ALS i moja borba protiv vjetrenjace

Jedna stara poslovica...

"Onaj koji se bori ima sansu izgubiti i pobijediti, a onaj koji se ne bori vec je izgubio."

eekKomentirajte ako mozete..Pustite masti na volju i vidit cete koliko ste sposobni razumijeti druge ljude....eek

30.06.2008. u 15:40 | 4 Komentara | Print | # | ^

Srce naše kucaj tiše

Svaki dan obican dan...
Danas sunce, sutra kisa..Nikad ne znas sta ce sutra bit. Isto je i sa smrcu. Nikad ne znas da li ce ti voljena osoba umrijeti ili ne. Ne znas kada, zasto i u kojim okolnostima. Sutradan se ni ne snades a vec si suocen/a s takvom situacijom. Svugdje tuga i zalost a na groblju bijeli ljiljani, prekrasni bijeli ljiljani. Nesto tako lijepo i veselo na tako tuznom mjestu.

Zivot je kompromis izmedu idealnog i ostvarivog ? Naravno da je, zivot pise price o kojima samo mozemo sanjati. Neke su dobre a neke lose, jedino je vazno to sto svaka od njih ima pouku. Ta pouka ce posluziti svrsi kad je mi shvatimo i upotrijebimo na primjeru vlastitog zivota.

Ostavimo se proslosti i osvrnimo se na sadasnjost. Pokusajte i vi nesto napraviti danas, nesto po cemu cete se uvijek sjecati danasnjeg dana. Ucinite nesto za druge ali i za sebe. A ako ni to ne zelite/ne smijete/ne mozete ugledajte se na one prekrasne bijele ljiljane. Nek vas oni podsjecaju da ste upravo vi ti ljiljani, tako lijepi na tako ruznom mjestu, a to mjesto je danasnji svijet. Ne mislim pritom na prirodu vec na same ljude.....

07.06.2008. u 19:31 | 2 Komentara | Print | # | ^

POLETIO ORAO BEZ KRILA

POLETIO ORO BEZ KRILOVA

I PONIO PUŠKU OD TRSTIKE

DA UBIJE NA LEŽEĆU ZECA JEDINOGA.

POGODI GA U KOLJENO SRCE JUNAČKO,

MRTAV PADE KUĆI JEDVA DOĐE

MRTVU MAJKU NA KREVETU NAĐE

DI MU PLETE GAĆE I ČARAPE

SESTRA MU SE OD RADOSTI SMIJE

A ĆAĆA MU SE NI RODIO NIJE.



D .ŠIMIĆ

26.05.2008. u 19:02 | 5 Komentara | Print | # | ^

Riječ pisca ove knjige

Ako si slučajno bolestan od ove bolesti poštovani čitaoče teško tebi a još teže tvojim ukućanima. Pitaš se zašto pišem ovu knjigu i kakvu korist ja imam. Možda nikakvu. Zašto vjetrenjače i kakve to ima veze s bolešću? S bolešću nikakve ali sa birokratima i nekim doktorima itekako. Probleme koje vam naša birokracija može stvoriti , mislim da bi i Bog imao sa tim problema . U ovoj knjizi ću navesti sve što sam radio , kod koga sam bio. Tako ću navesti sva imena i sve osobe s kojima sam kontaktirao pa ti presudi sam mada ni sam ne znam šta bih i ja presudio. Htio bih ti pomoći da ne lutaš okolo i ne trošiš ni novce a ni živce. Želim doktorima ukazati na greške i pomoći u vezi ove bolesti. Doktorima koji ovu dijagnozu saopćavaju svojim pacijentima preporučam da kažu što je na stvari odnosno sve što znaju o toj bolesti i što mogu očekivati te kako se ponašati .Dijagnozu im trebaju reći tek onda kad naprave sve moguće pretrage tako da ne ostane ni najmanja sumnja ukoliko je to moguće . A ne da ih prepuste samima sebi kao mene. Pokušat ću ti približiti sve moje probleme , strahove , nade i tegobe prije nego sam saznao da bolujem od ove bolesti. Ako ja ne završim ovu knjigu nadam se da će to moja sestra ili žena. Da ti bude lakše odlučiti što da radiš ako ne daj Bože imaš ovu bolest. Ne bih je dao ni psu. Njega bi bar ubili kad bi obolio od te bolesti. U ovoj knjizi ću skenirati sve dokumente koje imam a što se tiče imena doktora koji će se prepoznati neka im bude, neka se zna njihovo znanje i sve što su oni pokušavali i koje sam preglede morao učiniti . Bio sam i kod dosta nadriliječnika te ću i njih opisati u ovoj knjizi .Birokrati su oni isti ljudi koje mi srećemo možda svaki dan i koji nas možda i sažalijevaju no oni rade po svom uhodanom sistemu a vama gori pod nogama .Pokušat ću biti objektivan koliko god to budem jer u životu sam takav i bio .

22.05.2008. u 16:39 | 12 Komentara | Print | # | ^

Općenito o ALS ili MND

ALS je skraćenica od amiotrofična lateris skleroza ili mišićno neuronska distrofija .Nije čista distrofija ( nestanak mišićne mase i samih mišića već atrofiranje kao biljka bez vode ) no na kraju rezultat je sličan ili gotovo isti. Bolest je poznata od 30-tih godina prošlog stoljeća i još joj se ne zna pravi uzrok. Jedni su mišljenja da je to isključivo nasljedna virusna bolest leđne moždine te da nastaje između trećeg i petog pršljena . Kojeg virusa još se nezna. No drugi su skloniji tome da bolest nastaje kao proces oksidativnog i drugog stresa .Naime usljed pada u kičmi se dešava niz oksidativnih reakcija gdje aktivni kisik ( a znamo da je kisik uzrok starenja) uništava kao virus tekućinu leđne moždine te je malo pomalo razvodnjava rečeno običnim rječnikom .Ili kao da u automobilu u ulje za kočenje stavimo vode, dobivamo skoro isti efekt. Poslije nekog vremena kočnice zablokiraju a uređaj zahrđa .Kod nas su mi liječnici rekli da može biti spinalnog i radikularnog karaktera ili brza ili spora .Isto tako može biti sama ili se vezati uz neku drugu bolest .
Jedan od poznatijih ljudi koji boluje od ove bolesti je Stephen Hawkins,
pisac o svemiru te istraživanju o istom .Od ove bolesti obolijevaju ljudi koji se izlažu težim fizičkim naporima kao i dosta sportaša .Bolest je ovo starijih dobnih skupina i to više muškaraca no nije uvjet i napada oko 7 ljudi na 100 000.Pošto nije baš česta malo se na toj bolesti i radilo zadnjeg stoljeća . Bolest zahvaća u početku periferne dijelove tijela i to asimetrično ili simetrično .Znači desna ruka i lijeva noga ili obrnuto, obje ruke ili obje noge a rjeđe lijeva ruka lijeva noga ili desna noga desna ruka .Bolest zahvaća jezik –koji titra u usnoj šupljini te pri govoru zaplićete kao pijanac, nos koji je gotovo uvijek hladan, ušnoj šupljini gdje imate osjećaj da ste bili na promaji(propuhu) te da vam je upaljena ,a može vam i očni kapak ponekad titrati .Prste jedne ili druge ruke pri većem poslu zna hvatati grč kao i grčevi pri sagibanju u stomaku(trbuhu). Hladnoća u prstima nogu jako je izražena i ljeti i zimi .Tu su još vruće umorne noge bilo ljeti bilo zimi kao i grčevi pri ispravljanju istih .Mokraća zna u početku pomalo kliznuti i genitalni organ na kraju zna biti dosta hladan u početku a kasnije sve više . Pri naporu teško dišete i obilno se znojite te kad se odmarate po tijelu vam znaju prolaziti trnci . Moguć je i kožni osip koji se naviše manifestira po leđima ,preponama i pazuhu . No nijedna ova sama reakcija za sebe ne mora ništa značiti .Jedino za više takvih reakcija je savjet otići liječniku .Kasnije su te reakcije jače izražene ali se najviše očituju po propadanju mišića .
ALS-MND je bolest sa 100% smrtnim učinkom i čovjek može živjeti u rasponu od 2-5 godina ovisno o tome dali je brza ili spora no nije uvjet ,poznajem mladića koji je živio 10 godina. Veliki dio ljudi umire zbog gušenja u vlastitoj sluzi koju ne mogu iskašljati niti progutati a to je posljedica mišića disanja i pluća iako organi za sluh i gutanje zadnji odumiru .Osim toga jedan dio ljudi umire od srčanog ili moždanog udara a posljedica također oslabljenog srca i nedostatka kisika .

