turimtikitu

< srpanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (6)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (12)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (10)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (11)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (11)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (11)
Studeni 2012 (11)
Listopad 2012 (11)
Rujan 2012 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,-ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!




Free Counters
Free Counters








31.07.2013., srijeda

Maestral...

.

..........

Maestral...
Jutros sam se probudila maestralno. Maestral je odnio fen. „Fen care“, čuveni Sarajlija Ibro brico i ovdje u Komiži mi je pao na pamet. Bolje on nego grana stabla. Koda nas mora stradati auto, kamper ostati bez glave da bi netko odgovoran za šumu, održavanje šumskog blaga bio prozvan zbog zanemarivanja preventivnog održavanja. Kad neku neopreznu vozačicu na auto cesti pogodi u glavu poklopac šahta onda se tek utvrdi kako nitko ne vrši pregled ceste. Odgovorni odu trasom, gledaju lijevo – desno, na marendu na neku stajanku, ali kolovoz i branike zanemare.Takvi smo mi, zamantani kada je fen, topli vjetar prisutan.
Jedan radi pet nadgleda. I onda ne daj ceste u koncesiju...I plaže...
Nema đabe. Nema nako. Ima sve s razlogom i sa cijenom. Pa kad stablo padne na auto, šaht na glavu onda se krivac zna.
A, ne kao do sada. Viša sila.
Sila me zna potjerati. Blog rasteretiti. Dok tako sjedim ne onako, sjetim se kako ljeto radi. Jedni gosti dolaze, drugi odlaze. I sretnu se neki dragi ljudi koje godinama nisam vidjela. U trafici na rivi sretnem profesora. Godine čine, ali valjda sam ostavila neki dojam, znao mi je nadimak.
- Pa šta ima profesore? - Evo, došao sam kupiti knjigu „Zdravo življenje“.
- A, ti? Što ima? - Na burzi sam već treću godinu. Nema posla. Jest, jest, dobro je. Važno je da se radi. Kad dođeš u mirovinu nikomu ne trebaš.
Vala profesore imaš pravo. I Sveki mi ima pravo kada kaže da mokru kosu osušim fenom prije nego odem vanka na maestral.
Maestral piči...

Vrijeme, vreme, vrime je vjetrovito. Samo rijetki znaju jedriti. I pišati...


- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.07.2013., ponedjeljak

Zelena špilja...



........

. Zelena špilja... .

Jutros sam se probudila na nekadašnjoj „pruzi“, brodu „Biševo“ što je povezivao istoimeni otok s Komižom. Bila je to noć u kojoj su se zaokružili dojmovi posjete i fešte u Rukavcu, kupanja na Srebrnoj, koncerta klapa i nastupa otočnih poeta u „rapi“ „Zelenoj špilji“ na otočiću Ravnik. Pučka fešta 14.- ta po redu pokazala je da moli covik nije prodao dušu đavolu & eurima. Domaćice su spremile višku pogacu, muži srdelu na gradele, točilo se crno i bilo vino. Bilo je i domaćih kolača. Nitko nikomu nije brojao niti nešto naplatio. Tako prirodno. Čak bi i najizbirljiviji te moli „zeleni“, ekolozi bili prezadovoljni.
Umjesto eura brojale su se zvijezde. Iz tunela i to dva, iz „Zelene špilje“ vidio se izlaz. Jedino nije se znalo koliko će trajati skup „lađara“ u špilji. Lokalne poete poput Pepea kalafota iz Komiže nisu se dale omesti u nakani da recitacije traju dulje od strpljenja publike. Srećom nije bilo Senka Karuza i dr. Joška Božanića. Ni klapama nije bilo mane. Dovoljno je bilo čuti po tri pjesme pa zaključiti kako će i poslije šeste, devete sve biti isto kao i poslije prve. Ali koncert u špilji je nešto posebno. Iskreno ne padam na večeri s klapama. Nikada nisam mogla gledati crtiće dva sata sa istim likovima. Jedna melodija, stalno ista. Uvijek sam se divila onima koji su mogli slušati dva sata Jelenu Rozgu ili Matu Bulića. Gori vatra, a gasitelja nema...Spasa niodkuda. Mene je spasila „pruga“ od pješačenja do Komiže. Dva sata vožnje duž istočne obale otoka Visa, pun mjesec, bonaca, topal zrak, vrijeme za pamćenje.



