twirl-dječak sa šibicama

07.12.2016., srijeda

unagan iqayax

.. baidarka ili bidarka je ruska riječ za čamčić..
a kako su rusi došavši na aleute, porobili (što bi drugo) aleućane (unagani), nekako mi se ne čini priličnim koristiti rusku riječ za aleućanski kajak, već njihovu,
iqyax

The Aleut population declined drastically under foreign domination: at the time of first contact there were approximately 25,000 Aleuts, but by the end of the 19th century they numbered only about 2,000. (izvor: encyclopaedia britannica, https://www.britannica.com/topic/Aleut )

osnovna razlika izmeđa qayaq-a i iqyax-a je u tome što su kajaci uglavnom bili čamci s jednim koljenom u presjeku, iqyaxi su bili višekoljenasti. uz to iqax ima specifičan pramac (dvodjelan) a krma mu je okomita....
iqyax može imati jedan, dva ili tri otvora za veslače, ponekad čak i četiri, (utjecaj ruskih misionara i trgovaca krznom) dok je greenlandski kajak, u pravilu sa jednim otvorom, za samo jednog lovca...

meni je za oko zapeo jedan kodiak island iqayax iz 1805. god., sa tri otvora...


- 19:15 - to push, or not to push...? (3) - - #

06.12.2016., utorak

a thousand hands ago...

- 18:38 - to push, or not to push...? (4) - - #

05.12.2016., ponedjeljak

zapis za moju seku

prolog

upozorenje: smatrajte se upozorenima!

bio je mrtav.
nitko nije znao koliko već dugo, ili kratko.
niti on sam nije bio primjetio kad je umro.
mislio je da je neprobojan za metke.
nakon nekog vremena se naviknuo na njih.
i prestao brojati rane.
a pucali su,
uz divljačke krikove, zlurado cerenje.
no, on je bio otporan na metke.
barem je tako sam sebe uvjerio.
i dizao se je.
i hodao dalje.
praveći se da nije izrešetan.
iako su ga ljudi čudno gledali.
on nije nalazio ništa neobično u tome.
-samo pojačajte! moj stajling to može izdržati!-bila mu je sretna misao. iz neke reklame.
koje se više nije sjećao.
kad je primjetio da nešto nije u redu, bilo je već kasno da se skloni sa streljane, na kojoj se ni sam ne zna kako i zašto našao.
tko su ti ljudi?
zašto ga mrze?
nije mogao odgonetnuti.
pucali su i dalje.
nije mu preostalo ništa nego da se pravi da je i dalje otporan. na metke.
da je mrtav, shvatio je kad je pokušao živjeti dalje.
onako kako je oduvijek želio.
sam. daleko od svih.
zrak je šištao kroz rupe u plućima.
krv liptala, iz otvora koje je plutenim čepovima čepio, pa zalijepio selotejpom.
krpao se koliko je mogao, onako, nabrzaka, putem..
iscijelit će se kasnije,
kad dođe doma,
legne u postelju.
to što nije imao doma, niti postelje,
ni to ga nije uznemiravalo.
mlad je.
bude. stigne. može. još je ljeto. nije mu tako loše ni pod vedrim nebom.
samo da se dokopa šume. tamo će mu ptičice pjevati.
tamo su zeko i potočić. koji ne slute okrutan kraj, što im se zimi sprema.
već veselo žubore i skakuću.
on im neće reći.
nema srca.....neka uživaju dok mogu.
i on se sjećao potočića, u kojem se kupao, kao dijete, lovio ribe, rakove...
brao visibabe i jaglace, sa korijenjem, i sadio po dvorištu...
je li to uopće bilo njegovo sjećanje?
ili je opet nešto iz kutije?
šanse su bile pola-pola, procijenio je.....
.....zadržao je neke navike, iz doba kad je još bio živ.
pozdravljao u prolazu. sa smješkom.
u čemu je uopće razlika?
njemu se i biti mrtav činilo normalnim.
davno se odrekao ambicija, da će nešto promjeniti.
dohvatio ga se i sustav.
ne da bi mu pomogao. već da ga obavjesti da ima dvije minute da napusti kuću.
ili je to čuo u big braderu? što je to big brader? što su to dvije minute?
nije se više sjećao.
ali je imao pismo u kojem ga vlasti obavještavaju da je biti mrtav zakonom zabranjeno. ilegalno. nedopustivo.
i krivično kažnjivo.
te da će kao takav biti procesuiran. i zakopan.
bio je na groblju, pogledati raku, koju su mu namjenili.
nije mu se svidjela.
niti sjena njegovoj negdašnjoj pećini.
vjerojatno su ga prijavili oni koji su ga izrešetali, a nije pao na mjestu.
to ih je jako povrijedilo. i traže odštetu.
za duševne boli koje su morali proživjeti, gledajući ga kako odlazi, umjesto da padne.
nije pao.
legao je.
da se samo na trenutak odmori.
tu je. već na domak šume.
samo mu još malo treba.
mogao se je ponovo dići.
kao i bezbroj puta do tada.
ali, čemu?
to se je sve češće pitao.
čemu?
čemu se dizati, kada, čim te ugledaju, počnu pucati u tebe.
ili nahuškaju pse.
koji trgaju tvoje meso, otvaraju nezaliječene rane..
mogao ih je spriječiti.
mrtvi imaju razne moći.
naprimjer, dah smrti.
kojim mogu odpuhati žive.
no, nije mu se sviđala pomisao da koristi dah smrti.
nikad nije vjerovao u nasilje.
a i nije ih želio u svom svijetu.
koliko god da je mračan.
taj svijet je bio bolji svijet,
bez njih.

...................................

bila je zima
smrznuo se potočić i pokrio ga snijeg
jedan mali zeko tražiše taj potočić,
sav uplakan
kadli pod snijegom naiđe na čudan humak...
-o fak- pomisli zeko-kao da nije dosta što se potočić smrznuo,,,
-ej ti, smrznuti stvore-zagalamio je-evo ti zečji repić, za sreću
-znam, nije možda puno, ali to je sve što imam-
-nu, ogrij se, nemoj mi tu umirati, još ćeš mi lovce navuć na vrat...-
-nu,..i briši iz moje šume, nađi si svoju-

-dobro, dobro zeko, ne srdi se..idem...jbt, ni zeko nije što je nekad bio-razmišljaše stvor potjeran iz začarane šume
...i tako se stvor zavukao u svoju pećinu...naložio vatru, skuhao pećinsku klin-čorbu, pustio rane da zacijele i ... oživio



- 02:42 - to push, or not to push...? (6) - - #

04.12.2016., nedjelja

o počecima..

kajak (greenlandski - qajaq)
je naziv za mali, uski, zatvoreni čamac sa jednom ili nekoliko rupa u kojima se nalazi veslač sa najčešće, dvostrukim veslom...
njima su se služili narodi oko arktičkog kruga; inuiti, aleućani i yupici...
kajak je prvenstveno služio za lov, (na morske sisavce) a za transport su postojali drugi čamci, zvani umiak
mnogi od tih kajaka su, budući da je lovac nisio vodonepropusno odijelo, (tullic) kojim bi zatvarao i otvor na kajaku, oko sebe, bili napravljeni tako, da bi se nakon eventualnog prevrtanja, lovac zamahom okrenuo nazad, zajedno s kajakom (kayak roll).

tradicionalni kajaci su bili izgrađeni na način da se preko drvene rešetkaske konstrukcije razvlačila i šivala životinjska koža. danas se takav način izrade naziva SOF (skin on frame), jedino je životinjsku kožu zamijenilo platno...
zanimljivo je da u arktičkom krugu drveće ne raste, te su za okvir koristili naplavno drvo, koje bi morske struje izbacile na obalu..
svaka regija je imala svoje specifične tipove kajaka...



