Anđeli
Kažu da anđeli postoje.
Kažu da ponekad nemaju krila, a tada ih zovemo prijatelji.
Kažu da postoje da nas čuvaju od zla, teškoća, problema ili ... nas samih.
Kažu da ne izgledaju kao na slikama i freskama: plave kose, plavih očiju, u tijelu dječaka s velikim bijelim krilima.
Kažu da su uvijek uz nas, iako ih ne vidimo i ne osjetimo.
No, nitko ne kaže kako ih možemo prepoznati,
kako možemo saznati postoje li,
čuvaju li i nas ili samo neke ljude,
jesu li tu svaki dan,
treba li ih pozvati, možemo li ih naljutiti, otjerati ili ne daj Bože...
zauvijek izgubiti...
A šta s anđelima baz krila? Prijateljima?
Svi znamo da različito izgledaju, nalazimo ih na neobičnim i običnim mjestima, možemo ih naljutiti, povrijediti i nažalost izgubiti.
Svi to znamo i toga se bojimo.
A kako ih pronaći i prepoznati? Kako ih zavrijediti?
Kako ih zadržati? Jer, ljudski je griješiti, a anđeoski?
Kako ih vratiti?
Možda i ja jednom nađem jednog, a možda ga i imam.
S krilima ili bez.
Pusa svima 
comeback?
Nakako sam se zaželila pisanja... :)
Prošlo je puno vremena možda sam se i promijenila...nabolje nadam se.... 
Sad je vrijeme rokova pa ja kao savjesna studentica učim po cijele dane, više-manje. Ali nađe se vremena za drage stvari, drage ljude i malo uživanja. 
Otkrila sam novo mjesto za izać u našoj metropoli pa sam sva oduševljena s time i stalno mislim na to mjesto. Opuštena atmosfera, ljudi fakat plešu, a nisu narodnjaci... Ko bi reko, a? 
I tako ja uživam u čarima tog mjesta kad mogu i vraćam se doma bolnih nogu.... Al nije mi žao. Nimalo.
Eto ja sam se malo zaželjela bloga al moram se malo još ufurat u pisanje, al ima vremena...
Čujemo se dragi moji!
Pusa
Ajme koliko dugo nisam pisala! Nekako mi se više ne da. Al kolko sam primjetila nisam ni jedina. Mnogi su imali krize. Možda me uskoro prođe. Otkrivam nove oblike internet komunikacije. Pa sam sva u tome. Al čitat ću ja vas. Neću vas potpuno zanemarit. :)
Pusa svima!
20 green bottles standing on the wall
Danas je poseban dan za mene. Svake godine u isto vrijeme. Moj rođendan! Od danas imam 20 godina. Sad više nisam tinejdžerica i moram biti još zrelija. Mislim da sam sad definitivno izašla iz puberteta! :( Al danas imam svako pravo izludirat se i uživat u ovoj večeri, napit se i puuuuno, puno plesati... 
E idem se zato počet polako spremat za ić van...
Puno pusa svima!
Uletavanje
Na izlasku prošli vikend bilo super, baš sam se naplesala ko luda, puštali su dobru mjuzu pa je sve u svemu bilo super. A uleti? Većinom brucoši! O my God! I to onaj stil, ko pitbul- ugrize i ne pušta.... Jedva smo ih se riješile i to tek kad im moraš nacrtat da ne želiš plesat s njima i da se ne namjeravaš ljubit s njima i nek oni sad lijepo otiđu... Takvih primjeraka priljepaka je bilo nekoliko u petak. Mora postojat lakši način za rješavanje takvih likova. Zapravo mi je uvijek pomalo neugodno kad mi uletava tip koji mi se ne sviđa. Onda ga odbijam a ne želim biti nepristojna i povrijedit njegov ego (iako nekad samo i jedino to pali!) pa se izmotavam i preznojavam i izmišljam kako da ga se riješim jer ga više ne mogu slušat ili samo ne želim da siroček gubi vrijeme na mene kad ionak niš ne bu bilo... :)
Ja vjerujem da je dečkima jako stresno kad vide negdje neku curu koja im se svidi, prići joj i počet s njom pričat i upoznat se s njom, možda i tražit broj mobitela.... Prije svega moraju skupiti dovoljno hrabrosti i mudrosti da poduzmu taj veliki korak jer nikad ne znaš kak će cure reagirat-možda nisu zaiteresirane, možda su umišljene, bahate, bezobrazne ili npr.vani s dečkom!
