truelife

31.01.2013., četvrtak

.

Ovi dani
kao i tišina ove zimske noći
ispisuju nevidljive riječi
koje čitamo u mraku ja i ti
srcem osluškivati treba
ono će reći
što istina je
ono što duša snije
taj osječaj koji putuje
svijetom čarolije srca i duše
I znamo u zagrljaju ,
u tom smiraju noći
bez pogovora,bez pitanja i odgovora
samo otkucaje naših srca slušati
priljubljeni
i željeti da taj smiraj
zavlada ovim nemirnim nedostajanjem

.

Taj željeni sneni poljubac ,ti i ja , Ta noć i taj predivan san ..volim te sanjati i u snu tada budan biti i
tako te potpuno osječati
I tako razmišljam bilo bi lijepo da si ovdje kraj mene ,ali nisi i tako misao dalje teče .....
U samoči ovoj kad te nema pitam se ?otkud ti kao najljepša ruža iz vrtova nebeskih
zamirišiš ovdje srcu mome .... i ta tvoja kristalna ljepota,u mekoći ove predivne svjetlosti....
i dok se uz tebe vežem.... tvoju dušu nježno pripijam....dok sanjam taj najljepši san ,
osjetivši vječnosti strast tu glad za tobom ..Pitam se zašto je ovaj ljudski svijet zbog nje bolji....
zašto mi donosi nebeska krila tog vječnog mira i spokoja....
i misao....da nemoguće....ne postoji....
I zahvalan sada ,kako me nebesa nagradiše....
što upoznah tebe ...
jer sada napokon sretan snivam u srcu tvom...

29.01.2013., utorak

.

Ljubav me budi,a ja osječam kao da nestajem,da prelazim u njenu blizinu. Ljubav je to ,kad treperiš vedrinom osmjeha,I tada shvatim meni je potrebna njena jeka,
prijeko mi je potreban njen topli glas.i dok se sa obzora tom svjetlošču pružaš,natapaš mi dušu vedrinom svojom .
Osjecam svu slatkoću rijeći tvojih,i kao predivna vječnost spavaš u meni ,budiš me zorama ,misao vodilja si mi u svim danima,
a predivan mjesec koji osvjetljava mi put u noćima .I svaka rijeć sa tvojih usana postojanošču odzvanja ,tom poznatom toplinom,tim mekim tonom .
I pitam se znaš li da pamtim sve riječi ispričane ,svaki šapat duše tvoje ,svaki titraj tvog srca
I znaš li da volim tvoje usne ,tvoj topli pogled i očiju tvojih predivan sjaj
I da bih volio jednom sa tobom otputovati u vječnost,u taj nebeski beskraj ....

.

Od kada upoznah te u šetnji ovim svijetom ,osjetih tu toplinu u srcu ,taj smiraj u duši .Zamolio bih te ostani tu gdje jesi ,u mome srcu, i ostani ista, na istoj adresi, da te mogu uvijek naci ,da ti mogu reći koliko mi tvoje prisustvo znaci.

27.01.2013., nedjelja

.

Uvijek sam mislio da svojim očima mogu shvatiti cijeli svijet,
sve te tuge moje, sva nedostajanja tebe
I tada spoznah da ti daješ sjaj oku mojem
sjaj u koji uranjam milovan tvojim srcem...
I želim da zagrliš me kao što si me grlila nekoć
neka osjetim baršunast dodir tvoje meke kože
neka dodir taj otjera tu noć,tešku noć bez tebe
I molim kreni sa mnom ka beskraju našem
budimo one duše koje zauvijek jedna drugu imaju.
Neka struji ta sreča nama ,neka stopi se
neka u srcu mom šapuće ime tvoje
da opet pogledom uronim u sjaj oka tvog

.

U svakom novom danu,u svakom svitanju
postoji trenutak kada svjetlost lebdi,
taj odbljesak nove zore
u kojem svaka carolija
postaje moguca....

26.01.2013., subota

.

