turimtikitu

< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (6)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (12)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (10)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (11)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (11)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (11)
Studeni 2012 (11)
Listopad 2012 (11)
Rujan 2012 (10)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,-ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!




Free Counters
Free Counters








29.09.2013., nedjelja

3HA CE...

. 3HA CE... .

....................

Jutros sam se probudila s čašom u ruci i pepeljarom na stolu. Kazaljke na satu bile su na pet. Vremena za razmišljanje na pretek. Do osam pametna glava može puknuti. Prazna glava ionako nije imala razloga dizati se iz kreveta. Tko rano misli obično se zahebe. Dvije sreće su rezervirane za one druge. Glupi, gluplji, uvijek bolje prođu. Em se naspavaju, em im oproste dugovanja prema državi, em dokažu kako nije sve u glavi već u krevetu. Jelo Žužinek bi došla na svoje, a i njeni savjeti. Ostanite u krevetu što dulje. Ništa vas vani dobro ne čeka. Čekaju vas samo novi računi u poštanskom pretincu i flajeri trgovačkih centara s akcijama za koje nemate para. Ako se dohvatite daljinskog upravljača TV-a može te doživjeti stres. Pravi zemljotres U Vukovaru na istoku pereca od zemlje.
Vidjet ćete male zombije usranih gaća kako u strahu od ćirilice umjesto udarničke obnove Vukovara udaraju po manjini uskraćujući im prava po Ustavu. Pravo na jezik, pravo na pismo, pravo na kulturu i običaje, pravo da imaju pravo zvati se Srbi, građanima Vukovara. Na žalost predstavnici tih istih građana, SDSS-ovci šute, ne protive se gaženju od strane večine. Vijećnićke sinekure, dobra plaća se lako ne gubi. Lakše je izgubiti obraz.
Gdje je tu Europa?! Gdje su tu europska načela o ravnopravnosti, slobodi? Da zaboravimo na bratstvo i jedinstvo.
Sva sreća što sam optimista. Čaša napunjena vodom do pola je za mene do pola puna, za one druge, pesimiste je do pola prazna. Kada će se nekima ta ista čaša preliti nitko ne zna. To ne zna ni svjetleća Gospa iz Međugorja, a ni raja Karamarka.
Možda treba pitati, ZNA SE...3HA CE koga... CIA-u?!

.
Vrijeme, vreme, vrime je ozbiljno. Ozbiljno pitam; komu je do rata?!

BTW. Tukica sam tim se dičim, ali ovi ovdje su gori od mog Tukca:
šezdeset posto od sto je ...? 60!
Pogrešno ste odgovorili na sigurnosno pitanje.Pogrešno ste odgovorili na sigurnosno pitanje.Pogrešno ste odgovorili na sigurnosno pitanje. Točan odgovor po administratoru je 40!
- 11:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.09.2013., petak

Komiža...

Komiža...

................

Jutros sam se probudila u Komiži, „najlipšem malom mistu u Dalmaciji 2013.“ prema anketi SD-e. To je prava privilegija. Sreća... Živjeti u njoj je stvar odabira. Oni koji rođenjem na škoju nisu mogli birati mjesto življenja, prilagodili su se otočnom životu. Drugi su napravili iskorak od 30 milja morem do kopna, a neki čak do San Pedra u USA ili do Pertha u Australiji. Spretniji su bacili sidro ispod Sljemena. Otok uzima ali i daje. Čist račun. Ali što danas nije matematika. Fiskalizacija uzima maha ali dušu ne može.
Covik je coviku, covik. Gost, turista na škoju je nešto i više. Treba ga čuvati, njegovati kao i „stanište purića“ ispod jedinog komiškog hotela. „Peticijom“ se gosti, mladi jahtaši slobodnog ponašanja, budući „sređeni“ korisnici apartmana ne trebaju tjerati iz malog mista.
Otok, Komiža, komiški jezik te običaji su sačuvani. Samo ribe nedostaje.
I radnica s kontinenta koje su radeći u „Neptunu“ zadnjoj od sedam tvornica ribe dolazile u malo misto i djecom s bodulima učinile ga ljepšim. Ono što smeta je pretjerano forsiranje latinštine, talijanštine; Comisa Lisboa, Rota Palagruzona, Terra Magique, Ars, Art..., a „proizvodnja“ trpi...
Jematva je, trga se plavac, vugava, bugava. Vrtić radi. Škola također.
I sat na „Komuni“ se pomakao sa pet do dvanaest. Radi, na sve četiri strane. Sad svi znaju koliko je sati. Muški pogotovu. Žene vladaju Komižom. Vladaju muškim svitom...
Lipa li si Komižo, ponekad teška, ponekad lahka, u srcu; uvik, uvijek, uvek. Ljubav traje od 71.-e, kad sam nakon velike ljubavi Korčule i razočarenja ljudima došla u zagrljaj Komiže. Kasnije Komižanina...
Život u Komiži teče kao vino u bačvama, kao travarica i pivo niz grlo...
Teško je samo naći prave riječi zahvale na postojanju najlipšeg malog mista Dalmacije...