- 16:05 - to push, or not to push...? (2) - - #

03.12.2016., subota

and for now, something completely different

trčao je za vremenom iza sebe...trčao, trčao, trčao...i nije se umorio nego ga je sustigao.
ulovio je vrijeme prije svog vremena i pogledao na sat
sat se nije dao zbuniti. njega nije zanimala relativnost tijeka vremena kojem je on bio pokazatelj.
ne. sat je i dalje ujutro pokazivao jutro, u podne podne, a naveče...
naveče je bilo ono vrijeme u vremenu u kojemu je on putovao vremenom, ne obazirući se na sat koji ga je demantirao.
shvatili ste već, on i sat se nisu volili. toliko su različito doživljavali to okretanje sunca oko zemlje da je ponekad znao napakostiti satu i namjestiti ga da ide po "kiselom kupusu". toliko kiselom da ni on sam nebi znao preračunati vrijeme koje bi sat pokazivao u nekog drugog, manje prgavog putnika vremenom.

what's different in that, moguće se pitate.
e, pa, postoji sitna, tanana, majušna, sićušna, gotovo neprimjetna razlika...

u ovom blogu ćete moći (možda, ako se ne predomislim, što je vrlo vjerojatno, al'jbg kol'ko para tol'ko muz'ke) pratiti sve što nikada niste željeli znati o kajacima i kanuima a zli pisac bloga vam naumio kas'ti i bez da ste ga pitali...

uglavnom, razlika u vremenu između vremena iz kojeg je pobjegao i vremena u koje je (glavom bez obzira ) uletio
je vrijeme u kojem se namjerava valjuškati ko vo' u kupusu, sjekira u medu i bubreg u loju, ne nužno otim redoslijedom

vežite se, poliježemo..dobro, za polijegati se nije potrebno vezivati, ali meni obično pomaže kada me uhvati
zemifobija (strah od golokrtičastog štakora (Heterocephalus glaber)) ili neki sličan, potencijalno ozbiljan problem

sad kad smo svi tako lijepo polegnuti (i vezani) možemo pogledati što je iz onog vremena odlučio materijalizirati u ovom...



da, da,... 3 hole kodiak island kayak (za one koji se pitaju možebitno, whatafuck??)
u ovom bi se blogu, imeđu ostalog trebalo moći pratiti kako se materijalizira kayak
ili kako se ne materijalizira kayak, jer sam bog zna koliko je za ovo drugo veća vjerojatnost...
no, ćorava koka rules...

živjela ćorava koka!!!!

p.s.
proučavah, da, zere, neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše...





- 19:04 - to push, or not to push...? (5) - - #

18.02.2016., četvrtak

rehab

rehab

ja sam twirl i volim sve što vole mladi.
volim slušati priče o ustašama, četnicima i partizanima.
volim turbofolck, školu nevolem, škola zaglupljuje.
bijo sam ovisnik o teškim ženama, ali su me zdrobile, pa sam prešao na lake. mislim, prešao bih kad bih znao kako, meni je svaka teška.
pokušao sam se drogirati, opijati..kockati, ali od toga mi je još samo gore. bog me nagovara da pređem na neku vjeru, ali se ne mogu odlučiti koju. ne. zapravo, to me vrag nagovara, bog me drži podalje od vjere, kaže: sinko još ti samo to treba, kao da nisi i bez nje dovoljno spojeban. problem je što često tiho šapuće, pa mi je teško razlučiti koji je od silnih glasova njegov. mora da mi to namjerno radi, jer da zbilja hoće da ga čujem, lijepo bi galamijo. ili me zgromijo..ili nešto. ovako stalno moram pogađati. kao da sam na kvizu. jedino što se ne djeli lova. novac kvari ljude, valjda. to mi je rekao i šef, kad sam ga pitao za povišicu. i isus je bio siromašan. no, nije li upravo isus na križu raspet, umro i pokopan, a tek treći dan uskrsnuo od mrtvih. mene bi mama ubila da me nema tri dana i da joj se ne javim, a sumnjam da bi me bog dvaput uskršnjavao. tako da ne treba baš u svemu gledat kako je isus... on je ipak bio božji sin, a moj stari psuje ko kočijaš.
mislijo sam ić u nogometaše. nogometaši trče za loptom a kad ju stignu, šutnu je što dalje od sebe, i za to dobiju lovu, slavu, manekenke...ali, štajaznam, onaj sudac trči oko tebe i zviždi ti i maše...ko muha bez glave. i ja se ne mogu skoncentrirati na igru. pa onda, zapamti koji je tvoj gol, a svaki čas mijenjaju strane. dobro, skužijo sam da kad tvoj golman počne psovat, onda nisi pogodijo stranu...ma, nije da mi je komplicirano,..nego,..neda mi se. bolje je biti menager. menager. on je još glavniji od nogometaša.
ili pisac. daaaa...pisac. pisac ne mora ništa ni napisati, ima stvaralačku krizu.
jbte, to je duboko. pisac u krizi, to bi ja htio biti. ...ne moram ni o pravopisu misliti, u krizi sam. ja proživljavam, ne mogu pisti dok proživljavam,..
nabaviću si onu redateljsku stolicu i iza napisati: psssst.. proživljavam



- 01:19 - to push, or not to push...? (12) - - #

19.09.2015., subota

hvala vam

svečana zahvala mudrom hrvatskom vodstvu što je u samo 25 godina uspjela, zaštititi nacionalne interese i od hrvatske učiniti zemlju u kojoj nitko ne želi ostati.
hvala vam. hvala, hvala. jesam li rekao hvala? zbilja hvala!
XXV godina ranije...
..izvadak sa sjednice vijeća za nacionalnu sigurnost, gubljenje vremena i spašavanje hrvata...
vijećnik a: hrvatska ima potencijal postati jedna od najbogatijih zemalja svijeta. zemlja u koju će nijemci, austrijanci, švicarci dolaziti gastarbajtirati...
vijećnik b: da. to ne smijemo dopustiti. novac kvari ljude. a hrvati moraju ostati neiskvareni. naša je zadaća da im u tome pomognemo.
vijećnik c: istina, ali nisu švicarci i nijemci glavna opasnost....imam viziju, glasovi mi govore da će jednog dana stotine tisuća,..možda i milijuni izbjeglica nahrliti prema europi. što tad? svi će htjeti azil u hrvatskoj. nacionalni interesi su nam ugroženi, moramo djelovati. moramo.
vijećnik d: za to smo mi tu. naša je zadaća spasiti hrvatsku od propasti i zala koje sa sobom donosi ekonomski razvitak zemlje. naši ljudi nisu navikli na bogatstvo. ono bi ih upropastilo. moramo zadržati način života koji hrvatska gaji još od stoljeća sedmog; urbi et orbi i ne talasaj previše.
vijećnik c: možda naše zasluge za spašavanje hrvata neće biti odmah prepoznate, mnogi će nas kritizirati, govoriti kako smo pokrali i uništili hrvatsku...ali moramo biti jaki i ustrajni. jednog dana, kad dođu izbjeglice s bliskog istoka, narod će valjda shvatiti koliko su sretni što smo ih tako mudro proveli kroz prve, osjetljive godine stvaranja države...
vijećnik d: tako je. ne tražimo spomenike. samo saborske mirovine.
vijećnik e: ja bi i spomenik
vijećnik f: pusti sad spomenike, treba na svoja pleća uprti teret bogatstva koje ćemo skinuti sa svog obljubljenog naroda..
vijećnik g: hvala dragom bogu što nam je podario ovakve vizije...i slijepce koji nas podupiru, s druge strane
vijećnik f: to je dokaz da mi samo izvršavamo božiju volju. da je bog htio drugačije, nebi narod bio slijep. niti stoka sitnog zuba..
predcjednik: lec du it!
- 08:10 - to push, or not to push...? (5) - - #

