turimtikitu

< siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (6)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (12)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (10)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (7)
Travanj 2013 (11)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (11)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (11)
Studeni 2012 (11)
Listopad 2012 (11)
Rujan 2012 (10)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,-ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!




Free Counters
Free Counters








29.01.2013., utorak

Autogoool...








Autogoool...

Jutros sam se probudila zategnute guze. Da, dobro ste pročitali, zategnute, ne i nategnute. Za svaki slučaj zaobilazim sjemenište i male popovske pubiće, oltar u velikom luku, a da ne govorim koliko sam daleko od koje kakvih posjeta predavanjima i prosvjećivanju ala Simona. Nisam svingerka, lezba, anoreksična, nisam ostavila jezik na oltaru. Jednostavno nisam Simona, Antišina. Ja sam jednostavno žena iz dobro stojeće familije. Familija stoji, a ja idem naprijed. Nisam iz Vodica, otac mi nije poduzetnik, nije ni obučar, nemam kafić „Penkala“, nisam ni mlada ni luda, a ni u rodu mi nije Zvonko Bušić ikona HR terorizma kako neki tvrde. Ali i da je u rodu zašto bi to bila griješka.
Budimo realni, nikakvo povezivanje sa širom i užom familijom ili vodički rečeno obitelji, ne može opravdati bombaško djelovanje ne tako mlade skupine Vodičana.
Mladići su odrasli u duhu koji ova samostalna neovisna država Hrvatska sustavno njeguje dvadesetak godina. Oni su naš proizvod. Domaći. Oni su proizvod politike koja u Istri priznaje Talijanima jezik i dvojezične natpise, a u Vukovaru za Srbe i njihovu želju za dvojezičnošću traže moratorij. Zašto, ZNA SE!
Oni su ti koji misle da im pripadnost većini daje za pravo tlačenja manjine. Da, istina je, Hrvatska je daleko od europskog standarda jednakosti, slobode i bratstva. Miljama te kilometrima smo udaljeni od najbližih tako različitih od nas kako po vjeri, naciji, uvjerenjima, seksualnoj orijentaciji...
Za ove iz Vodica nema opravdanja. Nema olakotnih okolnosti.
Osuda njihovog ponašanja je osuda Hrvatske kakva ne treba biti.
Da mladići žive od rada i turizma, da žive od ljudi kojima je svetinja godišnji odmor na Jadranu, možda bi drugačije razmišljali. Ali za razmišljanje osim glave moraš imati pamet, razvijenu svijest, osjećaj odgovornosti za društvo u cjelini.
Kad odrastaš u sredini u kojoj su ustaše i partizani izjednačeni, gdje udruga „ Hrvatski domobran“ podiže spomenik svojima, gdje vlasnik lokala poteže pištolj - samokres na mene kao gosta jer sam ga upitala zašto mi ne donosi vodu uz kavu, normalno je u ovom nenormalnom vremenu imati bombaše.
Ne bi me čudilo da se ispod nogu bana Jelačića uskoro okupi društvo s majicama: - „Svi smo mi Boško BUha!“- iz Vodica.



Vrijeme, vreme, vrime je za zabiti auto/gol.


- 11:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.01.2013., nedjelja

Vodice U 3.p.m...





