srijeda, 27.02.2008.

Život

život je prilika, iskoristi je
život je ljepota, divi joj se
život je san, učini ga stvarnim
život je izazov, suoči se s njim
život je ljubav, uživaj je
život je tuga, nadiđi je
život je borba, prihvati je
život je obećanje, ispuni ga
život je sreća, zasluži ju
ŽIVOT JE ŽIVOT, brani ga.

- 15:16 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.02.2008.

Zbog Valentina?

Photobucket


Ah ah koji dan!

Bijah nešto down tokom dana, a onda.... odjednom... iz šumarka skrivenog... ;) izvirio je osmjeh moj... uhvatio me čvrsto, vodio me nježno, držao me ugodno, činio me razigranom... sve zvijezde bile su moje!

I još su... sjaje li sjaeeeeee!

Jel je to zato što je valentinovo?

Njet... samo se potrefila jačina udara...

Uf, uhh , koji filinzi... a kako da ja to vama opiše?

Znate ono kada ste ispunjeni jednom osobom, a zove se najbolji prijatelj jer znate da mu se možete ogoliti, pričati o svemu, da je sa vama i kada je dobro i kada je loše. Koji vam ne popušta i ne dopušta bježanja, skrivanja, obmanjivanja sebe.... ahhhh... prijateljska ljubav.

Ta naša povezanost... iskrenost... koja je sve dublja, jača i isprepletenija da je postala nerazdvojiv dio mene, ja nje, ona mene... držim je na jednom mekom i toplom mjestu.... srcu i čuvam je duboko u sebi...

Znate ono kada ste sretni jer uživate u svome hobiju... daaaa... bijah na svojim satima plesa....
Trm tt trm trt... prt pr r tra ta ta.... :D TANGO! Seeeeeeexy... mmmmnjamiiiiiii! Volim tada izbaciti SVE iz sebe! Od pogleda, pokreta, ženstvenosti, duše...

Pa dođete doma i protutnjite sa novim koracima i pridodanim svojim glupostima... nasmijete svoje ukućane sa donešenom energijom...... pa ih gledate i uživate u njima... u njihovome osmjehu...

Znate ono kada se malo pobrkaju uloge i preokrenu pa gledate kako roditelj „raste“ uz vas... jača... pronalazi se... zadovljniji je... sigurniji... i vi ste sretni zbog njega... a zapravo ništa ne radite... ne namečete svoje... samo ste.... pored... saslušate... pružate svojom prisurnošću potporu, oslonac... a on sam traži i pronalazi za sebe...

Znate ono kada uživate u zajedinčkim trenucima. .. iskorištavate svaku priliku dok se još može.... i sretni ste što ste imali prilike u svome životu upoznati te osobe jer su predivne, dobronamjerne, srčane... duše...

Znate ono kada vam se otvaraju nove mogućnosti... novi poslovi... i znate kojim smjerom želite pohoditi... kojim se razvijati... a opet ne znate što vas na tome putu čeka...

Kada nemate straha, a niti ravnodušnosti....

Kada želite prepustiti se...

Doživjeti i iskusiti...

Svom svojom puninom...

Cijelim svojim JA...

ljubav...
strast...
slobodu...
razigranost...
tugu...
ljutnju...
sreću...

nesputanost...


Pa da budem i malo u điru dana....

Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva;
ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.
Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se,
zaboravlja i prašta zlo;
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.
Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada,
sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje.


Tragajući za pravom ljubavi, često to činimo grčevito i svoja prevelika očekivanja često pretvorimo u neostvarive snove. A ljubav je među nama, samo je treba iskopati ispod površine... sretno Valentinovo!


Photobucket

- 21:53 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.02.2008.

Majke su nas naučile

DA CIJENIMO DOBRO URAĐEN POSAO:
"Ako cete se tuci, idite napolje - upravo sam obrisala parket!"

O RELIGIJI:
"Moli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku!"

O LOGICI:
"Zato sto sam ja tako rekla, eto zasto!"

O VIDOVITOSTI:
"Uvijek nosi cist ves, u slucaju da zaglavis u bolnici."

O IRONIJI:
"Nastavi da se smijes i dacu ti razlog da places!"

O APSURDIMA:
"Zacepi ta usta i jedi vec jednom!"

O NEMOGUCIM MISIJAMA:
"Pogledaj tu prljavstinu na tvom vratu!"

O VREMENSKIM USLOVIMA:
"Kao da je tornado prosao kroz tvoju sobu!"

O PREUVELICAVANJU:
"Rekla sam ti milion puta-ne preuvelicavaj!"

O KRUZENJU MATERIJE U PRIRODI:
"Ja sam te donijela na svijet, ja mogu i da te odnesem!"

O ZAVISTI:
"Postoji na milion djece koja nemaju srece kao ti da imaju ovako divne roditelje!"

- 22:18 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 05.02.2008.

STRAH I SAMOSPOZNAJA (II dio)

Mislila sam staviti post u dva dijela, ali neeeeću... nisam za mase... mučite se malo i ja se mučim sa pretvaranjem misli u riječ (što mi ne ide baš lako) i koprcam se sa svojim životnim situacijama... nut

što sam guuuude (prasica). :pPpPpP



Ma što ja imam vama govoriti kada vi sami birate... stoga prava istina je da vam dopuštam da si sami izaberete da li ćete post prepoloviti i pročitati ga u dva dijela ili u komadu.
I sad mi recite da nisam darežljiva, a pogledajte koju slobodu izbora vam dajem. mouthwash


Puno puta se bojimo pratiti sebe, ono što vas vuće... no treba biti iskren prema sebi jer se dovoljno volite da budete fer prema sebi i da se NE LAŽETE. Slušajte se, osluškujte. Pri tome imate dovoljnu svijesnost da postoji mogućnost da će se nekoga udaljiti jer nas neće shvatiti, no pitanje je da li ćete imati hrabrosti i snage napraviti korak naprijed i preči preko svojih emocija koje su nam primarne kočnice u samospoznaji.

„Što je loše? Sve što proizlazi iz slabosti.“ Nietzsche

Poražavajuće je da skoro svi biraju svoje izbore strahom (a sve pozitivno ima i svoju negativnu stranu), umjesto da prate sebe i urade ono što je za njih najbolje. A donositi odluke i izazovi su sigurna potvrda naše slobode izbora i uopće dokaza da smo živi. Čim se za nešto ne borimo, ne riskiramo... NE ŽIVIMO!

Svi težimo ka samospoznaji, a bojimo se upravo sebe izraziti i kočimo se raznim nebitnim stvrima koji nas okružuju jer su nas tako učili. Ono što nas gura naprijed u životu je osmijeh u srcu, a ne na licu jer na licu dođe i prođe, a onaj u srcu je onaj koji traje duže... Zašto i kako? jer je odraz onoga koliko smo u skladu sami sa sobom... koliko smo spremni da slušamo i čujemo što je ono što stvarno želimo... i ono najvažnije... koliko smo spremni da se izborimo za nešto što želimo.. bez da to nešto.. jednostavno zakopamo zato što su nas je društvo krivo učilo ili mislimo da nešto ne zaslužujemo ili se bojimo da ćemo nešto ili nekoga izgubiti.

Kao što sam pisala u jednome od prijašnjih postova prepreke u samospoznaji nisu racionalne vec emocionalne prirode.. naše teškoče da upoznamo sebe potiču iz naših različitih strahova, a ne iz nedovoljnosti našeg razuma.