Vrijeme, vreme, vrime je žetve. Skupi eure & biži ća...
Nećemo kruzere – hoćemo eure!
Na sreću ima i ovih poput ekipe iz Rukavca.
Nekad je važnije ljudovanje.

- 14:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.07.2013., četvrtak

Liniću, Liniću...



....

Liniću, Liniću...
Jutros sam se probudila s velikim olakšanjem. U Komiži od jutros lakše se diše. Tri dana grad je živio pod opsadom Linićevih inspektora i haračlija. Dojava da su se ukrcali na trajekt vratila je uobičajeni život, pazaru, butigama, kafićima i picerijama, ali i kućnoj radinosti. Nema više rodbine na spavanju, ostali su samo gosti. Maslinovo uje je opet na ulici. Ispred konobe se nađe vino, travarica, hib, malo meda, poma, koja tikvica iz vrta... Kakva kasa, kakav račun, Internet...Nema više umotavanja korneta sa sladoledom u račun od pola metra, nema više trostruke šetnje po kafićima; primanje narudžbe, donošenja pića i zlu netrebalo donošenje računa te naplata. Sad je sve jednostavno. Lako ide narudžba:
- Dakle, karlovačko veliko, zidaruša?
Da. A, šta Ti pije pi.ka?- pita mladi konabar iz Bosne sa biometrijskom putovnicom i grbom Hajduka na takuinu. – Ništa. – Nema ništa sjediti.
- Dobro, daj, sok. Koji? Koji hoćeš. – Dobro...
Usluga „europska“. Cijene također.
U vali „Molo bonda“ u zadnji čas je zaustavljeno potpisivanje peticije protiv švedske mladeži i njihovog tulumarenja na privezanim jedrilicama. Iznajmljivači apartmana u njima gledaju izbacivače gostiju. A, gosti prijetnju ušima i snu. Ovog utorka postignut je kompromis. Nije bilo galame.
Galamili, ne galamili, ura gre...Nekima nazad, nekima naprijed...
Držim fige meštru Liniću...

Vrijeme, vreme, vrime je plaćanja pristiglih računa. Hebo Internet, daj pare!



- 19:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.07.2013., ponedjeljak

Prč...