Vodice U 3. p.m....
Jutros sam se probudila okupana zlatnim zracima Sunca. Hrvatska u znaku „bombaškog“ ne/djela“zlatne mladeži“ iz Vodica. Za mene ništa novo. Vodice, ustaničko misto, grad partizana je u novijoj povijesti poklekao pred naletom domobrana, ustaške mladeži, HDZ-a i svih onih kojima je petokraka bila kao crvena krpa na bikijadi u Radošićima.
Došla su vremena tko će koga. Za sada „zlatna mladež“ Vodica je dobila lekciju. Institucije rade svoj posao. Otac jednog uhićenika pravda sina opuštenošću, mladošću, ludošću, nepromišljenošću, viškom eksplozivnih sredstava, ali ne i zapuštenošću za koju je i sam odgovoran. Tu nema opravdanja.
Ovdje se radi o sustavnom odgoju mladih u duhu profašizma.
Ovo nije igra. Ovo je izravni atak na Hrvatsku, zemlju koja teži pravdi i pravednosti, jednakosti za sve, drugim vrijednostima. Na žalost nema promjena. Ruše se pojedine bespravne gradnje ali ne i temelji HDZ-ove gradnje, Kaptola i svih onih koji su našli utočište u desetak hiljada, tisuća udruga branitelja.
Vrijeme je za istjerati lisicu iz jazbine. Vrijeme je konačnog odgovora svima ali i obračuna; fažizam na ovim prostorima neće proći ma što očekivala tzv. hrvatska novokomponirana bahata, bogataška, gospoda!
Ovaj „bombaški“ napad nisu napravili pijani mladići, društvo iz ulice, glupost, već kućni ne/odgoj, ponovit ću; crkva, škola, obitelj, okolina koja je u takvom mjestu kakvo su Vodice postavili na središnjoj gradskoj lokaciji između Autobusnog kolodvora i marine “spomenik žrtvama komunističkog režima 1941.-1990.”, na inicijativu Udruge “Hrvatski domobran”. Izgradnju spomenika podržalo je vodičko Gradsko vijeće u kojemu HDZ ima većinu, ali i šira lokalna zajednica koja je istina ostala duboko podijeljena oko oportunosti takvog obilježja usred “crvenih Vodica”. Takav spomenik u Vodicama je pravi presedan s obzirom na to da se radi o mjestu koje je 1941. godine imalo 3024 stanovnika, a više od 1700 ih je sudjelovalo u Drugom svjetskom ratu na strani antifašizma.



Vrijeme, vreme, vrime je reći; ako treba otvorit ćemo ponovno Goli otok!
SD-a naslov: „ Vodička petorka esploziv je nabavila uz pomoć oca jednog od njih; Mještani: Znali su i prije raditi gluposti


- 12:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.01.2013., petak

Puca se...









Puca se...

Jutros sam se probudila puknuta. Puklo me. Malo s juga malo sa sjevera. Sva sreća na vrijeme sam zatvorila usta. Propuh je mogao biti koban. Ko ban Jelačić na Trgu Republike. Do skora je gledao u smjeru Mađara, danas na jug i Južnu Hrvatsku kako kažu Agrameri, sutra bi već mogao s pogledom otići u visine umjesto u Europu. Iza leđa mu puklo neki dan. Di će nego blizu tržnice, u prolazu kad se pođe na Dolac i Kaptol.
Muk na ulici, osim u Saboru.
Glas naroda se ne čuje. Glas stoke sitnog zuba se izgubio u prostranstvima hrvatske zbilje. Samo diplomirani predvodnici s pečatom, dižu glas. Dižu su dnevnice i utezi po teretanama. Diže se u „Lijepoj našoj“ sve naše što se stigne. I vode, i šume i zemlja...
Tko prije. Tko više. Ni pruge, šine im više nisu svetinja. Otkupna cijena željeza od 1,30 – 1,60 kn/kg. Za gableca dosta, 5 m tračnice.
Sa 50 metara može i ručak u kakvoj subvencioniranoj kantini.
Puca se.
Nekima pojas na hlaćama, nekima grudnjak, nekima nježnik.
I meni se puca, ali ima jedna kvaka kako kaže Jimmy Connors:
- Iskustvo je velika prednost, ali problem je kad napokon imate dovoljno iskustva, prestari ste za bilo što“.


Vrijeme, vreme, vrime je velikog praska, velikih poruka...
Stigla je nova „zastrašujuća“ SMS poruka:
- Danska noćas mora pasti!



- 08:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.01.2013., srijeda

Nezaposlena 68. ...






Nezaposlena 68. ...