Od kad upoznah te, ti kao predivan smiraj si koji pronalazim u duši svojoj ,treperiš kao otkucaj srca ,i svaka riječ je pretočena u toplinu .Uz tebe i bjelina zime toplinu iskazuje a vručine ljeta osvježenjem zvuče .U odsjaju tvojih predivnih očiju nalazim sve te mirisne livade ,sve one šetnje za kojima duša žedna čezne ,i mada sve to kao san zvuči znaj ,čuvaču te u noćima krhkim ,od samoće ,sakriču te u srcu ,čuvat ču u sječanju sve one ukradene osmijehe ,samo dozvoli da osjetim te kao zagrljaj u svojim svitanjima ,da ostanemo u priči koja kao i zagrljaj ima sretan kraj .

24.01.2013., četvrtak

Volio bih

Volio bih da mogu dotaknuti to tvoje nježno lice... Da te usnama svojim toplo osjetim, zudim.
Jer negdje u odbljesku tog... tobom ispunjenog neba, te vječnosti moj dah se sa tvojim mijesa
Kroz te nebeske niti osjećam tvoje tople oci,taj pogled koji ljubavlju zrači...
I nije mi vise bitno da li sam ja jos ja ...ili postojim samo kroz tebe dok je tog vječnog trenutka...
Znam da do tebe stize,taj osječaj, ta nit , jer sa tim životnim plamenom te slutim
i znam da sve si mi blize..

M.K

23.01.2013., srijeda

sometimes

Sanjam i čeznem da te dodirom ponesem do ivice neba, početka vječnosti te , .da osluskuješ vjetrove nebesa u zagrljaju mom ... i molim te koracaj tiho da ne probudis oluje tuge uspavane u meni dugim čekanjem ....I tada tvojim dolaskom ta tisina se razbije i tvoj glas dopliva do mene.....osluskujem tvoje disanje, kao sapat čežnje moje , taj šapat tvoga imena...otrgni mi misli od prolaznosti , da povedem te daleko, da u zagrljaju mojem ....osjetiš ljepotu neba pod zvijezdama .... i kad nema te ... mislima te u oblik sna pretvaram,i sapatom izgovaram zelju za tvojim likom...

22.01.2013., utorak

.

Ponekad osječam ljubav kao dodir tvoj ...
onaj slatki nemir pri svakoj pomisli na tebe.
onaj drhtaj koji osjecam,dok duša u beskraju svijeta treperi...
taj poseban mir koji pronalazim u mislima tvojim ...

.


Prožela me neka ceznja u ovo kasno snježno vece ..
prelijeva se zudnja srcem,sakrivena pod plastom ove zimske magle ...
ti si u mome svijetu u meni , prihvatile su me oci tvoje.
zadrzale tvoje usne , cudno je kako i koliko mi u ovome trenu
nedostajes..taj obris tvoje duše
Sretan sam sto si postala moj san , moje traženje ,
sretan sto mirises na predivnu ružu u predvečerju ovom
danju,noću , a osobito u zoru , dok se sunce na obzorju budi
tebe nema a toliko bi ti toga htio reci ..koliko te snazno osjecam ,
koliko sam ziv pored tebe , koliko te trebam ..a nema te !
jednostavno nedostaješ !!!

21.01.2013., ponedjeljak

Poželim

Poželim da kao anđeo ,sa tom ljubavlju u sebi
sletiš na moj prag,onako toplog pogleda
Da kao nekad tvoje ruke,obgrle moje tijelo
Da tako sjetna utoneš u zagrljaj moj
Da čežnja ta nas prožme
Prolaze dani i ponekad teški su ko godine
U nedostajanju postojiš.živiš i sve više jačaš
Kotrljaju se riječi u meni po cestama ovog svijeta
I ponekad izgleda kao da nestaješ ali ipak si tu
na najsigurnijem mjestu,postojiš i traješ
u srcu mom


.


20.01.2013., nedjelja

.