22.05.2008. u 16:38 | 5 Komentara | Print | # | ^


Doktorica mi je preporučila da pijem kalcij i magnezij. Početkom 2003. god. odlazim u lov za potrebe šumarije i jer mi je to bilo drago, ta cijeli život sam volio komunicirati s ljudima . U lovu smo imali dosta sreće no ne i ja . Uslijed klizavog i vlažnog terena pao sam u provaliju duboku 10 metara. Naime, pri silasku s kose(kosine) jedan se je kamen odlomio i ja sam izgubio ravnotežu te sam počeo padati , kamen za mnom a dolje nakon 10 m jedan mali plato pa opet provalija. Bože! zavapio sam i pomislio sam na svog mlađeg sina Valentina, cijeli život mi je prostrujao kroz glavu .Na sreću kamen je otišao na drugu stranu a ja sam uspio pasti na desnu nogu i ostao nekako na malom platou. Bio sam izgreben po rukama ali sretan i živ. Što li je sve moglo biti a tu sam bio sam. Po povratku sam ispričao događaj kolegama pa smo malo nazdravili. Poslije nekog vremena počeo me je boliti članak u desnoj nozi. Kako sam radio na poslu a to nije bio stalni posao nisam išao doktorima, znaš i sam ako si po bolovanju nitko ne voli te radnike . Vučem to do 6-tog mjeseca no više se neda, sve je gore, boli me koljeno. A i ruka je oslabila, grči se a ponekad pri saginjanju dobijem jake grčeve u stomaku . Po noći se budim mokre glave, teško zaspim. Odlazim snimiti koljeno a zatim ortopedu. On mi je rekao da nešto nije u redu, da mi je koljeno atrofiralo a i desna ruka je oslabila .Trebaš otići što prije neurologu. Osjećam da polako zaplićem jezikom a i jezik mi titra. Ne mogu dobro mokriti ,nakon mokrenja ponovo mi se mokri a poslije pokoja kap mi ispadne po vešu. Osjećam zadah iz usta no mislio sam da je zub.

22.05.2008. u 16:27 | 0 Komentara | Print | # | ^

Prisutan je tu i meni poznat nedavno primjer čovjeka koji je dobio veliku temperaturu usljed upale pluća no ništa se nije moglo učiniti .Ukratko čovjek je osuđen na čekanje smrti ili lutanje tj. borba sa svim vjetrenjačama ovog svijeta.
Pa da počnem sa svojom pričom. Prije svega moram reći da sam u naponu snage i sa 37 godina imao oko 100 kg . Nisam bio osobito mišićav kao oni na tv-u , ali sam bio veoma jak u rukama i teško bi prošao netko kad bi mi se zamjerio. Kako nitko u mojoj familiji u bližoj i daljoj prošlosti nije bolovao od slične bolesti isključio sam naslijeđe .Da li je to točno ili ne sam Bog zna . Ja imam onu bolest koja je radikularnog karaktera što će reći galopirajućeg . Nakon što su mi liječnici saopćili dijagnozu ni sami vjerujući u to, rekli su mi okreni film nazad, pokušaj se sjetiti svega što ti se dešavalo zadnjih godina. Tako sam se i polako prisjećao zadnjih 10 godina .Sudionik sam domovinskog rata i to od 1991. do 1996. bez prekida. Imao sam dosta stresnih situacija , više puta sam se našao u pogibeljnim situacijama . Tako sam jednom pao na kamen i to na leđa te mislio da neću više ustati, no na sreću kasnije je sve bilo u redu. Bio je to pad na terenu gdje je bilo minsko polje a ja sam se otklizao na veliki kamen .Metak tik do uha ,koji je napravio veliku rupu u zidu i sličnih stvari gdje sam lako mogao ostati bez glave. 1996. godine prvi put odlazim psihijatru zbog nesanica, noćnog znojenja, straha itd.. On mi je preporučio neke lijekove, uglavnom za smirenje. Nakon demobilizacije sam imao dosta familijarnih problema , umrla mi je majka ,sestra ostala mala . Otac tvrdoglav, nerazuman, moj stariji sin bolestan i još k tome dio familije mi pravi razne svađe i spletke. Ostajem bez posla ,dolazi mi da ubijem nekoga. Poslije gubitka posla radio sam dosta teške poslove u šumariji ,pa tako 2001. godine osjećam trne u prstima nogu i neku promrznulost što sam i prije osjećao no sad je to bilo skoro stalno pa čak i ljeti. Osjećam grčeve u obje noge, boli me desno uho no mislio sam to je umor i promaja. 2002. godine odlazim na CT a kao što znate morate čekati dosta na pregled. Na pregledu ništa strašno, bar po priči doktora . Odlazim na MGU nogu a tamo mi doktor Kulić kaže pa gdje si ti dosad bio i ustanovljava tešku leziju korjenova gotovo do nervacije živca. Što to znači pitao sam ga, no on mi je odgovorio saznat ćeš to već sam. Donio sam papire svojoj doktorici Jadranki Pavlinović no ona je odmahnula glavom misleći da ja tražim mirovinu i tako. U to vrijeme sam počeo osjećati sve više psihičkih tegoba. Više puta posjećujem psihijatricu i psihologinju i konstatiran mi je PTSP. Pošto nisam znao što je to ni kakva je to bolest , pijem što mi je preporučeno . Ti lijekovi su me samo uspavljivali i umrtvljivali. Nisam osjećao nikakve fizičke probleme već samo psihičke naravi a doktorica mi nije ništa savjetovala . U međuvremenu radim povremeno u šumariji na teškim poslovima, pilanju i kopanju. Tako nekako uz posao zaboravljam bolest no uslijed pilanja počinjem osjećati neke grčeve u stomaku u kočenju prstiju desne šake. Velika vrućina, obilno znojenje, teške i umorne noge kao i veliku žeđ. Znojio bih se i za mali rad bilo hladno bilo vruće ali ljeti bi upalio klimu da mi puše u noge no ništa od toga ,noge su gorile.

