Jutro je svanulo, malo zakasnili sa dogovorenim buđenjem, a time i polaskom, ali nije tako strašno.
Krajnja destinacija Skradin. Pojačani za kumove III (Mirča, Inčica i Martina), krenuli smo prema brodu sa nekolicinom vina i hladne mineralke i osmijehom na ustima. Usput smo maznuli bureke i sengule i krenuli na posljednju destinaciju prije povratka na početnu destinaciju plovidbe Novalju.
Laganom vožnjom stigosmo do Šibenskog kanala. Na ulazu predivan prizor, kula. Mirča kaže da to ima nešto veze sa talijanima i 2. svjetskim ratom. Moja kuma Inčica je bila ponosna na znanje kojim raspolaže njen Buba



Kroz kanal se naravno treba lagano voziti, pošto velik broj brodova pohodi taj netaknuti dio prirode.
Ali ne moram ni spominjati da su neki od njemaca, austrijanaca i talijana tu glisirali sa svojim pentama od 1.25 metara glumeći budale, idiote i notorne seljačine sa mutavim osmjehom na licu dok prelaze sve jahte i jedrilice. Ustvari nisu morali ni glumiti jer oni to i jesu. Šteta što se nije pojavila lučka kapetanija da im malo poradi na tom mutavom osmijehu i pretvori u kiseli kad ih opali po novčaniku!

Da ima malih i odvratnih jahti, IMA. Mi nikada ne bi htjeli imati neku od ovakvih. Fuj!
Zamisli da imaš posadu i radnike da te služe. Ma odvratno. Iako, Ivča i Davor bi se odmah privikli



Na putu prema Skradinu prođe se pokraj grada Šibenika,


Šibenskih mostova, sa ludim budgie jumperima (ko voli, nek izvoli)


I na kraju, Skradin. Pol satni odmor uz pivicu, pa povratak nazad u Tribunj.



Kako se do sada nismo kupali, odlučili smo se u povraku malo okupati na Zlarinu. Dolaskom na obale tog lijepog otoka, navalili smo u more ko sumanuti. Bilo je bacanja, skakanja sa broda ili bolje rečeno divljanja i smijanja predivnim skokovima, piruetama, saltima...
Nekima su pale i svakojake ideje skakanja na uzjahanoj bovi (Buba, pazi na jaja )



Kako se večer približila, a glad učinila svoje, odlučili smo se vratiti u Tribunj. Ali sve je ostalo na odluci jer nakon 500 metara odvajanja od obale brod se počeo ponašati kao pravi Tribunjski tovar, ni makac sa mjesta. Kako je jedan od nas vrsni mehaničar (a i u svim ostalim poljima je nenadjebiv), rekao je da je to sajla. Njegov kum Ivča slikovito je opisao šta je vjerovatno otišlo, a to je značilo: SRUŠILO SE SVE! I tako smo usred ničega stajali sa crknutim brodom. Upotrijebili smo ruke kako bi dozvali neke od brodica što prolaze kako bi ih namolili da nas do negdje odšlepaju. I uspjeli smo. Neka šibenska koča nas je odvukla nazad do Zlarina da se privežemo na mol. Hvala Vam dečki, i neka Vam je mirno more!!!!
E, a šta sada u 7 navečer kada si u pripizdini? Angažirali se mi i uspjeli barem nešto napraviti. Našli smo dečka koji je mehaničar i radi u Vodicama, a isti je odlučio da nas odšlepa do Vodica. U Vodice smo stigli oko 23.00, jadni i nikakvi. Pojeli nešto kod Hrge za jeftinu lovu, popili koji gembać i na spavanje jer smo u 8.00 trebali biti u marini da nam pogledaju šta je sa brodom.
Spavali smo kod Hrge u Vodicama. U sobama je vruće, birc ispod nas partija do kasnih noćnih sati, a zvona do crkve, koja je tik od njegove kuće, počinju zvonitiu 6 sati. Baš smo se naspavali. Preporučam Hrginu kuću svima onima koji imaju problema sa nesanicom!

Laku noć...

Mirko Fodor

U rano jutro čim je zora svanula javila se dva pohotna magarca i cijelu uvalu su probudili.



Kako smo bili vezani na molu gdje dolaze turistički brodići tako smo prije 9 morali zgibati iz Parka prirode. Kao da ga je sam Vakula poslao, prekrasan dan, mirno more, idealno za prelazak najveće trase našeg putovanja.



Ujedno mirno more nama posebno znači i manje potrošenog goriva koji se opasno počeo približavati polovici tanka, a morali bi se još i vratiti nazad.



Još je bilo prerano i za nautičare što nam je dalo priliku da u potpunosti uživamo u glisiranju bez naglih kočenja zbog mimoilaženja sa drugim brodovima. Izlaskom iz Parka mimo nekoliko otočića, usmjerili smo se u kanal između otoka Žut i Velikog kornata. Konačno, nakon nekoliko godina planiranja i otkazivanja došli smo do Kornata. Moram priznati da nisam vjerovao da ću dočekati taj dan. Iako smo prolazili sa strane s koje se ne vide oni silni kornatski otočići, nije ni ovaj prizor bio za baciti. Jedino tako nisu mislili Davor i Ivča, jedan je čitao novosti iz Autokluba, a drugi je hrkao kao top. Iako se nema previše za vidjeti, ali kada čovjek ima priliku prevesti se svojim brodom uz Kornate.





Obilaskom zadnje točke otoka Žut, čekala nas je najveća šnita oliti dionica otvorenog Murterskog mora. Kako nema u blizini nekih otoka i točaka po kojima bi se ravnali, a i da nebi previše glavinjali i potrošili previše goriva morali smo se pouzdati u naš dragi kompas. Na karti smo uzeli pravac otok Žut – zadnji čošak Murtera sa ulaskom u Tribunj i kompas je pokazao 107 stupnjeva. Naciljali smo brod na 107 stupnjeva i dvaput se pomolili da nismo fulali šefa i stanicu i krenuli smo uz božju pomoć. Ipak smo mi već stare nautičke iskusnjare i Murtersko more nam nije predstavilo nikakav problem. Bez nekih velikih otklona točno smo naciljali željenu točku i više nije bio nikakav problem slavodobitno ući u Tribunj.