Sjedim ,razmišljam i molim, dopusti da ti ja spakiram svoje misli i srce.... da otpočinu u tebi,da ostanu na obzoru nove zore tvojeg buđenja.da pogledom svojim prolazim po sjeni tvojeg nježnog bića.
Dopusti da ih umotam u novine svog života da ispričam ti tu priču beskrajnu ,prožetu željom ,željom ove duše u pokušaju da ju sačuvam od puknuća i spremajući naše uspomene na dno kofera ovog svijeta kao vječiti putnik ,vječiti tragač za tobom .Neka me misao ta podsjeća na sve dane , na prošlost našu koja mi ponekad izgleda tako daleka , a opet tako opipljiva,osjetna.
Ponekad stegne se sve u meni dok se podsjećam na ljubav , na prošlo vrijeme, na prohujao prostor, na taj naš tren, na to vrijeme koje možda doći neće.
Sve mi olakšava pomisao da ću ipak po blagoslovu života ,po toj nadi ,po toj goručoj želji u meni koja plamti upoznati te u tom čekanju vremena ,u tom međuprostoru života ....

17.01.2013., četvrtak

Ima dana

Ima dana kada tuga me svlada
Kada ne želim se probuditi u novom jutru
Samo bih ležao i sanjao boje i toplinu tvojih pogleda
Osječao okus i slušao tajni šapat tvojih usana
I ti tada kao ljubav putuješ tijelom ,kao miris spokoja me svladaš
Ali kao da sam bez puta do tebe
Izgubljen na tom putu lutam
Kao bez tijela i pogleda
Ljubav si moja i kao miris duše stanuješ u meni
I samo zbog tebe moja duša diše danima
Živim u isčekivanju tebe i svaka moja misao
O tebi je malena

.


16.01.2013., srijeda

Misao o tebi

Nadam se da sve moje misli o tebi osječaš
I da taj osječaj svojim nazivaš
Jer osječaj taj ,oluju ,buru u meni izaziva
Da taj osječaj ,taj tren misli o tebi
Ti si olujni vjetar svih mojih nemira
Ti razigrano si more na dalekim pučinama
I to predivno plavo jezero ,koje nema dna vječnosti
Daleko si ali svejedno ,osječam te kao da si ovdje
Ljubim te svaki dan od sumraka do zore
Ponekad zorama,mislima milujem tvoje lice
Dok ti spavaš negdje ,spokojna ili možda nemirna
pitam se da li sanjaš iste snove ,
osjetiš li me ponekad pored sebe kao želju
osjetiš li moj dodir u tvojoj kosi
Čuvaš li me u svojim predivnim mislima
osjetiš li me kao i ja tebe ,
osjetiš li tu misao o tebi
Nadam se da osječaš
i da ju svojom zoveš...


15.01.2013., utorak

..

Hodam alejom našom ,alejom gdje nekad odzvanjao je tvoj smijeh .
A sada hodam sam zagledam se ravno pred sebe,i o ničemu ne razmišljam,
Prolazim pogledom kroz tu aleju mira ,aleju moje sreče ,aleju srca mog
I tako svaki tren dok gledam u jednu točku ovako sam ništa oko sebe ne osjećam,
Hodam poput duha tom alejom spokoja ,i dok sjaji to sunce ,svijetla ja ne zapažam,
ne vidim ga kao svijetlo,več samo tebe ljubavi imam pred očima
hodaš obzorom moje duše ,meškoljiš se u srcu a odmaraš u glavi
ali to samo sječanja su ,tebe nema ,fališ mi ,onako nedostaješ
i tako prolaze mi dani u tom hodu koji se ponavlja
pojačava se to nedostajanje ,osječam tu prazninu
i ponekad trznem se kao iz sna i tog pogleda u prazno,
sa smješkom na licu,jer imam tebe koja si uvijek tu,
ali ipak nakon svakog buđenja ,stvarnost me podsjeti
da to samo je san ,ali volim te barem tako osječati ,barem sanjati
i tužan zbog tebe biti jer kako ide pjesma kad tuga nestane i ti češ nestati
a ja ne želim da nestaneš malena

13.01.2013., nedjelja

....