Jutros sam se probudila nezaposlena. I tako već drugu godinu. Točnije, van radnog odnosa, jer posla uvijek ima. Kuhaj, peri, čisti, idi na Pazar, vodi brigu o drugima. Dobro sam kakva bih mogla biti. Svakim danom u svakom pogledu sve je manje onih koji svoj probitak duguju poštenom radu. Nema firme koja pošteno posluje. Poštene su samo do trenutka dok se političkom voljom ne utvrdi drugačije. Lopov do lopova, čisti lopovluk.
- I, meže im se kako kaže Seke iz TV serije „Ruža vjetrova“.
Mene ovakva država više ne interesira. Ona je interes lopova i crkve. Poštenje, stanuje drugdje.
Pričajmo o picama. Mala, velika, Jumbo, četiri godišnja doba, Margarita, mešana, mešaj Mola...
Za ručak imam fažol. Ni grah, pogotovu pasulj, nisu loši. Kobase, rebarca, malo ovčetine, daje aromu.
I tu temu ću preskočiti jer pored blogera od kužine; NF-a, Alexxla ,dobijam kompleks manje vrijednosti.
Kužina ipak nije moja domena.
U blogosferi osjećam se slobodna. Do ovog zakona o nepočudnim mislima. Nismo svi Šamil iz Trogira.
Da, ne zaboravim, fažol je gotov.
Gotova sam i ja.
Nezaposlena iz generacije maturanata 68.-aša.


Vrijeme, vreme, vrime je kuhinja. Malo Ti, malo Ja. Jaja...





- 09:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.01.2013., ponedjeljak

500.-ti...







500.-ti...

Jutros sam se probudila po 500.-ti put s „blogom“ u krilu. Dite je poraslo i bez „Zdravstvenog odgoja“. Kažu: „- Daj dite materi“, a meni se to ne čini pametnim. Ditetu je misto u narodu. S narodom. Skandinavci su pametniji. Čim dite postane punoljetno pokažu mu vrata u svijet. Kod nas naprave mu kat na bespravnoj gradnji, kupe auto, poklone mu štednju, upišu ga na faks za koji misle da je najbolji, zaposle ga fiktivno u svojoj firmi, plate pir, ...Dite nema razloga što da misli. Za njega misli familija.
Što god mislila iza mene je 500 postova. Toliko dana blogerskog razmišljanja. Za plavušu i previše. Priznajem nisam se umorila. Lipo je buditi se i novom danu smijati se u brk. Onog dana kada nestane te radosti ne treba se buditi.
U ovoj poplavi Rozgi, Severina, Lane 1, 2, Stavrosa, Cetinskog, niza klapa, Rusnerice, rado bih čula odu životu, studentsku himnu; „Gaudeamus igitur“.
Gaudeamus igitur,
iuvenes dum sumus;
Post iucundam iuventutem,
post molestam senectutem
nos habebit humus...
...
U veselju živimo,
dok smo tako mladi;
jer kad divna mladost prođe,
pa nam kruta starost dođe
shrvat će nas jadi...

Dobro, pjesma je jedno, život drugo. Blog treće.
Osobito 500.-ti.





Vrijeme, vreme, vrime je za nazdraviti. Zdravi & veseli bili!



- 09:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.01.2013., petak

A,E...




A, E... by Lula

Jutros sam se probudila s jasnom namjerom pokazati zube. Nove. No, moram pričekati. Ovo je tek početak. Svaki je početak težak. Teško je otvoriti usta i reči:
- A, E... Prijateljica i teniski partner, stomatologinja, svesrdno mi je ponudila vraćanje zdravog i ljepšeg osmijeha. Sve ono što mi nedostaje zubima pokušat će nadoknaditi. Jedino pamet, ne. Za nju nema lijeka. Tko je nema, neće je ni imati. I, ne treba. Ja je imam za izvoza. Samo me tečaj kune hebe. Nikako zaraditi. Zaradila sam samo stres i po koju manje vlas u kosi. Kažu kako je to normalno. Iskreno ja ne pravim razliku između normalnog i nenormalnog. Stavim kosu crtu ( / ) iza „ne/normalno“. Tako riješavam problem i jednačinu s jednom nepoznatom.
U zemlji problemi se samo ostave po strani. Osnuje se komisija, povjerenstvo, neka nova Agencija za ovo & ono. Tko otvori usta dobije odmah po njima. Prijatelj mi je dobio dijete. Nije vadio na vrijeme, a don Šime mu je zabranio uporabu kondoma.
A, E...
Idu dani, ponedjeljak, utornik, eto ga petak...kaže, Seke.