Očekivali smo doček od naše kopnene tribunjske podrške, ali ih je noć prije zela Tribunjaska noć i još su siroti hrkali u toplini doma svog kao bebice.
Probudili smo Kumića koji se javio iz svoj sobe kao veliki trol iz svoje pećine. Navodno je kresnuo pola baterije Karlovačkih, a ni curke nisu previše zaostajale sa kojekakvim koktelčićima.
Idealna dan za roštilj. Nakupovali smo sve potrepštine, posjetili druga ubogog Hrgovixa u njegovoj birtiji u Vodicama, ali on je u tom momentu imao podršku financijske policije i bio je u sto problema tako da smo ostali samo na našem starom pozdravu: Nabijem te.....
Dan kad je palo blizu petnaest litara, jadna nam majka. Ipak je trebalo obilježiti susret starih drugara i ročkas neke nutičke foke. Roštilj je bio za prste polizati (opet pohvale Alenu pekaču) i tak smo se fino svi napapali i punih mješina krenuli u destabilizaciju tekuće problematike. Zbog odlaska sljedećeg dana u Skradin, nije bilo nekog tulumarenja, a i ekipa je već bila lagano „umorna“.

Robi

Za početak jedna napomena. Malo smo se precijenili u razvijenost tj. nerazvijenost interneta po otocima, a i GPRS je skup ko sam vrag i morat ćemo objavljivati nastavak putovanja naknadno. Svaki pokušaj traženja neta po otocima je bio kao traženje djevice u javnoj kući......

Na jugoistočnom dijelu Dugog otoka nalazi se Park prirode Telašica. Ulaz u Telašicu je za nas stare i prekaljene nautičare bio dječji vrtić. Šta je to proći između petnaestak otoka bez GPS-a.



Jedan od fenomena Telašice je atraktivno sidrište za nautičare jer je ona jedna od najsigurnijih i najvećih prirodnih luka na Jadranu.

l

Sama po sebi, Telašica nije ništa posebno, velika uvala, par otočića koji liče na cice – konačno je Davor našao svoje sveto mjesto, kamenjar i nisko raslinje. Vjerojatno bi glupi Amerikanci od ovog napravili Disneyland, ali i ovako netaknuta priroda ima svoje čari. Prvenstveno mir i tišina s kojom odiše. Ovdje smo došli do skoro nepromostivog problema. Sidri se na bove, a jedan od nas je zaboravio ponijeti mali gumenjak koji bi nas trebao u takvim trenucima prebaciti do obale jer navodno Canon fotići idu samo do 0,2 m dubine, a bila bi prava šteta ne poslikati brdo stvari koje smo imali priliku vidjeti. Našli smo mi i luftiće, ali ni od njih nikakve koristi kad nije bilo čepova. Spasili su nas otimači love PP Telašice koji otimaju 40 kn po osobi za posjet parku. Oni su nam rekli da se možemo kad odu turisti privezati na njihovom molu. Oko 16:00 gamad turistička je napustila Telašicu i odjednom je nastupio potpuni mir, samo se javio pokoji magarac i naša pumpa za vodu. Idealno mjesto za antistresni program.
Drugi fenomen – slano jezero „Mir“. Osim što je jezero i što je slano, nismo našli nekih velikih posebnosti osim par letećih živina zbog kojih smo morali uteći od tamo. Osijeti se miris tj.smrad ustajale vode, a navodno je u njemu i neki ljekoviti mulj. Nije nam bilo previše napeto isprobavati tu ljekovitost.





Treći i najbolji fenomen su „Stene“ – stijene koje se uzdižu i do 200 m iznad mora i do 90 m ispod mora. Prekrasno mjesto i idealno za odvesti svoju „dragu“ punicu jer stijene ponekad zanju biti malo kliske ;)



Davor je u zadnji čas ulovio Ivču kad je zavapio: Radije se bacim u provaliju nego da prevarim svoju dragu.





U Telašici obitava navodno, glavom i bradom, 25 magaraca + 5 novih koji su taj dan uplovili. Interesantne životinjice, ti magarci. Nebi čovjek baš rekao da su nešto pametni. Jedan nas je snimio kako gablamo i dobrih desetak minuta nas teleći gledao kako da nam mazne nešto za klopu. Brzo je njegova namjera bila pročitana i utekli smo sa klopom na brod, a on se morao zadovoljiti sa kantom smeća koju su netom prije napunili pomahnitali turisti.





Kako sam i prije naglasio da je ovo mjesto netaknute prirode idealno za odmor tako smo se i mi prepustili i bacili se u krpice prije 22 sata.



Robi

Buđenje po PSu, uz nekoliko gemišta za dezinfekciju čekajući kao ozebli sunce otvaranje restorana. U međutku kraj nas je projurio vatrogasac. JEBE SE TEBE ŠTO SE JA ZNOJIM – rekao je vatrogasac dok je gurao tačke uzbrdo obnašajući svoju dužnost.



Kako smo ga slikali bez njegova odobrenja, što se vidi iz priloženog, dotični je tražio autorska prava na sliku i određenu svotu novaca, ali je ubrzo odlučio da bi našu majicu u zamjenu za novce, a jasno je i zašto
Naravno da ju nije dobio jer je ista unikatna, pravno zaštićena, a na aukcijama postiže emnormne cijene, tako da smo mu lagano okrenuli leđa kako bi mu natpisom (na glagoljici i latiniici) jasno pokazali što mislimo o njegovoj želji



Kako smo i prije naveli, na otoku nemaš gdje kupiti bilo šta, ali kako smo mi dobro organizirani i opremljeni (svaka bi nas majka poželjela za zeta, a niti jedna cura za muža), ništa nismo prepustili slučaju, tako da je bogati švedsko-azerbejđanski stol i navalili na klopu.



