U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Između... Jutros sam se probudila iz navike. Nekima to nije pošlo za rukom. Probudila sam se nekako između subote i ponedjeljka. Između ostalog. Sveki nije dobro. Terapija ne uspijeva. Jutros je završila između dva bolnička kreveta sa slomljenom bedrenom kosti. Bolno. Tukac je skoro pa stalno uz nju...
O teniskom partneru kojeg je hercika uzdrmala nemamo vijesti. Ugašeni telefoni, vrata zabravljena. Meilovi su bez odgovora.
Na teniskim terenima gerijatrija, 75., 76., 72, 67., 63., a ja se provlačim sa; tek sam ušla u 64.-tu. Sve je u glavi. Vodila sam 5:0 da bih nakon izjednačenja, spašavala set, 7:5. Drugi nismo završili ali rezultat do prekida 3:0, lijepo zvuči.
Između dvije vožnje do bolnice i ostavljanja Tukca kod Majke palo je kupanje. Trstenička plaža puna. More 23 C, zrak ne bitan. -Teplo, kako se ovdje kaže. Uhvatila sam se u razmišljanju. Pa ovaj sažetak je sličan dnevnom zapisu blogerice Luki 2. Razlika je u tomu što su nam interesi sasvim oprečni.
U sutonu, šetnja između Krstarice i Fregate, ulicom R. Boškovića do mosta prema Campusu, izaziva tihu jezu. Butik do butika zatvoren. Prostori s objavom najma ili prenamjene. Razbijeni izlozi. Šetača nema. Samo na platou ispred marketa kao mušice ispod kandelabra okupile se starice. Scena slična u tinelu doma za stare ali ovog puta na otvorenom. Bez naplate zraka koji udišu nejaka pluča. Istjerali su ih ukućani kako bi u miru pogledali TV dnevnike.
U zraku se „njuši“ depra. Sva sreća 8. listopad je u kalendaru na zidovima javnih poduzeća i državnih institucija crven i odavno zaokružen. Petak, subota, nedjelja, ponedjeljak, mali godišnji odmor. Sindikalisti bi rekli;- Mashalla, koja lipota. Tko ovo more platiti?! Na žalost, ZNA SE. Plaćamo mi; svojim doprinosima, porezima, gubitkom radnih mjesta, mizernim mirovinama, političkom nezrelošću jer ne znamo izabrati prave... BiH je jučer birala lokalnu upravu iz mase od stotinjak stranaka i nekoliko desetaka tisuća skoro isto toliko hiljada kandidata za tu vlast. Bojim se bit će sve isto kao „pre“.
Na ovim prostorima moguća je samo promjena vremena, vrimena nakon anticiklone, najavljeni dolazak ciklone sa zapada kao što sve dolazi iz tog smjera.
Između, nema promjena...
Vrijeme, vreme, vrime je između prošlosti i budućnosti. Baš sam pametna. Tukica...