Zdravi & veseli b/p/ili Komiške & Komižani te dragi gosti...
.
Vrijeme, vreme, vrime je za nove ocijene. Svi u škole...

- 08:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.09.2013., petak

Kafućino...

.

............

Kafućino...
Jutros sam se probudila s kafućinom na stolu. Za one što znaju samo jedno „pismo“ riječ je o cappuccino. Dupli. Dobro je došla i dupla loza. - Kaj da se dela?- što reće Bandić – ero iz Agrama. Kakav gaf? Opet „da“daizam. To mi nitko neće oprostiti kao ni dugove.
Mislim, (e sad je tu problem što Tukica misli) tko će oprostiti biračima ove zemlje što loše biraju na Izborima.
Prva, Ja. Opraštam im. Jednostavno. Bolje ne može. Gore, meže. Ogorje.
Muć. Dicmo... Di smo sad?!
Na putu za Europu. Tukac i Ja s velikim „J“, On s velikim, na putu za Komižu.
Na Vis. U Vis, a onda u komišku valu. Moja vala.
Vala, Pepea, kalafota iz Komiže.
Konobar!
- Mustafa, deder jedan kafućino! I duplu travu...

.
Vrijeme, vreme, vrime je za obrat bostan. Kasno Milanoviću, obrali smo ga davno.

.

- 09:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.09.2013., četvrtak

Ludilo, brale...

. .

. . . . . . . . .

Ludilo, brale...
Jutros sam se probudila uz ogradu teniskog kluba TK „Split“ na Firule. Na Firulama. Mreža na terenima, mreža oko njih. Unutra djeca, sinovi, kćeri sa trenerima. Izvan, neki poput mene, slučajni prolaznici ali i roditelji te rodbina, dide, none mladih tenisača. Na obližnjem parkingu BMW ( ne trojka Mostaraca; Bajević, Marić, Vladić ), vengo; Mercedesi, Audi najnovije klase. Sve prvoklasno. Marka do markice; u ruci, na glavi, na prsima na nogama...Proizvodnja trpi. Mobiteli rade, tableti bilježe promašene servise, kamere snimaju djecu ali ne i trenere.
U zraku svi jezici. Miris novca. Skup trener, zakup terena, skupa oprema, neradno vrijeme..
Al, hebiga. Vidiš jednog Zeca - Ivaniševića, Pilića, Franulovića, malog Ančića, Pavića, Martićku...
Uložiš, dobiješ. Na žalost, nitko ne želi gledati onu drugu stranu medalje, koliko je onih koji nikada nisu došli ni blizu njihovim rezultatima, a pogotovo nikada neće vratiti uloženo. Vrijedili to ulaganje?!
None skidaju patike unucima, donose iz marketa Red Bull, sokove, nađe se i sendvič, presvlače ih. Majke poput paunica smještaju pozadinu kod „Jerkovića“ na štekatu u kafiću. Sve se znaju i sve znaju od drugima. Kad treba naći partnera za igru djetetu, zabrana slijedi. Neće stvarati komplekse koji prate poražene. Nema međusobnih trening mečeva. Vole mečeve na strani, daleko od očiju zavidne konkurencije.
Hebo lud zbunjene. Treneri, majke tenisačica...
A, jema se što...Treneri kažu; - Ludilo, brale.
Ludilo brale hvata roditelje, „bolesnih“ ambicija. - Neće moj mali držati maškin, lopatu ka i Nono mu, neće voditi restoran, tranžirati meso ka Ja - poručuju Tate. Ima da deru po US Openu, Australiji, Bulonjskoj šumi, Londonu...
Za sada deru očeve i majke.
Kraj se zna. Rijetki uspiju. Jedan je Zec. A, šuma je velika. Ogromna. Šuma problema. Šuma, pravi životni labirint.
Rijetki izađu zdravi. Zdravi u glavi. Normalni.
Više je onih poput mojih Sarajlija u seriji ;“Lud, Zbunjen ne/Normalan“.