...........
Prč...
Jutros sam se probudila u Komiži. Neš ti Komiže. Velo bonda - Mola bonda. Puj tamo, puj vamo. U pet minuta. Ako ti je frka popišaš se nekomu u vrt. Ako je u pitanju velika nužda, nužda je. Onda ne biraš. Svaki dan mi se netko posere na glavu. Ali, me ni briga. Ovdje ni govno ne smrdi ka tamo na Balkanu. Kod Europljana je to s mašnicom. Čisti Hrvati to rade sa crvenom, ostalim se prepušta žuta mašnica. Jako je važno pakiranje. Moj prvi susjed malo malo pa onomu gore spakira policiju. Kaže kako mu gosti glazbom uz karlovačko, uznemiravaju Engleze. A, ovi njegovi piju samo ožujsko pa u povratku kući ni numeru nisu u stanju zapamtiti. Zapamtili su samo pasword za Wi Fi.
Imamo mačka Tomu. Lovi miševe, pantagane, leptire, tarantele...
Nikako uloviti zgoditak na lutriji 7/39. Bingo. Bingo ne igram.
Igram kako mi kaže Tukac. On igra kako mu kaže stara Majka, kapo od kuća.
Igrammmm...
Na Rivi sretnem Sarajlije. Jarane.
„- Jaranice, kaže mi Dido, prijatelj, što nam uradiše Vaši carinici. U Metkoviću su nas odvojili na stranu. Prekopali su torbe, skidali nas, gledali u takuinu sliku punice, punice, Hrvatice. Sva je sreća što sam guzicu oprao. Imao sam osjećaj da su me htjeli povaliti. Dretelj mi je pao na pamet. Mostarski heliodrom, Ljubuški, Široki Brijeg...Tuđman, Praljak,...Rojs...A, ja, moja žena, ovdje imamo kuću. Prvo što sam uradio podmirio sam komunalije. Prema državi izmirio obveze. Za mene nema razlike. Država je država. Regule su da se poštuju. Ali ovi na granici ne poštuju ni sebe ni mene.
Jebala vas Europa. Europljaninom se postaje na drugi način. Odgojem.
Čast mi je biti Balkanac. Balkanski odgojen“, reče
moj Dido i ode platiti struju HEP-u. Sutra nekom Dojčeru...
Što da mu kažem?! Subordinacija. Prči nas onaj gore, prčimo mi dolje, prči se ceo svet kako bi svi shvatili o čemu se radi.
Naprčim Vas Hrvatine velike...


..
Vrijeme, vreme, vrime je hebi što stigneš...Stari prč...
Meže & Balkance kad ne mreš one iz Banskih Dvora.



- 16:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.07.2013., petak

U 3. P.M...



........

U 3. P.M...

Jutros sam se probudila reda radi. Iz navike. Samo da susjede ne kažu;
- Vidi ne diže joj se. Moj se Tukac digao zorom. Kao Pivac. Petak...
Razmišljam kako su se nakon posljednje večeri s Milanovićem probudili bivši premijeri, anđeli čuvari ostavštine generala Tuđmana.
Nona, stara Majka Tukca mog, rekla bi:- Bila im to zadnja večera.
Znam neke koji su odavno zaboravili kako izgleda zadnja večera. Da, netko nema ni za večeru, ali zato netko drugi ima Hrvatsku.
Narod šuti. Normalno. Kad imaš govno u ustima nakon izvješća sa zadnje večeri velikana ove europske države nema šanse za uzdah i bilo kakav glasan komentar.
Čudi me samo jedna stvar, u poplavi biografija, tipa Ava, Pokosica.., kuharica ovih i onih, kako niti jedan od bivši premijera nije napisao knjigu kako postati bogat i uspješan.
- Libo me taki, rekao bi moj Tukac prije odlaska do mora. A, more trpi sve.
I govna i škovace i mudre misli ministra turizma. Broje se ulasci turista, TZ- broje noćenja, a njihovi zaposlenici prekidaju s radom u tri sata jer moraju urediti svoje apartmane za druge goste. Snalažljiviji će otići i do restorana da pogledaju kako im ide spiza. O dosadnom neinvetivnom i skupom turizmu u Hrvata malo tko će ozbiljno progovoriti.
Tko će kada su usta puna...
Puno toga ima za reći, ali *ajde ti sad progovori.



Vrijeme, vreme, vrime ide. Ide sve u 3. P.M. Treba nešto ostaviti i za raditi u fušu.

BTW. Jedna bračko viška – komiška vijest:
. www.dalmacija.net/komiza/lukrija, slobodan termin 10.08.- 20.08. (apartman 2+1)

- 21:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.07.2013., nedjelja

Partijaneri...

.

..