22.05.2008. u 16:27 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pregled u KBC Split

Uslijed nagovaranja odlazim u Split gdje mi neurolog dr.sc. Marović kaže da bi što prije trebao doći na daljnju obradu .I taj dan me je primio prekoreda bez broja i zato sam mu bio zahvalan .Tako dolazim u Split 20. kolovoza 2003..Ostajem tu oko 14 dana te radim CT kičme , MR vratne kralježnice i elektromiografiju te krv i mokraću . Vrlo brzo sam otpušten gotovo izbačen, vjerojatno moj boravak nisam popratio eurima , nisam imao posjeta jer ih nisam htio . U otpusnom pismu piše otpušten u nepromijenjenom stanju . Napominjem da sam na otpusno pismo čekao više od 15 dana od izlaska iz bolnice, dijagnoza je u prilogu otpusnog pisma iz Splita .Protrusio disci i. v. compressione medullae spinalis discopathia (protrusio) disci i.v.c6/7, l57s1 hypertensio art. elektromiografski nalaz a teški gubitak perifernih motoričkih neurona(gotovo do potpune denervacije) sa stvaranjem kompenzacijskih akcijskih potencijala registrira se u analiziranim mišićima desnog stopala, u mišićima desne podlaktice ,te desne šake. Značajnija kronična neuralna lezija zabilježena je u mišićima druge skupine. Odlazim kući kao pokisli miš jer mi je neurokirurg u Splitu rekao to nije za operaciju to će izići fizikalnom terapijom. Što da radim mislim ja i odem kući.
Javio sam se u Biokovku gdje mi doktor Malešević određuje terapiju ,koju sam započeo sa mjesec dana kašnjenja što zbog otpusnog pisma što zbog gužve . No u međuvremenu radim u šumariji ... Odrađujem terapiju i to 15 dana .
Na terapijama bez veze bazen blato, enormno se znojim, moja terapeutica mora samo sa mnom raditi no to nije slučaj . Završavam terapije bez napretka . Desno stopalo mi je palo a prste desne noge jedva mičem .Odlazim kod drugog specijaliste fizikalne medicine dr. Marine Šabić koja me pregleda i govori mi moraš ići dalje , te mi nudi adrese u Zagrebu .No već sam stupio u kontakt sa doktorom u Zagrebu te nakon podužeg čekanja i odlazim . Odmah pri dolasku kod neurokirurga dr. Ranko Broz mi govori da mi nije ovo na ruci da bi me uputio kući te odmah radim CT mozga. Ja sam u međuvremenu primljen na neurologiju Sv. Duh. Tamo sam bio od 28. 11. do 10.12. a bio bih i duže da nisam tražio da idem kući. Vršim snimanja pluća MR mozga i kralježnice kao i Emngu ruku i nogu . U međuvremenu dolazi nalaz CT sa klinike za tumore gdje piše vidljiva je ekstenzivnija osifikacija falksa cerebri frontalno. Ostalo je u redu no hvata me nervoza te mi tlak varira 160- 100 i više ,inače sam tlakaš ali nikad tako. Osoblje dobro i ljubazno a hrana nikakva .Sramota jedan tuš i jedan zahod za muške i ženske. Stalno pitam što ima nova no oni uvijek još ništa . Vodi me dr. neurolog Anton Vladić. Tamo vršim MR mozga ,pretrage krvi . No pošto sam bio dobar sa sestrama zavirio sam u moj karton a tamo piše Als i upitnik no što je to mislim ja? Da nije Alzeheimer? No nakon nekoliko dana radim elektromiografiju gdje doktorica vrti glavom i govori ma nije moguće pa vi ste tako mladi. Pa vi imate Als i to radikularni . Pitao sam je kakva je to bolest i za lijek no nije mi ništa rekla nego imate na Internetu. I konačno dr. Vladić mi oprezno kazuje to je Als , trebate vježbati, biti hrabri i to je sve .Ostavlja me nekoliko dana na infuziji. Ja sam tako razdražljiv, plače mi se i nemoćan sam. Tražim da idem kući te tako i biva. Pomišljam na najgore. Otpusno pismo dobivam isti dan . Jedine lijekove koje mi je dr. Vladić preporučio su Rilutek i vitamin C , no ne morate kupovati lijek on samo usporava, žao mi je i gotovo. Moja svastika Mira dolazi po mene i nitko osim nje ne zna za dijagnozu. Uzimam otpusno pismo , odlazim kući i kazujem ženi pa se tako oboje isplačemo. Odlazim kod dr. Marine Šabić , ona mi sređuje da dobijem cipele uz Ortozu te ih dobivam nakon nekog vremena, s tim mi je lakše hodati . U međuvremenu tražim lijek koji stoji 4300 kuna i ne ide na recept. Ženu hvata histerija što da radimo ,imamo nešto novca ali koliko će to trajati. Ništa ne znamo o bolesti. Tako čujem od prijatelja za mnoge nadri doktore i travare koji i ne znaju koja je to bolest a liječe je . Odlazim u Mokošicu kod travara i naturpate Dinka Petkovića koji mi odmah za pregled uzima 350 kuna. I kaže: to je multipla, to se da izliječiti ,ja ne znam što da kažem u ušima mi buči. Terapija stoji 250 eura na dan i to bi trebalo trajati oko 2 mjeseca. Ja sam to izliječio, pokazuje mi slike gospođe iz Kaštela. Trebao bi uzeti stan te mi ga i rezervira 1oo kuna dnevno plus moja hrana itd. Oko 20 000 eura plaćanje svakog ponedjeljka unaprijed .

22.05.2008. u 16:26 | 1 Komentara | Print | # | ^

Dogovaramo se za 14.01. 2004 g. te odlazim kući pričam sa rodbinom koja me hrabri i kaže lako je za novce. Tu mi najveću podršku pruža rođak Milan Šimić.
Ne sekiraj(brini) se za novce, samo se liječi nemoj misliti na gluposti, hrabri me on kao da čita moje misli, jer ja sam si mislio prekratiti muke ,odustajem ali mi i danas to dolazi na pamet .Saznajem za Noni sok od neke biljke te odlazim za Božić kod ženinih.
Tamo me ispituju i također su spremni na podršku .Tako ponovo nazivam nadridoktora Dinka Petkovića koji potvrđuje da sam dobro čuo cijenu i da se odlučim jer da on ima puno posla i nema tu neke garancije. Nazivam ženu koju je on izliječio i ona kaže točno je, da sam bila u kolicima ali nisam izliječena. I tako saznajem da mi nemamo ni slične simptome. Pokušavam odgoditi terapije u Mokošici te nakon višesatnog ubjeđivanja to mi polazi za rukom. Moji nalazi su otišli u Njemačku , Belgiju, Srbiju ali i u Zagreb kod dr. Božičevića kojemu se nije svidjelo da nisam obavio sve pretrage te mi savjetuje da odem na KBC Rebro. Naime treba ispitati leđnu moždinu . No prije nego što sam otišao na TV je bila emisija Latinica i o toj bolesti saznajem malo više. Bila je jedna gospođa koja je pričala o svom suprugu , reporteru koji je iznenadno obolio od nepoznate bolesti a emisija se je zvala «Dostojanstveno umrijeti» ili tako nekako .Pričala je o svim mukama koje je on morao proći a i ona naravno . Bila je tu i dr. Šoštarko o kojoj su tako lijepo govorili a i o njenoj udruzi . Tako da sam i ja poželio otići kod te fine stare dame no kasnije mi baš i nije bila simpatična .Došao sam u Zagreb i bio dvaput kod bioenergetičara, prvi tretman je bio besplatan a drugi 1oo kuna . I traje oko pola sata, tu mi jedan čovjek opisiva nešto o stanju aure no ništa nisam shvatio . U KBC Rebro dolazim 14. siječnja 2004. , uz negodovanje liječnice dr. Vranješ koja mi govori s kim ste vi dogovorili krevet itd .Ostajem na Rebru i znam zašto je dr. ljuta, zato jer su moji od kuće i svi prijatelji zvali za taj krevet .Čekam i nakon nekog vremena obavljam tu famoznu pretragu leđne moždine koja je i dosta bolna .Morate ležati u krevetu poslije vađenja tekućine iz leđne moždine više od 24 sata .Zatim morate popiti 2 litra tekućine pa i više bez ustajanja, mokrite u gusku .

