U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
U ime Oca... Jutros sam se probudila na Tijelovo. Jednostavno. U Splitu.- Turim ti kitu, reče mi u mimohodu, Tukac moj. Bolje meni vengo Kerumu. U zemlji gdje su svi veći katolici od Pape ne bi me čudio sraz Tukca & poteštata. Zamišljam zapadnu obalu grada i Tukca u položaju ležećeg policijota. I Keruma u ferariju. Niskopodnom...
Bože kako je teško ostati normalan u ovoj zemlji između mora i Dinarida. Đaba deset Božjih zapovijedi, đaba tisućuljetna kultura u Hrvata, papak do papka, pakšu do šupka. Nima Splita do Splita...
Ankete govore sve. Sve goli partizani. Svi bi u nedostatku bračkog kamena posegnuli za metkom i kamom i presudili bi homićima. Opet bi nahebali boduli poput kapetana iz 46.-te, Josipa Mardešića iz Komiže. Ljubav prema istom spolu bila bi nagrađena metkom. U glavu. Nježnikom u guzicu. Prstom u međunožju...
U subotu „Parada ponosa“ proći će kroz povorku kršćana poput onih nekada na Golom otoku. Udarit će brat na brata, sestra na sestru, otac na kćer, majka na sina...
Kršćanin na homića. Ubit će Boga U njima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga...
Amen...
Ajme meni, Tukac moj...
Vrijeme, vreme, vrime je za ubiti Boga U njima... U ime Oca i Sina i Duha Svetoga...