Uvijek me zanimalo uvježbavaju li dečki svoje tek smišljene maštovite ulete pred ogledalom? Mislim ja stvarno ne znam. Nikad ne prilazim prva dečkima, nije da imam nešto protiv toga nego jednostavno to ne prakticiram, pa prema tome ne stojim pred ogledalom zbog toga. A oni?
Uvijek se može pričati o najboljim i najgorim uletima. Meni jedan od najgorih je onaj vječni klasik: Šta tako lijepa cura radi sama? A šta, čekam tebe! Ili ono: Ej cure di ćete? Mislim jel oni stvarno očekuju da ću im na to odgovorit?! Sad otkad sam solo, pratim ulete i često me znaju razveselit i nasmijat ili pak bacit u očaj! :) Neku večer idem ja na trg, i dolazi mi tramvaj i već počnem trčat kad odjednom stvori se predamnom neki plavi dečko i počne mi pričat na engleskom: e stani,molim te nemoj ići... I ja stanem, gledam u čovjeka i niš mi nije jasno, mislila sam da će me pitat kak može doć do nekud ili di da ide van. Ti si tako lijepa, ja sam tebe htio upoznat, morao sam te zaustavit, jel se možemo molim te upoznat?! I ja mu pružim ruku i pitam ga kak se zove i od kud al ne kažem ime. On je Cody iz Canada. I jel bi mogli mi na kavu? Sorry stari ja moram na tramvaj, može kava drugi put.... A kak sam se žurila nisam se sjetila reći mu da se nađemo idući tjedan na istom mjestu u isto vrijeme pa valjda ipak ništa od toga... :) Ali mi je stvarno uljepšao dan.
Onda dragi moji koje je vaše mišljenje ili još bolje iskustvo o uletima? Najbolji/najgori/najsmješniji....?
Pusa svima
info
E došlo vrijeme da se ja malo javim.
Počeo mi je faks. Raspored mi je užasan! Imam seminare čak i subotom i taman kad sam se zabrinula da zbog toga neću baš često dolazit, skužim da asistent koji nam drži kasniji seminar subotom iz fit-a nije loš! A mi sve ko prave singlice odmah se jako zainteresirale. :) Utorkom imam važne vježbe na koje moram dolazit, pazi ovo- od 6 do 9, tj. od 18 do 21! To nije humano! Mislim grozni su!
Krenula sam na talijanski jer sam zaključila da trebam znat još bar jedan jezik, a budući da mi je talijanski jako muzikalan... Htjela sam ja i francuski, jako mi se svidio ovo ljeto (;)), ali.... U grupi sve vrvi ekonomistima! O'š studentima ili zaposlenima! A ja najmlađa! :) Što naravno uopće nije loše, hahaha!
Inače ošišala sam svoju dugu kosu! Sad mi je jako kratka. I stavila nove pramiće of kors. Zavrijedila sam malo drastičniju promjenu izgleda nakon svih događaja u zadnje vrijeme ali i zbog same promjene. Nama curama ne treba neki veliki i važni, dubokoumni razlog da promijenimo frizuru! To već svi znaju.