13.09.2015., nedjelja

noćas bih mogao napisati najtužnije stihove

noćas bih mogao napisati najtužnije stihove
-ali nije još noć
noćas bih mogao napisati najtužnije stihove
-ali mislit će svi da sam ih ukrao
noćas bih mogao napisati najtužnije stihove
-ali ispast ću patetičan
noćas bih mogao napisati najtužnije stihove
-ali to je neće vratiti
noćas bih mogao napisati najtužnije stihove
-ali neću da me sažaljevaju
noćas bih mogao napisati najtužnije stihove
-ali bi mi mama skuhala čaj od kamilice..brrrr
noćas bih mogao napisati najtužnije stihove
-ali muškarci ne kukaju i ne jadikuju
noćas bih mogao napisati najtužnije stihove
-ali mi se zbilja neda. ...možda sutra
- 15:33 - to push, or not to push...? (18) - - #

30.04.2015., četvrtak

e.stribor lyrics on english




prologue

I'm standing on the edge of the enchanted forest
a stem of a velcro in the hand
a fog is cut off by the raven malicious laughter leaving
Is it a dawn, or is it an evening
who can tell anymore
'cause her day is through my dream
my waking up is falling her asleep

e. stribor

a mountains dragon I have been
with a lightnings I've fed
a fire my defend
I had a power, the great might
but i stepped into no exit woods
where chained me a night
from a nowhere has appeared
a forests mistress
freed me a way
but she took my heart
kept it for herself
a reward for a day
since then i wander a forests
listening to a sound
Is it a rustle of her dress
...but just a silence over a ground

pa malo na hrvatskom :)

prolog

stojim na rubu začarane šume
stručak neubranih čičaka u ruci
gavranov zluradi smijeh maglu siječe
jel' zora, il' je veče?
nije više važno
jer njen je dan kroz moj san
a u javi ona spi

e. stribor

planinski ja bijah zmaj
munjama se hranio
ognjem branio
im'o snagu, silnu moć
al' kročih u šumu tu, bez izlaza
gdje okovala me noć
od nikud se pojavila
šumska gospodarica
oslobodila mi put
no, srce moje zadržala
nagradu za trud
otad lutam šumama
osluškujući zvuk
dal' šuštanje joj haljine
...al' ipak samo muk

link-e.stribor-link (ovđe klikni!)



link-e.stribor-link (ovđe klikni!)

- 18:31 - to push, or not to push...? (4) - - #

27.03.2015., petak

ogledalce, ogledalce...

stajao je pred ogledalom, sa zadignutom obrvom, bio je to izraz čovjeka na jedan korak bliže mudrosti, ako nas spoznaje o stvarnom funkcioniranju stvarnosti uopće vode u to stanje blaženstva u kojem sami sebe usrećujemo i preplavljujemo spokojom sudjelovnja u postojanju...
jesam li rekao da je stajao pred ogledalom? oprostite, nije. stajao je na mjestu na koljem je uobičajeno imati ogledalo, pred umivaonikom iznad kojeg u svim mogućim slučajevima stoji ogledalo. pretpostavljam, iz praktičnih razloga. uglavnom, nebitno, pretvarao se da ga ima. nije obično ni primjećivao da gleda u zid prekriven pločicama koje ne bacaju odraz. možda je to normalno, možda je od tih silnih spoznaja koje proživljava zadnjih godina, ništa alarmantno. tako je, nije to ništa alarmantno. ionako mu se vlastiti odraz prečesto mutio u tim ogledalima postavljenim samo da bi ga natjerala da prvi odmakne pogled. predugo je igrao tu igru da bi vjerovao kako može pobjediti sirovom snagom volje. ako je želio prestati biti luzer s ove strane ogledala morao se obračunati sa likom s one strane. skinuti mu samozadovoljni smješak....da skratim, bez ogledala se osjećao sasvim dobro.


- 23:48 - to push, or not to push...? (2) - - #

08.03.2015., nedjelja

startup

slušaj vamo, slušaj dobro
(ovo mi odnekud odzvanja u podsvjesti)

dakle i bez novca iz europskih fondova, twirl pokreće potpuno novi posao.
odlučio sam se postati kumica. s placa.
i to ne bilokakovog placa, već, ni manje ni više nego kumica s hrelića.
imam dosta starih stvari koej mi zapravo nisu poterbne, već se samo spotičem o njih...
od sada pa nadalje, nedjeljom ujutro twirla možete pratiti , ne samo na blogu.hr već i na hreliću

...uz to, mogu i vama pomoći da se riješite starih servisa za kavu kolje ste dobili na vjenčanju, robe koju ste prerasli, pardon, presmanjili se, uz pomoć najnovije dijete... dječjih igračaka, alata i ..svega onoga za što vjerujete da ste sentimentalno vezani, a zapravo vam je totalni višak,...da se toga jednom za svagda oslobodoite. raskinite okove koji vas vežu za staru kramu, postanite slobodan čovjek/žena ... i to sve na potpuno ekološki prihvatljiv način, metodom, kramo moja pređi ka drugome,..

očekujem da će svekoliko pučanstvo sa blog.hr-a podržati jednu ovako (bez lažne skromnosti) genijalnu ideju
te mi pomoći da ispunim vjekovni san moj i predaka mi,...da postanem i ostanem kumica
hvala unaprijed
hvala još jednoč
hvala hvala hvalaaaa
ljubim ruke milostiva, skidam kapu gospon... hvala


contact me:

t v v i r l @ g m a i l . c o m

(dva obična v ...samo sve spojeno)


- 15:37 - to push, or not to push...? (13) - - #

22.11.2014., subota

dnevnički zapisi nr.0000.03.1

da da..
bio je twirl danas u velikom trgovačkom centru
onom u kojem se nose košarice u ruci
ili se navališ na kolica i vozaš
ili, čak imaju odio za ulazak sa prometalima na motorni pogon,..tamo ipak nije išao
uglavnom, izgubio se
zabljesnut veličinom i količinom stvari za koje nikad nije ni pomišljao da bi mu mogle trebati,..zaograo je igru pogađanja
pogodi čemu ovo služi, se zove igra,..
toliko se uživio da je ztaboravio radi čega je uopće došao
tek kad je prebrojao koliko novčića u džepu ima, tek tad je došao malo k' sebi i ponosito izašao praznih ruku iz centra, usput objašnjavajući teti blagajnici da boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka
nemaju oni ništa bez čega on nebi mogao sagraditi kule u pijesku ili barem u mašti...
ipak je morao ljuttoj majci objasniti koliko je zapravo uštedio, ne kupivši ništa...što je stvar skuplja, to više štediš neimajući ju ... to sam pročitao u knjizi:
mudre misli ćorave koke

još mudrih misli ćorave koke pročitajte u slijedećem nastavku zasipa

do vidova
- 22:15 - to push, or not to push...? (8) - - #

dnevnički zapisi nr.0000.03

etogac,,
huuor sindrom ilitiga sindrom haringe u umaku od rajčice, koji sam spomenuo u prošlim twirlovim antologijama
stvar oko toga funkcionira prilično jednostavno.
jednom je twirl bio gladan te je kupio konzervu haringe u umaku od rajčice.
najeo se zvjerski, koliko je fino bilo..
...zapamtio je taj osjećaj kad sočna haringa s umakom klizi niz grlo....pa je odlučio ponoviti doživljaj.
no, problem, je bio u tome što je samo mislio da je gladan, a nije uistinu to i bio. otvorivši konzervu, zapuhnuo ga je smra..miris haringe u umaku od rajčice...bljak. pfuj..brrr.
tako je nastao znanstveni izraz huuor sindrom. sigurn ste se već susreli s njim, ali niste znali kako se to ispravno zove.

do skorog novog susreta,..
drugarski pozdrav!

p.s.
Pogrešno ste odgovorili na sigurnosno pitanje.
- 19:49 - to push, or not to push...? (4) - - #