Malena u tvojim predivnim ocima zive sve moje zelje pretocene u stihove tvoje ... u tvojim ocima . zakljucane su sve moje tajne, kao voda u grlu neke stare česme.... u tvojim ocima spavaju svi moji buduci dani nevidljivim okovima sudbine okovani...

Jednog zimskog dana

Onog zimskog dana ,kad uz rumenilo lica tvog
sjale su oči tvoje ,sjale kao zvijezda sjevernjača
pokazujuči put u tu našu budućnost
Tog dana kada osmijeh na licu, tvom blažio je hladnoču
Kada me je ukrao šapat sa tvojih usana
Tog posebnog dana u prosincu,
kada su snjegovi mirisali,na svježinu usana tvojih
daljinom u kojoj se ispisao životni ,slijed osmijeha,pogleda i poljubaca,
i gdje su se sutoni žarkih boja prelili,u tvoje predivne oči
u želju tog zajedničkog svitanja, zagrljeni,u nekoliko budućih stihova,
omotani svilenim dodirom,ja i ti savršeno nesavršeni ali sretni ,
sami u toj prvoj noti naše pjesme , na toj crti naše sudbine.

12.01.2013., subota

Ima ih

Ima tih noći ,dok sjedeči u polutami sobe kraj odsjaja kamina ,razmišljam o tebi
Tada tog trena dok u mislima šečeš tako predivna ,nježna volio bih ti napisati pismo.
Iskreno,ljubavno,prožeto emocijam koje budiš u meni
Nekim textom u kojem ću ti reći koliko te volim,koliko te trebam a znam da nemam te .
A toliko mi je stalo do tebe,i bole me ponekad te daljine ,taj zrakoprazni prostor
Volio bih da pismom tim osjetiš moj dodir,dodir duše,mojih usana ,dodir ruke, zagrljaj.
Volio bih ti napisati pismo, puno misli o tebi i reći ti koliko žudim za trenutkom ,da budemo sami.
Ti i ja.
Volio bih ti napisati najljepše,ljubavno pismo na svijetu
koje ćeš osječati u sebi i koje ćeš ljubiti kao što mene ljubiš.
Volio bih iskazati u tom pismu svoje čežnje i svu ljubav i strast koju osječam,...
ali možda to nebi bilo potpuno pismo ,možda tamo ne bi bilo sve što sam želio reči,
sve ono što osječam ,neke se stvari nemogu opisati
Volio bih ti napisati pismo koje češ pročitati meni u očima ,vidjeti u mom pogledu sva ona slova ,
svu onu strast ,koja iz duše moje izvire ,tog trena kada staneš ispred mene
pročitačeš tada najljepše pismo ljubavno namijenjeno samo tebi
moja malena

11.01.2013., petak

Ti

Ti predivni anđele, moja tajanstvena ružo ,
tražio sam te ja , sada izgleda stolječima što proletjehu,
i toga trena kada te ugledah ,osjetih ....
taj beskraj ljubavi ,mira i tišine
Prošavši kraj tebe i pogledavši u tvoje predivne oči
pune topline ,ljubavi ,duša mi zadrhti.
Srce je moje slutilo,pravu ljubav ,srodnu dušu
tajanstvenu moć vječnosti ,beskrajnu ljubav
mada srce je moje otšutilo ,ali duša te poželjela..
i kako vedri se noć,i u svitanju novog dana
ja te volim sve više ako je to uopče moguče
U mojoj su duši sijevnule munje sreče svjetlosti .
Svjetlo tog beskraja , nekog golema blaga.
Sve moje biće je čeznulo za malo tvoje topline
one žive ljudske ....za tobom, za tobom, anđele!,
moj tajanstveni anđele, ti ružo predivna .
I tada shvatih koliko bogat sam , dobrotom ,ljubavlju tvojom –
pomozi mi da uzmem to blago da zauvijek sjaji u meni ,
želim ponesti blago svoje,
da bude uvijek uz mene da me mirisima svojim sladi
dušom u smiraje vodi jer ...
ti si sve blago koje treba duši mojoj!