Ja se npr. sa svojim strahovima svađam ;)
Odnosno gledam ih direktno u oči... bacim se sa litice i stvaram krila... uletim u crnu spilju i proučavam stijenke... i... ugase se... nestanu kao da ih nije ni bilo.

Treba prikupiti hrabrosti i napraviti ono što nas je inače bilo strah jer smo se bojali mogućnosti da ćemo npr. istinom o sebi ili o nekome izgubiti, razočarati ili udaljiti neku nam dragu osobu.

Ovo dalje što ću pisati je samo jedan od ljudskih strahova, ali još skoro pa najštetniji u postizanju samospoznaje.

A to je da tokom življenja ne živimo sebe i Život već živimo strah, a u tome previranju svi lažemo, ali ćemo se pravdati da pretežno lažemo sitnice. No koliko su to sitnice? Koliko su one bezazlene?

Uvidjela sam da i nisu baš bezazlene.

Jer kako i koliko će nas onda neka osoba znati u potpunosti, ako ju sitno lažemo? Kako ćemo inače stvoriti neki kvalitetan odnos? Kako će znati naše misli, naše stavove, naše trenutno stanje i osjećaje, naše drugačije poglede koji joj se možda neće svidjeti?

Volim biti iskrena u cilju postizanja što kvalitetnijeg odnosa, povezivanja i upoznavanja.

Međutim ljudi različito reagiraju na istinu i dešavaju se da umjesto što boljeg upoznavanja dobijemo udaljavanja.

Što se više odupiremo iskušenjima sitnih laži jedino tako se bližimo samospoznaji i oko nas će se zadržavati ljudi koji će nas prihvatiti onakvi kakvi jesmo.

Nismo više djeca da se bojimo različitih pogleda, različitih predrasuda. Zar još uvijek tražimo mjesto u društvu tako da se priklanjamo? Tražimo svoje mjesto na krivome mjestu onda...

Ponekad nas određeni trenuci života ostavljaju šokiranim jer se naša dobronamjerna istina ne prihvati i razočaramo nama drage i bliske osobe. No da ih ne razočaramo danas bi nas i dalje kočili u postizanju svoga puta... samospoznaje.

A da ćemo i dalje razočaravati.. i to je neminovno, no treba težiti što više ka skretanju sa toga puta kako bi se bližili istini.

Sitne laži se nakupljaju i postaju navika, odnosi ostaju očuvani, a koliko su kvalitetni? Tako čovjek može nakon nekoga vremena i da pukne, jer je prešučivao i prešučivao i nastane krah, a koji se ne bi desio da su sitne laži bile otkrivene mnogo prije i održao bi odnose na životu te ih učinile kvalitetnijima (ili udaljenijim ili pak sve udaljenijim nego ikada).

Prijateljica vas pita da li se dobro našminkala, a izgleda kao Barbi i bolje bi izgledala bez toliko napadne šminke, a vi joj ipak kažete da se dobro našminkala puštajući ju da paradira gradom da joj se drugi smiju? Ali ste je pustili da ostaje u iluziji jer se bojite da ćete ju povrijediti, a ona vam je k tome još zahvalna jer ste „iskreni“ jer da ste joj rekli istinu bi se uvrijedila ili bi možda i prihvatila jer cijeni vašu iskrenost... a odnos bi se hladio.

Koliko puta se smijemo, a tužni smo, sjetni ili što god drugo i umjesto da pokažemo svoju pravu prirodu i stanje... gušimo sami sebe, stvarajući si nesvijesnio svijesne pritiske u duši i tijelu... zar se toliko volimo? Čega se bojimo izraziti? ne prihvaćanja našega stanja od drugih, izazivanja njihove brige i sučuti i izbjegavanja objašnjavanja... tko nas sili da nekome nešto objašnjavamo? Imamo jezik da kažemo da nismo baš od smijeha i veselja taj dan ili pak trenutak pa će nas nečije društvo možda malo i dignuti, drugi neka se prilagođavaju i mi im se sa svojim trenutnim stanjem prilagođavamo. Uostalom što smo se onda nalazili ako nismo za duštvo... sve je povezano... riječi su male, tijesne i puno puta nedovoljne...

Ili sam moj sviježi primjer sa mojim roditeljima što su bili žalosni što ću možda ostati doma za NG? Nakon što nisam otišla ipak sam im rekla da jesam kako bi bili zadovljni, a ja se osjećala ne baš ugodno sa tom sitnom laži. Nakon toga laž nije stala sama od sebe i samo na njima već se otrov proširio i na ostale koji su me pitali u roditeljskoj nazočnosti. BLAH!
Jest da se oni brinu i i žao im je no dragi moji hranitelji drugi put ćete sami ispaštati za svoje osjećaje jer sami ste ih si stvorili svojom percepcijom. Meni doček nije nešto posebno i važno, dan kao svaki drugi dan i sasvim mi je bilo o.k. ostati doma jer mi je to bilo potrebno. I da drugi put lažem? Zato što oni ne mogu stvoriti empatiju na ono što sam im govorila? Neću.

U životu je sve stvar balansa. A plodovi kugle zemaljske, humanoidi, su skloni disbalansu. Pa je stoga možda logično da se određenim prirodnim zakonima vrate u balans.

Svatko od nas može izvući nekoliko svojih primjera u kojima bi, da prestane prešućivati okolini neke stvari, istu tu okolinu razočarao. Razočarao bi ju time što bi postao – ON SAM.

Naime ne treba se bojati da ćete ostati sami jer oni koji vas ne zavrijeđuju ili ne razumiju sami će otići, a na njihovo mjesto će doći oni koji vas razumiju i biti ćete još sretniji i ispunjeniji jer možete izraziti upravo ono što jeste (kao osoba pratila sam svoju crtu koju sam imala (koliko sam mogla i kolike su bile moje tadašnje mogućnosti), u tinejđerskim danima smo cucali alkohol, ali sam to ubzo prestala jer mi nije ležalo, pustila sam da se drugi oblokavaju ne popuštajući pod tuđim nagovaranjima, izlazak u disko me nije previše ineteresirao i išla sam umjesto svaki petak i subotu, svaku drugu ili pak treću subotu ili petak, potom je došao period života kada sam svaki vikend bila vani u pratnji sokova i tu i tamo popila 2 čaše alkohola, za mene više nego previše. Naime uvijek sam se puno bolje zabavljala bez alkohola i poticala društvo da se mrdnu bez njega, dok su se oni mojim sitnim ludostima, spontanošću i ne zamaranjem tko me gleda mogli pridružiti tek kada bi se nacvrckali).

Sa tim principom eliminiramo iz svog života ljude koji nisu dovoljno vrijedni da ih nazivamo bliskima ako nas ne mogu prihvatiti – takvi nam ne trebaju. I na isti takav način mogu reči da se selektira/filtrira partner koji će voljeti ono što jesmo.

Je li ipak bolje govoriti istinu, čak i pod cijenu razočaranja drugih? Moja odluka i sama priroda koja me vuče mi je rekla da jest.