21.11.2014., petak

dnevnički zapisi nr.0000.02

još je dva sata do svršetka dana preostalo, a ja sam već suočen sa teškom optužbom da zabušavam, jer sam lupio glavom o slavu.. :(
danas nije bilo nove plijesni u džemu, pa sam mislio pričekati da naraste, no nedaju mi... nemaju strpljenja...

u školi mi je omiljena zabava bila preskakivanje obavezne lektire.
ne razumijem školski sustav. da su te iste naslove stavili na popis zabranjene literature za npr. 7. razred, nebi bilo nikoga tko ju nebi pročitao. osim dva-tri štrebera za koje je ionako svejedno.
ali ne, sustav nas tjera da čitamo neke knjige...da. hoću. kako da neću...
i onda dobijemo situaciju u kojoj twirl, ništa ne sluteći pita: tko je napisao dnevnik ane frank?
kako je ikako mogao pomisliti da je to stvaran dnevnik,,,stvarne ane. ane frank. ?
nije mogao. jer su ga tjerali da čita dnevnik ane frank, za lektiru.
i tko je tu sad neprilagođen'
twirl ili tzv. školski sustav?

današnje epohalno postignuće: dočekao vikend!
u usporedbi s time sve ostalo izgleda beznačajno, te se slobodno može prepustiti zaboravu, nikad se nije dogodilo. jer nije ostalo nigdje zabilježeno.
ipak, skuhao je jedva jestiv grah. što je ravno nemogućoj misiji. ne postoji racionalno objašnjenje za jedvajestivost graha, koji je, i u najgoroj, noćnomornoj varijanti još uvijek dovoljno jestiv da se sasvim pristojno najedeš.. hmm
tko zna, možda se radilo i o sindromu haringe u umaku od rajčice... a što je huuor-sindrom, doznajte u slijedećem nastavku napete serije twirlovih dnevničkih zapuha,,, zapisa, da , zasipa ... no,.. toga,.. što slijedi ...

smrt fašizmu
sloboda narodu
te hvaljen isus i marija
navijeke
amen
- 22:08 - to push, or not to push...? (2) - - #

20.11.2014., četvrtak

dnevnički zapisi nr.0000.01.1

telegram majci
stop
danas sam počeo pisati dnevnik
stop
hvala bogu ne moram više ništa izmišljat
stop
da sam se toga barem ranije sjetio
stop
jako sam radostan zbog ovog velikog događaja
stop
idem se napit
stop
vode u kojoj su se žabe udomaćile, ona nije zatrovana
stop
tvoj sklepani sin twirl
stop
- 21:55 - to push, or not to push...? (2) - - #

dnevnički zapisi nr.0000.01

kad se dogodi nešto ovako važno, šteta je da to prepustim zaboravu, za par min. nakon događaja..
stoga ovi dnevnički zapisi imaju ulogu očuvanja twirlove baštine....

dakle, ono što me nagnalo da počnem s ovom novom kolumnom je događaj, kojemu je prethodila jedna želja,..unutrašnji poriv,..možda su i čak glasovi šaptali... džem od smokava, twirle, džem od smokava...
bio je to domaći džem, majka ga je spravila...takav ne možete kupiti u dućanu...garantiram.
otwori twirl staklenku, u polumraku pećine, zagrabi žlicom....i usta mu se ispuniše ...hmm...plijesni.
ne sjećam se da sam ga ikada vidio tako radosnog, kao dok je pljuvao plijesnivi džem,..pažljivo skinuo što tanji površinski sloj, prekriven zelenkasto sivkastom naslagom...
prebacio ju je u drugu staklenku, neka i plijesan papa, na miru.
radost dijeljenja koju je pritom osjetio bila je neizmjerna,... konačno je našao nekoga (nešto) tko voli taj džem, te neće propasti. jer hrana ne smije propasti,...bilo je to pravilo koje je usvojio još u dijetinjstvu... ne bacati hranu. nego višak podijeliti sa potrebitima, ako ga/ih ima.

ovaj zapis je samo skup točkica na ekranu, te ne može biti osnova za eventualno proganjanje twirla od strane razjarene mu majke, ili njenih opunomoćenika
- 21:16 - to push, or not to push...? (5) - - #

01.11.2014., subota

crtež

...na zidu twirlove pećine (twirl uporno odbija preseljenje u špilju), među silnim rembrantima, pikasima, i inim dijelima nestalim tijekom zadnjih desetljeća, što iz galerija, što iz privatnih zbirki, ponosito stoji, neuokviren, čavlima pribit crtež.
ne bilo kakav crtež, ne crtež koji bi zbog potpisa vrijedio milijune, jer nije potpisan, iako autor nije nepoznat (policiji; op.a.), ne crtež koji bi svojim impresionističkim ekspresionizmom golicao maštu stručnjaka koji pokušavaju prodrijeti u autorov unutarnji svijet,...zapravo lažem, baš je taj crtež bio povod za jednu priču koja će kasnije biti objavljena na blogu.hr, od strane samog autora t.d.š (puno ime poznato policiji, a zbog maloljetnosti istog, u vrijeme nastajanja crteža, ovdje ćemo navesti samo inicijale. op.a)
dakle, da počnemo...khhm khhhm, dame i gospodo, .. da ne duljim,..jel' evo, slijedi priča.
.. u "onom selu", bijaše škola. u školi bijaše učiteljica. i bijahu i učenici, također. među učenicima bijaše i twirl.
jednoga dana, da bi učiteljica mogla na miru kopat nos, zadala je učenicima zadatak. da nacrtaju leptira. najljepši od najljepših radova će biti izloženi na zidu učionice, stoga djeco, potrudite se...
tišina je zavladala u inače živoj učionici, svatko je želio da njegov leptir bude najljepši, najšareniji, najveseliji,..da bude izvješen. svatko, pa tako i twirl.
na kraju sata, učiteljica je pregledavala radove. došavši do twirla, suze su joj krenule iz oka. bila je očito ganuta.
-dijete drago...-samo je promucala, raspustila razred, a twirla zadržala do dolaska ravnatelja (tada je bio direktor).
-ajme....-promucao je i ravnatelj, pokušavajući zadržati suzu koja se stvarala u kutu oka...- pogledao je twirla, pogledao učiteljicu- idem ja po pedagogicu (kako su u to vrijeme nazivali pedagognju).
uz pedagoginju su došle i čistačice, namirisavši da se nešto zbiva, podvornik, tete kuharice,.. i svi koji su se u to vrijeme zatekli u školi, knjižničar,...profesori,..administratori...
-ne možemo ga poslati kući-bili su jednoglasni u ocjeni, sa suzama što su kapale niz obraz...
- da je riječ o iznimnom crtežu, potvrdio je i župnik, križajući se i škropeći sve prisutne svetom vodom, iako u vrijeme socijalizma župnici nisu imali pristup u škole, ovdje se radilo o takovoj stvari da nitko nije ni primjetio kad je došao.
twirla su prebacili u tzv. žutu kuću. na odjel za mlade, iznimno talentirane umjetnike, kako su mu rekli, na promatranje.
organi reda su za to vrijeme obavili obavijesni razgovor sa twirlovim ukućanima, te pokupili sve što je ličilo na nekakav crtež, čak i kuhinjsku krpu sa zida iznad peći, na kojoj je pisalo: kuharice manje zbori, da ti ručak ne zagori!. sve je moglo biti važno. za slučaj twirl.
tete i stričeki u bijelom su stalno dolazili do twirla, sa papirima i bojicama, te tražili da nešto nacrta.
-nacrtaj brod.-twirl nacrta brod
-nacrtaj mamu.-nacrta mamu
-nacrtaj sunce, -nacrta sunce
-nacrtaj mačku. -nacrta mačku
-nacrtaj cvijet.-nacrta cvijet
mada to sa cvijetom nije išlo tako lagano, kako ovdje zvuči, jer je i twirlu već dozlogrdilo biti veliki umjetnik, htio se ići igrati, a bio je već i pomalo gladan, off story-i piškilo mu se, ali se stidio priznati.
- nacrtaj leptira-prešli su na stvar stručnjaci, pokušavajući ostati mirni,..twirl nacrta leptira.
-što je ovo?- u čudu su gledali crtež leptira
-pa leptir- sad mu se već zbilja pišalo, i leptira je nacrtao nabrzaka...malo i zbrćkao, iako inače lijepo crta
-leptir...-vidljivo razočarani, stručnjaci su se počeli međusobno pogledavati
-a šta je onda ovo? ha? ha? - pokazujući mu crtež sa nastave
-pa reptil, kako je učiteljica i zadala zadatak, da nacrtamo reptila
...
a crtež reptila ipak nisu stavili na zid učionice, iako je po mom skromnom mišljenju, to zaslužio
zato sad visi u pećini
- 10:33 - to push, or not to push...? (2) - - #

