turimtikitu

< siječanj, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (6)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (12)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (10)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (11)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (11)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (11)
Studeni 2012 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,-ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!




Free Counters
Free Counters








29.01.2014., srijeda

Rahat...

.

.......

Rahat...

Jutros sam se probudila rahat. Rahat lokum uz filđan. Puna đezva kahve, kave, oli kavice. Vode ima. Kipi. Nije mi jasno nitko ne govori; prekipjelo mi je. Valjda čista navika. Ali nije baš isto, kafa sa & bez kajmaka. Drastična razlika. Meni se to ne može dogoditi. Uvijek sam IN. Samo sam u politici OUT. Kasnim. Taman kad hoću reći;
- Ne može to tako, a ono gotovo. Pokipjelo. Meštrović tamo Meštrović vamo. Puj tamo puj vamo.Sad u Zadru sad u Parisu. Nosaju ga. Mene Tukac ni u snu ne može ponijeti. Teška sam.
O naravi da i ne govorim. Svi kažu;- Dobra si, a čim okrenem leđa čujem: - Tko je jebe?! Ako kažem Tukac, nabiću mu cijenu. Neko će ga uzeti u prijelaznom roku.
U Hrvatskoj nema tih problema. Svi jebu, a nitko ne plaća. Ako ima problema sa plaćanjima ide se na sud ili u predstečajnu nagodbu. Do očekivanog kraja nikada se ne stigne. Sve se završi na vijagri...Na kartice. Smiješna neka zemlja...
Veju, veju pahulje...Mraz po staklu šara...

.

Vrijeme, vreme, vrime je prema očekivanju. Nikakvo. Ništa ne očekujem...

- 17:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.01.2014., ponedjeljak

Salata...


.

......

. Salata...
Jutros sam se probudila s bolom u listu. Desna noga nije izdržala jutarnju igru na teniskom terenu. Dobro ni Nadal nije izdržao, pa onda nije ni neka šteta što danas radim s pola gasa. Pola plina. Boca plina je pri kraju. Plamen se ipak neda. Gori vatra. Veći je problem onih koji prevrću listove sa izvješćima s rukometa. Velića se igra Francuza u srazu sa Dancima. Opravdano. Svi gledaju u Karabatića i Omeyera. Malo se polaže pozornost na izbor i rad francuskog izbornika. Čovjek jednostavno zna za razliku od našeg prvog čouka. Posložio je ekipu, odabrao za savjetnika Dinara, smireno igrao varijantu A, B, C dok je naš mahao rukama i ušima, tražeći alibi. U trenutku time outa naš izbornik se gubio, prividno umno crtao po tabeli koja je igračima bila kao tabela na ćirilici, pozivao na rat, pogibiju ZA Hrvatsku. Sva sreća što je PROTIV njega bila ISTINA. Istina da drugi znaju više i bolje. Istina da je on produkt sadašnje Hrvatske, zemlje neznalica i neznanja, zemlje stranački podobnih.
Čouk džon. Ne vidi svoje neznanje i ne želi odstupiti od klupe koja vodi u Quatar iduće godine.
U zemlji kojom vladaju mediokriteti, u kojoj još ratuju partizani & ustaše, gdje je UDBA opasna koliko i stranka ZNA SE, gdje Bandić razvaljuje uljudbene purgere, gdje je Slavonija u rukama psihijatara, Istra u toru poduzetnika kozara, Dalmacija u ( lošem) kurcu, Split uškopljen, otoci na kraj Svijeta, Zagora u dimu škije i marihuane, sve je moguće. I izbornik Goluža, i Pelješki most, i nova podvala ala „Spaladium Arena“, balun na novom Poljudu...
Nemoguće je biti pametan. Obrazovan, e na to ćemo se načekati.
Treba nam ozon. Makar iz dubrovačke biskupije...

.

Vrijeme, vreme, vrime je listova. Bolnih. Kad će već listovi kristal salate sa škoja iz Komiže. Može i hidroavionom...

- 14:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.01.2014., utorak

Ruko met...

.

.......


Ruko met...
Jutros sam se probudila u donjem rublju. U vešu. Tukac je bio zatečen. Ni nakon dva prolaska rukom preko ono malo kose na čelenki nije mogao sakriti pogled s mog međunožja. Nabila sam mu kompleks kosmatosti. Kompleks francuzice. Nije ni svjestan kako je to bolje nego nabijanje rogova. Ružno je vidjeti muško poput Nadana Vidoševića s rogovima. S lisicama je već bolje...Tukac ovaj put nije ostao bez riječi. Uspio je reći:
- Bolje nešto u gaćama nego Pelješki most...
Lipa naša, rukometna repka. Ideš na EU, Svjetsko prvenstvo, Olimpijadu i nikako ne naučiš dobiti Francuze i Omeyera. Ode Červar ( nije greška), dođe Goluža ( veća greška), ode Irfan, ode Balić, ode sve u tri P.M.-e...
Pa onda kažu; „školaj se“. Džaba...Neki u zabludi pitaju: Pošto zlatna medalja?! Vičniji, imaju odgovor: - Nije Ti to prometni fakultet. Nema ovdje pitanja; - Koliko još do kraja studija? Tri hiljade eura. Ovdje moraš pobijediti Ruse, Poljake, možda Dance i u konačnici opet Francuze. S desnom rukom na srcu to neće ići. S boljom pameću još nekako...
Budi pametan...