Volim biti gola i golaće oko mene koji će me ogoljevati :P

Ima situacija u životu da nas ili mi nekoga povrijedimo, ali to je samo trenutak slabosti, na tu ranu ne treba dalje stavljati otrov već lijek. Stavljajući lijek nanovo se povezujemo i osjećamo njegovu dubinu i on našu, a površina koja se izrodila iz ružnih postupaka i riječi se izgubi.
A ako osoba nije sposobna vidjeti našu dubinu… i da joj pokušavamo na dalje pružiti svoju ljubav, podršku i razumijevanje… uporno odbija vidjeti…onda je bolje usmjeriti se prema onima kojima će naša ljubav biti od značaja i od pomoći za nadolazeće trenutke u životu…

Znamo da dobronamjerna iskrenost može dovesti do razočaranja ili poboljšanja odnosa, da li se naš stav prema nekome i nećemu možda neće svidjeti biti ćemo pripravni i ne iznenađeni ljudskim reakcijama jer smo spremni za sve solucije, no nadamo se pozitivnoj. A kako će nas netko doživjeti ovisi o tuđem kutu gledanja, potrebama i svjetonazorima, no biti ćemo spremni ali i žalosni jer nas ljudi nisu razumjeli i ispast ćemo ili bezobrazni, možemo dobiti neprijatelja, da nas mrze i svašta nešto ostalo... Međutim ne treba se brinuti jer... svatko je odgovoran za sebe.

I za mene je to dobra filtracija za ljude koji će me okruživati i koji će me prihvatiti u cijelosti, a umjesto onih koji ne mogu, naići će oni koji mogu.

A što si više svoj, iskren si, poštuješ se i pratiš svoj put dobijaš i više mogućih neprijatelja, a ako imaš onih koji te ne vole ili ne podnose znači da si tek tada postao čovjek. Žalosno, ali istinito.

Jer čovijek koji nema neprijatelja nije (svoj) čovjek.

Ja stoga bijah duuugo ne čovjek i konačno se sputih sa oblaka (sa malo nespretnim i tvrdim slijetanjem) i započeh transformaciju iz aliena u (nižu) rasu zvanu humanoidi. :P

Hmmm... ili sam se tek počela dizati iz mrtvih pa postajem alien?

Vi prosudite, pa mi recite jer ja NE ZNAM puno toga...

NE ZNAM je najistinitije od od bilo koje istine koju ću reči svome b(l)ogu... na koju groznu sudbinu sam suđena... da cijeli život ne ću moći SVE znati.... stoga... puno toga NE ZNAM. NE ZNAM! Pa što?

Što su te ruže čudne biljke... čeeek što nisi guda? NE ZNAM... ja sam SVE... i ništa...

A NE ZNAM dragi moji skleroza me hvata... Aizhaimler priča samnom... oštrouman je, „vidi“ ono što se golim okom ne vidi, zgodan, voli muving, jak karakter... mmmnjamiiii! pričali smo samo 5h... pa drugi put 6h i nikako se pozdraviti... a biti će zato jer brzo zaboravljamo pa ponavljamo jedno te isto pa ni ne znamo da prođe 5-6h.... hmmm... rekao mi je da sam brza na jeziku i opasna... ja?... moram da se stopim sa novom ja...
...da vidimo koliko dugo će on ostati samnom krečući se sa svojim putem UZ moj put, a ne po mome putu ili gazeči moj, a ja ću se truditi ne gaziti njegov ;).... Odosmo na role danas... :DDDD


Postani bolja osoba i budi siguran da znaš tko si prije nego sto sretneš nekoga novog, a nadaj se da ta osoba zna tko si.


Mene dobiti je jedna bitka,
mene imati je jedno blago,
mene ljubiti je izazov pravi,
mene zaboraviti je nemoguće!!!



P.S.
Na koliko se načina može voljeti?
….riječima, pogledom, dodirom, dušom, umom…..



Pozdrav by JA


- 14:02 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.02.2008.

Svjetlo...

... za one koji traže će naći

Photobucket


Photobucket


Photobucket

... za buđenje novih duša

- 13:52 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 01.02.2008.

Krug

Photobucket
Život


Photobucket
Svi kao jedan


Photobucket
Jednota


Photobucket
Jing Jang... povezanost


Photobucket
"Oko kojim ja vidim Boga isto je oko kojim Bog vidi mene"
Meistera Eckeharta

- 14:27 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 30.01.2008.

Penjanje

Krenut ću sa citatom od BeriX-a koji me potakao na cijeli jedan post! Viiiii....!
„Ako smo u stanju u svemu vidjeti Boga, imati ćemo osjećaj unutarnjeg mira, ljubavi i sreće - i to ćemo osjećati unutar tijela. Ali ako nismo to u stanju, naša prava priroda će i dalje ostati onakva kakva je - božanska.“

Ja gledam svoje roditelje, oni žive ne razmišljajući, ne osvješčujući viđenje o sebi, a sa time i svijeta. Oni samo žive, zapravo preživljavaju :P.
Međutim u tome njihovome življenju (preživljavanju) oni ispunjavaju svu svrhu svoga življenja, bilo je oni svijesno ili nesvijesno živjeli i doživljavali.
Prihvatili su jedno drugo ono što jesu. Rade ono što im u nekome periodu života dođe, bave se sa onime što vole. Nemaju nekih većih životnih problema. Dobri su ljudi i sa nikime se ne kače. Pa gdje ćeš veće sreće! Unutarnjeg mira! I ljubavi!

E sad koliko su oni zadovoljni?
Ne mogu reći da baš nisu, no kod ljudi na tome razvojnome putu penjanje ide sporo i neka nesvijesna unutrašnja nezadovoljstva (nesigurnosti) ih „tjeraju“ da na određenim djelovima sebe rade i rastu. Nitko ih ne tjera na to, sama priroda (njihovo „JA“) ih tjera, ja ih prihvaćam onakve kakvi jesu, a moja prisutnost, samo moje postojanje im ujedno pomaže u rastu.

Duhovno se penjući postiže se sigurnost u sebe... stekla sam način života da uživam u većini stvari i ljudima, samo izaberem što me više privlači i to si ispunim, ako okolnosti dopuštaju naravno. Šetam li, uživam u šetnji i promatram sve oko sebe, uživam u cvrkutu ptica, mirisu mora... Ako me nešto privlači upišem tečaj i nečime se bavim ne zato da smršavim, održavam liniju ili da sa time održavam zdravlje (to mi dođe posljedično) već zato jer je to privuklo moje unutrašnje „JA“ i želi se izraziti kroz to (izaći kroz to) to me ispunjava, pri tome uživam u satima učenja... kada pričam sa nekime to su mi trenuci za nove spoznaje... ako sam sa partnerom prihvaćam njegovu ljubav kao nešto što mi on ŽELI dati i izražava se (ju) na svoj način jer svatko sam sebi pronalazi smisao u nečemu... ja pronalazim SAMA sebi u partneru izvore užitaka i na taj način uživam u njemu, uživam kad se smije, kad je sretan, volim ga promatrati, vrelo izvora mi je za uživanje! I ništa mi pri tome on ne radi i daje jer ja sama sebi pronalazim, stvaram i uzimam! I jednostavno uživam u njegovome postojanju!...
Na taj način „proizvodim“ svoju ljubav koju mu i dajem kroz raličite pokazatelje. On ju osjeća i stvarajući na svoj način svoju ljubav daje mi je. Nitko ne traži ništa jedno od drugoga već je se sve automatizam, uzajmano povezano, prepoznaje se i DAJE! LJUBAV JE DAVANJE!... Primanjem njegovog načina ljubavi stvaram si čišći uvid u prepoznavanje njegovoga stanja duha i da li se udaljava od mene.... Ne prepoznajući neke partnerove potrebe nadam se da će mi ih reči, gušeći me nekim svojim potrebama kažem mu u nadi da ćemo se uspijeti dogovoriti i uskladiti, razumjevanjem i kompromisima i na taj način se stvara i održava odnos... kada su neki teški trenuci, došlo je vrijeme da prijeđem još jednu prepreku... jednostavno prihvaćam ono što mi dođe kao nešto neminovno i doživljavam svaki trenutak u svoj svojoj punini, bila to težina, učenje, ispunjavanje ili ugoda... I UČIM!