22.05.2008. u 16:25 | 0 Komentara | Print | # | ^

Iskra nade

U međuvremenu nailazim na članak u Nacionalu o dr. Jasni Križ i o njenim pokusima na miševima . Miševi su zaraženi virusom Als-a. Pokazujem to neurolozima u Rebru, dr. Vranješ koji su to pročitali ali nisu ništa komentirali. U meni se budi iskra radosti i nade. No na nalaz čekam 10 dana a na famoznu dr. Šoštarko koja je na čelu tima za borbu protiv Als-a još više. Ta gospođa nije sa mnom popričala više od par riječi a o bolesti ništa. Bezveze sam ležao i čekao da popriča sa mnom više od 4 dana no bez uspjeha. Na kraju sam tražio da idem kući. Dijagnoza je ostala ista. Odlazim kući 29. 01. sav snužden no tinja iskra nade. U bolnici sam zatražio preko bolnice lijek . Dolaskom kući borba za adresu Jasne Križ koju na kraju dobivam od njene kolegice iz Rijeke. Naime dr. Jasna Križ istraživa u Kanadi. Moj rođak na e- mail adresu stavlja upit da mi pomogne no ništa. Nabavljam famozni Noni sok od neke biljke te samoinicijativno idem na dijetu .U Split odlazim kod dr. Gošovića u barokomoru ali na nagovor prijatelja kojemu je pomoglo ali radi druge bolesti. Raspitujem se da li je imao takvog bolesnika na što mi je odgovorio jednom davno ali sam zaboravio .No kako hoćete vaša stvar, ne može škoditi on je privatnik . Pristajem i 500 kuna dnevno .Po dr. Gošoviću trebao bi napraviti 15 terapija ,dogovaramo 6oo kuna a terapija se sastoji od ležanja u zatvorenoj komori pod pritiskom od 12 bara i udisanje kisika kroz masku .To traje oko dva sata, gadan osjećaj ,bojiš se da ne bi nestalo zraka u boci .No adresu dr. Jasne dao sam i rodici koja joj piše i ona se javlja. U jednom toplom pismu ispričava se jer se nije odmah javila i savjetuje mi da prekinem sa hiperbaričnom komorom, jer od toga mi može biti gore. Prekidam nakon 9 puta. U svom pismu mi piše koje lijekove koristi u istraživanjima. A to :su Rilutek, Minociklin, Kreatin, Nimotop i vitamin C 500 .Kupujem Minociklin50 i Rilutek u Mađarskoj, cijena 3000 kuna, trošim Noni 1 bocu sedmično . Boca stoji 350 kuna. Po prirodi sam borac koji se ne predaje te nakon mjesec dana korištenja Riluteka provjeravam krv . A zatim šaljem otpusna pisma u Zagreb doktorima na traumatologiji u Draškovićevoj među kojima je i dr. Buljat .Oni smatraju da ima još jedna sitnica koju bi trebali istražiti .Ja sam je objeručke prihvatio. Ponovo sam u Zagrebu 17.03. 2003. gdje su mi pri ruci moja svastika Mira i časne sestre na Pantovčaku. One su mi ulijevale hrabrost i svu moguću pomoć kao da sam im najrođeniji. Kod njih sam spavao, jeo i dobio utjehu. Stoga im hvala, neka im Bog plati za njihovo dobročinstvo. Obavljam pregled nakon kojeg mi je dr. Kejla rekao nažalost ništa od naših sumnji. Odlazim kući u još gorem psihičkom stanju . Saznajem za izvjesnog horusa haja Mladena Zeljka te se sastajem s njim. On je božanski i kozmički ozdravitelj. Uzimam kod njega skripte o vježbama i molitvama, te tri folije protiv zračenja,1 bocu noni soka , kristalno kamenje koje se nosi oko vrata ,Piramidu i obavezu javljanja 5o puta. Bit je molitva dragom Bogu, cijena je 500 eura no imao sam 450. Radim terapiju kristalima i auričnu terapiju , malo sam smireniji i bolje spavam. Počeo sam mu se redovno javljati te sam se nekako počeo osjećati psihički jače .Drago mi ga je bilo čut i zvao sam ga nekoliko mjeseci jednom sedmično i to bi trajalo nekoliko minuta .Radio sam i neke vježbe , kao npr. : sklekove , pravilno disanje no većina je to vježbi za zdrave ljude .Sigurno se pitaš zašto sam uzeo tu terapiju, jednostavno me je nešto privuklo . Prvi put na skupnoj terapiji uz neku laganu muziku , držeći se za ruke osjetite neku snagu . No tada sam ja bio još dobro pokretan i samostalan . Odjednom sam to prekinuo jer nije davalo nikakve rezultate .Nakon nekoliko dana izlazim na komisiju radi druge bolesti PTSP. Pokazujem im otpusna pisma iz bolnica no oni odmahuju glavom jer to nije bolest s kojom se može PTSP povezati, kakva je to glupost jer i ova bolest nastaje usljed stresa .

22.05.2008. u 16:23 | 0 Komentara | Print | # | ^

Predlažu invalidnost 30%. te uskoro i dobivam privremeno rješenje. Zatim odlazim u Split na duhovnu obnovu .Bio je tu mladi fratar i ja sam se ispovjedio te dobio bolesničko pomazanje. Misa je trajala do kasno u noć ,ljudi su padali u neki trans a i ja sam osjetio neku snagu, nešto jako u sebi . Poslije izlazim i na civilnu komisiju dajem im otpusna pisma te privremeno rješenje o vojnoj invalidnosti. Oni to uredno obavljaju no nisu me baš dobro uputili kako da dobijem bolju mirovinu . Ja u međuvremenu tražim lijek iz Zagreba no ništa, još nisu napisali rješenje . Počinjem sa terapijom dr. Jasne Križ . Moji mi prijatelji kupuju u Njemačkoj jednu kutiju i cijena je 500 eura. No kupujem i ja jednu kutiju i to u Mađarskoj 2600 kuna ovaj put. Iz Njemačke stižu Minociklin 100, Kreatin 250 i Nimotop120 kojeg ja pijem pola dnevno. Sve te lijekove kupuje mi ženin brat te mu puno hvala. Želim napomenuti da nijedan neurolog o ovim lijekovima osim o Riluteku nije htio razgovarati .
A moja doktorica Jadranka Pavlinović je na moje upite zašto ne mogu dobiti lijek samo odmahivala rukom i govorila ja ništa ne mogu itd. Počinjem terapiju koju sam po svom nahođenju odlučio i piti. 2 X 1 Rilutek uz vitamin C 500 ,2 X po 1 Minociklin 100 , Kreatin 250 x1 i Nimotop 60 pola dnevno i to sve 13 mjeseci po naputcima dr. Križ.U Americi tu terapiju provode ima pola godine. Odlazim kod pravoslavnog popa u Glavinu kod Imotskog. Plaćam misu i pošaljem mu svoj veš koji on blagosiva te ga nosim 15 dana .Jednom dok sam sjedio ispred kuće moj brat mi daje nadu da prijateljica našeg susjeda iz Rima ima tu bolest i da joj je zaustavljena. Nitko sretniji od mene i tako nakon nekog vremena dobijem adresu koja nije bila u Rimu već u Pezaru . No na drugoj strani moji bližnji su htjeli znati više te je tako došlo i do novina . Skupilo se novaca na račun a najviše je dao Mijo Pašalić , naši iseljenici iz Australije također su pripomogli , skupilo se novaca tako da sam bio mirniji bar financijski ,samo za mene treba 6000 kuna mjesečno, a tu su djeca i nezaposlena supruga .Odlazim u Italiju ali ne u Rim nego u Pezzaro, od Kanade sam odustao jer sam od dr. Križ dobio odgovor da bih terapiju koju sam gore napisao po njenim naputcima dobio i u Kanadi. Idem u Pezzaro jer su mi prije krivo rekli a ni sam nisam znao što je to bolnica ili što. Nakon dolaska u Pezzaro dolazim kod te liječnice no ne razumijemo se baš dobro .Pokazujem joj faks na koji mi nije odgovorila. Gospođa Rita Cutolo je bioenergetičar koja je liječila i papu no papa boluje od Alzeheimera . Ona mi govori da je moja bolest povezana s glavom no čini mi se da ne zna ni ona kakva je to moja prokleta bolest. Tu su mi njeni pomoćnici obavili dvije terapije ,kupujem knjigu o bioenergiji 10 eura .Govorim ocu da imam to kući i odlazimo. Potrošili smo oko 1000 eura. Čujem za nekog Kineza u Širokom Brijegu i odlazim kod njega na pregled od 200 kuna. On je kinez i terapeut te mi uradi terapiju i kaže: ako budeš osjetio poboljšanje dođi ponovo ako ne :ne troši novce badava , jer to je teška bolest. Isti dan nazivam poznatog travara Radu Marušića u Mostaru koji mi na moje upite da li zna nešto o toj bolesti oholo spušta slušalicu, i kaže nema što razgovarati sa mnom, točno mislim i ja no ne odlazim jer pregled je 50 KM.