Vrijeme, vreme, vrime je; A, E...Jezik za zube, poručuju s Kaptola.
Narod piše: Oko za oko, pasta za zube!



- 11:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.01.2013., utorak

Zakon...






Zakon...

Jutros sam se probudila normalno, na vrijeme. Nenormalno bi bilo da nisam. Za divno čudo u kući nema komentara. Rasprave nema odavno. Normalno ne izaziva čuđenje, nenormalno još manje.
Dežurnog psihijatra na putu nisam srela. On obično ordinira na ulici pred TV kamerama. Nije lud sjediti u ordinaciji i čekati slučajne pacijente. Danas na svakom koraku ima pacijenata. Dovoljan je jedan mikrofon i osjećaj da ih netko želi čuti & vidjeti. I, pročitati. Grad je pun Šamila. Face, portali & forumi, također. One u klupama institucija nije dobro spominjati. Institucije rade.
Trogir je siromašniji za jednog jučer pritvorenog Šamila. Detektiran je Šamilov IP, a ON, lociran, uhićen, transferiran, procesuiran. Normalno. Nenormalno bi bilo da nije. Nije ON biskup Pozajić.
- Svi smo mi, Šamil!- rekao je jučer jedan na ulici. Danas ga nema. Institucije rade. U Splitu, radu. Neki iđu, neki ne...
Snijeg pade. Nekomu glava...



Vrijeme, vreme, vrime je zakon. Zakon s rupom...



- 15:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.01.2013., ponedjeljak

Sila...





Sila...



Jutros sam se probudila s južinom u kosi. I s gaćama na štriku. Zagreb u snijegu. Mato Lovrak na pruzi. Nadan Vidošević UN U2. Ivica Mudrinić na otoku Žutu. Tukac u crvenom. Sveki u Komiži kod Cara, liječnika. Tukac, sin joj u redu za pregled kod ortopeda. Bozanić na Kaptolu. LGBT ispred. Simona na ispovijedi. Milanović & Kajin nebitni. Bomba na autobusnoj postaji u Zagrebu. Spomenik palim bojovnicima Armije BiH u Mostaru U zraku.
U p. m.-u ima li tko da radi?
Svi su U.
Nitko na ... poslu.
Uži dio Splita je sve više uži. Radnja do radnje se zatvara. Nema posla.
Nitkog za to, ne boli nježnik. Najvažniji je kondom. Treba ga nabiti do ušiju, do grla. Dubokoga...
Duboko, duboko je more...
More i gore...Mere, može, meže, Seke mi...



Vrijeme, vreme, vrime je za ubit vola. Di ćeš ga naći kad su okolo sve ovce. I, igara...


Care, care govedare, koliko je sati?
Sulejmane, tu spas mene...
„Sila“, ne pita...



- 12:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.01.2013., petak

Oluja 2...



Oluja 2... .