.

Vrijeme, vreme, vrime je ludilo, brale!

- 13:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.09.2013., srijeda

Apsurdistan.in...

. .

. . . . . . . . . . . .

Apsurdistan.in...

Jutros sam se probudila U Apsurdistanu.in. U zemlji u kojoj je donirana koštana srž jednog pripadnika plemena Apača spasila život Hrvatici. Čovjek velikog srca na fotki sličan Niki Kovaču i njegovom bratu svojom donacijom nepoznatoj ženi pokazao je kako boja kože, vjera, „pismo“, jezik, nacionalnost, nisu prepreka za velika djela.
Nedjela treba „kazniti“. I krivce. Zato smatram da nikakav zločin bilo prema čovjeku, bilo prema državi ne smije ostati ne kažnjen. Ako postoje dokazi o krivnji nekoga treba ga procesuirati. Na žalost oni koji bi trebali istjerati pravdu pokazuju nestručnost, pokazuju nedoraslost zadaći i svi pokušaji da se dođe do pravde završavaju neuspješno.
Boljkovac, Perković su slučajevi na kojima se sakupljaju politički poeni. Slučajevi koji su daleko od istjerivanja pravde. U Apsurdistanu je nahebo svatko tko ima posla sa sudovima, Bajićima, Kozinama, Domićkama, Karamarkovićima i inim.
Vozovi prolaze sporo. Vlakovi još sporije. Nagibni nikako. Jedino vrijeme ide po „redu vožnje“. Jučer, danas, sutra.
- I, jopet, Jovo nanovo - kako kažu u Lici. Lako je reći ali napisati pogotovo ćirilicom je čak opasno.
.

Vrijeme, vreme, vrime je kada jednima brodovi tonu, drugi ih porinu, trećima se dižu...
Kud plovi ovaj brod...


- 17:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.09.2013., subota

Škoj...

.

.....

Škoj...
Jutros sam se probudila na valovima dobrog raspoloženja. Pod orahom. Bez oraha u džepu. Nakon kiše, sunce. Drastična razlika. Na vlasti nakon HDZ-a, SDP. Nakon njih opet oni prvi. Ista stvar, samo drugo pakovanje. „Cirkulus viciozus“ - (lat.)log. "pogrešan krug". Cirkus!- Nisam ja, Majke mi - viče Karamarko prvi čovjek HaDeZe-a. - Bogati draga, nisam bio u stranci kad se gurala ćirilica u Vukovaru...
.
Sjećanja naviru. Vraćaju me na Zonu B, na mitinge 50.-tih godina kada se na Trgu Republike u Zagrebu uzvikivalo;
- Trst je naš! Pelu na banderu!
Danas; Perkovića u Brussel, Ružu na Korčulu, Bozanića u Vatikan, Sanadera na jeftinu struju, Srbe na vrbe! Ćirilicu u Beograd!
Krug zatvoren. Samo lopove nema tko zatvoriti. Oni što bi trebali zatvarati, zatvorenici su prošlosti. Zarobljenici...
Ne volim Sanadera, ali u slučaju nove optužnice protiv njega za jeftiniju struju i pogodovanje TLM-u iz Šibenika i Aluminiju iz Mostara, stajem u njegovu obranu. To je bila politička odluka ali i poslovna. Dok svijet zatvara pogone glinice, proizvodnju aluminija seli u nerazvijene zemlje s jeftinom strujom u Hrvatskoj i BiH se pokušalo sačuvati industrijsko radno mjesto. Bez pogodovanja proizvođačima ni izvoza ne bi bilo, a ni radnih mjesta. Za razliku od brodogradnje ovdje je bilo znatno čišće. Bijela legura. U Škveru s čeličnim limovima se ruke brže šporkaju.
Valovi gingulaju.
Bijela krunica vala, bili prah, splitski bili, nose radost i ushit.
Shit! It“s O.K.
Danas sam raspoložena.
Poslije kiše, sunce. Tukac, Sunce moje...
Da ne zaboravim, stigla je travarica iz Komiže. Prava trava, zaborava nema. Govori sedam jezika. Sedam sekretara SKOJA.
Škoja...
Sitila sam se Zorana Franičevića. Glas škoja.