Partijaneri...
Jutros sam se probudila sretno. Sretno i zadovoljno kao svaka Majka kada ugleda i prepozna djetetovu sreću. Dijete mi spava s osmijehom. Djeca su nam sretna i zadovoljna. Ovih dana i noći Split je bio grad sreće. Grad mladih, grad glazbe, grad susreta partijanera Balkana, Svijeta, pučinskih otoka ali i kopna, mladosti od Athene, Tirane, Bara i Ulcinja do Portoroža.., na sjever do Trondhaima, dolje do Australije, gore malo lijevo do Amerike i Canade, Brasila, grad susreta sjevera i juga, istoka i zapada. Tisuće, milje i isto toliko hiljada mladih iz svih krajeva Svijeta pokrenula je i ujedinila glazba. Kakva? Elektronska. Glazba ovoga vremena. Moj odabir. Sigurno ne Thompson & Mate Bulić.
Iako se o ukusima ne govori.
Hvala Ti Bože što si na trenutak stavio Thompsona i „njegove ruke gore“ u ropotarnicu hrvatske zbilje. Hvala Ti Bože što smo na trenutak zaboravili na balvane po putevima Zagore i Herceg Bosne i što smo ugostili svjetske partijanere bez ograda i prepreka, što smo im podarili i s njima podijelili duh zajedništva, bratstva i jednakosti.
- Partijaneri svih Zemalja ujedinite se!
To se pamti. Čitav život. Cijeli. Ono što je najvažnije, ostaje osjećaj kao kad se baci novčić u fontanu di Trevi u Rimu. Vratit će se jednog dana svi oni s obiteljima koji su ovih dana pohodili Poljud, festival glazbe „Ultra“, svi oni koji su osjetili istinski duh Mediterana, miris gradela, ćevapa ( zašto ne), smokve i borovine (ne, one Mate Bulića), napili se Jane, popili plavac, naručili n - puta pola litre točenog, bevandu, bambus, stock colu...Svi oni koji su raširili krila iznad otoka poput galeba, zaronili u naš Jadran, izgorili na suncu Bačvica, na plažama Hvara...
Dobro nam došli, partijaneri!

Vrijeme, vreme, vrime je za partiju. Šah - mat, papak!
Igraju dva papka domino.
Jedan kaže šah-mat.
Drugi kaže, pa budalo ne igramo karte.

- 10:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.07.2013., petak

Ribe...

..

............

Ribe... .

Jutros sam se probudila nadpolovično otkrivena. Tako poželjna u Saboru. Noćas prava omorina. „Noćna mora“. Na žalost bez Željka Malnara (69). Split bez istinskog zaljubljenika u Mosor i vode Žrnovnice, bez Nenada Roje (56). Stara Majka, Sveki (80) i nakon treće operacije kuka upravlja našim životima. Lako je reći R.I.P. Teško je započeti dan s takvim saznanjima.
Kad se u Saboru dignu HDZ-ove perjanice; Dalička, Šuker, Popijač, laburista Vukušić, osječka psihijatrija i postave pitanja Liniću, poželim reći:- Zemljo, otvori se! Malo kasno. Zemlja je odavno otvorena za lopovluk. Pokradena. Gola istina. Poput nas. Golih...
..
- Što nam ostaje Predsjedniče?! Zid. Zid koji se neda razbiti pričom, kojeg ne možeš potplatiti za prolaz, jer para nema. Zid koji se može ukloniti samo radom i dobrim alatom. U Zemlji u kojoj se ne radi, gdje se ruši što ne treba i ne gradi što treba, zidovi sami rastu i po visini i po duljini. Zidovi između ljudi. Između dobra i zla. Između onih koji imaju za; „ Big Game Fishing“ u Komiži i onih koji nemaju ni za „Blue Fishing“ iz limenke proizvedene u Srbiji u „Fish of Nish“na proizvodnim trakama bivše komiške tvornice ribe „Neptun“.
Riba smrdi od glave. Velika riba jede malu. Riba ribi grize rep. Na kraju mali čovjek dođe glave,velikoj ribi. Velike misli malog covika...Nije lako živjeti Predsjedniče u moru okružen ribama, malim i velikim, plavim i bijelim, otrovnim i onim spremnim za gradele.
Umori me omorina...
..
Vrijeme, vreme, vrime je za osti. Dobra je i viljuška, perun, trn ako se ima što nabosti. Meže i garbin...