20.09.2014., subota

ikea je za pitchkice

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


inače baš ne volim te pravilne konstrukcije, prepune pravih kutova... ali...ne žive svi po pećinama...
- 11:08 - to push, or not to push...? (18) - - #

15.09.2014., ponedjeljak

kako je umro twirl

-...otvaram ovaj znanstveni s kup sa jednim ciljem; otkriti istinu o twirlovoj smrti. dopustite da vam obznanim do sada poznate činjenice ..

-pogazio ga je auto?
-ne
-išao je peglati, pa je pao pod peglu?
-ne
-pogazio ga je slon?
-ne
-pogazio ga je avion?
-ne
-bicikl?
-ne...neee, nitko ga nije pogazio!
-sam se pogazio?
-nee, nije umro od pogaživanja...ahh
-pjevao je pod tušem, pa su ga susjedi upucali?
-ne
-zatukli su ga sjekirom?
-neeee
-angažirali su vuka da mu otpuše kuću? pa se prehladio..
-ne
-podmetnuli su mu bananu ispred vrata?
-neeee, nisu ga ubili susjedi!
-neki slučajni prolaznik je čuo kako pjeva pod tušem i bacio bombu?
-ne
-bakica?
-neee
-djeca?
-neeeee, niko nije nacio bombu!
-otpjevao je visoki c, razbio prozor i krhotine stakla ga sasjekle?
-ne!
-poskliznuo se i pao u kadi? udario glavom?
-ne, nije pjevao pod tušem!
-pjevao je na tušu??
-ne, nije pjevao u opće!
-jeli se uopće tuširao?
-ne!
-nikad?
-agrhhhh! tuširao se, ali to nema veze s njegovom smrću!
-umro je od smaka svijeta?
-ne!
-meteor je udario u zemlju..
-ne!
-igrao se u pjesku, kad se zemlja odjednom otvorila?
-ne!
-nego što je radio u pijesku? učio plivati pa se uopio?
-nije bio u pjesku!
-a samo glavom, kao noj? pa nije imao zraka?
-nije bio u pijesku!
-gurao je glavu u kamen?
-ne!
-gledao je ninje kornjače i zaboravio disati?
-ne?
-pocrvenio je na suncu, pa ga je razjareni bik nabio na rogove?
-ne!
-nosorog? mravojed? ovca?
-neeee!
-sam se ubio da bi dobio darwinovu nagradu?
-ne!
-uzeo je čitati knjigu, pa se porezao na list i iskrvario?
-ne!
-oteli ga izvanzemljani i,...
-ne!
-dali je uopće mrtav?
-da!
-ubila ga prejaka riječ?
-ne!
-umro je od ljubavi?
-umro je od ljubavi!
-ahhh...siroče...
-jesam vas! naravno da nije umro od ljubavi. tko bi uopće volio twirla? to je bio f.g.lorca
-ahhh..siroti lorca...
-reći ću vam pravi uzrok twirlove smrti
-ma koga uopće zanima? nije bio nešto ni živ, a sad,..mrtav... pihhh
-čekajte,..
-ma zabij si twirla znaš gdje! idi s vragom ti i on.....





- 17:18 - to push, or not to push...? (23) - - #

25.03.2014., utorak

noć pećinske poezije

trn

izvadila si mi trn iz srca...

mama, vidi, onaj čovjek krvari!
sram te bilo, nepristojno je buljiti u ljude!
ali mamaaa,..
o bože, zašto je ovaj morao ući baš u moj tramvaj,..
moram se skloniti što dalje...
netko bi trebao pozvati policiju
vjerojatno nema ni kartu

vrati mi moj trn
zabij ga dublje ovaj put
i ne igraj se više






nelijepa pjesma

pokušavao je izdvojiti
iz bezlične mase beskrajnog ponavljanja
bilo što
boju oblik miris nadu titraj dah san strah grimasu zvuk bol
bilo što po čemu bi ga upamtio
pišanje u vjetar pucanj u pazno mahanje ručicama, jbg
dan je bio osuđen na zaborav
iza njega je ostala samo jedna nelijepa pjesma
nelijepa poput njega samog
poput njegove duše
poput oskrvnute tišine
poput popunjene praznine


- 01:41 - to push, or not to push...? (8) - - #

18.01.2014., subota

rat

jeli došlo vrijeme da okonča taj rat koji vodi sa svijetom?
nije znao
nije ga ni želio
on ga nije započeo, uvjeravao je samog sebe
htjeli su rat, dobili su rat
svijet, doduše, vjerojatno ni nezna da je u ratu
jedan na jedan
jedan svijet protiv drugog
svijet protiv twirla
twirl protiv svijeta
nitko ne dobiva
prava rovovska bitka
a twirl, on je oduvijek bio gerilac
kako se dao uvući u rov?
znao je samo da nije imao izbora
osim predati se, prepustiti, asimilirati,...postati jedan od njih
ne. to nije nikada bila opcija. nije ni sada
jedino mu je dosadilo ratovati u rovu
izaći će na otvoreno
kad pokaže svoje oružje, možda ga neće morati niti upotrijebiti...
pogledom je tražio što mu je još od oružja ostalo...
ima sve. sve što treba imati
malo je zahrđalo, doduše, ali boj ionako nebije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka
to je to
srcem će ih potući
još samo da savlada vlastiti strah
strah od sunca
strah od vjetra
strah od ljubavi
- 22:06 - to push, or not to push...? (36) - - #