.

Vrijeme, vreme, vrime je kad nam bacaju ješku u bliži kut. Da se boduli site. Siti oni, sita ja...

- 18:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.09.2013., petak

Dažd...



...............

Dažd...
Jutros sam se probudila ovlažena. Kiša je probila kroz ponistru, zavjesu i uvalila se u moj krevet. Dažd. Tukac bi rekao; - Ah, meraka! Vlaga, vlaga, svuda oko nas. Skoro pa ka Lisac & njena magla, a ne kao“dabar“ iz splitske Banovine. Poteštat, prof. Baldazar nešto palamudi o Hajduku, ali mene to čist ne tangira. Važno je da ne dira moje krugove. Hebo vas Hajduk. Hebala vas Torcida. Zaklinju se u tu svetinju, a svakom utakmicom i novom bakljom nabijaju dug po 40.000 eura. Jaka neka ljubav & odanost. Kad nekoga voliš, onda je to nekak drugačije. Na primjer, ja ne volim Vlašiće. Ali im nikada ne bih nanosila štetu.
Volim ćevape, ali ih jedino kupujem kod „Želje“ u Sarajevu. Nikako kod „Želje 2“. Nije isto. Nijanse su bitne. Prof. Baltazar nikako da shvati da je nebitan. Ni Marin Jurjević. Ni Milovanović. Ni Karamarko. Tek Josipović. Što bi kroatista prof. dr. Joško Božanić na čistom komiškom jaziku rekao: - Ignoramus et ignorabimus*.( * Ne znamo, a nećemo nikada ni znati ). Zašto?!
- Ajte ća! Dosta nam je turista. Komiža je postala najlipše dalmatinsko misto po pisanju SD-e. Lipo zvuči. I turistima. Ali su oni postali teret domaćinima. Treba obrati i pokupiti rogače. Kapare ubrati, vugavu ili bugavu potrgati. Nahraniti ovce na Pece. Poći na lignje. Uskoro u masline. Dica u školu. U vrtiće...
Ni laako. Ća će nam turisti. Em, troše vodu, em bacaju škovace, opijaju se, a znaju i popišati zidić. Tek, što ćemo s purićima?
U peticiji za nedolazak mladih turista je spas. Po/t/piš/aj/i se!
Teško je izmiriti turizam, ovce i novce.
Dažd...
... „A sada kiša
teče i zvuči;
kuca o naše prozore
kao jato golih tića
što cvrkuću,
što izdišu.
Kiša je isprala sve grane
na stablima
i sad je lišće svježe zeleno,
a kuće opet čiste i crvene.
Slatko je pisati uz romon dažda“...

(Tin Ujević)
.
Vrijeme, vreme, vrime je kišovito. Dažd. Al, bit će bolje. Inšala...

- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.09.2013., srijeda

Qua mi...


..............

Qua mi...
Jutros sam se probudila s krunicom, brojanicom U ruci. Bolje nego s Igorom Štimcem između nogu. Važno je ono U. Mada ćirilicom Y to U izgleda bolje. Like N.Y.! NDH-a, ne. S obzirom koliko je nepismenih U deželi dođe mu na isto. Govorila ti jedno ili pisala na oba načina puk ne razme. Kaj će razmeti?! Država je puna razmetnih sinova. Sve go balija do balije. Opet Uvrede. Ne, činjenice. Po onomu što su nam ostavili braća Turci & Sulejman velečasni, sorry veličanstveni, „balije“ znači; „neznalice“.
Ne zna levica što joj radi desnica. Oporba ne zna što je radila kad je bila na vlasti. ZNA SE sve, a opet kao da ne. Kaj ćeš im? Nek uče ćirilicu.
Sport manje šport, vraća mi nadu u bolju budućnost ove zemlje. Ne mislim na Blanku Vlašić i Babu, Oca joj te krunicu i Boga kojem se vratila. Ne mislim ni na katolika Štimca, mislim na one sve mlade djevojke odbojkašice, mlade svjetski orijentirane košarkaše, na tenisku mladež Bornu & Anu, na bosanske neuništive balunjere.
Zdrav duh U zdravom tijelu, telu...
Za Štimca, Zdravka Tomca, Mimicu, Ivu Banca, Čička, Karamarka, pa i račanovce, Milanovića, Ostojiće & CO., hebe mi se.
Glasam za mladež. Glasam za zdrav duh.
Mogu nam uzeti nekretnine i ne odgovarati zbog toga poput sutkinje Domić, mogu poslati mlade vatrogasce u vatru, mogu razbiti dvojezične ploče svaki dan čekičari, mogu zemljom i njenim bogatstvom, gospodariti mediokriteti, jednostavno kreteni ali duh koji nose u srcu & glavi mladi nitko ne može uništiti.
Ovi prostori imaju budućnost. Imaju mladost. Imaju mladež.
Mladež je naše zlato, jamstvo naše budućnosti...