Živim Tu i SADA nesputana sa sobom i ljudima... i čekam... pratim... osluškujem... BUDNA!


Prošao je pokraj mene... a vjerujem i još mnogo puta tokom mog života... samo nisam išla za tim... osmjehnuo mi se i pozdravio... nasmijala sam mu se tako slatko... jer bila sam BUDNA...


Mnogi previše proučavaju isprepletene niti pedantno prateći svaku nit dok ne shvate od kud dolazi i kamo ide i na taj način ne vide i ne uživaju u slici koju niti stvaraju.

Previše se vrti i gubi oko ne bitnih stvari, a opet svi koliko to neki ne vidjeli dolazimo do istoga samo različitim putevima, različitim iskustvima.

Životne istine prije ćemo otkriti ako prestanemo srljati i tražiti odgovore na krivim mjestima i jednostavno dopusti životu da se odvija, i situacije će same dolaziti... mi... naš put će ga stvarati isprepleten sa još milion drugih puteva. A na tome putu treba biti obziran prema drugima.

Većina traži odgovore na način da im se daju na gotovo, uvlačeći nas u prepucavanja, cjepidlačenja, a samo iskustvo daje odgovore, a iskustvo imamo svaki dan ako želimo gledati i učiti. Kako će im moje iskustvo dati odgovor kada sam ja samo ja i moja spoznaja je moja spoznaja. Kako nekoga možemo podučiti iskustvu kada se iskustvo ne uči već doživljava.

Ako dajemo na gotovo... neće moći prepoznati sebe i svoj put... zato i postoji „zlo“ da bi se moglo prepoznati „dobro“... uostalom, svatko mora proči svoje „zlo i dobro“ i s time svoj put i s njime pronaći sebe... ono što jesu... kada shvate... biti će nagrađeni... krenut će u nove lijepše dimenzije života.


Ja svoj put stvaram prepuštajući se svome filingu i pratim se ispunjavajući ono što me čini sretnom, ne gušeći više sebe u njihovome postizanju. A sam put me vodi ka različitim preprekam, novim izazovima i novim spoznajam. Put... niti jedan nije lak, ali pokušavam ne posustati pred novim preprekama već ih gledati direktno u oči jačajući se i gaseći ih pogledom.

Svoje „JA“ upoznajemo tek riješavajući se i smanjujući svoje različite strahove... i tek tada se počne živjeti u riječi Ispunjeno u punom njenom sjaju i ljepoti... a ljepota je u BUDNOSTI.

Ne znam da li mogu to osluškivanje sebe nazvati intuicija no to nešto je presudni faktor u spoznavanju svijeta oko mene. Imamo priliku i mogućnost da baratamo sa raznim podacima, ali ono što je u nama i što nas vuče je najviše u skladu sa našim unutarnjim saznanjem i po tome prihvačamo ono što se nama čini najviše vjerojatnim.

... sve dok sebe ne volimo, nečemo povjerovati ni da nas drugi mogu voljeti...

Niko nas i ništa ne može uvjeriti da smo voljeni... ljubomorna osoba ne vjeruje da je voljena jer ne voli samo sebe. I to je suština stvari.

Ljubomore se ne može osloboditi svjesnom odlukom ili samokontrolom. Jedini način da je se riješi je da zavolimo sami sebe.. tek tada ćemo zaista povjerovati u tuđu ljubav i osloboditi se sumnji koje iznutra nagrizaju i uništavaju život..



When I think back
On these times
And the dreams
We left behind
I'll be glad..

'cause
I was blessed to get
To have you in my life
When I look back
On these days
I'll look and see your face
You were right there for me

In my dreams
I'll always see you soar
Above the sky
In my heart
There will always be a place
For you for all my life
I'll keep a part
Of you with me
And everywhere I am
There you'll be

Well you showed me
How it feels
To feel the sky
Within my reach
And I always
Will remember all
The strength you
Gave to me
Your love made me
Make it through
Oh, I owe so much to you
You were right there for me

'Cause I always saw in you
My light, my strength
And I want to thank you
Now for all the ways
You were right there for me
For always...



Među ljudima se stvaraju različite veze i odnosi... i treba se naviknuti na činjenicu da i kod njih postoje mane, ili nešto što se prezire..

Ako to primjetiš moraš se odlučiti da li ti je važniji taj nedostatak ili ono što ti taj odnos znači i potruditi se da sačuvaš nečiju naklonost dajući prednost onome što je u vašoj vezi lijepo, u detaljima i u cjelini, ne obazirući se na ružne postupke i tražeći ljepotu u onome što će pomoći nastavljanju i produbljivanju prijateljstva, pa će to završiti na obostrano zadovoljstvo....


Love is a constant battle between the heart and the mind;
True Love is when they agree.



! LOVE YOU...
You asked me why I love you,
It caught me by surprise,
To see the depth of the question,
Written in your eyes.

So I searched my deepest heart,
For an answer pure and true,
Though my reasons are so many,
I’ll only name a few.

On days I am in darkness,
And black clouds threaten rain,
You hold me close against you,
And take away the pain.

My own dreams you encourage,
Never ridicule nor persuade,
Allowing me my freedom,
Barring all charade.

You’ve wrapped me in security,
That enfolds me day by day,
You’ve made me feel respected,
And taught me how to play.

While under the light of the moon,
As we drift on love's sweet drive,
My passion in undeniable,
You make me come alive.

So the answer to your question,
Should not come as a surprise,
When I say, I love you, deeply,
You’re perfect in my eyes.


Do You Know?

Do you know what it means when I say
I Love You?
Do you truly understand, I hope you do
The love that I have is very deep in my soul
The Love I have for you, I can not control
I would do anything to bring
a smile to your face
I will always be there with a warm embrace
My shoulder will be there when you have to ball
My hand will be reaching for you when you fall
When you are hurting, I too will feel your pain
And when things get out of control,
I will be there to keep you sane
My last breath will go to you
Baby, please understand my love is true
When I say I Love You,
Know that it comes from deep inside of me
It's not just three words, can't you see
It's all of my heart and soul put into a phrase
If people knew how much I love you, they would be amazed
So when I look deep into your beautiful eyes so a new
I can truly say that I do Love You!



...ostvarivanju veze kakvu želite bitno ćete se približiti budete li u stanju..
..zadovoljno živjeti bez takve veze...
...ne nastojati ispuniti se energijom druge osobe..
..ne osjećati potrebu za nadziranjem postupaka drugih...
...znati kako zadržati centriranost u vlastitoj energiji..
..iskreno znati šta osjećate...
...komunicirati bez okrivljavanja i manipuliranja..
..ne koristiti se svojom dramom kontrole...
...ostati odvojeni od problema svog partnera..
..biti otvoreni za poruke koje vam donose podudarnosti...
...osjećati se ugodno kada ste i samouvjereni i voljni primati..
..ulagati napore radi ostvarenja vlastitih ciljeva...