- 12:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.07.2013., četvrtak

A, e, terapija*...



A, e, terapija...


Jutros sam se probudila fiskalno rasterećena. Nigdje gotovine. Ne treba mi kasa i Internet veza. Svi su neopravdano navalili na Linića. A, on jedini uspješno radi na ostvarenju zaboravljenog predizbornog Plana 21. Čudna je ovo zemlja. Zemlja čudnih ljudi i još čudnijih zakona. Bivša vlast, današnja oporba umjesto šutnje i posipanja pepelom odabrala je dijeljenje udaraca ispod pojasa i govor bez pokrića.
Vlast iz greške ide u grešku novu i veću. TV Radman jučer, Radman danas, zasigurno uskoro bez njega. U normalnoj zemlji. U zemlji ala Čombe i Rukvaša, moguće je i drugačije kada se oglasi viša razina.
Zakoni se donose bez provjere. Bez simulacije njihovog djelovanja na stvarni život. Laboratorijski na jednom do dva uzorka. Sudske presude se donose i obaraju. Jednom, drugi put i tako u beskonačnost. Zaključak, „stručni“ ljudi, stranački podobni negativnom su selekcijom postavljeni na mjesta kojima nisu dorasli.
U zemlji ruža jedina procvala i ocvala je Ruža Tomašić. Brisel joj odgovara. Hrvatska u Europi i u tom istom gradu, NE!
Malo je reći, licemjerno...
U mojoj bašći ni krompir ni pome nisu procvale. Da ne lažem, suncokret je otvorio latice. Ujutro gleda u lijevo, uvečer u desno. Kad ga pogledam izravno face to face, zna oboriti glavu. Poput poštenog Hrvata obori glavu. Sram ga je vremena u kome živi.
Trajekti za Vis plove kao nekad „Vlak bez voznog reda“.
Kao Voz bez vlačnog reda, ali po većoj cijeni. Dokle? ZNA se...
Turisti iz Bosne i Hercegovine su za svaki slučaj u Crnoj Gori i Turskoj.
Pišanje je u Makarskoj skupo...


Vrijeme, vreme, vrime je Splitskog festivala.
Hajduk živi vječno.
Dalmacija sva u bilom. Dalmatinci zavijeni u crno.
I, Đorđe Peruzović i Danijela...
A, e, dupla loza, terapija...
*BTW. Zahvaljujem uredništvu BLOGa na pomoći oko logiranja. Tekst je nastao mnogo ranije ali nije mogao biti postavljen.
- 08:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.07.2013., srijeda

Lito, Komiža...



.....................
........

Lito...
Jutros sam se probudila treći put u julu oli srpnju. U Europi.Treća sreća. Oko mene na nudi plaži Templuz u Komiži sve GO Europljanin. Goli Slovaci, poneki Česi, lokalni pošćer, arhitekta, Šjor pučanstvo, Murić iz Visa, Džađo iz Sarajeva, jedini Balkanac...Jadna mu Majka. Skinuli ga do gola na granici protiv volje, a sada se skinuo sam. Dobro, i žena mu...
Džaba nije to kao nekada. Nema Frankine teče s brujetom, nema palačinki iz Jurkovice, nema Neše iz Begiša, nema Jana iz Novog Mesta, nema, majstor Laleta iz Niš. Kaže mi na mob kako mu je jedina veza sa Jadranom tvornica ribe „Neptun“ preseljena u Niš kao „Fish of Nish“.
Sezona je daleko od onih davnih kada je Grad grcao pod navalom turista. Ne čeka se na kruh, hljeb oli hleb. Nema zapisivanja za sutra. Ne zato što je ponuda bolja već što je sve manje onih koji mogu platiti prevoz brodom do Visa i ljetovati na otoku. Skupa rabota. Za iste pare, ako ne i manje, može se uživati u Grčkoj ili Turskoj. I biti dio Europe. Ovdje da bi se popišao u moru na Makarskoj rivijeri moraš dnevno na granici prikazati posjedovanje 100 eura. Kako neki dobronamjerni reče; kada bi se tražilo to isto od građana Hrvatske, više od pola ih ne bi više stanovalo u njoj. Bili bi prognani na Balkan. Ako bi ih tamo itko pametan primio...
Lito svira nježniku...