.
Vrijeme, vreme, vrime je reći pun mi je qua vjernika, tzv. iskonskih katolika. U Split za Božić dolazi „Holiday on ice“. Hajduk će im dati tricu. KK Split čak i više ako poživi do tad.

- 13:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.09.2013., utorak

Šetam si se...

.

. Šetala sam si se... .

...........

Jutros sam se probudila na ulici. Ne, zahvaljujući Tukcu, nego onako. Došlo mi. Dođe mi „ponekad“. U ukrštenici „s vremena na vrijeme“, horizontalno sedam slova. Isto toliko slova ćirilicom ako je netko zna. Onomu tko ne zna i nema olovku dovoljan je i čekić. Ljudi s ukrštenim pogledom ne moraju se zamarati ukrštenicom. Dovoljna im je krštenica. Čak i misao uzoritog kardinala Bozanića. Tek biskupa Barišića. Oni znaju kako se pravi obitelj.
Uzmeš veliki lonac, može teća, zahvatiš nekoliko Srba iz Vukovara, Hrvate okupiš oko njega, dodaš malo HDZ-a umjesto Vegete, posoliš sa HSP Starčevića, zamutiš mislima brojnih Udruga zaduženih za boljitak zemlje, možda ide koja stranica crne kronike iz "Večernjaka", malo humanitarnog rada Čobankovića, umjesto sojinog uja, može višak sala Čaćića, a zatim dobro promješati Slavicom. da ne zagori. Ne znam zašto tu nema HHO-a i Čička? Ni, Banca?! Sve to skupa treba ostaviti na tihoj vatri nikako eruptivnoj i čekati šest godina. Nakon toga lagano otkriti lonac. Za eventualni neukus treba okriviti Bosance. Ipak je to prvenstveno „bosanski lonac“, ma kakav hrvatski ili NATO. Strancima treba ponuditi Nives Drpić & njenog „Kiklopa“. Ili dva jaja na oko bez „kranjske“ kobase. Uskoro raritet. Specijalitet EU-a. Može i „Lex Perković“.
- Sjedi pet!, što bi rekao Milanović.
Meni, osvješćenoj Tukici, nikako nije jasno da ovaj recept spada u zdravu kuhinju. Moja „Meblo“ kuhinja stara 20 i kusur godina (fiskalno) je već puna crva. U njoj nije zdravo kuhati. U Hrvatskoj je sve moguće.
Samo polako. Po bosanski;-„ Festina Lente“, na Latinskoj ćupriji; „Sabur Selamet“, a na čistom komiškom prema riječima
dr. Joška Božanića;
- „Terra Marique“ ( Eko muzej u Komiži ).
Eko, eki, šetam si se kaletama...Bez grudnjaka. Nevinost bez zaštite...

.
Vrijeme, vreme, vrime je za biti normalan. Nenormalnima je ionako svejedno. Ura teče, jedino kazaljke na komiškoj Komuni stoje na pet do dvanaest. Na pet-ooo.

BTW. Mogla sam ostati bez objave posta jer nisam znala odgovoriti na sigurnosno pitanje: - Koja je ptica na 1 kuni?
Niti znam ptice, niti imam kunu. Odgovor sam dobila na 1188- slavuj. Pevaj, pivaj, pjevaj tico, tiču moli...
E, a znate li koji je glavni grad Hrvatske? Pišem...
- 12:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.09.2013., subota

Biševo...



...................................................