Na mom faksu ne postoji samo jedna brucošijada kao na većini fakulteta u našoj zemljici nego ih ima više, nekoliko svaki tjedan, a zovu se brucošijade, ekonomijade, a nekad ih spoje s drugim fakultetima. A njihova sezona počinje- sad. Naravno da na to dolaze i studenti viših godina a ne samo brucoši. Tako i ja planiram poharati te koncerte i što-god-bilo jer veze s važnim ljudima treba stvarati sada, dok još nisu važni nego obični studenti. :) Naravno to nije jedini razlog da idem na to nego me zanima, želim izlazit, zabavit se, plesat, upoznat kolege i tak. :)
Ovaj post stvarno nije nimalo dubokouman/filozofski/kompliciran... Samo informativan! :)
btw L. se konačno malo javio! :))) 
Pusa svima
Bude me
Od ljubavi što se desi
Tražili smo mnogo više
Željeli smo da nas ona iznenadi, razveseli
a ljubav je kao pjesma
koju ludi pjesnik piše
gruba riječ il nešto više
i došao je kraj
sad nove ljubavi prolaze kraj nas
u novim dodirima gubio sam se
u noćima kao ova dok slušam njen glas
i molim zoru da me probudi kraj nje
Al sada bude me, bude me nepoznate hladne ruke
nepoznate hladne ruke trgaju mi san
ljube me, ljube me nepoznate hladne usne
nepoznate hladne usne ljube me, ljube me
Mi smo znali da smo dali jedno drugom one noći
ljubav koja neće proći
pjesmi koja vječno traje
a ljubav je kao pjesma
koju ludi pjesnik piše
gruba riječ il nešto više
i došao je kraj
sad nove ljubavi prolaze kraj nas
u novim dodirima gubio sam se
u noćima kao ova dok slušam njen glas
i molim zoru da me probudi kraj nje
Al sada bude me, bude me nepoznate hladne ruke
nepoznate hladne ruke trgaju mi san
ljube me, ljube me nepoznate hladne usne
nepoznate hladne usne ljube me, ljube me
*Daleka obala-Bude me*
Super mi je ova pjesma i obožavam Obalu osobito kad mi treba ona draga muzika za malo razmišljanja/zamišljanja/sjećanja/plakanja/smijanja.... u tišini moje sobe
Pusa svima
Napuštanje balona
Ima li išta gore od gledanja kako se ljudi koje volimo, do kojih nam je stalo ili za koje se tek nadamo da će nam postati prijatelji, polako isključuju iz našeg svijeta, svijeta kojeg smo skupa stvorili i u kojem smo samo mi jer samo mi imamo pristup, samo ga mi razumijemo…. A oni tada odlaze… . Ne mislim pritom na smrt, ona je neizbježna i nezaustavljiva. Mislim na promjene.
One promjene kaje nam se ne sviđaju.
I za koje ne želimo da se događaju jer nas plaše, rastužuju i ostavljaju nas same.
Oni odlaze jer se mijenjaju, neke druge stvari/ljudi/događaji postanu važniji… I polako ali sigurno izlaze iz našeg «balon-svijeta»…
I ostavljaju nas same u njemu, a to više nije to.
Ostajemo sami u balon-svijetu kreiranom za nas oboje. I gledamo kako izmiču a ništa ne možemo napraviti iako želimo viknuti, povući ju/ga natrag i trudimo se…..
Vjerujem da neke osobe koje dugo poznajemo nakon nekog vremena- prerastemo. Ili oni nas. Ne rastemo zajedno, mišljenja više nisu ista, vremena se promijene, prioriteti, šale, pa čak i smijeh i koliko god se trudili jednostavno su «premali» za nas. To je valjda prirodno. Imate li i vi taj osjećaj?
Događa li se to i sada?
Jeeeiiij!!!!
E dragi moji nisam htjela ništa pisati dok nisam imala dobrih vijesti... A sad ih imam. Ova mala je konačno dala.... uvjet! Jeeeij, bravo ja!!! Konačno sam položila taj ispit i sad mogu upisat drugu godinu. Ajme kakvo olakšanje!
Ovaj vikend mi predstoji slavlje.... Plan mi čak nije ni da odem negdje van i napijem se nego da se malo družim, ljenčarim, uživam i smijem.... :) Nadam se da će biti dobro vrijeme. Naravno da baš sad najavljuju kišu. Al ne dam se ja. Joj tak sam sretna. Sad imam još vremena dok mi ne počnu predavanja! Nastavljaju mi se praznici! Tak sam euforična!!!