17.01.2014., petak

noć izvan pećine

siguran sam da je bilo još žena, samo mi treba vremena da ih izmislim...
twirl

.....nekoliko godina kasnije....
-i?- podignuvši obrvu upitao ga je kralj artur
-što i?- zahtjevao je pojašnjenje twirl, podignuvši suprotnu obrvu
- i, jesi li ih izmislio? žene! - da nebude zabune dovršio je pitanje twirlov mlađi brat
-jesam-
-i?- nastavio je dizanjem obrve, ovaj put više, kralj artur
-i šta i?-
-i šta je bilo s njima?-
-ništa. nestale su...-
-gdje? kako? nemoj da moram izvlačiti iz tebe svaki detalj...zbilja me zanima, otkako te znam, nisam te vidio ni s jednom ženom...-
-marinu ne računaš? nju si mi preoteo...-
-...nisam ti ju ja preoteo, sama ti se protela prema meni..i ne, nju ne računam, ona je bila poslana od illuminata.
-zlatokosu?-
-zlatokosa je bila vila, bože, kakva je to samo vila bila... nije ona bila žena za tebe, twirle, vjeruj mi..
mislio sam na žene koje bi bile s tobom iz ljubavi, ne iz interesa ili tajnog zadatka. ili barem zabunom..-
-jasna je nestala. i josipa. i jadranka. i jana. i jela. i julija. i jelenak. i j...-
-sve su one jednostavno nestale?- zapanjen je bio kralj artur
-pa da, .., neznam jesu li nestale jednostavno ili komplicirano,.. ali nestale su-
-wauuu!! a jesi pokušao upoznati neku koja se ne zove sa j?-
-naravno da jesam, ne želim se toga ni prisjećati...-
-zašto? šta je s njima bilo?-izgarao je od želje da sazna i nije namjeravao prestati ga ispitivati artur
-udale su se.-
-udale?-
-udale!-
-ali ne za tebe?-
-očigledno ne za mene, poligamija je protuzakonita..-
-znači, ili su nestale, ili su se udale...wauuu..koji si ti sretnik-zadivljeno ga je promatrao brat
-ja nikad nebi mogao biti tako snažan i čvrst karakter, poput tebe. ja bi si odma' izmislio blizanke, npr...svaka čast, postat ćeš svetac
pravi, nepokolebljivi čuvar galaksije,..
negooo,..-uzvrpoljio se, pogledavši na sat- možeš li otići prošetati, do jutra. doći će mi ksenija u goste, pa...-
-moja ksenija? -zakuhalo mi je u žilama- dovodiš moju kseniju u moju pećinu?? jesi li ti normalan???-
-nikad ni nije bila tvoja, twirle, srećom. jer bi i ona nestala. doduše bila se udala, ali vratimo se na temu.. to što si ti bio zaljubljen u nju ne daje ti za pravo da se mješaš u naše odnose...-
samo sam se pokupio šutke, jer mogao bih ga zgromiti, a brat mi je, ipak..
-i kupi nam nešto iz pekare, ujutro- čuo sam ga kako viče zamnom
e baš neću!
imam ja svoj ponos!
- 22:19 - to push, or not to push...? (3) - - #

15.01.2014., srijeda

tango mortale

sklopio je taj nesretni ugovor sa izdavačkom kućom
100 priča. u godinu dana.
pice of kake, štob' englezi rekli
u danima slave, kad su priče iz njega istjecale poput vode iz slavine
ooo, kako je samo lijepo bilo biti on, tih dana..prisjećao se
i onda je stalo.
slavina je bila zavrnuta
ili je izvor presušio
ili je negdje puštala cijev
bilo kako bilo, priča nije bilo
a ugovor je bio neumoljiv
vremena sve manje, teret na krhkim mu plećima sve teži..
-što ćeš sad twi?-naježio se je kad je shvatio da je sam sebi počeo tepati, nebi li se nagovorio da počne pisati
brrrrrr
brrrrrrrrrrr
sve je pokušao. sve
napisao bo nekoliko redova, i nezadovoljan bacio laptop u koš..
uskoro je koš postao premali. a i laptopa mu je ponestajalo
-ovo je dno- pomislio je.
čak je pokušao tipkati nasumično, poput onih majmuna što tipkaju šekspirova djela, ali ono što se na ekranu vidjelo, nije dalo ni naslutiti (barem ne neupućenom čitatelju) da se radi o djelu toliko velikom i značajnom, poput šekspirovog
više je stvar izgledala ovako nekako:
dbglghoergnlotrngoešf nsjvofnnvfhfjlonv rjpqwđm flćdsfčfjopgr ohrrofefkniroghoerhfflfjkifjn vžflžf
wq
cdlpefkqžmfekpf gjrećhjgo4fškdćs a
njemu osobno se čak i sviđalo, ali nije s time mogao izdavaču
bio je svjesan toga
mora se okanuti šekspira i lijepe književnosti, ne želi li ostatak života čistiti cipele šćućuren pod izdavačevim stolom
a baš mu je lijepo krenulo...
cfkughfuefhčvsip fnđvšžl
regkrogjpodshnfvinjdsdfhonclkxchnsak
avskmvnlds
a i brzo bi riješio sve zaostatke, uhvatio priključak...
no, kako da uvjeri izdavača da je riječ o kriptiranom izdanju novog romana?
kriptiranom da ga netko nebi preduhitrio i oteo mu svu slavu ...a njemu, izdavaču, novac...
neeee
ovaj izdavač nije glup. neće na to nasjesti...
mora postojati način da uistinu napiše priču,...mora...moraaa...
noćna mora, da...
nije više spavao, nije jeo, ...nije pi..(dobro, pio je, i to poprilično, ako ćemo biti pošteni, a nećemo)..nije pio
samo je tupo gledao kroz prozor i slušao kako pada kiša....
a u svemiru univerzalno pravilo glasi: sve što vam zaista treba za preživljavanje, nalazi se u vašoj neposrednoj blizini. i to je stoga što ako se nebi nalazilo, nebiste preživjeli...
u njegovoj pećini nije bilo ničeg. osim kiše...
dakle, kiša...da, kiša!
-kiša je tvoj prijatelj- uvjeravao se
kao kad počneš brojati ovce i utoneš u prekrasan san..samo obrnuto
-kako se toga nisam ranije dosjetio-odmahivao je u nevjerici
svaku svoju priču počet će sa opisom kiše...a završit će kompliciranim zapletima, neobičnim i nepredvidivim raspletima, najromantičnijim trenucima koje dodiruju dušu, igraju se srcima poput povjetarca sa jesenjim listom, plešu sa maštom tango mortale.. ...nošen kapima kiše ništa ga više nije moglo zaustaviti
slavina se otvorila, iz izvora je poteklo jače nego ikad.
danima, sjedio je i u grčevitom zanosu pisao priču za pričom, svaka bolja od prethodne
a sve su počinjale kišom
tim neobičnim darom sa neba koji se čas jednolično, čas promjenivim intenzitetom, tonom i ritmom spuštao na zemlju, darom od kojeg se svi nagonski sklanjaju...
darom tako veličanstvenim i dragocjenim
svaka pojedina kap što se za svojom predhodnicom bacala u zagrljaj gravitacije, izdvajajući se iz jednolične mase u oblacima, i završavajući svoj put u masi bezbrojnih kapi u obliku malenih lokvica, potočića...svaka je bila zaseban dar, svaka je zasluživala posebnu pažnju...

100. uspio je. u manje od godinu dana...jeeeeeeeeeeeee

...-sviđa mi se ovo o kiši- mrmljao je sebi u bradu izdavač, prelistavajući donešene priče
-ako izbacimo ove gluposti iza, kojima samo kvariš početni dojam, spojimo sve početke u jednu cjelinu, mogla bi se napraviti jedna cjelovita priča o kiši...
-ok, recimo da imaš jednu...po ugovoru ti treba još 99..nadam se da su pred završetkom..-
....







- 20:46 - to push, or not to push...? (6) - - #

18.11.2013., ponedjeljak

prolaz

predmet iza njega je bio uredno pokriven platnom čije tkanje je bilo pregusto da bi se kroz njega nazrijelo o čemu se ispod radi, a čija bjelina se toliko isticala, da se moglo zaključiti da je tek odnedavno na njemu. mogao si prikovati misli i ostale bi zaljepljene, koliko god dugo izbivao. ponekad je to izazivalo strah, ali samo u pomnih promatrača, jer letimični pogled nebi imao na čemu zastati, od silnih misli u koje se nije moglo proniknuti izvana. -gotovo savršen zastor, mišljaše. -takav bi trebao biti posmrtni plašt. savršeno neprimjetan, skriven, koliko god bio izložen. a opet, obrisi trupla ispod nebi skretali misli u smjeru cvjetnih livada, u smjeru planinskih potoka, u smjeru oštrog zraka koji puni nenavikla pluća, iako sunce još visoko sije, nema se na čemu zaustaviti da bi ga zagrijalo, te ostaje hladan i neugodan, bez obzira na potencijalnu nadmoć nad svim ostalim uzdusima, koji se s njime ne mogu niti mjeriti, ali se koriste. prolaze pod normalno. dok on ostaje neudahnut, ostaje neiskorišten, ostaje neprepoznat. takav odlazak ionako nebi imao smisla, razdrmala ga je ta spoznaja. postojanost potrage za smislom je bila njegova najčvršća točka, nešto oko čega se zavrtio njegov svijet, pijesak od kojeg je gradio svoje kule, skliske od krljušti riba utkanih u smrdljivo zdanje. čekao je. čekao je da nestanu njihovi ostaci, da ostane samo glatki sedef koji odbija sa sebe očaj pogleda upalih očiju, milijuna koji su bili upereti u istom pravcu, sa istim ciljem-održati prolaz. no, on se zatvarao. ostavit će iza sebe milijun malih ogledala, na kojima se mogu prepoznati. milijun zrnaca pijeska što čekaju vjetar, krenu u natjecanje, koji će se dalje razletiti, ostaviti trag u zraku kojim prolazi. zagristi vjetar je bila igra, o kojoj su maštali međusobno se glodajući, režeči bijesno na svaki odraz koji im se učinio kao tuđ, iako je svaki odraz bio više njihov od njihovog vlastitog. slika vjernija od originala.


