hell, thy name is vrnjačka banja, part IV
day seven
misterija je rešena – talijani su došli na svadbu.
yup, na svadbu.
u hotelu.
svadba u hotelu znači sledeće:
sala u kojoj inače imamo obroke je preuređena za svadbu, pa gosti obeduju u maloj sali;
hotel je pun učesnika svadbe;
mahom su to deca i tinejdžeri koji jurcaju po hotelu pa se na lift čeka duže no na autobus u beogradu, stariji valjda krkaju svadbeni ručak i šacuju tetke koje su se utegle u haljine prikladne eventualno osamnaestogodišnjakinjama, pa su manje primetni od podmladaka;
od podneva je prilaz hotelu blokiran automobilima, pa ne smem iva da pustim da jurca slobodno kao što sam mogla do danas;
muzika je toliko glasna da se u holu hotela ne može razgovarati i ne, ne preterujem;
repertoar je, očekivano, katastrofalan;
u neka doba su došli i trubači – ispred hotela;
bar je zatvoren još u deset naveče, pa sam morala da kukam i molim da mi nađu konobara koji će mi se smilostiviti i dati mi pivo na račun sobe;
morala sam da istrpim napadno razgovorljivog dedu koji mi je žickao cigarete, usput me ispitujući a odakle sam i je li mi lepo u banji i šta tako lepa mlada devojka traži sama u hotelu, noću, s laptopom i pivom, može mi on praviti društvo, wink-wink
jedva ga se otarasih;
skoro pa tinejdžerka koja je u sobi s nama je đipala na kolce i uhvatila iva za ruku da skakuću zajedno, umalo da izbije međuporodični sukob jer da ja nisam dala da ivo đuska na tu muziku (mislim, on đipa čim nekog vidi da skakuće, nema izgrađen muzički ukus, ali svejedno i upravo zbog toga);
i tako. baš nam je lijepo.
ah da, tetka i predtinejdžerka su pre večere otrčale dole da – and i quote – vide mladu.
zašto, o zašto?! kakva je zabava u tome da se vidi apsolutno nepoznata žena koja se igrom slučaja venčava u hotelu u kojem smo smešteni??
samo sam čekala kad će da prokomentarišu –
vidiš, sanja, TO je svadba, a ne ono
tvoje.
inače, danas je nastupilo ledeno doba, duva neki ledeni vetar, a ja sam ponela samo tanani džemperić i nisam ponela čarape. srećom, detetu sam ponela topliju odeću, pa se makar on nije zaledio kad već jeste majka-kreten :)
ima jedna dobra stvar u današnjem danu – sutra idem kući! jupi! mužić-pužić i kućica-slobodica. jedva čekam. kad samo pomislim da sam mogla da se zajebem i dođem u banju na deset dana. e to bi bio jedan kvalitetan megazajeb.
to be continued...