22.05.2008. u 16:22 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sve manje mogu kontrolirati emocije, plačem bez veze kao i smijeh . Što da radim u međuvremenu a već je 7-i mjesec .Preko prijatelja saznajem za kiropraktičara iz Metkovića, Andriju Šiljega. Odlazim kod njega a on mi kaže da možda može nešto učiniti ali da mi mora pregledati kuću. Te tako i biva, on dolazi do mene. Pregleda mi kuću i baš na mjestu gdje sam ja spavao ima vulkansko zračenje. Kupujem od njega magnetsku ploču .Pregled kuće i ploča 900 kuna. Poslije toga bio sam kod njega na terapijama 1o- tak puta. Osjetio sam malo poboljšanje no kasnije ništa. Nije mi ništa naplatio terapije jer smo se dogovorili ako bude napretka platit ću mu po 100 kuna. On je također bioenergičar te me je tretirao i bioenergijom. No sve je bilo uzalud. .Dobivam rješenje :da imam pravo na Rilutek i to:6 mjeseci , ajde nešto dobro. Pokušavam stupiti u kontakt s hrvatskom udrugom za borbu protiv Als-a no ništa .
Tu je također dr. Šoštarko Marija ,neznam za koga postoji ta udruga valjda za pranje novca i gubljenje vremena .Ona je tu kao neki bog za tu bolest .
Sve ovo vrijeme bio sam na bolovanju iako nemam stalni posao, hvala direktoru Borisu Šabiću na razumijevanju. Moja žena radi sve što treba, rješava papirologiju za mirovinu .Bori se kako zna, nije joj lako, dvoje djece, ja i svi mogući problemi padaju na nju .Zbog vrućina odlazim na selo a i radi stepenica kojih je puno manje. Uredno posjećujem psihijatricu, pijem lijekove one i ove ,a za piće samo vodu te primjećujem nove znakove sušenja desne noge a i cijele desne strane, kao i hladnoću u lijevoj nozi. Izdaje me lijeva noga, zadah iz usta kao kod superhika, ne mogu stisnuti mali prst i palac na lijevoj ruci a desna je davno otpisana. Mokraća klizi poslije uriniranja. Teško se ustajem, povraća mi se, trošim puno salate i kvasine pri jelu , znojim se po glavi i preponama a noge hladne kao santa leda. Jedem iako mi se ne jede, ne biram hranu. Izgubio sam okus soli ona je gorka, kvasina je kao alkohol . Kad ležim na desnoj strani ne mogu disati ni zaspati. Kad sam na leđima kašljem , a to mi se dešava i kad pričam . Kvasina me grize za stomak ako jedem salatu. Dobivam neke vitamine iz Amerike ali i nadu od dr. Olivere Outkin da se u Americi radi na novom lijeku. Novi lijek koji se istražuje je tch 346 kodno ime .Daje mi e-mail adrese gdje se to radi. Ja ih dalje dajem i tako dobivam odgovor da na tim pokusima mogu biti samo građani Amerike i Kanade i što sad ? No iz Zagreba loše vijesti, zbog novog ustroja nema lijeka jer niste iz naše županije. Hladne su doktorice u Zagrebu, ne možete dobiti lijek i gotovo. Dobivao sam lijek preko KBC rebro i Merkura jer sam tamo ležao. No uskače gđa Pavlinović Davorka koja mi je već prije dala 2 kutije Riluteka. Opet je preko svojih veza u Njemačkoj nabavila 2 kutije i njoj puno hvala kao nikome. Sad kad ovo pišem već je 10-i mjesec, a šesti mjesec sam na terapiji dr. Križ. Poboljšanja nema a kad ne bi bio na terapiji ne znam. Teško spavam a ponekad mi iz usta curi neka slina. U grlu mi je stalno neka ljepljiva sluz koju ne mogu iskašljati, jako teško govorim, desno pluće je otišlo , po meni . Ponovo tražim od Splita lijek a oni mi odgovaraju da mi ga Zagreb mora dati .
Uputili su dopis, tko zna što će biti od toga .Ponovo pokušavam saznati nešto o novom lijeku od udruge no odgovora nikakvog nema, neka im Bog plati za ljudskost .Dobijam rješenje da imam pravo na civilnu invalidsku mirovinu a i vojnu privremenu invalidnost 40% oko 223 kune. U međuvremenu sam dobio 5000 kn od mrss kao pomoć za lijek. Moj rođak M.Š. bori se za mene da ostvarim sva prava i to mu ne mogu nikad zaboraviti, tu je i brat Ivica naravno, kao i ostali nitko me nije odbio. Pomišljam na najgore, noćas sam pao i dobro se udario u desnu nogu .Teško ustajem. Lijevo stopalo kao i desna ruka propadaju mi na oči .Osjećam glad ,dosta jedem ali i dosta puta idem na WC, tamo se osjeća smrad mrtvaca. Žena mi pomaže da se oblačim ali još se ne predajem. Bole me obadva uha ,pogotovo kad spavam. Noge hladne a po čelu se znojim. Bio sam u Splitu kod doktora Mihalja, poznanik iz KBC rebra. Poznaje moju situaciju te mi kaže da se mogu osloniti na njegovu struku ako mi što bude trebalo.
Provjerom krvne slike ,vidi se svaki put povišenje triglicerida kao i alt i ast. Iz Zagreba stiže odgovor da mi Split treba dati lijek no u Splitu mi kažu da mi u Zagrebu trebaju promjeniti rješenje da mi Split nabavlja lijek .Pitam se tko tu koga zavlači ,što da radim, koga da ubijem. Dok ovo pišem znojim se kao lud, kao da radim tko zna što. Teško zaspim ,boli me glava, kao da imam temperaturu. Boli me liva(lijeva) noga, grčevi me hvataju .Stiže dopis iz Zagreba ali ne meni već u Split . Iz Splita me nazivaju i kažu da oni nemaju ništa s tim. Iz područnog ureda HZZO-a u Splitu me nazivaju i kažu da napišem dopis i zatražim povrat novca jer sam ja kupio 4 kutije lijeka Rilutek . To sam i uradio a tko zna što će od toga biti, sve skupa oko 17000 kuna. Žena me kupa i oblači. Idem svaki dan na WC 6,7 puta. Još vozim auto no to me jako umara. Prestao sam piti lijekove ima par dana jer me je jako bolio stomak. Boli me prst lijeve noge, ne mogu se dići iz naslonjača. Jedva pomičem prste desne ruke ,a u dlanu lijeve je manja udubina . Pišem na računalu lijevom rukom, govor me slabo služi, smršavio sam od početka bolesti više od 20 kg. Hlače mi spadaju a zatvarač ne mogu sam zakopčati, ukratko jadno. Mislim na najgore , možda ću i zažaliti što si nisam prikratio muke …