Sljedeća destinacija je bilo mjesto Sali. Navodno i najveće mjesto na Dugom otoku, što smo se i uvjerili kada smo uplovili. Put je prošao u laganoj vožnji jer je motor popio već četvrtinu rezervoara, a to je kao da je netko iz zajebancije skinuo stimulaciju glavnom manageru Plive.
Kako smo mi nervozni dok brodić pije više od nas, navalili smo na vinčeko.
Put je trajao cca 30 minuta laganim gasom, a mi smo riješili 10 litara gemišta. Dvojica su spavali, tako da smo nas trojica morali riješiti i njihov dio. Nismo bili mutavi 'majke mi'
Sali se nalazi iza flanjke, odnosno malo je uvučen. Mjesto je stvarno oveće, i lijepo.
Čim smo sparkali makinu, preispitali smo štrikare (dečki koji ti uzmu lovu na molu za vez) što ima na otoku.
Naravno, trebali smo jak party jer je naš prijatelj, drug i suborac Dino slavio 30 rođendan.

Da, da, dragi moji kako jedna fina pjesma kaže: 'PROĐE LJETO TRIDESETO GODINA MI ŽAO NIJE...'
A kakav mu je bio, i je život sigurno mu žao nije.
Samo da znate, velika je vrijednost imati takvog prijatelja, kompića ili frenda.
Sretan mu rođendan i još puno zajedničkih godina jer bez njega to ne bi bilo to. Nemoj te se niti truditi tražiti takvu osobu jer onaj je već predodređena nama.



Tokom puta odlučili smo negdje ispeći roštilj. Kako je sve to izgledalo opisat će vam Robi...



Kako je moj kolega krasno opisao odlazak iz Brbinja i nailazak Saliju, ja bi se malo pozabavio pečenjem roštilja. Dan ranije smo bili u restaču i platili čudo novaca odvratnu mesinu i odlučismo da ćemo si danas sami speči roštač. Konzumov roštilj za dvije kobasice od 30 kuna već je bio spreman od prošle godine. U dućanu je kupljeno nešto začina i pilećih batkića i zabatkića, a bogami i koji file za malo pojačanje da naši ubogi niškoristi ne cvile da su još gladni. Kako dvije pive čuda rade izvrsno je pokazao Alen koji je podmitio njima dva bauštelca i dečki nam nacijepali drva za vola speči.



Naoružani do zuba krenusmo na plaži prema naputku tete iz dućana koja nas je tako zaj..... da joj to nikad nećemo oprostiti. Plaža je doslovce bila na nekih stotinjak metara od našeg brodića, a ona nas je prošetala kao budale i izazvala nervozu i ludilo u ekipi. Gledali smo se preko oštrice noža. Nađosmo i plažu i bez grama srama napravili smo okupaciju jednog dijela nje. Divljina u našim očima vidjela se na kilometre i ljudi su nas izbjegavali kao vrag tamjan. Neznam tko bi nam pametan i prišao ako mu je život mio jer nakon pet dana broda ekipa je počela lagano pucati, ali i to se anuliralo sa kvalitetnim roštiljom.



Alen s još jednim spekao je roštilj, Ivča je oprao i narezao paradajz i papriku, Davor poslovično apsolutno nije ništa radio, ali je bez grama srama prvi navalio na roštilj, ja sam jurio brdima i dolima jer smo naravno svako malo nešto zaboravili kupiti.
Roštilj je bio izvrstran – pohvala kuharima, sve se slasno pojelo i što je vrijeme više odlazilo i gemišteci se pili, tenziju su pale i opet je procvala ljubav. Čak su nam se i ljudi htjeli približiti, ali pusti lava dok spava. Pao je i mrak kao i petlitrenka.
Kako ne možeš smrdljiv među ljude tako smo se morali malo okupati, naravno šlauflos da bubrezi siroti ne nastradaju od mokrih gaća i da se upala neka ne navuče na zglobove.

Robi


Evo mene opet...
Kako smo se sa plaže vratili aman-taman, u malo kasnije sate, prilikom ulaska u centar Sali naletjeli smo na gomilu ljudi koja nam je izazvala čuđenje. Pa od kudi svi ovi? Bila je neka veselica, što je nas razveselilo jer smo znali da će biti zanimljiva rođendanska večer. Otišli smo se samo ostaviti roštilj na brod i trk nazad u mjesto. Dobro, ako moram biti iskren, pala je još koja litrica tako da su neki bili više nego taman za izlazak. Malo smo bauljali po mjestu gdje su na bini neki klapari mjaukali, a kako smo veći bili u jakom elementu visoke frekvencije i neartikulirani zvukovi nisu nam pasali, pa smo se uputili u obližnju birtiju u kojoj je bio Heineken party. Kupiš jedan Heineken, masno ga platiš, a ne dobiš ništa. Jebo te takav party, da te jebo. Mi smo navalili na pol-litrene karlovačke i ubrzo se devastirali. Počeli smo jedni druge pobožno gledati jer su nam oči bježale u križ, razgovarati na tečnom kineskom jer smo jedino tako mogli pričati.
Bez obira na sve potrudili smo se našem frendu u ponoć čestitati roćkas, a nadamo se da je poklon bio barem donekle zanimljim. Poslali smo mu hostese da mu čestitaju, što ga je malo i šokiralo.



Kada smo vidjeli da je vrag odnio šalu uputili smo se prema našoj kućici, ali baš i nismo tamo završili.
Na rivi smo uzeli još piva, sjeli na pod i nastavili cugati. Davor je pojeo i hrpu ribica, jer ako niste znali, čovjek je stalno gladan, a ništa ne pije. On će svoj dio vina otkupiti jer niš nije popio.
Još smo malo bauljali po mjestu, išli u diskačinu, pa bauljali po molu.
Prijatelj Ivča i ja smo zaključili, odnosno dokazali nešto što nam je na diku. On i ja znamo zašto!

Ne znam kako smo završili u brodu, ali bilo je skoro pa jutro. Tako su mi rekli


Pozdrav od Mirka, za sada...

Srijeda, 18.07.