- 17:50 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.01.2008.

STRAH I SAMOSPOZNAJA

Jedan post biste mogli pročitati i uz muziku...



Sve više razmišljam o odustajanju pisanja bloga...
Razlog zbog kojega sam ga počela pisati... nema ga više... došla sam do onoga što sam tražila.

Riješila sam se svojeg glavnog čvora koji me je kočio u životu i stvarao kroz život razne prepreke koje sam morala proči, a koji sam dobila na poklon od svojih roditelja pročitavši njih i njihov odnos na svoj način...

Mi nismo samo tjelesni plod naših roditelja, mi smo i njihov duhovni plod.. rodili smo se kao dijete tih duhovnih ljudi i njihovi su životi imali neopoziv učinak na to tko smo mi.. da bismo otkrili svoje pravo ja, moramo priznati da je naše pravo ja počelo iz polažaja između njihovih istina.

Život naših roditelja ima značenje za nas... treba otkiriti koje... što smo u životu trebali naučiti... moramo pokušati otkriti čemu su nas naši roditelji naučili, a istodobno i šta su oni sa svojim životom mogli bolje napraviti... ono što bismo promijenili kod svojih roditelja jest dio onoga na čemu već radimo u svom životu... svako ljudsko biće, bilo svjesno toga ili ne pokazuje svojim životom što misli kako bi se trebalo živjeti..

Nitko sebe u cjelini ne može spoznati odjednom, u jednom bljesku koji sve rasvjetljava.. naša je duša kao splet brojnih podzemnih pećina, međusobno povezanih zamršenim prolazima..

Osvjetljavamo kutak po kutak sebe samih i pećinu po pećinu naše unutrašnjosti.. često tumarajući i sapličući se..

Svoje stvarno biće uočavamo kroz niz djelomičnih uvida koje zatim povezujemo u cjelinu, onako kako se sklapa mozaik...

Kako napredujemo, naši strahovi naizmjenično slabe i jačaju...

Slabe jer se tope iluzije koje po svaku cijenu valja čuvati.. i jačaju kada naiđemo na neke od samoobmana koje još uvijek nismo spremni da napustimo jer nam život bez njih izgleda nemoguć.. ti naleti pojačanog straha su, međutim, privremeni. Splasnuće nastavimo li da potkopavamo svoje iluzije...

Što smo manje skloni samozavaravanju, to imamo manje razloga da se bojimo susreta sa bićem kakvo zaista jesmo...


Na putu ka spoznaji o sebi susretala sam se sa različitim preprekama koje sam trebala preskočiti. Jedna me je usporila u pronalaženju sebe, ali koliko god me je slabila i jačala me je, ističući moju crtu sa kojom sam se polako spoznavala i uzdizala, boreći se da uhvatim zraka... zapravo cijelo vijeme sam rasla i rast je bio spor jer se moj čvor polako otpetljavao... trebalo je samo vremena... da se dio čvora otpetlja... tada je nastupilo traženje izlaza

Tražeći izlaz, pojavila se Prekretnica života. Počela sam se gledati njenim očima i doživjela rušenje cigli koje sam taman na jedvite načine upravo uspjela poslagati. U jednu ruku još više me odvukla sa moga puta jer cigle su bile na mjestu, ali pre slabo zaljepljene da bi se držale i lako ih je bilo rasklimati. U drugu ruku da ju nisam doživjela ne bi pronašla sebe... svoje JA... barem ne na tako rapidan način. Konačno sam sve te cigle očistivši ih od prašine ponovo vratila na mjesto i nadodala još par na njih i dobro ih učvrstila kvalitetnim ljepilom. Te cigle bile su dubine moje duše i nisam ih poznavala... istina je da ih nisam htjela čuti.


Prošla sam puno putova koji nisu bili moji, a u stvari jesu, raskrižja koja sam pre brzo prošla i nisam ih zamjetila ili skrenula na nepoznate staze...

I sve to da bi pronašla jednu posebnu ženu (nikad ne zaboravi to)
… odlazak, samoća, prijateljstva, vrata (zatvorena da bi se otvorila), znanje (sve znanje ovog svijeta), sloboda, riječi (i opet riječi koje su sve ono što sam ja), ljubav, dodiri, buđenja i srce, beskonačna bitka za biti/vrijediti/postojati jer nisam znala da sve to jesam, plave zore i ljubičaste večeri….


Prošavši taj dio života pokrenuo mi se život u SADAšnjem trenutku... promatrajući ga širom otvorenih očiju... budna... tu i SADA... učeći sve nesputanija... riješavajući se unutrašnjih i vanjskih faktora... promatrajući i zapažajući.

Svi mi moramo provesti koliko god je vremena potrebno da bi prošli kroz proces pročišćavanja prošlosti.. većina nas ima dramu kontrole koju moramo prevladati, ali kad jednom to učinimo možemo shvatiti više značenje zašto smo djeca određenih roditelja i na što su nas spremali svi preokreti i obrati u našim životima...
Svi mi imamo duhovnu svrhu, misiju, kojoj težimo, a da toga nismo potpuno svjesni i kad to jednom potpuno osvijestimo, nas život može krenuti dalje...


It aint over till it's over..heard some where and that's so true about life..no matter how much sorrow or pain we go thru or how much happiness...there's always more to experience ...more to see and learn.....
(Nije gotovo dok nije gotovo...
čuo/la sam negdje i to je tako točno u životu... nebitno koliko tuge ili bola iskusimo u životu, ili koliko sreće... uvijek ima još više da se iskusi...više da se vidi i nauči...)


Poslije nekog vremena naučiš onu finu razliku između držanja za ruke i očekivanja duše.
...
I naučiš da ljubav ne znači oslanjanje i da društvo ne znači bezbjednost.
...
I počneš da učiš da poljupci nisu ugovori i da pokloni nisu obećanja.
...
I počneš da prihvačaš poraze podignute glave i otvorenih očiju, smireno kao odrasli, a ne očajno kao dijete.
...
I naučiš da gradiš svoje puteve u sadašnjosti jer je tlo sutrašnjice suviše nesigurno za planiranje...

Vjerujem...
Da zrelost ima više s vrstom iskustava koja smo imali i što smo naučili od njih a manje s brojem rođendana koje smo proslavili.
Da su naše porijeklo i okolnosti možda utjecali na to što jesmo ali mi smo odgovorni za to što smo postali.
Da smo odgovorni za ono što radimo bez obzira kako se osjećamo.
Da ili ti kontroliraš svoj stav ili on kontrolira tebe.
Da moj najbolji prijatelj i ja možemo raditi svašta ili ništa i izvrsno se provoditi.
Da ponekad kad sam ljuta imam pravo biti ljuta ali to mi ne daje pravo da budem okrutna.
Da zbog toga što se dvoje prepire na znači da se ne vole. A samo zato što se ne prepiru ne
znači da se vole.
Da samo zato što nas netko ne voli na način kako mi to želimo, ne znači da nas ne voli sa svim što posjeduje.
Da dvoje ljudi može nešto istovremeno gledati i vidjeti nešto potpuno drugačije.
Da ti se život može promijeniti u par sati i to uz pomoć ljudi koji te uopće ne poznaju.
Da diplome na zidu ne čine dostojno ljudsko biće.
Da je život dragocjeniji nego što to novac ikada može postati.
Da je ljubav najmoćnije oružje.