22.05.2008. u 16:21 | 1 Komentara | Print | # | ^

Vjera u nešto novo !

Od tete Mire saznao sam za neku Mađaricu za koju sam već znao, navodno je izliječila rak no nije mi se išlo prije skoro godinu dana. A šta da radim , pristajem otići kod nje u Split. Odmah mi je rekla da bacim tablete . Tamo sam bio na krevetu četiri sata, svaku kost mi je izlomila. To je kineska medicina te me je tako i obradila. Uzeo sam i neke preparate tako da je sve to koštalo 60 eura i 1850 kuna. Odlazim kući sav slomljen. Terapija se sastoji od dijeta i to ti tri vrste sa nekim pripravcima koje ću navesti u daljnjem tekstu. Prva vrsta je voćna dijeta koja traje 10 dana. Ujutro se pije samo čaj ( Gali )s vitaminima fortuna de light , medom i to dva litra. Zatim je tu Noni sok koji se pije tri puta po jednu veliku žlicu, također je tu i Aloa vera koja se pije također tri puta u čaju ,vodi sa jabučnim octom i medom. Tu je i Urogin također tri puta ali malu žlicu, još je tu i Conco antioksidans koji se pije dva puta dnevno u čaju ili kašici voćnoj. Kašica se sastoji od četiri limuna ,četiri mrkve četiri jabuke ili četiri naranče ili neko drugo voće ali limun i mrkva je obavezna . To se jede miksano u dva deca(dcl) vode i dvije žlice meda. Jednom dnevno jede se kuhano ili pareno povrće miksano bez soli i s malo maslinova ulja . Užas jedan ali sve za zdravlje mislim ja. Životni kristal se pije dvaput dnevno, mala žlica. Još je tu i švedska grančica koja služi za obloge, u biti je to alkohol. Krećemo sa terapijom . Tu su još i male mudre vježbe za pluća bubrege i jetru ,tu se drže prsti desne i lijeve ruke na određen način. Svaki navedeni dio drugačije .Vježbe traju tri puta dnevno po sedam minuta, sa prekidima od sedam minuta. Tu je još masaža točaka između palca i kažiprsta. Ima tu još i paljenje fitilja na bubrezima. U biti grijanje bubrega ,jednom dnevno oko tri sata. Još je tu i masaža sa jabučnim octom dva puta dnevno .Postoji još i klistiranje i to svaki dan jedanput sa posebnim tekućinama, voda ,ulje, kava, švedska grančica itd.. Mala kineska mast Sunbreze koja se miriše ,liže, maže a i više puta dnevno inhalacija. Počeo sam s tim terapijama malo pomalo i sve smo stizali napraviti, tu se angažirale moje tete i žena naravno .Najgore mi je bilo jesti kuhano povrće samo ili luk raskuhan s rižom te miksano s malo maslinova ulja bez soli no i to je prošlo. Pošto nije još došla Ilona Mađarica koja me liječi počinjem sa drugih deset dana dijete. To je užas, najviše povrća kuhanog i sirovog. Odlazim zadnji dan druge dijete u Split kod Ilone. Terapija ista samo traje tri sata. Tu mi kaže da nastavim sa dijetom i dalje . Užas, mislim ja no malo sam bolje govorio te me to tjera naprijed. Preparati i terapija oko 1150 kuna. Odlazim kući sav slomljen, nastavljam dalje isto i evo, skoro je prošao mjesec dana od Splita. Ja sam jako slab, no dogovaram se za novu terapiju sa Ilonom ali u Zagrebu. I dalje se jako znojim no izgleda da su pluća u redu snimao sam ih a i krv se popravila, kao i jetreni enzimi alt i ast i to me tjera naprijed, 18. prosinca sam u Zagrebu. Stigli smo u Zagreb i uz pomoć časnih sestara ( od bezgrešne ) sa Pantovčaka i moje svastike Mire dolazim do gospođe Ilone.
Terapija je počela u 9 i 20 a završila u 14 i 20. Svaki živac i svaki dio tijela bio je tretiran i izmasiran. Vakum tetrapijom iz mog tijela počela je izlaziti sukrvica.Nije mi ništa naplatila a to je 1000 kuna. Kupio sam preparata oko 1000 kuna .Rekla mi je da se više neću toliko znojiti, i da mogu jesti bijelo meso sa minimum soli. Isto tako je rekla da mogu piti mlijeko ali prirodno, zatim ribu, maslinovo ulje. Naravno i moxa terapija i masaža ali puno dublja osobito tabana . Odlazim polako znojeći se na -2 stupnja celzijusa. Teško sam prešao put do aviona , sve je popraćeno velikim znojenjem a vani 2 ispod nule .Pred kućom padam kao klada drva i zamalo da nisam slomio nogu . Brat me gotovo nosi na treći kat .Avionske karte i put koštale su moju cijelu mirovinu . Počinjem pomalo jesti pileće meso (domaće) i ribu .Na Božić sam pojeo toliko tuke da nisam mogao disati. Stolica je tvrđa i teže mogu na WC . Pijem i kozje mlijeko, nabavio sam smrznuto ali nije loše. Malo se bolje osjećam i ne znojim se više puno po glavi, sad najviše između prepona . Vidio sam se gol u ogledalu, to je strava kao djeca iz Afrike . Vidi se samo stomak . Jedini mišić koji još čvrsto stoji jest moj godišnjak. Nervozan sam i sve me smeta. Nemam snage i ne želim se raspravljati. Neki dan sam pokušao ići uz stepenice pa sam pao na guzicu no dobro sam prošao. Ne mogu sam a lijeva noga je sada kao lani desna a i desna je kost i koža. Jedem malo i teletine no zasad ne vidim nikakvih poboljšanja .Uspio sam se popeti uz stepenice sam jedan kat i sići kod oca Branimira na donji kat no uz krajnji napor i držanje uz ogradu .
U međuvremenu iz Splita mi javljaju da im pošaljem račune za lijek sa mojim imenom i prezimenom .Tko to može donijeti račune unazad ? Ja imam samo račune kao one u samoposluzi. A tko će mi u stranoj zemlji dati unazad račun ? Lopovi, dabogda im trebao taj novac. Živjeti ću ja i bez toga neko vrime .Dobio sam mirovinu 1390 kuna, divota taman za WC papir i režije .Tko ti je dao dobro je i to a oni 20000 kuna u Zagrebu za koje sam ja po čukama hodao više od 4 godine i ti doktori koji se bune da im je mala plaća. Pola ih radi u fušu i iznosi materijale iz bolnica i opremu pa čak i u bolnici primaju bolesnike za svoj račun .Čast iznimkama no rado bih se mijenjao za njihove plaće i penzije .Znači nas treba sve ubiti jer se nismo znali ni mogli od takovih lupeža snaći . No mi smo lud narod, tko nas tuče mi ga volimo još više . Što god manje imamo više im dajemo . Ovaj naš divlji kapitalizam je gori od bivšeg socijalizma .Sad je 10. siječnja 2005. osjećam se tako nemoćno kao da me život polako napušta . Noć mi je kao godina , žena mi daje kašikom . Mogu malo sam ali to me umara .Kad spavam većinom je to na leđima jer me boli pod rebrima kad spavam na ruci .Cijelu noć se vrtim po krevetu kao mačka oko vruće kaše .Po danu također ležim i gledam televiziju ,više ne znam što da radim .
Noge su mi kao led , grijem ih u toploj vodi po par puta dnevno . Počeo sam bio jesti malo mesa i soli , no guši me u plućima , po noći su mi usta suha .Puno dišem na usta kao da mi fali zraka , nervozan sam i ne mogu puno govoriti . Pipam se po stomaku no mišići su skroz mlitavi , sama kost i koža, došao sam na 76 kg . No lako je zato , lako je za salo da je meni bolje .Polako gubim nadu jer ne znam što da radim , nemoćan sam ,nekad sam van sebe .