Nakon teških pregovora, sveopće skepse i letanije te silnih pehova i unfala ipak smo krenuli.
Dogovor je pao s nogu jer nismo bili sjedili :)))
DESTINATION POINT: Brbinj na Dugom otoku ( E15,00 S44,05 ).





Ruta: Novalja – Gajac – 186 st – Škrda – 223 st – st – 187 st – Sestrunjski kanal – 154 st – Brbinj
Putna brzina: 20 milja/h
Dolazak: oko 17:00.
Uplovili smo, za čudo, bez problema u Brbinj (sinonimi – Brbanje, Bibinja, Brabanje, Brbanja).



Nakon dolaska, hrabro smo odlučili razgledati mjesto.



Mjesto je prenapučeno ničim. Jedan dućan ( Design by Dudek i Regica – Gruntovčani, kakvi Super konzumi i Bille,
ovdje je izbor jednostavan jer nema izbora) + tri restača + kiosk sa pijanim šjorom.
Ovaj kiosk će postati poznat po uspostavljanju dobrosusjedskih odnosa između Zagreba i Splita.
Pala je čakulica uz par Karlovačkih (NEUTRALAN TEREN) i došlo se do konkretnih zaključaka da Eduardo nije trebao biti
prodan, da Karlovačka nije pokvarila okus nakon afere, da je Dinamo ipak malo jači,
ali da ni Hajduk nije loš i da je gazda kioska lagano drven. Restoran – skup, mesina – odvratna, salata servirana iz bakina vrta mit gusjenica, konobarice iz Folke – bahate i nesklone druženju sa svojim susjedima.
Neosvjetljenim i mračnim putem vraćali smo se u našu domaju.
Jedan je ostao čuvati klupu ispred broda dok su ostali uz gemišt slušali AbDavora kao hiče i baca slavonske doskočice,
poskočice, naskočice, pošalice, šegice i ostale AbČice. Malo je bio u AbŠtosu,
vjerojatno od AbLoše mesine i AbKisele graševine. Jedan je i dalje ostao čuvati klupicu.......,
dok je ostatak ekipe klonuo duhom i tijelom nakon teškog i napornog dana.

Robi

Prošao i još jedan dan. Dan koji će biti zabilježen u našim sjećanjima. Dan ponosa i slave.
Kako i naslov kaže dan bez paranoje, koji je za sobom povukao sve zanimljive trenutke koji su se događali.
A zašto dan bez paranoje? E pa naš dragi kapetan Škiljo je napustio morsko odredište i uputio se u Zagreb na posao.
Plakali smo što odlazi cijelih 3 sekunde, a koliko smo bili tužni najbolje pokazuje slika njegovog kuma Ivče
i njegove tuge i boli.



Kako bi stara poslovica rekla: Dok mačaka nema miševi kolo vode. Mi smo se toga odmah prihvatili i dobro se organizirali.
Prvo smo malo odlučili spremiti brod i kompletno oprati. Brod je u miru i bez presinga bio opran, pospremljen i podmazan.



U međuvremenu dok smo prali i smišljali kako što bolje organizirati današnji dan jeknuli smo 15 litara gemišta,
pa su pametne ideje odmah navirale. Odlučili smo uzeti brod i isploviti.
Kapetan i vlasnik broda još ni sada nije svjestan da smo mu maznuli brod i postavili Ivču za novog kapetan mirne plovidbe.
Plovidba je i bila mirna, i to po prvi puta u ovih nekoliko godina koliko se vozikamo. Da, da, paranoji ni traga.

Nakon toga je krenuo dernek, što će vam malo podrobnije opisati Robi

Pozdrav od Mirkeca i Ivče




Kakvo divljanje i opuštanje. Čim nema u blizini nikakvog trpnog i tlačnog glagola, ljudi se malo opustili i zabrazdili.



Kao pravi Zrče partijaneri našli smo jednu samotnu birtiju gdje smo bili sami na svom.
Moramo se zahvaliti našem omiljenom konobaru i Mirelici koji su cijelu noć bdijeli nad nama i čuvali da nas netko ne ukrade :)))



Stavili smo si na "đuboksu" probrani repertoar po svačijem guštu (narodnjaci zabranjeni).
Davor nam se malo oteo kontroli sa motorističkim štihom, ali ipak to je bio onaj dan koji zovemo godišnji.
I kad je sve dozvoljeno i kad te nitko ne jebe u zdrav mozak.......

Moram posebno još jednom istaknuti kvalitetu i rafinirni osjećaj za brod moga brata.
Iako je pokazao laganu naznaku paranoje prilikom bacanja sidra brzo se prepustio i opustio.
Bilo je potrebna samo lagana poduka o morskim strujanjima i brzo mu je sve sjelo kao i sidro na dno mora.
Uplov i vezanje po PSu. Čak mu nemogu uzeti za zlo što me skoro istovario u more kraj mola.
Zadržao sam se noktima za ogradu i zubima za sidro.

Pozdrav, Robi

Nakon tri natezanja, razvlačenja i ukopavanja kablova do Dugog otoka konačno smo on-line.

Još samo da nam dođe pravi mehaničar (šatro pravi jer zbog njegove vičnosti poslu mi već tri dana trpimo od kapetanove paranoje) i da provjeri te pumpe i šelne koje smo mi popravili. Tako i svaka foka može biti mehaničar. Dok je mehaničar šarafio, a obitelj Šiljo bdijela nad njim, ostatak bande se malo opustio u potpalublju. Konačno smo mogli sročiti dvije riječi za blog i napraviti pripremu za objavu u svijet. Naravno da smo kresnuli preko njekoliko gemišti, pravih zdenih i za grlo finih i podobnih.



Pokušajte zamisliti ovu situaciju: u 7 ujutro otvarate svoje krmeljave okice jer vas pere sunce po nogama i više ne nemoguć bilo kakav pokušaj spavanja osim ako se ne zovete Davor. Pipate oko sebe i ne tražite budilicu već kupaće gaće jer vam se more nalazi na 1 metar od glave. Jedan lagani hitanac u more. U tom hitancu je sve sadržano, jutarnja higijena, ispuštanje tekućeg balasta, razgibavanje i tjelovježba jer ipak treba održavati napetost kompletne muskulature. Izlazak iz mora, brisanje i ispiranje usne šupljine hladnim gemištom zbog detoksikacije i dezinfekcije.