.
.
Vrijeme, vreme, vrime je rukometa. Ruku bi metnula...u gaće.




- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.01.2014., nedjelja

Zapad...

.

................................

Zapad...

...“Gospodarstvo stagnira, nezaposlenost raste, a mladi su zatrovani mržnjom. Neki se poigravaju fašizmom, a cijela zemlja je rascijepljena netolerancijom prema onima“koji drukčije misle, žive, mole se, pišu i govore...“-piše o Hrvatskoj britanski „The Economist“.


Jutros sam se probudila s osjećajem krivice. Vidjela sam Zapad. Mnogi na ovim prostorima još uvijek vide samo prošlost. Samo onu koju žele i u koju vjeruju. Otac Ustaša. Dida Ustaša. On još veći Ustaša. Strikanov Otac, partizan. Tko mu hebe Mater. Don Šime kaže; - Sve ih treba potaraciti. Crvenu gamad. Nema oprosta. Bleiburg. Hamburg. Burg. Jazovka...Sve goli „seljak“ da oproste pošteni seljaci.
Iz Muća, Ogorja, sela Kljaci, Prgometa, „Špičkovine“, jah imena...
Ćirilica. Tabela. Macola... Nadgrobne spomen ploče, povaljene. Njihove. Mamu im...To što Bog ostavi iza sebe 10. Zapovjedi, to što novi Papa govori, ništa nije spram riječi s Kaptola, riječi sa seoskog i gradskog oltara, riječi mržnje, ne tolerancije, ne davanja oprosta, ne uvažavanja drugih i drugačijih...
Važno je hebati im Mater. Jer ONI nisu kao MI. Mi smo;- Uber alles!
Karakterne; Pizde. U prijevodu Pičke. Vagine, kako to lipo zvuči, zapadnjački.
Gledam Zapad, onu stranu Jadrana; Veneciju, Rimmini, Loreto, San Marino, Anconu, Ravenu...Ima ljudi. Nekako mi sliče na ove naše s druge obale istog mora. Iste oči. Skoro ista raca. Razlika, kod njih polja obrađena sve do mora, sva trava pokošena i zarolana, salata u rastu, vinogradi sređeni, maslinici obrađeni, stoka na otvorenom...Ruska „ćirilica“ u hotelu, ispred butige. Normalno. U butigama s vinom i parfemima isti ljudi od prije dvadeset godina. Ni auti ispred dućana nisu promijenjeni. Djeca im za pultom naslijedila posao. Kakva skula. Reklo bi se; nema drastičnog pomaka. Tamo kapitalizam ne donosi nagle promjene. Samo kod nas. Jučer goljo, danas u Saboru s privilegiranom mirovinom. A tek mu je pedeseta...
Kod njih ploče sa zvizdom i imenima poginulih partiđana od 43. do 45. govore o „slavnoj“ prošlosti naših susjeda. Kod nas manjak crnog spreja. Manjak čitavih ploča. Ideja nikad. Staviti U s križem na ploču s imenima poginulih partizana je nekako normalno. To je i nepismenima dovoljno da se osjećaju superiorno. Na Zapadu; crnih, žutih, kosookih, koliko hoćeš. Kod nas crnog spreja, žutih traka, iskošenih nadgrobnih ploča koliko hoćeš. Tamo, žive sadašnjost. Ovdje prošlost.
Isto more, dvije obale, a tako različite. Zapad & Istok.
Pamet & glupost, tako blizu, na obalama istog mora. Zapad & Istok...
.

Vrijeme, vreme, vrime je gradnje. Grade se putevi, plinovodi, naftovodi koji zaobilaze Hrvatsku. Normalno.

- 12:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.01.2014., ponedjeljak

Ferijala...

.

..............

Ferijala...