22.05.2008. u 16:08 | 0 Komentara | Print | # | ^

Bio mi je nekidan svećenik na ispovidi pa mi je pričao o nekoj Španjolki koja piše dok ti ustanovi dijagnozu no ne nadam se ništa posebno . Nije me još nazvao don Pave . Ovih dana sam pisao i ministrici Jadranki Kosor da mi pomogne u rješavanju mog statusa i mirovine , bar da bude nešto veća radi djece .Pošto nosim kontaktne leće jedva ih vadim jer nemam niti stiska niti snage u lijevoj a kamoli desnoj ruci . Mokraća puno više klizi i ne mogu je svu izmokriti tako da ostaje u kanalu pa kad sjednem istječe polako van . Stolica nije baš česta kao prije i zavisi od jela .Dok ovo pišem noge su mi hladne od prstiju do koljena . Kad spavam a i po danu nos mi je hladan , grlo je stalno crveno . No i čelo je ponekad skroz hladno, tako da se ustajem sa glavoboljom . Ruke mi se po noći ohlade , no kad ih pokrijem ili se pokrijem po glavi kao da ću se ugušiti . Neku noć sam mislio da je gotovo , tako sam slabašno disao ili je tlak ili je to kraj ne znam , no čim pokušam zaspat u mene uđe neki strah .Ne mogu plakati a ni smijati se , suze idu nekad same bez kontrole , a i smijem se ponekad no ne mogu se smijati osim usnama jer se odmah gušim .Po koži, naročito ispod koljena po kosti izađe kao neki mali osip. I to me dosta dugo prati , mislim preko tri godine sa manjim ili većim intenzitetom. Tako da me dosta svrbi a i kao da se prenosi i dalje. Ova pojava je sad sve prisutnija i po rukama i to nadlanica i iznad šaka . Rješavam to Belodermom .Što da ti kažem moj prijatelju , tuga pokojne žalosti , pomoći nema a i od ove moje zadnje terapije samo sam u ova dva mjeseca smršavio . Više ne znam da li ću više kod Ilone . Možda sam trebao nastaviti terapiju Jasne Križ , no povratka nema . Svjestan sam da spasa nema no otići ću još u Split snimiti neke nalaze . Ovih dana moram ponovo na komisiju jer sam se žalio na visinu mirovine . Valjda nisu uzeli u obzir da sam bio u HV-u oko 4 i pol godine . Kad ležim na niskoj podlozi ne mogu sam ustati bez tuđe pomoći . Žena me oblači , ponekad i stariji sin uz moju pomoć . Terapija masaže mi je dosadila i ne prija mi ništa . Kad sam sam i kad pođem spavati razmišljam o smrti i kad će doći . Bojim se tako nečeg strašnog jer će sigurno biti takova . Smrt koja me čeka kad dođe bit će gora nego na električnoj stolici ili u plinskoj komori . Ne znam što da radim, najgore mi je radi mojih i radi te mirovine koja bi im pripala . Znam samo da će meni biti najgore .No živi bili pa vidili , šta bude bit će .Bio sam na pred komisiji gdje su me konačno poslali na pravi put kako tj. koje i kakve papire moram donijeti za ponovnu komisiju .Ja koji jedva hodam moram se boriti s tim birokratima .Nema ih nigdje kao kod nas .Moram ispravljati greške moje bivše nazovi dr. Pavlinović jer ne znam kako bih je drukčije nazvao. A ovih se dana javlja u gradskoj(Makarska) kronici govoreći malo o građanstvu a meni nije znala ni papire za mirovinu pošteno ispuniti .Srpskog je porijekla no ljudi su je bili prihvatili .Sad kad se je nasitila sad pljuje okolo a došla je niotkuda .Sinoć sam ugrijao noge u toploj vodi i točno se vidi da se koža ljuska kao kod ribe i suha je pa sam je malo vlažio i po koljenima . Koža na bedrima i stražnjici se oteže kao da je krpa .No kod ove bolesti čovjek je svega svjestan i sve zna . To ga prati do kraja i ništa ne može učiniti .Jako sam nervozan , no žena mi je položila vozački i tako mi je drago no nemam riječi pa mi suze teku bez kontrole .