Inače što se tiče mog solo života, ide mi super. Nisam se još našla s bivšim i mislim da nećemo još neko vrijeme, dok se stanje ne ohladi. Al osjećam se odlično! Ništa mi ne fali. Naravno da često razmišljam o svemu i o njemu i o te tri godine i o prekidu i lijepim i ružnim stvarima, al ni jednom mi još nije zbog toga došlo onako teško, da bi zato pomislila da mi fali i da bi htjela da smo opet skupa. Tako da se sve u svemu osjećam odlično. Još nisam obilježila prekid, nisam promijenila frizuru ni tak nekaj, al za to još ima vremena. Počela sam ga pakirat u kutiju.... Dobit će svoj file... Sa svim slikama, mucekima, medekima, starim dnevnicima i takvim stvarima koje su vezane za njega. Sad ne moram učit pa imam vremena da to napravim. Sve slike koje su stajale po sobi u okvirima moram zamjenit s nekim drugim slikama meni dragih ljudi... a i ovaj vikend će nastati nekoliko takvih slika.... :)
Pusa svima
Update! Summer news!
E pa dragi moji vrijeme je da vas malo upoznam s novostima!
O tužnim stvarima neću govoriti… :( 
Nakon toga je bilo ljetovanje! Najbolje do sada (svake godine je sve bolje!)
A sad sam već u Zg, moram učit!
E pa da počnemo… :)
Prošli utorak dođem ja na more k mojoj Emek u kuću, a tamo me dočeka standardna postava: ona, njena mama, baka, bakin dečko (da ima dečka! Već sto godina al nisu oženjeni!), dva psa i obnovljena, veća, bolja kuća! Odmah prvi dan me luda psica ugrizla tak da još uvijek imam podljev! A mi se kao već poznamo! Luđakinja mala…
Vrijeme prvo nije bilo baš neko tak da sam se u moru okupala tek nakon 5 dana! Ali to nas nije omelo u izlascima i plesanju! :) 
A onda u subotu…iznenađenje! Izmjena ekipe! Došla mlada, bolja, zanimljivija ekipica!
Njih 11!
Većinom dečki. 
Oko 23 godine.
Francuzi!
Da pojasnim…. Emin bratić studira u Parizu pa je doveo svojih 6 frendova Francuza, 3 cure i jednog tipa i Zagreba tako da nas je ukupno bilo 13!
I bilo je fenomenalno! Svaki dan smo nekud išli: brodićem do uvalica i Krka, autom na obližnje plaže, svaki dan na fine večere u restorane….. 
Idući dan su cure otišle pa smo samo nas dvije ostale same s 8 kavalira! Ponavljam, kavalira! :)) 
Onda je i njih nekoliko moralo natrag u Pariz pa nas je ostalo samo 5…
Nema smisla da sad sve pričam, dovoljno je da znate da sam se odlično provela, nasmijala, naplesala, samo jednom fakat napila (kak sam ja dobra curica:)), fino najela, naputovala, napričala na engleskom (srećom svi govore engleski!)…
Dečki su stvarno bili super! Učili smo ih hrvatski i stvarno im dobro ide: znaju deklinacije, dobar dan, doviđenja, ti si glup (:)), pjesme Sa mi je ža i Zovu nas ulice… Saznala sam da je moje ime na francuskom Pierrette! :)Tres chic! :)
Francuzi su oduševljeni hrvatskim paketićem- lijepe cure, more, prirodne ljepote, nacionalni park, fina hrana i vino, buzara, jeftini izlasci (bar za njihove pojmove!)….
Ali svemu dođe kraj pa smo tako morali u Zagreb… Ja sam im bila društvo jednu večer, a onda smo se morali pozdraviti… :(( Nadam se da ćemo se opet vidjeti… 
Fale mi! 
E sad… Velika promjena… Ja sam već 5 dana SINGLE! SOLO! SAMA! Slobodna! Nema dečka… Nakon tri godine…
Kad nešto ne ide, onda ne ide pa je bolje prekinut nego nastaviti živjeti u sumnji, a sve u ime prve prave ljubavi… Zar ne?
Vaši komentari i prijedlozi za moj novi život singlice su, kao i uvijek, dobrodošli!
Eto to su novosti, tek toliko da budete u toku s mojim životom.
Volim vas! :)
Pusa, Pierrette