- 01:27 - to push, or not to push...? (2) - - #

cilj

sto je cudno u tome sto se vrtim u krug loveci vlastiti, nepostojeci rep?
kad nasa majcica zemlja to cini otkako postoji...
sto sam drugo mogao naucit u ovom besciljnom svijetu?
konacno, nisam vise ni tooiko neprilagodjen. preuzeo sam kormilo, ispruzio prst i rekao zemlji 'onamo!'
i nastavio lovit vlastiti, nepostojeci rep...
- 01:07 - to push, or not to push...? (1) - - #

14.11.2013., četvrtak

ZA!

...haha, jesam vas.. :)))
- 19:21 - to push, or not to push...? (9) - - #

06.10.2013., nedjelja

smaknuće

tko čeka, taj i dočeka, stara je poslovica, a twirl je strpljivo čekao smaknuće, tu i tamo mašući ručicama..
došli su po njega i obavjestili ga da je danas priređena velika alijenska fešta u čast njegovog pogubljenja
alijeni su danas ratovali skraćeno, da bi mogli prisustvovat tom događaju, jer ipak, nemaju svaki dan takvu priliku, smaknti čovjeka, veleizdajnika. preko noći se twirl od narodnog heroja pretvorio u predmet najveće moguće mržnje
alijenska svjetina je nahrupila meteorirat ga (gađat svemirskim kamenjem) i jedino su ga jake snage MAP-a (ministarstva alijenskih poslova) uspjele sačuvati živog i odvesti do mjesta na kojem je predviđena svečana ceremonija
prije samog čina, bio je priređen bogati kulturno-umjetnički program, prikaz ratničkih i inih vještina alijena...vrlo impresivno, mislim za nekog koga bi to impresioniralo, ne i za twirla koji je sve to promatrao pomalo odsutno.
glasovi su potpuno utihnuli, tako da je imao priliku vidjeti u kakvom divnom miru žive ostali ljudi, koji ih ne moraju slušati kako se svađaju 24h dnevno. milina, pomislio je, divota,...trebao bih češće ići na smaknuće, da se odmorim od njih....slike iz života su mu se vrtile pred očima, djetinjstvo, lov na stršljene u letu, praćkom šprihericom, robinson crusoe, prva i jedina knjiga koju je pročitao. 34 puta. dok se nije posve raspala. suza mu se zakotrljala (muškarci ne plaču, njima se suze same slijevaju) kad je vidio majku koja ga čeka da se vrati...
-oprosti mi mama što se neću vratiti, ovo je jače od mene, ne mogu mrtav na put...razumi me...-obratio joj se u mislima
sjetio se i djevojke koja mu se bila približila, ni pola metra ih nije dijelilo tada, dok je čekao red za kruh u pekari...
bio je to rijedak bliski susret s djevojkom, ali time značajniji...jer, za razliku od svih drugih prilika u kojima se suočavao s djevojkama, taj put se nije onesvjestio...
iz takvih misli ga je trgnuo onaj tihi glasić, koji nikad do tad nije uspio ništa reći, nadglasan drugim, snažnijim glasovima
-jel' mogu sad ja?-i nesačekavši odgovor nastavio
-nisi mi drag, twirle. nikad mi ni nisi bio drag. posao tvog čuvara je najveća moguća kazna za svakog anđela.
em je dosadan za popizdit, em je uglavnom nemoguća misija. no, posao je posao, iako te nikada nebih izabrao za svog štićenika, da se mene pitalo....da skratim, tvoja prerana smrt nebi dobro izgledala u mom CV-ju, zato se sad ne pleti i pusti mene da napravim ono za što sam (pod)plaćen...
u trenutku kad su se krvnici približavali da krenu sa glavnom točkom svečanosti, njegovim smaknućem, začulo se čudno cviljenje, iz twirlovog grla je zagrmilo na alijenskom...
-ES WIRD BEKANT GEGEBEN! ES WIRD BEKANT GEGEBEN! DAJE SE NA ZNANJE! DAJE SE NA ZNANJE!
GOVORI VAM... MAHNITU! VAŠ VELJIKI ALJIEN!
DA, JA SAM VELJIKI ALJIEN I JAKO SAM LJUT!
TOLJIKO SAM LJUT, DA BIH VAS SVE MOGAO ZGROMITI SADA!
UZEO SAM OBLJIČJE OVOG ČOVJEKA, DA VAS TESTIRAM, STAVIM NA KUŠNJU, KOJU NISTE PROŠLI
VAŠA VJERA JE SLABA!
VI CRVI ALJIENSKI, USUDILJI STE SE TWIRLJU SUDITI IAKO SE BORIO NA VAŠOJ STRANI, SPASIO VAS OD NAJEZDE LJUDI
PREMA MOJOJ ZAPOVJEDI!
IZAZIVATE MOJU MILJOST!
SMJESTA OSLJOBODITE TWIRLJA I PREMA NJEMU SE UBUDUĆE ODNOSITE ONAKO KAKO DOLJIKUJE
JA IMAM BEZBROJ OBLJIKA, A TWIRLJ JE JEDAN OD NJIH
VELJIKI MAHNITU JE GOVORIO! HOUGH!
svjetina je ostala ničice na zemlji, niko se nije usudio podići glavu, da ga njihovo vrhovno božanstvo ne zgromi...
krvnici su na koljenima dopuzali do twirla, oslobađajući ga uz molitve da im oprosti
-wtf??? pomislio je twirl, ali se nije previše bunio, što su mu se svi ubuduće obraćali na koljenima, gledavši u pod...
anđeo se povukao, glasovi vratili, nadglasavajući se, ...kao, znali su oni da će se spasiti,..taman su to htjeli i oni reći da treba..
a twirl, twirl je odlučio prvo poći na počinak
i skinuti sa sebe tešku opravu, protkanu suhim zlatom koju su mu donijeli da nosi umjesto njegovih dronjaka...
a onda ...
onda kući, u pećinu, što drugo