Jutros sam se probudila olujom nošena. Zvonik nove crkve na Brdima se oglasio. Gospa od Kauflanda nešto tiše, crkva preko puta, preko ulice Domovinskog rata nekada Žrtava fašizma dovoljno jako da je svi na Ravnim njivama čuju. Splitu je navučen prsten crkvi. Nekada 17. sada se broju ne zna. Zna se samo da dobro navučen kondom štiti sluh. Kondom glavu štiti.
Pamet teško. Teško je sačuvati razum pred olujom s Kaptola sa oltara koji želi promjene. Na djelu je oluja, filmskim riječnikom Oluju 2. sa zadačom skidanja sadašnje vlasti. Prekjučer uzoriti kardinal Bozanić, jučer dr. Adalbert Rebić, danas Msgr. Valentin Pozaić, vjerski preobraćenik, ugledni fizičar dr. Davor Pavuna te čovjek iz škrinje, prof. Šeparović podižu oluju riječi. Oluja netrpeljivosti, mržnje, netolerancije za sve one koji drugačije misle i govori osvaja medijski prostor što eterom, što tiskom.
U Oluji 2. koja treba pomesti satove novog programa „Zdravstvenog odgoja“ spominju se; talibani, Marx i Engels navodni izumitelji kondoma, Staljin i Berije, korisnik kondoma Lenjin, Udba, komunisti, kao i po Brešanu navodna direktiva Josipa Broza Tita:
„- Narodi Jugoslavije, kupujte kondome kao da će sutra biti rat, a trošite ih kao da nam predstoji sto godina mira“...
Svaka oluja ne prolazi bez žrtava. Pitanje je dana kada će oluja podići prašinu s ulica, prevrnuti kontejnere jedinu nadu naroda izgubljene vjere u bolje sutra, rasplamsati vatru nezadovoljstva.
Riječi nošene olujom pogađaju. Postavljene eksplozivne naprave po Zagrebu pogađaju nevine još i više.
Oluja 2. postaje naša stvarnost otimajući se kontroli.
Kada odgovorni nađu odgovor na pitanje : - Tko je kriv?, Tko...?- bit će već kasno.
Oluja 2. piči, sto na sat...

Vrijeme, vreme, vrime je za reći Do*ta!





- 17:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.01.2013., utorak

Mosor...





Mosor...



Jutros (06.01.) sam se rano probudila na Mosoru. Trebalo mi je više od pola sata vožnje busom i tri sata pentranja da shvatim da sam na vrhu, na Debelom brdu 1044 metra visine. Gledajući oko sebe pridošle koji su na trenutak hvatali dah pred udarom bure, postalo mi je jasno zašto je brdo dobilo takvo ime. Debeli mi, Debelo brdo.
Pogled dopire do Visa, Sveca, Hvara, Korčule, Šolte, Brača, do vjetrenjača kod Biskog, Dugopolja. U daljini se naziru; Dinara, Trogir, bliže Kozjak, Zvjezdarnica, u podnožju Kaštela, Solin i Split, Stobreč, Žrnovnica.
Predivno.
Cijeli uspon u organizaciji vodiča „SPV Split“ i „Mosoraša“ je po tradiciji označavao početak nove sezone penjanja što je pratilo u podnožju vrha otkopavanje prošlogodišnjeg šampanjca i zakopavanje nov/o/vogodišnjeg.
Nije Dalmatinac koji ne pije šampanjac!
Povratak u realnost trajao je tri sata silaženjem kozjim stazama.
Susret sa civilizacijom je obilježen malim korakom preko kravljeg govneta i velikim korakom za nas u hrvatsku realnost, sjedanjem u kabrio Fiću - Zastavu 850.
Smrdi, smrdi...realanost...

.

Vrijeme, vreme, vrime je fiskalnih računa. I ovrha po starim računima.

- 15:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.01.2013., subota

Basna...





Basna...