P.S.
Hodam ispunjena pitanjima, mislima i iščekujem čudo, a istovremeno sam tako mirna i prazna.


Želim vam dan prekrasan poput VAS!



- 13:58 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 23.01.2008.

Spoznaja o ljubavi

Dati (pravu) Ljubav nekome ne može se odmah jer treba vremena da se spozna što je to (prava) Ljubav. U pubertetu smo se zaljubljivali i učili voljeti. Velikoj večini se desilo da budu i ostavljeni tokom života. Što smo više razmišljali i spoznavali učili smo kako biti što obazriviji prema drugome. Na tome putu učeći napraviti balans postali smo zbunjeni i neki su se okrenuli više ka ispunjavanju samo njihovih potreba, a neki samo tuđih potreba. Mislim da je velika većina prošla tu školu.

Malo njih uspijeva napraviti balans i biti zadovoljan u vezi. To se postiže razumjevanjem pojma ljubav. No do toga treba doći. I nije okrenuta samo ka jednoj osobi, našemu partneru ili bližnjima. Treba naučiti voljeti, prihvatiti, razumjeti sve ljude, a da bi se sve to postiglo PRVO! treba naučiti.... VOLJETI SEBE! cerek Tada nam se počinju otvarati vrata ka novim spoznajama i dobivati polako odgovore na stara pitanja.

Ljubav je Život cerek

Za mene je Ljubav kada je osoba spremna preći preko puno prepreka... koja ne pada i ne odustaje tako lako... ako nekog voliš spreman si primiti od njega ružnu i sretnu vijest... ako joj se ne priča poštuj to, ako je umorna poštuj to, puno stvari ljudi uzimaju pre osobno. Ljubav je kada si spreman prihvatiti da ćeš se možda nekad i razočarati... jer i naš partner griješi isto kao i mi... i ako si međusobno praštamo, pričamo otvoreno, ne opterećujemo se glupostima... dobivamo ono nešto... rijetko...

Večina ljudi kreću u vezu jer ih privlači tijelo, požuda i zadovoljstvo, no nakon što splasnu te prve slatke čarolije sposobni su jedno drugo odbaciti na prvoj banalnoj prepreci – greški, a kasnije i greškama jer ih pamte svaki put dodavajući crticu na zid negativnosti jer ne znaju dublje razumjevanje što je to zapravo Ljubav.

Kada nas osoba počne prihvačati kao prijatelja, kada počne osjećati da iz nas izlazi neka dražest i počne za nama čeznuti kao osobom onda možemo reči da nas voli. Tada je ispunjen istinskom ljubavi prema nama. Tada NAS prihvaća u potpunosti ono što jesmo, pomažući nam i ostajući u najtežim trenucima sa nama. Tada je i sam seks oplemenjen uzvišenom ljubavi.

Zašto volimo neku životinju? Cvijet? Dijete? Jer ima svoju neku dražest i ne očekujemo ništa od njih jer nam već daju... ono što jesu... volimo njihovo samo postojanje i „ljubimo“ ih.

No prema djeci se ima briga i krivnja, a za odraslu i zrelu osobu ne treba imati brigu jer ona bi se trebala znati sama za sebe brinuti i zauzeti za svoje osjećaje.

Ako se prema odrasloj osobi potavljamo kao roditelj i brinemo onda ju gledamo kao dijete koje ne zna što i kako treba raditi. Ako se bojimo nešto reći što nas guši ili smeta to znači da se bojimo da ćemo ju izgubiti jer osjećamo da je emocionalno zahtjevna (osjetljiva) i stvara nam krivnju.

Potrebe partnera treba ispunjavati maksimalno se dajući no ne gušeći sebe. Kada osjetimo da nas neki njegovi zahtjevi i potrebe guše treba otvoreno porazgovarati, dogovoriti se i uskladiti bez primisli da nas se sa time manje voli, ako osoba nije sposobna za to kad tad će otići svojim putem. Plakat ćemo, bolit će nas, ali s obzirom da razumijemo i „vidimo“ neke stvari zaželjet ćemo joj da si nađe sreću negdje drugdje jer osobe ne možemo mijenjati doli one same sebe.

Kada je nekome dobro samo ono što on voli i radi tada ne voli mene niti druge već samo sebe jer s time ne prihvaća različitosti. Ako me voli zato što sam dobra, hrabra, pametna, imam lijepe oči, usta, osmjeh, humor, nek zajedničke interese... tada ne voli mene, jer imam još puno drugoga, pa i lošega. Mora me prihvatiti onakvu kakva jesam, cjelokupnu.

Jer svi potječemo iz istog izvora i na putu smo ka spoznaji o sebi i istini života, a na tome putu prolazimo teška razdoblja i učinjene greške su nam samo informacije i usmjerenja koja nam pokazuju kamo dalje i na čemu trebamo više poraditi i spoznati, osvijestiti se više o tome.

Tako da u većini slučajeva „negativna“ djela posljedica su izgubljenosti i straha, a ne toga što smo „loše osobe“. Stoga je dobro znati da i ljudi koji takva djela rade, ne rade to zbog „zla u sebi“ već zbog toga što ne znaju drugačije.

Sve većom spoznajom što znači biti sa nekime u dobru i zlu i ovisno o stupnju razumjevanja svatko postavlja svoje granice.

Granice su odluke, a odluke nose posljedice...

hold the person that you love closely, if they're next to you.
the one you love, not the person that'll simply have sex with you.
appreciate them to the fullest extent,
and then beyond...

cause you never really know what you got,
until it's gone...


Volim jer Ljubav ima lijepu stranu, a ružne sam svijesna prihvačajući greške kao penjanje... ka putu Istine.

Kada nekoga prihvatimo u potpunosti onda ga volimo jer postoji. Ljubljeni smo jer postojimo.

Mali Princ (Antoine de Saint-Exupéry)
A kada se dan rastanka približi: Ah! reče lisica... Plakat ću. Sama si kriva, reče mali princ, nisam ti želio nikakva zla, ali ti si željela da te pripitomim... Naravno, reče lisica. Ali ti ćeš plakati! reče mali princ. Naravno, reče lisica. Znači, time ništa ne dobivaš! Dobivam, reče lisica, zbog boje žita. Zatim doda: Idi pogledaj ponovo ruže. Shvatit ćeš da je tvoja jedinstvena na svijetu. Vrati se onda da mi kažeš zbogom, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu. Mali princ ode ponovo vidjeti ruže. Vi uopće ne sličite na moju ružu, vi još ništa ne značite, rece im on. Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama tisuća drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu. Ruže su se osjećale veoma nelagodno. Lijepe ste, ali ste prazne, reče im on još. Čovjek ne može umrijeti za vas. Naravno, običan prolaznik povjerovao bi da moja ruža sliči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavolio. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusjenice (osim one dvije-tri radi leptira). Zato što sam nju slušao kako se žali, hvali ili kako ponekad šuti. Zato što je to moja ruža. I on se vrati lisici: Zbogom, reče joj on... Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo... Bitno je očima nevidljivo, ponovi mali princ da bi zapamtio. Vrijeme koje si uložio oko tvoje ruže čini tu ružu tako dragocjenom. Vrijeme koje sam uložio oko moje ruže... reče mali princ da bi zapamtio. Ljudi su zaboravili tu istinu, reče lisica. Ali ti ne bi trebao zaboraviti. Ti si zauvjek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za tvoju ružu... Ja sam odgovoran za svoju ružu, ponovi mali princ da bi zapamtio.