Jutros sam se probudila sa albumom starih fotki u rukama. Srela sam se poslije dugo vremena sa svojom prošlošću.- Jel to lijepo? – pitaju me. Bolje to nego buljiti u ekran i TOP SHOP, Aninu kuhinju, uživati u neznanju kvizomana i turskim TV serijama.
Bože, kad bi danas ovi mladi znali što je bila „ferijala & ferijalci“. Bio je to Svijet u malom. Svijet s velikim „S“. Slovenka Jerca, Albanac Nevzet, Beograđani Mlađo & Škoro, Purger Buco, Čehinja Suzana, „Karanfili“; Sarajlije Brko, Cole, Šeleda, Sejo, Nečko, Reba, Karlovčanke, Banjalučani, Prijepoljci, Nišlije, Magda iz Sl. Broda, Jelena sa Zvijezde, Dunja sa Trešnjevke, Vesna, Ruder iz Novog sada, Finci, Foretić iz Korčule...Nije bilo jeftinih letova. Bilo je jeftinih ljetovanja i zimovanja. Bilo je ferijala. Nije trebalo mnogo novca, samo dobra volja i želja za putovanjima i druženjima. Tučepi, Baška Voda, Dubrovnik, Trpanj - Grič, Partizan, Viganj, Korčula – Sv.Antun, Zaostrog, Čaklje, Avala – Beograd, Sarajevo – Gorica, Zagreb – Petrinjska, Fažana, posjet Brionima...
Preživjeli smo vijest o skidanju Đilasa, Rankovića, 68.-u, proljećare, Praxisovce, „pljačku“ Hrvatske, Kosovo, ali znali smo i za buduća vremena koja smo slikom i pokretom ruke; „kolji, kolji i samo kolji“ predvidjeli te zabilježili na fotkama. Iz kampa na Sv. Antunu su nas istjerivali jer smo pored vile admirala Pecotića stupali uz „posmrtni marš“. Tjerali smo Švabe, turiste koji su između šatora ostavljali cvijeće na humkama ubijenih nacista i sunarodnjaka. Gasili smo požare u japankama dok su se lokalci skrivali po valama od mobilizacije. Na bazenu KPK-a su domaći 71. prolili krv lopatama ONIH drugih. Opet, u selu Žrnovo su nas poslije rukometne tekme nahranili i napili, u Lumbardi poslije picigina na Pržini isto tako. Bili smo na piru ferijalaca u gradskoj vijećnici u Korčuli... Ostali prijatelji za sva vremena. I danas. Ma gdje bili.
Pružili smo jedni drugima ljubav, razumijevanje, poštivali se i kada smo različito mislili i govorili.
Putovati u društvu je najveće bogatstvo.
Zato kada danas ima jeftinih avio letova, Inter raila, hostela, „kaučinga“, a nema ferijala, podržite mlade u kretanju. Bez straha. Sve prolazi ali sjećanja na mladost na drage ljude nikada. Izuzev ako ne proradi demencija...

.

Vrijeme, vreme, vrime je fotki. Slikajte se...

- 12:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.01.2014., četvrtak

Veze...

.

.......

Veze...

Jutros sam se probudila frustrirana. Bez Interneta, fiksnog telefona na samo četiri TV kanala, sve u paketu 3.P.M. ( D). Ništa od Face-a. Ništa od bloga.hr. Prijavila sam kvar. Inshalla, ako Bog da i ako se pojavi netko stručan, bumo ponovno zakoračili u cyber svijet oko podne. U svijet Seve nove vlasnice žiga portala Index.hr. Ma što se govorilo o Internetu jedno je sigurno tko drži taj prozor otvorenim ima bolji pogled na okoliš. Uz svjež zrak stižu friškine nove vijesti.- Kakve koristi od toga imaš?, znao bi pitati Tukac po povratku s baluna.- Kao i Ti, rekla bih mu. Dok ti udaraš po balunu, poslije po zidaruši ili pola točenog piva u društvu, ja uz limunčelo i Internet ne samujem. Čak sam riješila i jedan problem sa Zagrebom oko dokumenata. Žalosno je da u ovo informatičko doba, E - država još uvijek ne postoji u punom i željenom opsegu. Na šalterima ti traže; rodni list, domovnicu, prijavnicu, vjenčani list, a OIB im ništa ne znači. Za ovrhu po pitanju dugovanja za neplaćenu kaznu za parkiranje, OIB im je sasvim dovoljan. No, korak po korak sve smo bliži Lovrincu, Mirogoju, Boninovu...Tako i država.
Možeš skijati, možeš okretati pedale na biciklu ali ne dovijeka. Uvijek se nađe kamen za podglavu, panj za guzicu, tvrđi led za lakat, skala za saplitanje nogu, manjak štofa za izradu odijela...To što sam neprijatno iznenađena kvarom na kabelskoj vezi, što bi rekao moj jaran Šuki; - Puk*o kvar, manje me je iznenadilo od „reakcije“Bana Jelačića kad mu je saopćeno kako Turci dolaze. Prilično iznenađen viješću tekliča, prije naredbe o pogubljenju istog, stigao je reći; - Znači, Turci dolaze. Na kojem TV kanalu; TV Nova, RTL? Sve u paketu 3 P.M. (D)...
.

