hell, thy name is vrnjačka banja
[
nosila sam laptop u banju. nije bilo neta, pa nisam ništa mogla da objavim na blogu. no, uredno sam sve zapisivala. noću, kad ivo zaspi. enjoy.]
day one
ivo se, naravno, uspavao. probudio se u pola deset. da, da, da, u pola deset!! da je vikend i da možemo da spavamo duže, ustao bi (kao što je i ustajao) u šest. srećom nije bilo vruće, dapače, ponedeljak je bio hladnjikav, pa polazak na put u podne i nije ispao tako loš. makar smo se naspavali.
put ko put – ja sam izigravala GPS (ne baš najbolje, umalo da promašimo skretanje za kraljevo), ivo je balio na svaki traktor i bager koje smo videli usput, pevali smo skoro pa čitav repertoar dragana lakovića uz besomučno ponavljanje ivovog voza, baba je vrlo brzo zaspala, no se probudila u nedoba i počela da zvoca a da pitamo nekoga kako se stiže do banje i da zasigurno nismo pogodili kuda se ide i gde je dovraga ta banja i naš hotel. DM je uživao u vožnji.
videli smo i onaj veliki plus za grad kragujevac, aka krst. uzgred budi rečeno, i nije tako velik, zapravo izgleda kao neka reklama za kamenoresca.
stigli u banju, ručali, smestili se, poslali DMa kući...
and the vacation began.
day two
reći ću samo:
trokrevetna soba, a u njoj
na jednom krevetu ivo i ja,
a na druga dva
jedna baba koja hrče,
jedna tetka kojoj je ideal provoda sesti na kafu
i jedna klinka u ranom tinejdžerskom dobu kojoj je ideal zabave skakanje na trambolini.
sve to začiniti hotelom u najboljem soc-jugo maniru sa neizbežnim i neuklonjivim mirisima iz restorana, živom muzikom do ponoći na terasi i hranom koju bi i najgora studentska menza zasenila.
hmm, kanda "odmor" u vrnjačkoj banji sa in-laws i nije bila tako dobra ideja.
to be continued...