Biševo...
Jutros sam se probudila na m/b „Ames“. Na putu komiškom valom, mojom valom sve do Biševa, Mezoporata. Pogled s broda na Komižu i plaže; kod Hotela, Bjažićevo, Pol Kalafota, Žanićevo, Šporko žolo, Lucica, Jurkovica, Vala Mlin, Vojna plaža, plaža za pse, Kamenice, Stora pošta, Nova pošta, Templuz ( FKK ), Pizdica, Velo žalo, Kupinovac, Mali kupinovac, te rt Stupišće. Umori se mozak od lipote i broja mista za kuponje po komiški.
Svaka od njih ima svoju priču. Kapetan broda Pjerino upoznao je svoju Silvu prije 25 godina na Velo žalo. Tukac, mene na Templuz prije 23. Kad su ga upozorili da su mu iza leđa morski psi, a ne dupini ( tzv. pasjaluk), jadnik je tako raspalio plivati da sam ga jedva zaustavila nogama na kraj žala. Sav se isparao na kraj plićaka nudi plaže. Gol. Zabi gol!
Život ide dalje. I brod.
Četiri pet milja do Biševa, vale Mezoporata u čas prođe uz gitaru Pjerina i sigurnu kapetanicu Silvu. Kad pomisliš kako si došao na kraj svijeta na zadnji otok prema Italiji gdje nikoga ne poznaš ukaže ti se Sarajlija, komšija iz bivšeg života, Mišo cipelić u restoranu. Gazda. Trava za dobrodošlicu, druga za ispraćaj u Modru špilju. Danas tamo nema kupanja u modroj vodi, u razigranim sunčevim zracima što se odbijaju oko podne od dna i špillju čine čudesnom. Samo uzdasi oduševljenja znaju prodrmati tišinu. Ni milju dalje doživljaj lipote ne prestaje. Zaplivali smo Medvjeđom špiljom. Medvjedica je na vrijeme utekla. Bez obzira na upozorenje da se žalo čuva skoro svi su za uspomenu stavili oblutak s žala u gaće vjerujući da će im to donijeti sreću. Obilazak Biševa morskim putem je ipak bio Bingo. U Poratu, pješčanoj plaži navrle su uspomene i na obitelj Tomić i njihovu kužinu. Nakon što bi odabrali ribu, stavili na stol kruh i pome,što smo ih ponijeli sa sobom, kupali bi se u predivnoj vali. Treće zvono, udarac sjekirom u obješenu cijev, bio je znak za gotov objed, obid oli ručak. Kad netko spomene fiskalizaciju uvijek se sjetim gđe.Tomić, njene mornarske majice koja je postala zaštitini znak obitelji, „plajvaza“, olovke i pisanja računa.- Što ste jemali? Lipo vrime, bokun sriće, lipo društvo, more, sunce, nebo i malo ribe...Bog te hebo! Danas, kapetanica Silva mijenja timun za teču s brujetom, manistru u suvo te na kraju dinju. Kuponje brzo prođe, a pet uri dođe.
Uz dobro društvo, čašu vina vugave oli bugave, dobre žice Pjerina, glasno pjevanje ekipe, Komiža se u čas pojavi.
Komiža u mom oku. I srcu...
.

Vrijeme, vreme, vrime je kada zaboravim na politiku, na kretene, Ustaše, dragovoljce, Franjinu škvadru, Thompsone, Šermane, T 82., prof. Baldazara, crkvu U Hrvata...

- 13:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.09.2013., srijeda

Bože...



..

. Bože... ......