- 12:40 - to push, or not to push...? (8) - - #

05.10.2013., subota

razgovor s bogom

-nisam zadovoljan, twirle, nikako nisam zadovoljan tobom
--ha? nisam ni ja zadovoljan tobom, pa te ne karam
-protraćio si život. na ogledalca i šarene perle
--ja? ja sam protraćio život? a što si ti radio? u 6 dana si stvorio svijet i otišo na go. a meni prijetiš prstom
-ja sam bog! mogu činit što me volja!
--ili ne činit..
-ili ne činit, točno. uostalom, ti si ovdje na razgovoru i bolje bi ti bilo da paziš da me ne naljutiš.
--oooo, nježni osjećaji. ne znam samo kako te ne naljute svi oni koje puštaš da nekažnjeno čine...sve što čine.
-njima ću suditi kad za to dođe vrijeme..
--da da znam, sad si na godišnjem, pa nestigneš, no za mene ipak imaš vremena
-u tebe sam vjerovao, twirle. razočarao si me
--nisam tražio da vjeruješ u mene. nikad ti ništa i nisam obećao, koliko se sjećam
-propust, twi, propust. griješan si ko švicarski sir.
--kaže se šupalj ko švicarski sir
-kako god, propustio si primjetiti da je propust grijeh. i to je grijeh
--ha??
-mišlju, rječju, djelom i propustom. ti griješiš propustom, rječju i djelom. bez razmišljanja
--ha??
-čuo si me. stvorio sam te da učiniš nešto korisno od svog života. sebi i drugima, a ti ...
--zašto mi onda nisi dao vještinu neku, kojom bih mogao biti koristan?
-dao sam ti sve što trebaš imat, a to što ti to nisi primjetio, to je još jedan propust
--kontradiktoran si. nisam mislio, govorio, djelovao upravo zato da nebih slučajno pogriješio i tebe naljutio,
-nisi se nešto ni u molitvama pretrgao
--kolko se tebi treba molit? pomolio sam se jednom, pametnom dosta
-pravit ću se da ovo nisam čuo. i pričestio si se samo jednom, na prvoj pričesti. to se zove prva, a ne zadnja pričest, twirle...
--to je bilo zato što se prije pričesti treba ispovjedit, a ja nisam imao što ispovjedat. bio sam dobro i nevino dijete tada...i rekli su mi da trebam reći kako sam psovao, ljutio roditelje, bio zločest...a nisam. bio sam dobro dijete. natjerali su me da lažem
-vidiš, odma slijedeće nedjelje si trebao ići na ispovjed, da si lagao na prvoj ispovjedi kako si psovao, ljutio roditelje, bio zločest...tako se pokreće kolo..
--oprosti. nisam shvaćao koliko je to bitno, činilo mi se besmislenim...kao što mi se besmislenim čini još i danas to da ako bih zakasnio na vjeronauk, svećenik bi galamio na mene do kraja vjeronauka, a ako bih se vratio kući i rekao da sam zakasnio, galamio bi tata. zato sam bio prepušten sam sebi, na cesti, za to vrijeme...što je bilo bolje nego slušati ih kako galame, od silne želje da me dovedu na pravi put ,..i brige za moju dobrobit
-nisi ti tu da ocjenjuješ što je smisleno a što ne
--nego? da slušam nekog kako galami na mene, duboko razočaran? kako ja ne galamim na nikog? zašto?
-zato što si pičkica
--ha??
-čuo si me
--na tvoju sliku i priliku!
.........ovdje se razgovor naprasno prekinuo, jer su počele munje i gromovi

- 01:09 - to push, or not to push...? (6) - - #

21.08.2013., srijeda

brtva


naizgled sasvim obicna crna gumena brtva od pol cola, sa rupom u sredini, kakve se koriste za slavine u domacinstvu.
dugo je vec imao tu brtvu, nije se odvajao od nje. nikad. prvo ju je nosio po dzepovima, gotovo nesvjesan da ju ima. napipao bi ju katkada rukom, trazeci nesto drugo. nije se ni sjecao otkuda mu, niti je tomu pridavao neku posebnu paznju. brtva ko brtva. u dzepu. beag deal...
nije da on nikada nije praznio sadrzaj dzepova, ali brtva se nekako uvijek uspjela odrzati i ostati prisutna. polako se navikao na nju, poceo provjeravati jeli jos tu..
zavolio ju je na neki nacin, bilo bi mu zao da ju izgubi. u ratu ju je nosio na lancicu oko vrata, a kad bi kretali u opasnu akciju, stavljao ju je u usta, cuvao pod jezikom.
bilo je, naravno, prilika koje su zahtjevale brtvljenje brtvom, no nju nikada nije dao. 'heej, to je MOJA brtva, ne dolazi u obzir da ju upotrijebim u nekakoj slavini, ste normalni!?!' odbrusio bi onima koji su njime htjeli nesto zabrtviti... 'nju cuvam ako mi zbilja zatreba' pomirljivijim tonom bi objasnjavao svoju privrzenost brtvi.
iz sjecanja je nastojao potisnuti dan kad mu je majka cestitala rodjendan i poklonila novu brtvu, a njegovu hitila u smece...tek kasno navece ju je uspio pronaci, na jakusevcu, preturajuci po cijelom otpadu velikog grada koji se tog jutra odvezao....
nijedno mjesto mu se ne cini dovoljno sigurnim za cuvanje brtve. kad ju je bio ostavio u sefu, u banci, cijelu noc je precupkao pred vratima, cekajuci jutro, da se banka otvori.
brtva mu je pocela stvarati probleme. gadne. jednom je skoro upala u kanalizacijski saht. gledao ju je kako se kotura prema njemu, i da se nije bacio za njom, pred jureci auto, sigurno bi se desila ta najveca nesreca...
ostecene kraljeznice, vise nije mogao otvoriti zgrcenu ruku u kojoj je bila brtva. bio je siguran da je u njoj. cvrsto je u to vjerovao, iako nije osjecao ruku, morala je biti u njoj...
- 23:00 - to push, or not to push...? (0) - - #

prva ljubav

školsko dvorište je bilo mjesto gdje su se djeca iz sela družila,..i ja sam često tamo boravio, zabavljajući se žongliranjem teniskih loptica, puštanjem zmaja, ili već nečim sličnim, u nedostatku društva. navikao sam već bio na to. s vremenom sam prihvatio da su mi jednostavne i uobičajene stvari nedostupne...
-u što gledaš rugobo? (bio je to općeprihvaćen nadimak koji mi je ona „prišila“) ljepota nije prijelazna.-često je znala reći, kad bi osjetila moj pogled na sebi. ovaj put nije, kao obično, otrčala prijateljicama, već se zadržala. očito imajući na umu izreći još koju... u njenom stilu. -ja sam ružan jer je dragi bog odlučio tako, a ti si ružna po vlastitoj odluci. jer si zločesta.-odbrusio sam joj. –ti bi mogla biti lijepa, da ti jedino što želiš, nije; biti lijepa- dodao sam. samo se izbeljila i otišla među popularnije učenike.
znao sam da sam je pogodio „u žicu“
sve je češće „boravila“ u mojoj blizini. sve bi se češće očešala, kakvom upadicom.
dopuštala mi je da ju pratim kući, iako samo do jablana, kod kojeg su nam se putevi razilazili. nisam zaboravio kako je njen otac prvi put kad sam je dopratio do kuće, nakon što su je putem napali divlji psi, koje je valjda moja pojava toliko iznenadila, da su podvijenih repova nestali u kukuruzima, istrčao s vilama, galameći: -marš! vraže nečastivi! da te više nisam vidio da se približavaš mojoj kćeri. ili kući. pustiću pse.- zacrvenio se pritom kao kotao koji će uskoro eksplodirati. vidjelo se da misli ozbiljno. kseniji je zabranio da se samnom druži.
naravno, obećala mu je da neće.
taj dan, pomagao sam joj oko matematike, bili smo opasno blizu jedno drugom. osjećao sam njen dah. obrazi su se zacrvenili. dotaknuo sam je najnježnijim dodirom koji sam u sebi imao.
nije se okrenula. vidio sam samo jednu suzu koja joj se niz lice skotrljala na bilježnicu. čuo tihi glas koji mi i tridesetak godina kasnije bubnja u ušima kao topovska paljba: -ne mogu, rugobo. zbilja si ružan.
- 12:19 - to push, or not to push...? (4) - - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Studeni 2014 (6)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (5)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (9)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (11)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (22)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (3)

BROJAČ POSJETA (otprilike) : 15473947264823407463 EPP (ekomomsko propagandne poruke):

The Rime of the Ancient Mariner - Samuel Taylor Coleridge
......................................................

Day after day, day after day,

We stuck, nor breath nor motion;

As idle as a painted ship

Upon a painted ocean.




Water, water, every where,

And all the boards did shrink;

Water, water, every where,

Nor any drop to drink.

.....................................................

onlajn vašar jeeee :)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se