Vrijeme, vreme, vrime je za uspostavu veze. Profesore, imaš li nekoga u Banovini da mi malog zaposli?

- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.01.2014., ponedjeljak

Jelena, Judita...

.

..............

Jelena, Judita...
Jutros sam se probudila s Juditom. I Jelenom Rozgom. Malo nezgodno ali istinito. U obližnjem kafiću, oli „kaviču“ čita se na glas od jutra do mraka ep „Judita“, cijelih šest pjevanja u 2126 dvostruko rimovanih dvanaesteraca Marka Marulića napisanih 1521 na hrvatskom. Iđe narodu kultura.Odlukom poteštata Splita makedonski“cigani“ trubači iz Kočana zaustavljeni su u tunelu na Klisu u pokušaju proboja na Rivu gdje su trebali zabaviti one kojima je koncertni klavir dobar samo za potpale u hladnim zimskim mjesecima. Jedan od organizatora dočeka Nove godine predstavnik ugostitelja znakovite udruge „Adventilacije“ skoro pa loše „ventilacije“ obznanio je medijima kako se odustaje od nastupa trubača jer se tijekom „svirke“ „lijepe novčanice na čelo svirača...što nije primjereno za dnevni đir kada se toliko ljudi s djecom šeta Rivom“...Istina mnogi Splićani se slažu da nije mjesto „ciganiskim“ trubačima u gradu. Šteta je lijepiti novčanice na čelo kad ih ionako nema dovoljno pored silnog pršuta iz Zagore. Kako to izgleda pokazao je bivši poteštat Kerum svojevremeno igrajući kolo na Zapadnoj obali s velikom fetom pršuta slijepljenom sa čelom.
U načelu, dekretom prvog čovjeka grada Split je izbjegao „palanačku“ zabavu te dobio priliku ozbiljno se kandidirati za EU prijestolnicu kulture 2020.-e.
Split otvoreni grad zatvorenih javnih WC-a...
Sve što nije IN ovdje je OUT...

.

Vrijeme, vreme, vrime je urbane zabave. Hoću; Rozgu, Zeku, Joleta...

- 09:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.01.2014., četvrtak

U Novu...

.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

U Novu...

Jutros sam se probudila da budem točna, jutro ranije u krevetu gdje mi je utrnuo vrat. Ni je to bio moj kušin. Tko bi svoj nosio na put. Nekako je lakše ponijeti karticu. Iskrivila sam se. Možda zato krivo gledam na sadašnjost. Oko mene sve go pošten svijet. Lopovi su u Remetincu. Do kada? Dok spretni odvjetnici ala Nobilo ne nađu bužu u znanju onih dobro plaćenih tužitelja kvazi zaštitara prava i pravde...Na jeziku naive; tko ih hebe. Nisu ni svijesni koliko je važno biti slobodan pa i siromašan. Slobodan u izboru smjera kretanja; lijevo – desno, gore – dolje, u društvu, biti sam ne gledajući na sat ili zvižduk stražara.- Budi pametan, pametna, rekao bi moj prijatelj, jaran Šuki.
Pametno sam pristala da me Tukac povede s one strane Jadrana u Veneciju, Rimmini, Loreto, San Marino, Anconu, Ravenu...Lipo bogami. U lipom društvu, dobroj organizaciji covik se opusti, nešto pametno zapamti, iz povijesti izvuče pouku, razmisli o sadašnjosti, skupi hrabrost za sutrašnjost. Poredi se. Zašto oni imaju uspjeha, a mi ne? Stotinu pitanja, jedan odgovor; narod nezreo, neobrazovan, „glup“ do bola, bosanski – zatucan, ograničen, ispranog mozga od strane popova, desnice...Gledam, Talijani se diče svojim partizanima od 43.-e do 45.-te, a u nas tabele zamrčene sa velikim U i križem u sredini. Tabele razbijene. Nema grada koji nema ulicu, uličku, Budaka, nema grada u kojem ratni zločinci iz Haaga nisu počasni građani. Susjedi slave ćirilicu, glagoljicu, bosančicu, Hrvati se stide povijesti, kulturnog blaga...
Meni dosta. Drugima, nikada dosta. Polarni medvjedi, slike majstora, kipovi, satovi ovi – oni...
Dovoljno je proći talijanskim palačama, pinakotekama, riznicama, sakralnim objektima, nepoznatim gradovima i shvatiti kako je sve relativno.
Sreća je tu tako blizu. Na žalost ne i pamet da je prepozna. Zato ovim prostorima luta toliko ukletih Holandeza. Izgubljeni građani Hrvatske u povijesnoj zbilji.
Što sam htjela reći; možda kako treba vjerovati u bolje. Bolje danas, bolje sutra...
Sretno Vam bilo Novo lito!

.

Vrijeme, vreme, vrime je za pogledati se u zrcalu. Ala, ludilo brale...

- 20:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se