Kompletan tretman traje svega 5 minuta, a čovjek je nakon njega čio i prpošan i spreman za nove pobjede.
Nakon kompletnog remonta krajnje vrijeme je bilo da i mi malo uživamo. Otisnuli smo se na obližnju plažu na spa tretman. Kupanje, sunčanje i tamanjenje gemišta.



JEBEM TI TRAJLER, DA TI JEBEM – opet je morao zavapiti kapetan kad je brod ničim kočen krenuo ususret betonskom molu. (trajler – jedna ručica na brodu koja život znači – gas, kočnica, kuplung, gefufna od cincilatora, podgas od međugasa).

VIC DANA by Davor:
AKO IMAŠ NAJLJEPŠE UREĐENU KUĆU NA SVIJETU, AKO IMAŠ NAJJAČI AUTO, AKO IMAŠ ŠEFA S KOJIM SE DOBRO SLAŽEŠ, AKO TE VLASTITA ŽENA STRAŠNO UZBUĐUJE I PALI, AKO SU SVI PREMA TEBI UGODNI I FINI, KRAJNJE JE VRIJEME DA SE PRESTANEŠ DROGIRATI.... :)



Pozdrav Robi

Izgleda da smo mi tu došli servisirati brod, a ne ploviti. Jutro je obilježilo uspješne servisne pothvate. Pumpe su proradile ničim izazvane. Tko zna ,možda imamo duhove u brodu. Izmjenili smo neke osigurače i konačno si ko ljudi možemo oprati zube, a ne da šokiramo jadne ljude u birtiji koji nikako da se načude kad u WC vide jednog trulokobilaša kako četka zube, drugi stavlja leće, a treći ispituje udarnu čvrstoću WC školjke.
Čim se vratimo u Zagreb pišem molbu za zapošljenje u Viktor Lencu na remontu brodova i luksuznih jahti.
Došel nam je i striček ronioc i izronio nam štrikove koje nam je neka budala presjekla i bacila u more. Ovo je jedan dobar primjer kako je dobro činiti dobro jer nam je ronioc izronio štrikove za badave, a to je sve plod našeg minulog rada tokom godina.



Juppppiiii!!!! Konačno smo sa složenim brodom krenuli za Rab, ali nije nam vrag dao mira i morali smo, ali sa strahom u očima pogledati što se opet događa pod poklopcem motora. JEBEM TI DRUGU ŠELNU, DA TI JEBEM kriknuo je kapetan kad je vidio da šprica voda iz motora. Vozili smo se „daleko“ i opet povratak u Viktor Lenac. Šta sad? Ajmo se napiti jer sve ostalo što radimo ne valja.
Zaputila se vesela petorka sa veselom 5-litrenkom na plažu odlučna da je sori kao Panta pitu.

Vic dana by Davor:
NA KUTIJI PISALO DO TRI GODINE, A JA SASTAVIO ZA 3 MJESECA – rekao Mujo :))))))))



Robi


Da, da, zanimljivo poslijepodne u kampu je bilo zagarantirano. Ulaz u kamp se naplaćuje, a kako smo mi sirotinja odlučili smo da vodimo pregovore oko besplatnog ulaza. Kako je naš kapetan pravi pregovarač, taj dio je bio prepušten njemu. Naime, ja sam kao kreten ušao praveći se blesav kako ne bi platio ulaz. Ne znam kako su se pregovori odvijali, ali su trajali podosta vremena dok dečki nisu konačno ušli. Poslije će se tek uspostaviti da su zaštitari na ulazu kapetanovi rođaci preko njegove žene. Dečki iz Kiseljaka vesela im majka, ribarske su priče za njih prava bajka.
U kampu smo demonstrirali kulturu pijenja vina i izmamili divljenje nekolicine ljudi. Ali kako nam nije zanimljivo bez neke vragolije, ugledali smo kavez sa topovima na spužvaste loptice i odlučili se malo igrati. Naime, u topove se pune loptice kojima se onda gađaju protivnici. Skupio se golem broj ljudi koji su vrištali od smjeha gledajući 5 kretena od 30 godina u dječijem kavezu gađaju spužvastim lopticama iz topova. Čak smo se i sami sebi smijali. Nakon toga je sljedilo grupno kupanje.
Dino i Davor su otišli po auto kako bi mogli na večeru, dok smo se nas trojica malo uneredili u razgovoru sa zaštitarom. Malo smo se nacvejali, tako da je Dino po zna koji puta bio nervozan i lud, a čovjek je na godišnjem. Odlučio sam mu uplatiti tretman kod psihijatrice (neka od Davorovih frendica) da si čovjek malo sredi svoje tanke fitilje jer ga jako pere po živcima. Kada su se vratili sa autom, ipak su odlučili da nam pomognu sa alkohlom.
Davor je naručio mali jogurt jer ne voli alkohol ?
Krucijalni trenutak se dogodio kada je gospođica sa speckom došla ispred dućana i zakoračala u kopačkama prema dućanu. Naime, ta ista gospođica prelazi nekoliko stotina kilometara dnevno, pa sam ja odlučio malo isprobati provozati to čudo od biciklina. Biciklin je zakon, pogotovo kada ga ona vozi ? U kasne večernje sati odlučili smo malo i pojesti neku gablu.
Bili smo tako fini...



I na kraju smo otišli spavati prije ponoći. Ipak smo mi dečki u godinama ?

Mirko


Do novih dogodovština....