.......Zatim reče: Znaš... moja ruža... ja sam za nju odgovoran! A ona je tako slaba! Ona je tako bezazlena! Ona ima samo četiri ništavna trna da je brane od svijeta...



Na putu ka spoznaji što je to ljubav nailazimo na različite prepreke.

Samo oni koji preuzmu rizik da odu predaleko mogu eventualno otkriti koliko daleko se moze otici..
..ne odustaj od prava da budes u krivu..

promijeni zivot mijenjanjem stavova uma, sto god um moze zamisliti i vjerovati, to moze i ostvariti..
..dopusti duhu da te vodi cijelim putem..

zrelost ovisi o tvojoj spremnosti da se suocis s odgovornostima i napravis realne planove da im udovoljis..



Spoznajući i učeći sve više što je to ljubav počinjemo shvačati zašto smo svi isti, a opet različiti, zašto i kako možemo voljeti sve ljude. Tada im postajemo podrška u teškim trenucima, a greške su svakodnevica.

Gubimo ljutnju, uznemirenost i nezadovoljstva jer razumijemo sve više puno toga... postajemo sve snažniji za suočiti se sa daljnjim borbama u spoznaji što je Život. Svakom greškom se osvijestimo i popnemo stepenicu više. Na tome putu neki napreduju brže, a neki sporije.

No prvo moramo naučiti VOLJETI SEBE! i prestati se bojati sebe, ukrotiti ego da bismo mogli napraviti prvu stepenicu ka slobodi uma i postajati sve jači da bi smo mogli početi voljeti druge... bezuvjetno... i to ne gubeči i gušeći sebe u drugome ili drugima... zadovoljni... ispunjeni... sretni... prazni, a puni... jer spoznali smo što TO ispunjava prazan prostor.

A sebe nećemo moči izgubiti jer (Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, savjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom. Psalam 32:8) znamo što smo i po tome ćemo držati do sebe bivajući s nekime. Kada netko drži do sebe dolazi do interakcije i druga osoba mu se prilagođava, a tako i mi njoj. Oba dvoje ostajemo individue koje rade i vole određene stvari u život, prihvačaju različitosti i nisu emocionalno zahtijevne i uspijevaju se sporazumjeti učeći jedno o drugome i ne zamjerajući jedno drugome isprepličući svoje živote i svijetove.

Ljubav.... od djece ništa ne očekujemo da bi ih voljeli, njih jednostavno volimo... isto tako se vole i drugi... jer svi smo (Božja) djeca i na svome putu griješimo.


Kako se čuva ljubav

...Majka i dječak hodaju plažom...
U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."

Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno šaku..."

Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"

Na to majka, sa smješkom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."

Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto.. kako se čuva ljubav..


Vjerujem da je svaki čovjek spreman razmišljati svojom glavom, slušati svoj glas, svoj unutarnji glas, prepoznatljiv po tome što se i prečesto buni protiv društveno nametnutih i uvriježenih pravila, te spreman otpustiti slijepa vjerovanja, društveno nametnuta uvjerenja i stavove... Da je sposoban postići otvoreni um, i da slijedi "svoja" uvjerenja... ovaj naš svijet jedno prekrasno mjesto ispunjeno ljubavlju, mirom, tolerancijom, razumijevanjem.

Vjerujem da je energija "probuđenih" ljudi dovoljno jaka da barem malo "razbudi" sanjalice...

Vjerujem u Ljubav!

- 13:41 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.01.2008.

Mana

Zahvale Berixu što mi je svojim pitanjima postao muza za postove.
Došao si mi taman u trenutku kratkoga spoja između mozga i ruku i uspio si ih dogovoriti da se udruže, spoje i ponovo sprijatelje kako bi stavili zajedničkim snagama nešto na „papir“

Pa da te uveselim ispunit ću ti želju i dati traženi odgovor... vidim da ga nisi uspio sam nači stoga ću ti pomoći jer uviđam da imamo neke sličnosti... a to je da ne gledaš samo loše ljudske strane već i lijepe strane od tuda i onaj WOW! I zašto nisi mogao vidjeti moje mane.

Zato sada uzimam telefon i zovem "Red za čistoću"... zubo


MANE...

1. Ne mogu sve ljude zadovoljiti, a pogotovo partnerove potrebe jer ne vidim sve jer nemam oči za sve, ali imam zato uši, znači SEBIČNA sam I BEZOSJEČAJNA.

2. Na glupa kažem jesam, na pametna kažem jesam, na luda kažem jesam, na zgodna kažem jesam, na ružna kažem jesam, znači POVLAĐUJEM jer svakome dajem ono što želi čuti, jer prava istina je ...SVE sam.. U odnosu tko gleda, kako gleda i pod kojim kutem gleda postat ću model koji im se više sviđa (pa gdje će dobiti veće slobode mašte?!)

3. Ne govorim uvijek istinu jer bi nekoga zabolila, svježe...mami i tati nisam rekla da sam ostala doma za NG jer sam vidjela tugu i brigu u njima na samu tu ideju i mogućnost da ću ostati doma, znači LAŽLJIVA... hmmm k tome se pridružuje i LICEMJERNA i ...

4. Ponekad kada osjetim da mi netko ne dopušta da se izrazim pileči svoje ja izfrusrirana počnem piliti svoje i dobijem kako želim da se samo mene sluša, znači potvrđujem da sam SEBIČNA! Zar opet sestro razmetna? S time da se tome pridružuje i TVRDOGLAVA.

5. Munjara sam i počinjem biti sve više svoja sto na sat, s time potvrđujem da sam LUĐAKINJA. Sestro razmetna zar si i to?

6. Živim u Guzogradu stoga sam od djetinjstva naučila mrdati guzom i ne mogu se riješiti te mane pa se često netko spotakne, padne na mene i onesvijesti se. Moram ga šamarati i dizati da progleda jer to je samo jedan dio pokupljen iz Guzograda. Jer u guzogradu se i rudnik kopa, dimljak zna propustiti i pokojeg Tihomira prezimena Neugodni misleči da je Djed Mraz.

7. Volim puno toga, a pogotovo provoditi vrijeme sa meni dragim ljudima, da ne spominjem vrijeme ispunjeno sa partnerom.. nedam mu mira niti dok jede jer ga uživam promatrati kako žnjopa... nedam mu mira dok spava jer ga volim gledati dok spava, i igrati se s njime uživajući kako miče nosom, usnama misleći da ga neka muha smeta... volim ako netko priča u snu jer se volim kidati od smijeha na neartikulirane zvukove ili pak na neku uspijelo složenu krratku rečenicu, znači ZLA sam i MUČITELJICA...

