom se ta stvorenja služe
je slična normalnoj logici, samo skroz drugačija
potpuno neshvatljiva
osim izgleda, najjače im je oružje umjetnost emocionalne manipulacije,
razvijena do svršenstva
na rukama imaju dugačke nokte, koji im služe kao izgovor da ne peru suđe
već to moraju umjesto njih obavljati ljudi ili strojevi koje su ti stvorovi natjerali ljude da izmisle
ukoliko im ne uspije neki pakleni plan, rasplaču se
pa dobiju milom, što ne uspješe osvojiti silom
muškarci uglavnom ne pričaju o mučenjima kojima su svakodnevno podvrgnuti, ako su im dopali šaka...
pogotovo noću
to je još obavijeno velom tajne
ali ne treba uopće sumnjati
da se radi o uistinu strašnim stvarima
kakve su im stvarne namjere? od kud su ti stvorovi došli? kamo idu? na koji sve način su opasni po ljude?
ne zna se sa sigurnošću
ali po svemu do sad
za zaključiti je
da žele
zavladati svijetom


(više o tim strašnim stvorenjima pročitajte u knjizi postanka...op.a. )

- 21:39 - to push, or not to push...? (8) - - #

03.05.2011., utorak

baka alojzija

svašta bi se o njoj moglo ispričati
no, za mene je najvažniji onaj dio njenog života
u kojem je bila jedina potpora
meni, rugobi
(općeprihvaćen nadimak koji mi je prišila ksenija, dok još nije znala ni izgovoriti slovo r )
(više o mojoj prvoj ljubavi pročitajte u knjizi postanka...op.a. )
voljela me je beskrajno unatoč mom (ne)izgledu
tješila pred spavanje
branila od ostalih seljana "onog sela"
svađala se s njima protiv uvjerenja da sam ja kriv što im stoka slabo dobiva na težini, krave daju manje mlijeka...itd.
u obitelji su me nekako trpjeli
naučili živjeti ne gledajući me
jedino baka alojzija nije odkretala glavu od mene
govorila mi je da sam lijep kao i sva druga djeca...
bila je melem na mojoj rani
kasnije sam saznao da je baka alojzija bila gotovo pa slijepa
vidjela je samo obrise, sjene
bila je inače savršenog zdravlja
nikad bolesna
šalila se kako će na stoti rođendan krenuti na put oko svijeta
žena snažnog tijela
nesalomljivog duha
jednog je dana odlučila operirati očnu mrenu
bio je to gotovo rutinski zahvat, obavljen uspješno
progledala je
započela svoj drugi život
vratila se u naše selo
iz daleka je opazih i potrčah u susret
-bako! bakice mila!- vikao sam u trku, razdragan njenim dolaskom
prepoznala mi je glas, stala mi mahati, dok sam joj se približavao,
pogledala me bistrim nebeskoplavim očima, bez mrene
i tad se srušila...
meni je bilo zabranjeno doći na sprovod
a organi vlasti su zaključili da ipak nema elemenata namjere
i odustali od kaznenog progona mene, po službenoj dužnosti
iako je, po njima, uzročno-posljedična veza bila jasna
toliko sam bio načuo, dok su to govorili mojim roditeljima...
nikad, ni do dan-danas
nisam shvatio, što su pri tome mislili


- 20:58 - to push, or not to push...? (5) - - #

02.05.2011., ponedjeljak

priča o kralju arturu

nije za guske sijeno
stara je izreka
koja se toliko često iznova potvrđuje

sjećam se jedne takve zgode...
-kralj artur je nestao!!- vrištala je majka histerično, iz njegove sobe
kralj artur je moj brat
rodio se u fazi kad je majka bila uvjerena
da joj je bog namjenio veliku ulogu
roditi dijete, koje će postati kralj
baš tad je čitala te knjige o vitezovima okruglog stola
zbrojila dva i dva
zaključila da su pet
i odmah mu nadjenula ime kralj artur
dotrčao sam
u zraku se osjećao miris sumpora
-sad je bio tu, samo što sam se okrenula....kuća je zaključana iznutra, prozori zatvoreni...
nestao je. ...moje jedino dijete, milo..-kroz plač se čulo kako govori
-učini nešto, nemoj samo stajati tu, kao klada,
pronađi brata!!
...i ne vraćaj se bez njega!- bile su riječi koje mi je uputila zatvarajući kućna vrata zamnom
kralj artur je bio zgodan, crn, plitak,..djevojčice su ga obožavale
ne bi me čudilo da je od
one što prodaje šibice na ćošku
uspio na lijepe oči užicat koju čarobnu..
miris sumpora, u njegovoj sobi mi je govorio da sam na dobrom tragu
kraljeve ne otimaju izvanzemaljci
čak ni kad se samo zovu tako
kao što ni grom ne udara u koprive
no, gdje da ga nađem?
-...da, bio je ovdje!-
potvrdili su mi u striptiz baru
tu sam zakasnio, a novih ideja nisam imao...
dok sam tako stajao u bezizlaznoj situaciji
primjetio sam motorista
na opakoj makini
kako već po ne znam koji put prolazi pored mene
kružeći glavnom kvartovskom ulicom
neee..nemoguće. kralj artur ne zna vozit motor, pomislih
...ili baš zato?
da. našao sam ga.
nadam se samo
da u svoju želju, kod paljenja šibice
nije unio pun rezervoar goriva
jer, ne stoji mi se tu vani, na vjetru, cijelu noć...

knjiga postanka



- 19:41 - to push, or not to push...? (12) - - #

01.05.2011., nedjelja

e. stribor

prolog

stojim na rubu začarane šume
stručak neubranih čičaka u ruci
gavranov zluradi smijeh maglu siječe
jel' zora, il' je veče?
nije više važno
jer njen je dan kroz moj san
a u javi ona spi

e. stribor

planinski ja bijah zmaj
munjama se hranio
ognjem branio
im'o snagu, silnu moć
al' kročih u šumu tu, bez izlaza
gdje okovala me noć
od nikud se pojavila
šumska gospodarica
oslobodila mi put
no, srce moje zadržala
nagradu za trud
otad lutam šumama
osluškujući zvuk
dal' šuštanje joj haljine
...al' ipak samo muk

knjiga postanka

- 01:52 - to push, or not to push...? (20) - - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2011 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Studeni 2014 (6)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (5)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (9)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (11)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (22)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (3)

BROJAČ POSJETA (otprilike) : 15473947264823407463 EPP (ekomomsko propagandne poruke):

The Rime of the Ancient Mariner - Samuel Taylor Coleridge
......................................................

Day after day, day after day,

We stuck, nor breath nor motion;

As idle as a painted ship

Upon a painted ocean.




Water, water, every where,

And all the boards did shrink;

Water, water, every where,

Nor any drop to drink.

.....................................................

onlajn vašar jeeee :)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se