09.01.2013., srijeda

Sa mnom je tako

Ja nisam nikakav pisac, pjesnik slomljenog srca,
Život piše priče moje ,priče koje zvuče ,nekad sretno,nekad tužno...
kao neka mirisna polja cvjetnoga maja...ili hladnoče kasne zime
onako ponekad je sunčana ,ponekad tmurna
I ja ,kao i svi nosim križ života svog
Ja sam samo čovjek koji iskreno voli pravo srce
jer samo se jedno srce voli potpuno,jedno koje inspiraciju i nadu daje
meni inspiracija dolazi iz duše te male izmučene ovosvjetskim brigama ,
tom svakodnevnicom ,brigama i stvarnošču
a samo sam želio voljet i da voli netko mene
i jedino što ostade je to malo emocije koja me drži na ovom svijetu ....
ta nada i vjera u bolje sutra .... jer jednom bolje mora biti

sudbina!

Igra sudbine, splet okolnosti,možda jedan dio tuge ,čežnje za sudbinom ...taj tren ,ta ista sudbina te donosi na moj  životni put, i postavlja sve ove prepreke.Ali u mojim mislima su ziva sjecanja o nama .Zatvori oci na tren , sjeti se i ti .Pamtis li one priče utjehe  , srecu , poruke od kojih ustrepti dusa .I znam  i svjestan sam stanja ,daljine  i tvoje sreče koju ne želim uništit i negdje u dubini duse shvačam i mirim  se sa cinjenicom da mozda nikada necu osjetiti tvoje usne,da se nečemo upoznati  ali ipak vjerujem u nas naše virtualne šetnje cvjetnim dolinama . Ta vjera mi daje snagu, tjera me  da postavljam nove ciljeve, da se penjem, da mastam, da sanjarim. Mozda se vec ujutru probudim razočaran  od snova, ali i to je zivot. Idem dalje, ne odustajem.... draga si mi i to ne mogu poreč ne mogu lagat sebe ...................
I kratka misao .............
I neznam sta je i kako se zove ovo među nama ..prijateljstvo, , navika , zelja ,druženje ili nešto više ,možda samo obična šetnja  tim virtualnim livadama...i nevazno je ...Znam samo da popunjavas sve praznine , sve čežnje moje duse ,i zato hvala ti na tome draga prijateljice

08.01.2013., utorak

Tiha noć

Ponekad u tihoj noći poput ove,dok vani blješte zvijezde kroz pahulje snijega
i tako u svakoj noči sada uz dušu tvoju ,svjetlost rasipa svoje dodire
u naborima te noći tišina mog srca i duše uzdiše
jedan čovjek sasvim običan koji te voli , uronjen u sjećanja
gledajući mjesec sjetne stihove piše,
sve njegove riječi u tišini teku,jer nema tebe
i dok te plamene zvijezde svoj odraz jutrima gube
tijelo mu drhti i oči su vlažne,mada ni oči sada nisu važne
koga li sada usne njene ljube
uspomene bole,previše su snažne
tisuću bolnih koraka unutar sebe
pepeo i prah starih uzdaha gori
u srcu što vapi,trebam samo tebe

06.01.2013., nedjelja

susret

U ovoj strci ,vrevi i gužvi života
prepoznah trag tvoj
pronađem te u stihu ljubavi .
Udahnuo sam tvoje riječi života.
Tada sklopih oči ,
i smiraj dođe u dušu moju
,srce brže zakuca
osjetila sva prorade,
i čuh otkucaje tvog srca
i vjerujem da taj
susret duša naših
to je Božja volja,
jer od kad te upoznah
iz duše moje i srca ne izlaziš,
tamo prebivaš i spavaš...
tamo te ljubim i milujem
tamo te gledam i tebi se divim
tamo sanjam sve one snove ,
za kojima čeznuh svih godina ovih
čekajuči tebe
I svaki puta kad te poželim ,
samo sklopim oči i ti si tu ,
tako stvarna ,lijepa
kao divlja ruža na proplanku ,
svojim izgledom i mirisom
osvježavaš dušu i srce moje