Taman kad smo mislili da smo prebrodili PETAK 13, zadesila nas je SUBOTA 14 - Dan ultimativne katastrofe. Moglo bi ga se usporediti sa ženom prilikom napada PMSa i nervoze. Ujutro smo se svi probudili u teškim mukama. Neki su to jutro i jelene dozivali. Otišla je paket B kompleksa, ali bez pomoći. I dalje se nastavila tiha misa i molitva te patnja i akutna žgaravica.
Zadatak tog minulog dana je bio natankirati brod i čekao se pravi moment za to kada se pumpa isprazni jer smo bili poprilično tanki sa gorivom i stvarno nebi bilo lijepo da takav krasan brod uplovi u pumpu na vesla. Već je tad počela teška paranoja našeg kapetana. Ali u skladu sa kompletnim danom tako smo i mi kao prstom u drekec krenuli i naletili, ne samo na gužvu, već i na obračun između smjena. Tako da u uskom prostoru prilaza pumpi našem kapetanu se samo povećavala paranoja tkz. Brodonasukofobija.
Zadatak uspješno obavljen i krenusmo za Rab, ali prije samog Raba posjetismo uvalu Babe za lagani počinak i kupanac. Sve je izgledalo skoro kao idealno, ali zlo se polako skupljalo pod motorom. Kupanje, izležavanje, pokušaj lagane gemištacije, ali bezuspješan i novo otkriće – sunčanje šlauflos da i guza dobije malo bojice, a i fukfeder je bio zahvalan grijan od sunčevih zraka.
I onda kreće zlo iz motora. Počelo je jako valjati i bacati brod na sve strane i zajedno sa teškom žgaravicom ekipa je počela lagano zeleniti kao da će se upravo pretvoriti u Shreka. Bacimo lagano oko pod motor kad eto ti vraga u slamnatom šeširu. Sve puno vode. Gotovo. Paranoja ulazi u kulminaciju. Ruši se svijet, svemirci napadaju..... Pomnim motrenjem kapetan kao iskusan niškoristi kad je tehnika u pitanju, snimio je da pušta na običnoj šelni. Tad se kapetanu omakne: JEBEM TI ŠELNU, DA TI JEBEM. Skoro nam brod potone zbog šelne od 5 kuna. Tek tad svatismo poznatu psovku kapetana Titanica kad je zavapio: JEBEM TI LED, DA TI JEBEM.....
Uspijeli smo i to riješiti, ali ne dolazi zlo samo. Crkle su nam i pumpe koje bi tu vodu trebale izbaciti pa smo morali na ruke. Tko zna što bi nas sve čekalo putem do Raba i jednoglasno odlučismo da je neminovan povratak u Novalju na remont. More nas je bacalo i Davor je puknuo.....



Tko je rekao da ne može biti gore nije vidio lice našeg paranoičnog kapetana kad je vidio da nam je netko mrknuo bovu i bacio štrikove u more. Taj dan je bio predodređen za samo zlo i ništa nam nije preostajalo nego se smiriti i kao pravi švapski penzići lagano šetuckali po rivi, papali ribice i prije spavanja mrknuli slaju.



Pozdrav svima od bubane ekipe Trulekobile

Subota 14.07.

Prvi dan....Naš dolazak...
Ako i bude napisano na kineskom imajte razumjevanja jer smo još uvijek mutavi.
Sjedimo u birtiji u redu za kakicu, mutavi i spodobni od alkohola, a ja moram pisati ovaj post.
Dakle sjećanje na prošlu večer:
Dino, pijan ko guzica otišao na brod i to prvi (ne sjeća se kako je došao do njega)
Moja malenkost, Alen poznat ko Mirko Fodor pijan ko svinja otišao drugi na brod (ne sjećam se kako sam ga našao)
Ivča, Davor, Šiljo došli u gluho doba noći pijani ko šupci, guzice i zadnje spodobe. Jedino čega se sjećaju je današnja kava ujutro. I jedan detalj: Ivča ih je vozio doma i malo u vožnji prilegao, a Davor i Šiljo su poludili jer je navodno htio parkirati u grabu. Ali nemaju dokaze za to, tako da vjerujem da to i nije istina jer je Ivča profesionalni vozač kojem je dugogodišnji instruktor bio Goran Hrgovan poznat kao stara iskusnjara i profić J

Suma, sumaru od prošle večeri ukratko:
Davor: ''Srećom živi smo se vratili nakon vožnje smrti. Vožnja na motoru je goli k....
Ivča: ''Jako teško, ali podnošljivo.''
Alen: ''Joooooojjjj.....''
Šiljo: ''Ivča mi je težak...''
Dino: ''I don't remember...
''
Mirko Fodor


Kakva laž, obmana i prevara......
Moj sudrug u nevolji laže kao pas. Tko se napijo.....
I ak smo pili, pili smo za svoje novce.....

Idem šorom i vozim Duc(k)ati,
mala moja sad ću ti ga dati.
Da ti ću ti moja kosilic, .....(sinonim za Ducati motore)
biti ćeš mi prava fensi pic.

Čim je došo, ošo kum u kurac,
sjebao ga bosanski lonac.
On je svoj zavjet davno dao,
ali još bi malo od života krao.

Evo Alen, jadna li mu majka,
tak se zbljuval, a opet je kod šanka.

Gotovo......nemam više inspiracije, a i glava me buba (vjerojatno od morskog zraka).

Robi

Naime, idejna je zamisao da pokušamo voditi preko našeg bloga brodski dnevnik sa našeg putovanja. Ali da bi čovjek laik mogao pratiti to događanje naroda pokušat ću kroz par crtica i slika opisati i objasniti glavne protagoniste i neke zagrebačke nautičke pojmove na koje bi se jednom autohtonom dalmatincu digla kosa na glavi.

