.
 . Bosna...  . .
Jutros sam se probudila ozbiljno zamišljena nad tekstom koji sam napisala 07.02.2014...
Bosna gori. Sarajevo, Tuzla, Mostar dijelom, Brčko, Zenica...Banja Luka čuti. Hercegovina također. Očaj, neimaština, besparica, gubitak radnog mjesta, mala mirovina, izgubljena nada u bolje danas i sutra, eksplozivna masa potpaljena iznutra i izvana je nakon dvadeset i kusur godina učenja demokraciji i pravljenja novog sustava vrijednosti izlaskom na ulice preostalih urbanih sredina jurišala na zajedničke institucije i kulturno povijesno, arhivsko blago ove zemlje koja se još uvijek zove Bosna i Hercegovina. Juriš nezadovoljnika ali i dirigiranih huligana mimoišao je ambasade; Amerike, Britanije, Francuske, Rusije, Hrvatske, Srbije, zgradu OHR-a, islamske, katoličke, pravoslavne, protestantske institucije, vile i hacijende po okolnim brdima i dolinama novonastale vlastele, feudalaca, takuina, političara... Ono što je počelo u velječi 92. u Lisabonu potpisom tri strane, tri nacionalističke stranke SDS, HDZ i SDA o budućem ustroju BiH, „državi triju država“, stiglo je do točke iz koje nema povratka. Nitko se do danas nije odrekao potpisa i potpisanog. Republika Srpska je tu voljom Amerike, Britanije i ostatka Europe. Čeka se Herceg Bosna. „Gaza“na duboke rane bit će slaba utjeha trećima. Narodi u nacionalnim torovima. Strogo kontroliranim. Ali hoće li biti baš tako? Vrijeme, vreme, vrime će dati odgovor...
Mnogi se pitaju zašto baš jučer, danas, Bosna gori?! Zato što je takav timing, takvo vrijeme koje odgovara potpaljivačima Bosne (BiH). Jer je u kladionicama najveći koeficijent na tip raspada zajedničkih institucija BiH. Svijet je zaokupljen Olimpijadom, Ukrajina je prilično nerješiva, granica ne pada la/h/ko između „rimskog“ carstva i pravoslavlja, Palestina i Izrael, vode svoj i tuđi rat, Sirija, Libija, Egipat su u rasulu, Europa ratuje sa recesijom, Amerika sama sa sobom ali i sa cijelim Svijetom. Tko će još obratiti pažnju, pozornost na preslagivanje i laganu eutanaziju jedne tako male, ali u biti velike i bitne zemlje kao što je Bosna i Hercegovina. Tko će prepoznati tragove nedjela, nečinjenja i učinjenog Svijeta i ONIH iznutra u korpusu ove Zemlje dok se širi plamen ulicama i institucijama, dok gori Arhiv BiH, dok se iz zatvorenog „Zemaljskog muzeja BiH“ iznosi nakit i odnosi u drugu zemlju... Tko će sutra pitati gdje je moje, čije je što, tko je komu uzeo kada se unište tragovi, kada se uništi povijest, kada se spale i zaliju vodom i pjenom fakti i artifakti o postojanju jedne male i velike Bosne i Hercegovine u srcu Balkana na kraju Europe na granici razdvajanja i spajanja „svijetova“.
Europa i Svijet ni nakon sto godina nisu ništa naučili i kao da opet dozivaju 1914. i nekog novog Gavrila Principa.
Ali neka, proći će i ovaj val što nosi i razara i ma što mi govorili, mislili, željeli, radili, Bosne ( BiH ) će biti. S nama ili bez nas. Malo ili puno. Ali bit će je. Umjesto euforije, nasilja, sluganstva, uključimo RAZUM. Umjesto izlaska na ulice izađimo na IZBORE, umjesto batine, uzmimo papir i olovku, sutra tastaturu i odvojimo kukolj od žita, uklonimo zauvijek potpaljivače i tzv. vlasnike naših života. Pokažimo Svijetu da znamo učiti, da znamo u praksi što je DEMOKRACIJA.
Živa Ti meni, Zdrava i vesela bila, moja dugovječna Bosno i Hercegovino!
 .
Vrijeme, vreme, vrime je kad treba uključiti razum... ( napisano 07.02.2014.)
|