8. Večinu partnerovih prijedloga da se ode nekamo ili napravi nešto ispunjavam jer volim muving i otiči gdje god, a što je novije tim bolje, no uživam i u utabanim stazama... jer to je vrijeme koje provodimo skupa, a kamo god otišli znam da čemo se dobro provesti, pričati, zabavljati, odmarati. No kako mi SVE može biti dobro?!!!!!!. Heh... nije... jer nije se primjetilo da je na početku pisalo VEČINA, a ne sve i da se ne zna da sam za partnera napravila nekad nešto što mi i nije baš napeto ili mi se neda, a on to baš želi i voli, a ja sam prešutila i napravila jer sam LAŽLJIVA i nisam rekla ISTINU i LICEMJERNA sam ili se nije uspjela izboriti neka moja ideja i želja već njegova jer sam popustila... znači još ka tome sam POPUSTLJIVA.

No kada izjavim ne, ne želim, ne da mi se, e onda je TOČKA i molim ispoštuj bez da to prihvatiš osobno!... ej, ej, mala?! To me boli! Pa sada si znači i BEZOBRAZNA?! Ne može to tako!!! i LJENA si uz to i sad već troduplo potvrđeno SEBIČNA i samo na sebe misliš.

Daješ malo poticaja i ideja da se ide nekamo ili nešto napravi, da je na tebi da se nešto pokrene išlo bi se umjesto 5 puta 2 ili 3 puta. Hoooony... nisam JA TI! Hoćeš me prihvatiti ono što jesam ili ćeš tražiti nešto što će tebe gurati i očaravati te količinom ideja kako bi mi (sebi) se mogao diviti? Zar nije bit druženje, društvo, uživanje jedno u drugome i onome što radimo i gdje jesmo? Jest da je s moje strane manje... no... pogledaj malo, svugdje nas je i svašta radimo i uživamo, slažemo se i lijepo nam je... zar želiš uništiti ono lijepo što imamo i što smo stvorili? I mogu ispuniti tu tvoju kvotu muvinga jer to volim kao i ti, ne radim to jer me to tlači... ispunjavamo si želje, ti si sretan sa svojih 5 ispunjenih želja, a ja sam sretna sa mojih tri koje taman upadnu i ispune se u tvojoj krizi za idejama, no ako me ne možeš voljeti takvom kakva jesam to znači da želiš svoriti od mene sebe i da postanem ambicioznija..... znači DOSADNA, INERTNA I BEZ MAŠTE sam...

10. Moji problemi nisu partnerovi problemi i često mi se desi da ih izgubim putem do kuće, no on se svejedno ljuti na mene kao da je to njegovo čudeći mi se kako je meni... eto ti na vraga... većinu vremena dobro, a ako ne uspijem izgubiti na putu do kuće ostavim ih ispred kućnoga praga u nadi da ih neće pronači dok mu ih ja ne odlučim pokazati i predati kao poklon jer ga cijenim i poštujem i želim da me ili samo ponekad sasluša bez mudrovanja, ne tražeći savjet ili da čujem što misli o nečemu priupitavši ga ili ako ga pitam za savjet da me ako ima što god za reči da me svjetuje, znači i KOMPLICIRANA sam uza sve ono ostalo.

Nije niti čudno da sam SAMA... kada sam eto uza sve ostalo i ČUDNA... biljka... i promijeniti ću do kraja života ime u... Sama Čudnabiljka ako treba....naime i u biljkama sam čula da imam dvojnicu... doznala sam joj i ime... Ruža kaže da se zove, samo što ona ima više bodlji nego ja, tako da molim drugi put kada mi netko kaže da sam Čudnabiljka da mi se donese Ruža Dvojnica pa da buemo u paru i sa trnom više jače!


Kada susretnete takvu osobu u životu ona je jadna i nije vrijedna življenja, a kamoli žaljenja, sebična je, bezosječajna, povlađuje, lažljiva, licemjrna, tvrdoglava, zla, dosadna, popustljiva, inertna, bez mašte, komplicirana i sve ostalo što vam padne na pamet. Preporučam vam da pijete 1,5 L -2 L tekućine na dan kako biste imali dosta tekućine jer trebat će vam za pljuvanje... vježbajte svoje tijelo i duh jer trebat će vam energije...


Pozdrave vam šalje JA... u nadi da će vam se ispuniti san: "Ne želim sresti niti ikada u životu upoznati Sama Čudnubiljku, a s time niti njenu Ružu Dvojnicu" i lijepo jutro - dan - veče vam želi ovisno kada budete čitali ovaj dosadni post.

P.S.

Veza nije projekt realiziran riješavanjem problema, veza je odnos koji se treba stvarati i održavati.

- 13:14 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (11)
Prosinac 2007 (10)
Studeni 2007 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Život, životne dogodovštine, misli i sječanja.

"U mladosti treba ljubiti, u zrelosti pisati knjige i u starosti napokon govoriti istinu." Richard Bach

"Ako se nešto može popraviti,
Čemu onda biti nesretan?
A ako za to nema lijeka,
Opet nema svrhe biti nesretan"

Još malo pa...
znat ću što sam to JA
znat ću što sam to
znat ću što sam
znat ću što
znat ću
znat
zna
zn
z


Svi žele mijenjati čovječanstvo, a nitko sebe.

"Samo život posvećen
drugima je vrijedan
življenja" Albert Einstein

" Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
Ne vjeruj zato što je to zapisano,
Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."
Siddhartha Gautama Buddha

"Mogu izabrati između toga da budem žrtva u svijetu ili
pustolovka koja traga za svojim blagom.
Stvar je samo u tome kako ću gledati na svoj život." P.Coelho

"Sve je u oku gledatelja, u tome kako duboko i iz kojeg kuta gledate"

"There are two kinds of people in the world - those who walk into a room and say,
"there you are", and those who say "here I am!"
Abigal Van Buren

RAZMIŠLJANJE
"Lakoća kojom određena mišljenja postaju opća, proizlazi iz
nesposobnosti većine ljudi da stvore vlastito mišljenje osnovano
na vlastitom razmišljanju." Gustav Le Bon

"Kad je ljudima dosadno, dosadno im je ponajprije stoga što su dosadni sebi samima." Hoffer Eric

"Čovjek koji ne mjenja svoje stavove nije čovjek nego spomenik."

"Dok volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kada ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav."

"Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren."

"Priroda je najbolji učitelj slobode, jer sve slobodno u njoj diše i ide, sve osim čovjeka."

"Ludim smatraju onoga čije se ludost ne poklapa sa ludošću većine." Sigurd Hoel

"Svatko želi biti netko; nitko ne želi raditi na tome." Johann Wolfgang Goethe

"First you jump off the cliff and you build your wings on the way down." Ray Bradbury

"Sve naše umovanje svodi se na to da popuštamo osjećanjima." Blaise Pascal

website statistics



Linkovi

Osho meditacija

HTML i CSS tutoriali


Knjige

Stanislav Feldman: "Ljubav na drugi pogled"
Gary Chapman: "Rješenja ljubavi"; "Pet jezika ljubavi"
Njegova svetost Dalaj-lama: "Radost smirenog življenja i umiranja"
Sylvia Browne: "Anđeli naši nevidljivi pratioci"
Sogyal Rinpoche: "Tibetanska knjiga o življenju i umiranju"
Aharon Appelfeld: "Životna priča"
Robin Norwood: "Žene koje previše vole"
Neale Donald Walsh: "Conversations with God: an uncommon dialogue"; I. II, III

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se