BAYLINER CIERA 2855



Kao što se vidi iz priloženog, naš brodić je opremljen svakojakim čudima koja bi nama trebala pomoći u našoj veseloj avanturi. Kao najbitnije, komocija je na nivou. Nekoliko ležajeva bit će dovoljna da pet mornara odmore svoje stare kosti nakon napornog dana (a možda neki i u međutku ako klonu duhom i tijelom). WC je dobro opremljen, ali silom prilika će poslužiti kao skladište jer ako se ekipa počne njime služiti za što je namijenjen mogli bi neki i oslijepiti od mirisa koji bi izlazili iz njega. Kuhinjica je svrsi shodna, ali opet su nam draže ove kuhinje od konoba i ostalih sličnih ugostiteljskih objekata pa ćemo i nju prenamijeniti u nešto. Odpozadi, ispod poklopca smještena je Mercruiserova zvijer od 7,4 litre koja može potegnuti do nekih četrdesetak milja (pomnoži sa 1,852 da dobiješ km/h) što je sasvim dovoljno ako potreba naloži da treba bježati od raspojasanih žena koje bi nas sirote i nejake htjele iskorisititi. Ako čovjek zdravog razuma misli da mi možemo puno popiti, pogledajte sad ovaj podatak. Naša draga Cierica pije ko smuk, 30 litara na sat vožnje, a mislim da može i više kad hoće. Otprilike proguta oko 3500 kn za deset sati vožnje. Pa ti onda pij s njom..... Dužina broda od skoro 10 metara nam dopušta razno razne egzibicije na našem plavom Jadranu jer navodno je max. razmak između valova na Jadranu manji od 10 m tako da ne moramo biti u strahu osim možda našeg vrlog kapetana.

ŠILJO – kapetan kratke plovidbe i mirnog mora



Stari morski vuk. Iskusan moreplovac kojem ne trebaju nautičke oznake i peljari da bi sigurno plovio morskim prostranstvima (bog mi je svjedok ako se uopće i za njima korisiti). Ima veliko pouzdanje u svoja dva navigatora pa makar ga zapeljali na neku hrid. Vičan u korištenju svih brodskih manevara kao što je zapeljavanje broda na mol, padanje s broda (vjerovali ili ne, nekad i ovaj manevar ima svoju svrhu), polasatno bacanje i namještanje sidra isl, ali uža specijalnost mu je vezanje gordijskog čvora poslije kojega samo nož ili baltica pomažu (siroti moji dalmoši, svaki put se čude njegovim čvorovima kao pilić glisti). Najveća mana mu je prelaženje iz jednog u drugi ekstrem.Jedan čas toliko piclavi za popizdit, a sljedeći put da brod tone potegnuo bi ga još koji put balticom da što prije potone.

ALEN i DINO – katice za sve



Navigatori (informatička i kartografska podrška), serviseri za Mercruiserove motore, električari za sve slabije brodske instalacije, ispomoć prilikom uplovljavanja i isplovljanja (bacanje štrikova, vezanje broda, skakanje s broda, vezanje i dizanje bovi, korespodencija sa domestikus lulgaris pučanstvom koje nam hoće oteti novce za vez, skakanje po sidru na 5 metara dubine kad iskusno oko kapetana procijeni da to treba isl) i još puno, puno toga.
Mane: kronični problemi sa išijasom i kratki fitiljić na živcima pogotvo prilikom rasprave sa kapetanom, ali su uvijek tu kada kapetanu treba pružiti ruku u nevolji.



DAVOR i IVČA – ništkoristi



Inače u životu vrijedni ljudi da bi ih svaka mama za zeta htjela, ali kad dođu na brod pretvore se u domestikus vulgaris ništkoristi i na svaku pomisao na posao odgovaraju sa:
- NISMO MI RADNICI
- MI SMO NA GODIŠNJEM
- NISAM TAJ DAN BIO U ŠKOLI
- BOLI ME K........
Nakon dugog i teškog vijećanja te mučenja razno raznim inkvizicijskim spravicama pristali su na određene ustupke. Davor je zadužen za foto session te kao pravi slavonac, za rezanje slavonskih i dalmatinskih delicija (pršut, sir, kulen, buđola, kobase, špek sapunac isl), a Ivča je svečano prisegnuo za ministra tekućih pitanja i podjebavanja ostale svite. Za ostale poslove pozivaju se na 5 amandman i na gore navedene izraze.

MIRO i HRGA – kopnena podrška



Dvojac bez kormirala koji zbog razno raznih razloga nije mogao prisustvovati ovom putovanju čeka nas u Vodicama odakle djeluje kao kopnena podrška hrabrim moreplovcima. Jedini zadatak im je zazivanje velikog Manitua za lijepo vrijeme plešući i skačući oko puno gajbe pive ispred dućana. Iako su dobili najteži zadatak vjerujem da će ga obavljati besprijekorno.


PAR PRIJEKO POTREBNIH STVARI bez kojih se ne smije krenuti u ovakve egzibicije

OBLEKA – dozvoljeno je nošenje max 6 majici „Trula kobila“ kratkih rukava, 2 kupaćih i 1 natikače
OBLEKA ZA EKSTREME UVJETE – šuškavac Zepter u kompletu sa Zepter loncem za izbacivanje vode u slučaju da brod procuri, trenirka i tenisice



TEKUĆA I KRUTA PITANJA – vidi u postu „Bliži se more“
GPS, LAPTOP I FOTIĆ – naši prozori u svijet
ČAMAC ZA NAPUHAVANJE – za transport tekućih i krutih pitanja na obalu
ŠTAP ZA SIROTINJU – kao što i sam naziv govori, štap za tjeranje sirotinje (Čeha, Slovaka, Mađara, Slovenaca isl) koja bi se htjela popesti na brod, a ima namjenu i za privlačenje i hvatanje bova, štrikova te potopljenih vrčeva vina i gajbi pivi.
PELJAR IZ 1997 I DVA TROKUTA – ako krepa GPS da ne završimo na Golom otoku umjesto na Dugom otoku
KOMPLEKS B – kada netko zazove pomoć publike, a bogami i bračkog jelena

Toliko za uvod.
Do daljnjeg javljanja.