Ako

Ako me ikada poželiš upoznati
pokušaj me osjetiti i doživjeti
u punini mene osobe kakav sam
slušaj moje srce i stihove koje kroji
i uroni u taj stih beskrajni …
Ako me ikada poželiš upoznati
ne pitaj za slike i baštinu moju
moje lice i sva dobra malo ti mogu reći o meni
zaviri mi u dušu i osjeti otkucaj moga srca
osjeti taj osjećaj koji izazivaš u meni
osječaji koji se rađaju u daljini nebeskih prostranstava …
u toj kovnici života
Ako me ikada poželiš upoznati
prošeći livadama moje prošlosti ,mojeg proljeća
i udahni miris stihova ljepote rascvale u pjesmi
koja prikazuje i oslikava ispovijed jedne izmučene duše
ranjene ali oduševljene životom među ljudima …

Pitam se

Pitam se
zašto je svemu tako ?
zašto se zemlja vrti ?
Zašto u toj vrtnji nema nas ?
zašto je tako moralo biti ?
zašto svemir vrišti u bezdanima praznine?
praznim udolinama bez nas !
zašto sunce obasjava galaksiju pustu ?
tamo gdje nas nema,gdje tama vlada !
I u tom praznom beskraju
Pitam se ?
Zašto si me zagrlila?
Tog dana!!!
Tako prisno!!!
Jer poželio sam umrijeti!!!
Jer umrijeti bi trebalo
upravo kada je najljepše
I pitam se ?
Zašto si me zagrlila?
Tako prisno !
I tada otišla bez riječi ?

a umrijeti tada nisam mogao

04.01.2013., petak

!

ponekad osječam kao da nestajem,
kao kišna kap ,slijevam se po tvom tijelu
između titraja u toj noći naše tišine,
u zagrljajima tvoga prelijepog tijela,
ispunjen tvojim životom,
presretan ulazim u pore tvoje
u snovima punim tebe
prema izvoru blaženstva
gdje postojimo
ja i ti !

ljubav tjera krv u venama moja malena


03.01.2013., četvrtak

Kada te nema

Ima dana

Kada te nema

I tada nedostaješ

Šute tada naše šume i rijeke ,

Polako teku prema kraju svijeta

Prazne su livade naše gdje šetasmo se sretni

I vjetar u planini tada smiren otpočiva,

Poljsko cviječe bez tebe ne miriši

a tamna noć stiže , tražim te još ja

u tišini, koju stvara ljubav koju osječam

Taj predivan mir .

I tada kada se nađemo osjetim

svu ljubavnu milinu ,tu sreču .

Taj miris naše vječnosti koji,

mi sakrismo u tminu toplog zagrljaja našeg

nek ljubav naša večeras ne diše,neka nam usne pričaju

neka se ne glasi poljubaca tvojih jecaj

neka su nijemi poljupci i moji uzdasi nočas .

Jer kao i ovog trena ,voljeli smo se i

volječemo se i na kraju svijeta ….

U svim tim trenucima našim moja malena

02.01.2013., srijeda

If I Could Be Where You Are


kad bi ?

Malena stigli su novi dani,novi trenutci prožeti tobom
kad bi barem vrijeme na tren moglo stati
dok gubimo se u poljupcima naših snova,
pod nekim zamišljenim nebom.boje naše radosti.
Kada bi barem zastati mogao,ispod tvojih prozora
gdje rastu orhideje srca tvog ,tako mirisne i zrele
u mjesecima ovih zime,koje nose samo tvoje ime,
i gdje bi na zamagljenim staklima,ostavljao ti poruke svoga srca.
Kad bi baram mogli sakriti se,ispod vala u sutonu,
negdje na obali vječnosti,,u društvu naših zvijezda.
I da se ponekad izgubimo,u šumi od stihova,
koje smo pisali jedno drugom,razdvojeni daljinom bez pogleda,
kad bi barem i to mogli.Kad bi mogli zajedno umrijeti barem,
na postelji koja miriše na nas,držeći se za ruke,
tamo negdje
u smiraju života.
Eh, kad bi barem mogli…moja ljubavi ja i ti
ostati zajedno zauvijek

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se