Ponovo sam ovih dana išao do Splita, naravno ne sam jer ne mogu voziti puno, možda koji kilometar ,probao sam neki dan .Tako sam od dr. Mihalja tražio da ponovo snimimo vratnu kralježnicu i to na magnetu .On je pristao i zamislite uz vezu sam došao na snimanje za par dana . Tog sam se jako uplašio da neću moći učiniti snimak no Bog mi je dao snage te sam izdržao .Ovih dana čekam nalaz. Teško se krećem i uz pomoć hodalice sve više ležim jer ne mogu sjediti .Kičma me boli a i zraka mi nedostaje pri spavanju a pogotovo ako sam nervozan a to je često . Teško i nerazgovjetno govorim, još imam apetita .U ustima osjećam neku kiselost a po noći su skroz suha .Nos je hladan ,grlo stalno upaljeno , koža se ljušti a na desnoj strani tijela koža počinje dobivati plavo-modru boju .Najviše na prstima noge i ruke . Kad iziđem na balkon najrađe bih se bacio, pijem čaj od kadulje i majčine dušice .Uzimam i Kreatin te mi se čini da ću ponovo početi terapiju Jasne Križ .Nažalost nalaz sa magneta se nije promijenio, ostao je gotovo isti a od operacije ništa .
Što sad ,satjeran sam u ćošak(kut) bez izlaza , već me i stolica muči jer je ovih dana tako tvrda da idem po 5 -6 puta a i hemeroid je proradio . Disanje mi je jako otežano pogotovo pri spavanju a naročito ako imam ikakvu misao, nekad po cijelu noć ne spavam .Ako i zaspem to je samo kratko i to na leđima . Dok sjedim stražnjica mi se oznoji kao i leđa i to su jedini djelovi mog tijela gdje se mogu oznojiti .Neki dan mi je pulmologica rekla da su mi pluća u redu i da su to oslabili plućni mišići i da zato nema lijeka nažalost . Koža na čelu počela se je dosta ljuskat te se i peruta kao perut u kosi .Koža je jako suha i mlitava bez ikakve vlage .Jezik i usta su suhi naročito noću kad dobar dio dišem pomoću usta .Ukratko idemo prema kraju .Tekućine pijem sve manje ,obično čaja ili vode .Guši me dok ga pijem te moram polako .Postajem sklerotični starac ,jer moje tijelo je poput čovjeka od 70 godina .Grizem se i ljutim na sitnice i mislim da je kod ove bolesti čovjeku najpotrebniji mir kojeg ja nemam već dugo i kad sam bio nazovi zdrav .Ova bolest ima bar po meni puno veze sa psihom i događajima oko vas. Ovih dana je prošla prva godina otkad sam bolestan zvanično tj. nalazi iz tri bolnice. Mada je moja počela po meni u svibnju mjesecu 2002. kad sam prvi put osjetio kočenje desnog prstenjaka i grč niz desnu ruku i nogu .Bio sam jučer na ponovnoj komisiji te se nadam da će mirovina biti veća .Ja nemam više nikakvih želja ,u glavi se još držim no dokle ne znam ni sam .Ovih dana dobivam od grada pravo na 500 kn na račun i 350 kn za plaćanje režija i to svaki mjesec do daljnjeg .No ništa me ne veseli osim pomisli na lijek no: Nada umire Zadnja .Molim se Bogu prije spavanja i on mi da kakav takav mir te jedan dio noći i prospavam .U molitvi je spas ,e da mogu negdje živjeti sam, mislim da bih ozdravio .To sam odavna tražio no nisam uspio naći to mjesto a sad nisam sposoban brinuti se o samom sebi .Dižem ruke, ne znam šta da više radim sve je gore i gore, padam po kući .Žalim što sam bio na terapiji koju mi je prepisala Ilona .Žalim što nisam jeo i pio dok sam bio živ bez ikakva suzdržavanja od ovog i onog .

22.05.2008. u 16:07 | 0 Komentara | Print | # | ^

Moj brat više nije u stanju pisati knjigu pa njegova žena Vinka uz moju pomoć(sestra Ivana) nastavlja ono što je Danko započeo. Terapija nadriliječnice Ilone je potpuno iscrpila njegov organizam a i sam tijek bolesti ga je doveo u još gore stanje. On sve teže diše, ne može se kretati, guši ga, a i motorika ruku mu je sve slabija pa mu žene HDZ-a Makarska doniraju kolica kako bi se lakše kretao. One mu često daju podršku te dolaze u posjete izražavajući želju da on izađe u šetnju no Danko ne pristaje jer nije u stanju izlaziti radi fizioloških potreba. Doktori kažu da treba čekati i da se više ne može ništa učiniti. Uslijed slabosti doktorica mu je preporučila infuziju za jačanje organizma pa medicinska sestra dolazi 2 puta tjedno. Ne želi nikoga blizu sebe, sve ga iritira pa čak i djeca Branimir i Valentino. Sve učestalije dolazi do napadaja gušenja što uzrokuje promjene na tijelu kao što su hladan znoj i plavilo koje se pojavljuje na rukama i licu. Zadnjeg jutra nakon što je primio infuziju njegovo stanje se naglo pogoršava. Patronažna sestra Kotarac vidi u kakvom je stanju i ne poduzima ništa dok njegova žena ne zna kako bi mu pomogla pa usprkos tome traži bilo kakav način. Prvi put usred dana traži da ga žena odvede u sobu, sjeda na krevet i nešto nerazumljivo govori. Oblijeva ga hladni znoj te doživljava još jedan napadaj gušenja od kojega ne može doći do zraka pa ga stoga žena pokušava rashladiti mašući lepezom te mu donosi vodu no i to ne pomaže. Nakon što vidi da je Danko u teškoj situaciji poziva hitnu pomoć i tetu no za 5 minuta on gubi svijest i umire. Liječnici dolaze prekasno te ustanovljuju smrt dana 31.05.2005. u 12:30. S tim završava i njegova borba s ovom teškom i neizlječivom bolesti te napokon nalazi mir i spokoj koji je uvijek tražio. Ova knjiga je posvećena svim ljudima koji boluju od ove strašne i opake bolesti koja je srušila mnoge živote mladih ljudi kao što je bio naš voljeni Danko koji se usprotivio toj bolesti te se predano borio za svoj život. Nije dopustio da ga sruši te je očuvao svoj duh do posljednjeg dana. I vi, dragi čitatelji se nemojte odmah predati, borite se i tko zna, možda jednom netko i pobijedi ovu bolest jer kako je Danko već rekao: Nada umire Zadnja!

22.05.2008. u 16:06 | 2 Komentara | Print | # | ^

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Istinita prica o borbi mladog covjeka s izuzetno teskom bolesti zvanoj amiotrofična lateris skleroza tj.ALS.
Autor ove knjige je Danko Šimić.
Rođen: 22.11.1966.
Rodno mjesto:Rašćane
Prebivalište:Makarska
Umro:31.05.2005.

Linkovi

waveBlog.hr
Blog servis wave
thumbupALS stranicathumbup
hrvatskaALS u Hrvatskojhrvatska

Dragi citatelji , ja se zovem Ivana i urednica sam ovog bloga. Na ovom blogu je objavljena istinita prica, prica o mom pok. bratu koji se borio s jednom od najtezih bolesti, ALS-om. Prvotna ideja je bila da se objavi knjiga o ovoj bolesti ali nazalost zbog raznih razloga to nam nije uspjelo pa cu tako objaviti knjigu ciji je autor moj pok. brat Danko. Danko detaljno opisuje svoj svakodnevan zivot, borbu sa ovom teskom bolesti. Iz sadrzaja cete razumjeti o kakvoj se bolesti radi a cilj mog brata i moje obitelji jest taj da oboljelima od ove bolesti pruzimo uvod u njene lose strane jer dobrih zasigurno i nema. Taj uvod sluzi kako bi oboljeli mogli uvidjeti kakav je zivot s ovom bolesti. Sadrzaj knjige je takav da sadrzi sve detaljne opise, dokumente, posjete lijecnicima, bolnicke nalaze, terapije te imena svih lijecnika koji su pomogli ili odmogli bez cenzure. Unaprijed se zahvaljujem svima i nadam se da ce vam ova prica uistinu i pomoci a ako ne vama onda vasim bliznjima koji su oboljeli od ove bolesti.


Dragi citatelji, slobodno postavite bilo koje pitanje ako vas nesto zanima u vezi s ALS-om, ali naravno ne iz teorije vec prakse. Jako nam je drago, mojoj obitelji i meni sto ste pokazali interes za ovaj blog iako je tek napravljen prije 2 dana. Zacudeni smo uspjehom bloga, nadamo se da ce vise ljudi posjecivati ovaj blog i da ce im bar nekako pomoci. Dakako, ja cu jos nesto nadopuniti tako da cete imati sto citati. Zahvaljujemo se na svim dosadasnjim komentarima i nadamo se da ce ih biti jos. smijeh

ALS je skraćenica od amiotrofična lateris skleroza ili mišićno neuronska distrofija . Bolest je poznata od 30-tih godina prošlog stoljeća i još joj se ne zna pravi uzrok. Jedni su mišljenja da je to isključivo nasljedna virusna bolest leđne moždine te da nastaje između trećeg i petog pršljena . Kojeg virusa još se nezna. No drugi su skloniji tome da bolest nastaje kao proces oksidativnog i drugog stresa .

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se