Vrijeme, vreme, vrime je kada se ljudi po deseti put smiju TV seriji: Lud, zbunjen, ne/normalan...



- 21:34 - Komentari (11) - Isprintaj - #

01.07.2013., ponedjeljak

Ispit zrelosti...

. Generacija iza nas.

............


..
Ispit zrelosti...

Jutros sam se probudila relativno rano U Europi. Nakon dvadeset i kusur godina. S ulice odjekuje glazba domoljubnog Thompsona, iz neugašenog TV ekrana, Bethoven. Sneni uljudbeni Tukac pored mene se pita: - Koji im je nježnik?! Nekako ljepše zvuči nego ono balkansko:- Koji im je kurac?!
Dobro jutro, Europljani! Tko jebe Balkance. Mi! Tek će sad saznati što je tvrda crta razdvajanja. Nema više pišanja NAKO po Makarskoj, Zaostrogu, Tučepima...Nema više na plažama punjenih paprika, bureka, konzervi, somuna, pive sarajevske...Ali, neće biti ni eura u rukama domaćina...
Mrak je ostao tamo daleko. U tunelima ispod visočkih piramida.
Nakon proslave 45.-te godišnjice mature u Sarajevu s generacijom 68., posjeta piramidama i tunelima u Visokom je bila neizbježna.
No, matura je proslavljena u krugu onih kojima je zdravlje dopustilo dolazak, onih koji su preživjeli rat i uspostavu demokracije, onih kojima ne smeta manjak zuba i pokoja kila viška, sijeda kosa, velika dioptrija, hod sa štapom. Došli su svi oni rasuti diljem planete Zemlje; Vedo iz Dallasa, Zina iz Sydneja, Coco iz Novog Mesta, Ratko i Cica iz Beograda, Milorad iz Ilijaša, Rojnica sa Hvara, Vida iz Rijeke, Mudžahid iz Mostara, Slavica, Ljilja, Sonja, Brane iz Beča, Dragana iz Haaga, Gliga sa Novog Zelanda, Jasna iz Parisa, Jagoda iz Zagreba, Čurčija iz Skopja, Prlja iz Podgorice, Brko s Gorice, Avdo iz Tepebašine, Ljulja, Bakira iz Vrazove i Skenderije, Kula s Marindvora, profesorice...
Na 40.- toj bilo nas je 80., sada oko 50.
Miljenko, Reba, Nečko, Namik, Kevac bili su tamo daleko...
Večer sjećanja bez spominjanja rata i razloga odlaska mnogih. Večer podsjećanja na dane u školskim klupama II. Gimnazije „Ognjen Prica“. Večer razgovora o zdravlju, obitelji, unučadima, mirovini, pa i o poslu i nezaposlenosti. Ni glazbe ni muzike nije falilo. Falilo je ipak mnogo onih koji su nam pomogli uspješno polaganje ispita zrelosti.

.......
Na povratku, dio ekipe iz „Europe“ prošetao je visočkim tunelima. Na sreću uz pomoć vodiča i nove Zvijezde 28.-e, izlaz iz tunela je pronađen.
Izlaz iz problema sadašnjosti na žalost još će se tražiti.
U tunelu sija zvijezda petokraka! Nije važno što je žuta...
Svaki ruto voli žuto!- dobacila su nam djeca iz Visokog.

Vrijeme, vreme, vrime je salda. Kontam, neće biti la/h/ko...


- 18:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se