signifying.nothing

Svecanosti koje se slave u blizini Palace.
Odnosi izmedju brace, sestara i ostalih clanova obitelji koji se uzajamno ne vole.
Krivudavi puteljak koji vodi do hrama u Kurami.
Posljednji dan Dvanaestog mjeseca i prvi dan Prvog.

ss.mns.109.

Raj.
Putovanje brodicom.
Odnosi izmedju muskarca i zene.

ss.mns.110.

Cesto se dogodi da neka dvorska dama treba posuditi neciju kociju kad odlazi ili kad se vraca u Palacu. Vlasnik kocije tvrdi kako mu je bas milo sto moze biti na usluzi, ali pratioci kocije ne kriju svoje nezadovoljstvo. Kocijasi se deru na volove jos grublje nego obicno i gone ih tako brzo da to dami nije ni najmanje ugodno. Prethodnici izgledaju vrlo uzrujano i stalno mrmljaju kako moraju pozuriti ako zele stici kuci prije mraka. Ocito, ni gazdi nije bas bilo previse drago sto je morao posuditi kociju, i dama odluci da mu se vise nikada nece obratiti, cak ni kad bude nesto doista hitno.
Ali s gospodinom Naritom sasvim je drugacije. Bilo to usred noci ili u ranu zoru, ni jedna dama koja je posudila njegovu kociju nije izlozena ni najmanjoj neugodnosti. Ocito je on vrlo pomno poucio svoje pomocnike. Ako Narito putuje nocu i vidi da se kocija neke dame zaglavila u kakvom dubokom utoru i da su kocijasi bijesni, on posalje svoju kociju da potjera volove i izvuce kociju. Covjek koji pokazuje toliko paznje prema sasvim nepoznatim ljudima, sigurno je svojim posluziteljima dao najbriznije upute kako da brinu o putnicima u njegovoj vlastitoj kociji.


ss.mns.176.

Volim zvuk flaute: prekrasno je cuti ga kako se polagano priblizava izdaleka, a i kad netko svira u blizini i potom se udaljava, sve dok sasvim ne utihne.
Nema niceg carobnijeg od muskarca koji uvijek sa sobom nosi flautu kad nekamo izjase ili ide pjesice. I premda mu je flauta zataknuta u halju i zapravo je ni ne vidite, drago vam je znati da je tu.
Osobito volim cuti kad se poznati napjevi izvode na flauti. Jednako je tako ugodno kad u zoru, na svom uzglavlju, nadjete flautu gospodina koji vas je posjetio; on smjesta salje glasnika da mu donese instrument i kad ga pomno umotate i predate ga, tad izgleda poput otmjenog jutarnjeg pisma.
Svirala s trinaest cijevi prekrasna je kad je zacujete u kociji u noci obasjanoj mjesecinom. Doduse, velika je i nezgrapna za sviranje - kakvo samo lice ljudi nacine dok pusu u nju! Ali i s obicnom flautom moze se vrlo neskladno izgledati.
Frulica je glazbalo vrlo prodorna zvuka, a od jesenjih kukaca najvise podsjeca na dugonogog zrikavca. Strahovito pisti, osobito kad se lose svira, i nije vam drago da ste u blizini. Sjecam se jedne svecanosti u Kamu, dok muzicari jos nisu bili izasli pred Njegovo Velicanstvo. Cula se svirka flauta iza stabala i bas sam pomisljala kako je to prekrasno, kad se odjednom pridruzise te svirale. Zvuk im je postajao sve ostriji i piskaviji, sve dok se svim damama, cak i onima cija je kosa bila najljepse dotjerana, nisu pocele dizati vlasi na glavi. Tada je povorka dosla pred Cara, a svi gudaci i duhaci instrumenti zasvirali su u skladnom jednoglasju.


ss.mns.120.

Zemljana salica.
Nova metalna zdjela.
Prostirka od rogoza.
Igra svjetlosti na vodi dok je nalijevate u neku posudu.
Nova drvena skrinja.

ss.mns.97.

Dvadesetcetvrtog dana Dvanaestog mjeseca Carica je odredila da se obavi Imenovanje Buddha. Vec je dobrano bila prosla ponoc kad je voditelj obreda zavrsio prvu sluzbu i svi izadjosmo iz hrama; neke krenuse kuci, a neke na tajni domjenak. Bila sam u kociji s jos nekom celjadi i voznja je bila uzitak.
Snijeg je vec danima padao, ali jutros je prestao i samo je puhao snazan vjetar. Ali tu i tamo vidjela se pokoja krpa tamne zemlje na mjestima gdje je vjetar otpuhao snijeg. Krovovi su, medjutim, bili potpuno bijeli, a cak su i bijedne kolibe siromaha izgledale vrlo lijepo pod snjeznim pokrovom, jednoliko oblivene mjesecinom kao da su natkrovljene srebrom. Ledenice koje su izgledale kao da ih je netko namjerno nejednakih duzina objesio po svim strehama, bile su nevjerojatno carobne i cinile se poput kristalnih vodopada.
Vanjski zastori na kociji bijahu podignuti, a kako nije bilo unutrasnjih zavjesa, mjesecina je ulazila ravno u kociju. Mogla sam jasno vidjeti damu koja je imala osam nizova svijetlo ljubicastih, sljivino crvenih, bijelih i ostalih halja; preko toga nosila je tamno ljubicasti ogrtac, koji je iskrio blistavim sjajem. Pored nje sjedio je gospodin u cipkastim hlacama od tkanine boje grozdja s krupnim uzorcima; nosio je i nekoliko bijelih halja, a u prorezima rukava nazirale su se zuckaste, ruzicaste i jarko crvene boje njegovih donjih halja; razvezao je zasljepljujuce bijelu esarpu svog dvorskog ogrtaca koji je smaknuo s jednog ramena, tako da su se u potpunosti mogle vidjeti njegove donje halje. Sjedio je tako da je jednu nogu stavio na prednji dio kocije i svakom bi se prolazniku taj polozaj cinio izvanredan.
Ona dama povukla se u straznji dio kocije da se skloni od sjaja mjesecine, ali je gospodin na njeno veliko cudo povuce naprijed, uvijek iznova govoreci joj stih: "Zubata studen siri se poput leda." Bijase to divan prizor i voljela bih da smo cijelu noc putovali kocijom; ali, nazalost, ubrzo stigosmo na nase odrediste.

ss.mns.161.