Nisu knjige samo slova i sadržaj. Pogledam na zadnjoj stranici datume kad se trebaju vratiti knjige pa mislim je li i te ljude koji su čitali prije mene knjiga isto oduševila. Jesu li što naučili od nje. Je li ih zabavila ili je možda bila dosadna pa su je vratili nepročitanu.

Na zadnjoj stranici popularnih knjiga ima puno datuma, svi ih žele. Nekad treba i čekati da se dođe na red. Ali ima i onih manje propularnih s tek par datuma na kraju. Tri-četiri posuđivanja u desetak godina.
Često u takvim knjigama nađem puno podcrtavanja, kometara na rubovima stranicama, puno šaranja i mrčenja. Znači i to malo što su bile posuđivane su ih ljudi uzimali samo zbog posla. Da napišu seminarski rad, ili književnu kritiku. Dobili su zadatak od škole, faksa ili novina i izvršavaju ga. Knjiga nikog nije privukla iz čiste znatiželje, tek tako da vidi što ima unutra.

Otkad u zadnje vrijeme više čitam poeziju primjetio sam da dosta knjiga nije nitko prije mene posuđivao.
Na primjer knjiga poezije Lucje Danielewske "Orasi i vino" ima samo jedan datum na kraju knjige, onaj moj. Knjiga je već 16 godina u kjižnici i jučer je prvi put u 16 godina posuđena. Koliko takvih ima? Naišao sam i na one kojima sam isto prvi što ih je posudio u 11, 12 godina što stoje na policama knjižnice.


Neki dan je bila noć knjige pa se pričalo o tome kako je knjiga važna i kako je treba čitati i popularizirati. A što je s raznolikošću čitanja?
Ako se čitaju samo popularne, "in knjige", samo najbolje i najslavnije, to isto osiromašuje i znanje i doživljaje koje nam može dati knjiga. Raznolikost znanja, raznolikost iskustva čitanja se sužuje, sve postaje slično, isto, dosadno. I to ubija knjigu.
Treba čitati i prosječne, nepopularne, nečitane knjige. Tek tada nas mogu oduševiti stvarno dobre knjige i pisci, tek onda vidimo prave razlike. A među mnoštvom prosječnih i nepopularnih, zaboravljenih knjiga možemo naići i na neke odlične knjige koje će nas i oduševiti i naučiti novome. Ako svi čitaju i rade isto tada svi i postajemo isti i dosadni. Treba dati šansu i nepročitanim knjigama.

Tu je možda problem i u "uzmi najbolje od života" filozofiji pa nam se sugerira da izaberemo najbolje od voća, najbolje komade mesa, da idemo na najbolje zabave, biramo najbolje ljude i kupujemo najbolje stvari. Ali na vrhu ima mjesta samo za rijetke. Većina nas i onoga što nas okružuje je prosječno. Ako ti želiš samo najbolje, koga će dopast ostatak, koga će dopasti najgore od voća ili od života?
Ako svi žele samo najbolje, onda se svi i tuku i svađaju oko par istaknutih stvari dok puno dobrih drugih stvari stoje odbačene i zanemarene.
Na kraju nas ni najbolje više ne oduševljava, sve postaje suženo, raznolikost nestaje i oko nas se stvara dosada i monotonija koju proizvode oni što nas maltretiraju time da prihvaćamo samo najbolje, najpopularnije i najslavnije i koji određuju što je to najbolje i najkvalitetnije, ko da ja sam ne mogu odlučiti što je dobro, a što ne.

A da pokušamo prihvatiti sve od života i najbolje i najgore i prosječno pa neka tako bude i s knjigama? Čitajte prosječno, tek onda nas u rijetkim trenucima može nešto stvarno oduševiti kad dođe nenadano i bez da nam drugi kažu što je dobro.

Možda bi valjalo da uz police na kojima su istaknuti popularni naslovi kao priijedlozi za čitanje postoji i polica s nepročitanim knjigama i slabo popularnim naslovima. Uz top listu najčitanijih neka pude i lista nečitanih knjiga.