Jutros sam se probudila u toru okružena s ovcama. Ovna nisam vidjela ali sam po komešanju stada osjetila njegovu prisutnost. Nazočan je glavom, rogovima ali i nježnikom. Malo, malo pa poneka ovca zableji sretna što je bila zaskočena. Najjače blejanje dopiralo je s kraja tora. Mediji su prenijeli vijest kako vukovi nekažnjeno otimaju ovce i stavljaju ih na oltar vučjeg „punog stomaka“. Umjesto kazne, budu nagrađeni dobrim obrokom. Kazniti ih značilo bi kažnjavanje svog, ovčijeg takuina. Tako nešto ovcama ne pada na pamet. Ono što im pada svakodnevno na dušu to je da ih ni prošli vlastodršci, a ni sadašnji ne smatraju vrijednijim više od dvije marke oli jedan eur po kili mozga.
Svi bi ovcu, janje, vidjeli nabijeno na ražanj kod Macole na Dalmatini, na Boraji, na Klisu, na Braču u Škripu, na Pecama, kod Fanite u Podšpilje, na Visu, u Ravnim Kotarima...
Ovce su spremne na žrtvu, jer su tako odgojene. Ali, dokle? Nove generacije koje prođu satove zdravstvenog, seksualnog odgoja brzo će shvatiti kako biti heben ili biti nataknut na ražanj nije vrhunac življenja. Shvatit će kako ako ne mogu hebati majku vuku mogu ga navući na tanak led. Smjestit mu saobraćajku, poturiti papir na potpis, ozvučiti mu radni ured, namjestiti djelatnicu voljnu pušenju na mjestu zabranjenom za to, podmetnuti baketinu...Samo je pitanje vremena.
Kad tad i ovce dođu pameti. Kako kaže nobelovac Andrić, pisac, ni Hrvatski, ni Srpski, ni Bosanski već i Srpski, Hrvatski i Bosanski, svakih pedeset godina na ovim prostorima ovca se pretvori u vuka.
A, onda nastane hebana. Ovan će na vuka, vuk na vuka, a ovce u kolo.
Udri Linđo...


Vrijeme, vreme, vrime je kad svatko svatkog hebe. Nekvalitetno, ali s fiskalnim računom pisanim s desna u lijevo...



- 20:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.01.2013., srijeda

Jak hezkou procházkou*...




Jak hezkou procházkou*...





Jutros sam se probudila umornih nogu, punog srca, bistra u glavi, tanjeg takuina, sretna što je još jedna godina iza mene.
I druga, „duga“ Nova, ispred mene. Čestitkama nikada kraja. Rado ih primam još draže šaljem ljubljenoj obitelji te dragim prijateljima. Želim u Novoj kako sebi tako i drugima zdravlja, sreće, uspješnog posla & novca, ljubavi, pravog partnera, novih znanja, svakako više pameti, mira, sposobnost slušanja drugih & njihovih potreba...
Doček Nove, zdravica, Praha, Prag i Češka su iza mene... Báječný!* ...( Google: Prekrasno!)
Ispred, Hrvatska pred izborom potonuća ili održanja glave iznad vode do vremena kada će njom početi upravljati; mladi, znanje, struka, odabrani „upravljači“ oslobođeni nepotizma, manje kriminalno nastrojeni, društveno odgovorniji...Libertas!
Put do poštene & pravedene Hrvatske posut je brojnim žrtvama & neizvjesnog je kraja. Netko će reći; - Daj Bože da se tim putem što brže prođe, Sulejman bi dodao; - Inshalla! Niti ću dodati niti oduzeti, vjerovat ću da je to moguće i ostvarivo u mom životnom vijeku. Nema mi druge do živjeti u nadi do sto šeste godine. Nije lako biti najstarija osoba u RH-a.
Ako vjerujemo da nam je spas u turizmu, ugledajmo se na Čehe i zaboravimo na kuknjavu što nam „kruzeraši“zagušuju Stradun, Široku, Rivu, Peristil, Pozdrav Suncu, Pulu, Gornji grad, Plitvice, Kopački rit, Krku nego baš naprotiv, poželimo još veći pičvajs. Zamislimo se na brojci 9. milijuna posjetitelja koliko godišnje posjeti Prag. E, ali to nije ostvarivo bez rada i blagdanom, radnim danom do kasno i odricanja lagodnog života.
Probudimo se što prije iz mamurluka & uvjerimo sebe kako svojim rukama upravljamo svojom sudbinom. Ne, rukama trenutačne nesposobne vlasti, Gandhijevaca i istarskih kozara, međimurskih narodnjaka, slobodnih neovisnih strijelaca, nemušte nacionalističke oporbe, uzročnika našeg sadašnjeg jada.
Jak hezkou procházkou*...
* Kako lijepa šetnja...( kroz vijeme & prostor).

Vrijeme, vreme, vrime je jadnika. Probudi se Victore H. & piši „lepo da te ceo svet“ razumije.
Lijepa naša – riječ:
Zdravi & veseli b/p/ili!




- 19:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se