Robi

Ponukan razno raznim objedama i komentarima koji nas prozivaju pijancima, a i da sa malim zakašnjenjem održim obećanje dano gđi JJ alias Super Inčici alias Galami pokušat ću ove dvije bliske teme objedinit u jednu. Iako je trenutno aktualnija tema mora morao sam se vratiti par tjedana u nazad.
Za početak mogu samo poručiti autorima dotičnih komentara da ih nabijem na alkoholičarsku kiflu. Kaj bi trebali pisati kako smo taj dan popili kavicu sa dosadnim susjedom, kako sam na poslu pročitao novine, kako sam cijeli dan imao prst u uhu i pijevao borbene, kako sam sam sebi dosadan pa okolo jebem ljude po blogovima, kako sam sa Lukom i Bornom bio u fensi lanđ baru. Odmah sam se uzrujao i još jednom poručujem ovima da ih nabijem.......
Možda je netko zavistan što postoje ljudi koji se znaju dobro provesti i dobro zajebavati jer se njima cijeli život jedna dosadna monotonija.
A sad na drugi dio koji sam obećao da ću napisati, a to je događaj sa svadbe našeg dragog druga hokejaša. Gdje je tu poveznica? Sjedili smo za stolom sa tipom koji je tako trul da je to neopisivo i nadasve sam sebi već dosadan. Pokušali smo ga malo oraspoložiti, ali njemu nema pomoći. Đabe njemu fensi šmensi obleka, neki fensi posao, lova isl kad je tip za k..... i cijeli će mu život tako proći dok ga jednog dana supruga balticom ne česne po glavi.
Da se čovjek ženi, udaje ili što već, bi li više volio pozvati ovakvu dosadnu spodobu na svadbu.............



...........ili hrpu veseljaka koji su u stanju cijelu svadbu podići na noge do ranih jutranjih sati?



Pa vi procijeniti koga bi više voljeli imati u društvu i tko je tu alkoholičar. Možda popijemo kad je neko događanje, ali se nikad ne izretardirao kako bi se izretardirala ovakva spodoba da popije 3 gemišta. Izgledao bi kao monstrum čupavac i ubrzo bi zazivao bračke jelenove negdje iza planjke. To kod nas nebute nikad vidjeli. Toliko o tome.
Veselim se moru i još bi me samo više razveselilo kad bi one anonimuse mogli svezati štrikom za brod pa da se i oni s nama malo voze po Jadranu, a i u marinama bi nam mogli glumiti bove. Nama će to ovako nekako izgledati, a vi anonimusi crknite.....



Robi

Ponukan malim brojem postova, pripremama za more i riješenoj pozadini odlučih malo ove vruće trenutke potrošiti na tipkanje.

Prvo bi se zahvalio drugarici G. na svestranoj pomoći oko pozadine (i svojim kvalitetama oko želja o izgledu iste).

Okrenimo se mi moru...

Samo da se zna, i na plovidbi ćemo biti informatički opremljeni, tako da bi moglo biti zanimljivih postova sa, i u vrijeme plovidbe.

Dakle dragi moji prijatelji i suborci, vrijeme je za početak priprema za morske dane. Čekaju nas teški dani koji već lagano kucaju na vrata. Znate i sami da svi oni koji nisu trenirali ispijanje alkohola, plivanje, trpiti uvrede i napade od strane frendova, vezanje konopa grdo su nadrapali jer se već prve 3 večeri sprema lagani pokolj, pa ko živ, ko mrtav
Znam da smo Dino i ja jedini koji se brinemo da sve bude kao treba kako bi plovidba bila zanimljiva, tako da vas sve ostale može i dalje bolit ona stvar i možete uživati jer mi smo tu da budemo ludi. Ali pazite da netko nebi izranjao Daliborkine naočale na 70m dubine sa dva kamena temeljca oko nogu, majčicu Vam vašu!

Plan za alkohol:
- nabavka 100 litara vina
- isto toliko Jamnice jer ostala mineralna nije dobra za vino
- nabavka 3-4 litre Jegera (alkohola, a ne jegera od Fiolića)
- Red Bullovi, votka, tekilana, rakiještina medovača i slična žestina

Plan za izisti:
- gnjaviti Davora za kulen, šunku i kobase (inače će on prvi sa kamenom temeljcom u vodurinu-more)
- nabaviti pršut, slane srdele, masline, Paški sir, špeka libovca i sličnu hranu

Ostalo:
-natjerati Škilju da majice budu naštampane barem do petka u 13.00
kako bi na vrijeme krenuli. Nemojte ga forsirati da budu prije
gotove jer i sami znate da to nema smisla
- pomoliti se Bogu da Ivča i Davor ne kasne previše zbog psihičkih
problema koji im uzrokuju nepojmanje vremena
- zaboraviti bilo kakvo ime sa T, kako Dino ne bi bio pod stresom jer mu je karma ionako u kurcu
- odgnati moje misli od nje....
- ne uzimajte više od 3 naše ''fensi'' majice i 2 sponzorske (karlvačko, Pevec, Konzum...), 1 šorca, 1 kupaćih i 2-3 komada higijenski gaća.
Ove godine ne treba kupovati pelene za odrasle jer nema Hrgovixa

Kako bi malo i bili upućeni u situaciju, planski za naše morare je sljedeći:

Dan prvi:
- kretanje u petak što prije (vino se grije, a neki od nas će žeđati od jutra)
- dolazak u Novalju u notorno-degenerativno stanju i odlazak u fensi restać na hobu. Ne moram ni napominjati da se morate adekvatno obući kako me ne bi sramotili (naša fensi majicu, poderani šorc i frotirne šlapice)
- nakon toga odlazak u konobu kod Tonija na čašicu razgovora i nekoliko litara vina
- odlazak u Cocomo i traženje konobara svatko za sebe kako bi što prije cuga bila na stolu jer znate da smo tada aman-taman. Davljenje u pivi, pelinkovcu, red-bull votki i tekili
- odlazak na Zrčetinu, po mogućnosti sa busom jer mi se više neda biti kreten kojem će se ljudi čuditi da je sa jahtom, 2 auta, apartmanom i lovom krenuo pješke na Zrče
- kupanje u bazenu u svakom diskaču uz alkoholno ubijanje i izazivanje čuđenja od strane nekolicine fensića u picolovkava i kurtonkama, te fensićki u peticama i fasadom na licu
- odlazak na jahtu u jutarnjim satima jer znate da se ja bojim mraka

Dan drugi, treći i četvri:
- jutarnji jeger za zdravlje i gemišt za žeđ
- kupanje i spremanje za odlazak na Rab
- dolazak na Rab, i sam Bog zna što nas tamo čeka...

Dan peti:

.....nastavak slijedi....


Mirko Fodor