petak, 30.11.2007.
Carpe diem
Carpe diem….iskoristi dan….puno puta sam pokušala živjeti po toj rečenici….ali nikako da uspijem….vrijeme ide u nepovrat a ja nikako da ga iskoristim u potpunosti….
Otkad znam za sebe žalim za prošlosti….a živim za budućnost….sadašnjost mi jednostavno bježi iz ruku u tom vrtlogu žaljenja i nadanja….
Dugo se nisam mogla pomiriti sa prošlosti….stalno mi je bilo u glavi kako nisam ništa iskoristila….kada bi se vratila da bih sve drugačije napravila…Gledala sam one SF serije i filmove u kojima su se vraćali u prošlost i donosili „prave“, druge odluke….i maštala o tome da i ja to mogu…što bi napravila…koga voljela …
Činjenica jest da bih puno stvari sada drugačije napravila…ne bih bila tako naivna (godine ipak donose mudrost …) ali nisam više sigurna da bih u konačnici išta bitno promijenila….I tako sam se konačno počela miriti sa svojom prošlosti i neostvarenim očekivanjima…i krenula u drugu krajnost….živjeti za budućnost….
Razmišljala sam: možda ovo nije moje vrijeme, možda ću tek za 10ak godina biti zadovoljna….I opet sam pravila istu grešku, a to je da sam dopuštala da mi sadašnjost prolazi neiskorištena…
Hoću li ikada naučiti da živim za ovaj trenutak…upravo sada….i da budem zadovoljna???
….nadam se….
Zamislite da postoji banka koja Vam svakog jutra na račun položi 86.400 kuna. No, nema prijenosa na idući dan, pa banka svake večeri skine s računa iznos koji niste iskoristili toga dana. Što bi ste u tome slučaju činili?
Povukli svaku kunu, naravno!
Svatko od nas ima takvu banku. Zove se VRIJEME. Svako nam jutro daruje 86.400 sekundi. Svake noći otpiše kao izgubljeno ono vrijeme koje niste koristili u dobru svrhu. Nema prijenosa vrijednosti za drugi dan. Nema prekoračenja. Svaki Vam dan otvara novi račun. Svake noći spali neiskorišteni ostatak. Ne iskoristite li dnevni polog-gubitak je vaš. Nema povratka. Morate živjeti sada, na današnjem depozitu. Investirajte ga tako da izvučete najviše za svoje zdravlje, sreću i upijeh. Sat otkucava! Iskoristite svoje vrijeme!!
- 18:55 -
subota, 03.11.2007.
Neka druga ja...ili samo malo promjenjena...
Prošlo je previše vremena da ga brojim….i previše toga se dogodilo da prepričavam…ali vratila sam se…barem zasada…u ovom trenutku…
Hoću li koga od vas ponovno naći u ovom mojem intimnom malom virtualnom svijetu??
Mogu reći da nisam više ona ista ja…vrijeme i okolina su me promijenili… ali ne potpuno…jer
Sada se nalazim u poslovnom svijetu…ali dali se snalazim…to vam još ne mogu reći…prilagodba traje…
Mogu samo reći da sam ponovno osjetila potrebu za ovim svojim tajnim kutkom koji je samo moj…za kojeg nitko u onom fizičkom…materijalnom svijetu ne zna…
Ne znam koliko ću uspjeti odvajati vremena za vas…jer posao me iscrpljuje…ali treba smoći snage i za ostale stvari…to nastojim…da me ne slomi umor…
- 19:37 -