Jutros sam se probudila s mukom. U zemlji, ApsUrdistanu. Po Ustavu U sekularnoj zemlji građana, Hrvata, zemlji manjina, U zemlji nad kojom lebdi duh Ustaški. Gdje Kaptol vedri i oblači. Gdje župnici kradu milijune kuna, eura te prave djecu leva, leva, livo, lijevo, ponekad i desno...
Bože, čuvaj ovo malo pameti što osta...
Vukovar kao i 91. postaje oruđe & oružje u rukama aktualne vlasti & nemušte oporbe.
I onda i sada su Vukovarci žrtvovani da bi vlastodršci ostali u sedlu izraubovanih konjića i mazgi. Problem je što Vukovar i Vukovarci zadnji saznaju pravu istinu. Pantovčaku & Markovom trgu ONI nisu važni. Kao ni Dubrovnik. Pelješki most. Potrošna roba. Jednokratna.
Da nema Vukovara, „ćirilice i Srba“, narod bi se pitao; zašto benzin poskupljuje, zašto su školske knjige skupe, zašto nitko nije otpušten iz državne službe, zašto gradonačelniku treba 450 konja odabranih javnim natječajem, zašto im sinovi i djeca nemaju radna mjesta, zašto će u mirovinu sa 67. godina, zašto se zdravstvo raspada po šavovima, zašto ova zemlja ima više invalida i umirovljenika mlađih od 40. godina od bilo koje zemlje u EU, zašto Drpička ima nove sise, a Mamić curu, srpsku glumicu Karan...
Hebo ih „Lex Perković“. Hebo ih Papa Štrumf.
Riga mi se. A, nemam što. Osim riječi. „Šagoljam“...
Sviram nježniku, „ćirilicom“ kurcu...
Bože, oprosti nepismenima što ne znaju ćirilicu. Oprosti im što su neuki.
Oprosti robovima predrasuda. Oprosti Zvonku Bušiću, zahebo se.
Bit ću Ti zahvalna.
Hvala na razumijevanju.
Amen.


BTW. Kad pomisliš da se nemaš komu obratiti, kada pomisliš da su riječi uzaludno bačene u bezdan, pred „stoku sitnog zuba“, sretneš ČOVJEKA; Vojka, Inu, Ane, Fani, Icu, Tonija, Dadu, Pjerina, Eciju...
Hrvatska osim kretena & HDZ-ovaca, Klemm- ovaca..., ima LJUDI.
Nisu svi U kurcu...Neki su nježniku...

Vrijeme, vreme, vrime je dvojezičnosti. Uvali mi jezik i u dupe.

- 13:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.09.2013., utorak

Mirić...

.

...............

Mirić...
Jutros sam se probudila na komiškom miriću. Zidiću poviše Žanićevo žalo. U ruci zidaruša. Pivčuga, jedna pa druga. To i ne bi pamtila ali društvo moram. Dunja, Marija, bagerista Mario iz Zaboka. Svi osamdesetogodišnjaci. Da ne bude zabune, rođeni su 80.-tih.
I nezaobilazni Vojko Koza umirovljeni čuvar komiškog muzeja ribarstva. Jezičke barijere su nestajale sa svakim novim gutljajem hladnog piva. Ostao je samo mali problem tko će „ viknuti“ novu rundu piva. A, nije bilo ni podne. Tema, jezici; talijanština, komiški, zagorski, srpski, bosanski, je brzo iscrpljena. Zabok centar brdskog moto kros sporta je mrtav po njihovom kazivanju. Stanogradnja je pojela moto stazu. O „Regeneraciji“ i ostaloj propaloj industriji nema se što reći. Ali o putovanjima i ljudima ima priče. Dunja je kao stoperka obišla Srbiju. Uspjela je vršnjake iz Kragujevca razuvjeriti da između nje i njihovih cura nema razlike. Možda u veličini sisa. I broju cipela. Da i u ćirilici. Nepismenima je svako pismo kao i jezik, teško i nerazumljivo.Na banci Dunja nema para ali joj je zato blog ( sansite.hr) bogat putopisima.
Ova generacija ne zna što su bili ferijalci i ferijale. Za radne akcije još i znaju. Na to ih podsjete najave poplava i obrana nasipima koje smo mi brigadiri gradili 60.-tih oko Zagreba.
Ide nastupa tri puta udarna brigada; „Razija Omanović“. Ura, ura, ura!..
Kako je lijepo sretati ljude iz drugih sredina. Ljude s različitim iskustvima, odgojem, svjetonazorom, drugim jezikom... Treba biti ponosan na našu mladež. Predobri su za vrijeme i okruženje u kojem žive. Odavno mi nije prijalo pivo kao u društvu ove mladosti. Starima je mjesto u ropotarnici ili pred pločama koje ne znaju pročitati...

.
........

Vrijeme, vreme, vrime je za mirić. Za pivo zidarušu. I meni, Sine!
BTW.
Čekić, „kama“, bomba to je alat u rukama „besposlenih & nepismenih“ ...
Bušić, po bušić, brdo bušića na ravnicama napaćene zemlje...


- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se